Immanuel Kant - Wikipedia Immanuel Kant S Wikipedije, slobodne enciklopedije Idi na navigaciju Idi na pretragu Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. Immanuel Kant Rođenje (1724-04-22) 22. april 1724. Königsberg, Kraljevina Pruska (danas Kalinjingrad, Rusija) Smrt 12. februar 1804(1804-02-12) (79 god.) Königsberg, Kraljevina Pruska Nacionalnost Nijemac Zanimanje filozof Immanuel Kant (22. april 1724 - 12. februar 1804), bio je njemački filozof,[1] često smatran jednim od evropskih najutjecajnijih mislilaca i posljednjim velikim misliocem prosvjetiteljstva. On je imao veliki utjecaj na romantičke i idealističke filozofe 19. vijeka i njegov rad bio je polazna tačka za Hegela. Sa Hegelom, Fichteom i Schellingom pripadao je klasičnom njemačkom idealizmu ili u njegovom ličnom slučaju transcendentalnom idealizmu. Kantova filozofija može se podijeliti u dva perioda: "dokritički period" i "kritički period". U dokritičkom periodu Kant se bavi materijalističkim tumačenjem svijeta. Svoju teoriju o nastanku kosmosa iznio je u djelu Opća historija prirode i teorija neba (Allgemeine Naturgeschichte und Theorie des Himmels, 1755). U ovom djelu, on je predvidio postojanje planete Uran, koja će 1881. godine biti i otkrivena. U kritičkom periodu on daje kritiku prethodne filozofije svojih prethodnika i potpuno prelazi na idealizam. U ovom periodu je napisao svoja najveća djela: Kritika čistog uma - o spoznaji Kritika praktičnog uma - o etici Kritika rasudne snage - Kritika moći suđenja o umjetnosti Sadržaj 1 Gnoseologija 2 Etičko učenje 3 Problem estetike 4 Osnovna terminologija Kantove filozofije 5 Također pogledajte 6 Reference 7 Vanjski linkovi Gnoseologija[uredi | uredi izvor] U svojoj gnoseologiji (teoriji spoznaje) Kant je napravio tzv. "kopernikanski obrt". Tvrdio je da se naša spoznaja ne prilagođava predmetima spoznaje već obrnuto, predmeti spoznaje se moraju prilagođavati našim mogućnostima spoznaje. Čitava spoznaja se zasniva na apriornim kategorijama i prolazi kroz tri stepena: čulna spoznaja razumska spoznaja umska spoznaja. Čulna spoznaja povezuje osjete u opažaje. To je spoznaja samo pojavnih stvari i suština se ne može spoznati. Čulni sadržaji se uklapaju u prostor i vrijeme i izvan njih nema nikakvih doživljaja; gdje prostor predstavlja oblik vanjskih opažaja a vrijeme oblik unutrašnjih opažaja. Razumska spoznaja je sinteza čulnih podataka. Ona se sastoji iz 12 kategorija razuma i uspostavlja uzročno-posljedične veze. Ovdje se javljaju analitički i sintetički sudovi. Analitički sudovi su apriorni i oni ne proširuju znanje, dok sintetički sudovi proširuju znanje. U umskoj spoznaji imamo apriorne ideje, i tu se želi preći granice iskustva. Ovdje se ne otkriva "stvar o sebi". Kant je smatrao da je "stvar o sebi" suština svih stvari. Ona je transcendentalna, podstiče savjest na stvaranje kategorija. Ni umska spoznaja ne može otkriti "stvar o sebi". Etičko učenje[uredi | uredi izvor] Kant je dao svoje etičko učenje u djelu "Kritika praktičnog uma" (Kritik der praktischen Vernunft, 1788). U tumačenju etike Kant polazi od pojma dobre volje. Za njega to je dobro po sebi, bez ikakvih ograničenja, koje ima jedinu svrhu ispunjenje dužnosti odnosno poštovanje zakona. Moralno djelovanje zasniva se na samokontroli jer svaki čovjek već ima apriorni zakon koji nam naređuje kako da se ponašamo. Taj moralni imperativ (zakon) Kant naziva kategoričkim imperativom. Kant je dao više definicija kategoričkog imperativa. Jedna od tih je: "Radi tako da princip tvoga rada može postati princip rada svih drugih". Mada svaki čovjek ima u svojoj svijesti moralni zakon, od njegove volje zavisi hoće li ga poštovati ili ne. Tako je moralni zakon uslov "praktičnog uma". Problem estetike[uredi | uredi izvor] Kant je dao svoje mišljenje o estetici u svojoj knjizi "Kritika rasudne snage" ili "Kritika moći suđenja" (Kritik der Urteilskraft, 1790). U Kantovoj terminologiji estetika se ne odnosi na filozofiju umjetnosti, već na nešto čulno ili osjetilno. Kant tvrdi da je doživljaj ljepote zasnovan na bezinteresnom sviđanju oblika umjetničkog djela. Lijepo je ono što se svima bez interesa nameće kao takvo. Za Kanta država treba da bude država slobode. Njen cilj je da omogući pojedincima da žive kako žele, unutar privatne sfere, u koju se niko ne može umiješati. Ona se korjenito suprostavlja despotskoj državi, a naročito pokroviteljskoj državi koja teži da utvrđuje i ostvaruje sreću svojih podanika, ako treba i protiv njihove volje, a u svakom slučaju ne vodeći računa o njihovoj moralnoj i političkoj svijesti. Kako ističe Andre Tosel, kantovska pravna država razdružuje politički autoritet od domaćeg autoriteta oca nad djecom, domaćina nad poslugom, despota nad kmetovima. Međutim, glavni način da se izbjegne despotizam jest dioba vlasti. Kant je ne razumijeva kao međusobnu nezavisnost vlasti. Naprotiv, zakonodavna, izvršna i sudska vlast su usklađene i jedna drugoj podređene na način da u svim okolnostima može preovladati volja naroda. Država (civitatis) jest ujedinjenje mnoštva ljudi pod pravnim zakonima. Svaka država se sastoji od tri vlasti ujedinjenu u trostrukoj osobi (trias politica): suverena vlast u osobi zakonodavca, izvršna u osobi vladara i pravosudna u osobi suca. Zakonodavna vlast može pripadati samo ujedinjenoj volji naroda, jer od nje treba da proizlazi svekoliko pravo, da ta vlast nikom ne smije nanijeti nepravdu. Posljedična tome samo saglasna i ujedinjena volja svih, ukoliko svako odlučuje istu stvar za sve dakle samo univerzalno ujedinjenja volja naroda može biti zakonodavna. Članovi jednog takvog društva (societas civilis) tj. jedne države, ujedinjeni radi zakonodavstva zovu se građani (cives) a pravna svojstva su: zakonska sloboda da se pokoravaju samo onim zakonima koje su dale svoj pristanak, građanska jednakost koja se za svakog sastoji u tome da u narodu priznaje kao višeg od sebe samo onog nad kojim ima moralnu moć da mu nametne obaveze koje i ovaj ima nad njim; treće, svojstvo građanske nezavisnosti koje leži u činjenici da svoje postojanje i očuvanje ne duguju samovolji nekog drugog u narodu, već vlastitim pravima i snagama kao članova zajednice i da ih u pravnim stvarima ne može predstavljati niko drugi. Ove tri vlasti jesu dostojanstva. One sadržavaju odnos između nekog općeg suverena i mnoštva pojedinca tog istog naroda promatranog kao podanik, to jest odnos između onog koji zapovijeda (imperans) i onog koji se pokorava (subditus). Čin kojim se narod sam konstituira u državu u pravom smislu riječi jest prvobitni ugovor prema kojem svi u narodu odustaju od svoje izvanjske slobode da bi je odmah povratili kao članovi zajednice, i ne može se reći da je čovjeku u državi žrtvovao jedan dio svoje prirodne izvanjske slobode u neku svrhu, već je on potpuno napustio divlju i bezakonitu slobodu da bi u nekoj zakonitoj zavisnosti pronašao svoju slobodu, neumanjenu jer ta zavisnost, proizlazi iz njegove vlastite zakonodavne volje. Tri vlasti su dakle, prvo u odnosu jedne prema drugima kao isto toliko moralnih osoba (potestates coordinate) što znači da svaka čini dopunu drugih dviju kako bi se ustanovljavanje države dovelo do potpunosti (complementum ad sufficientam); drugo, one su isto tako jedna drugoj podređene (subordinate), tako da nijedna ne može pomažući drugoj, prisvojiti njenu funkciju već ima svoje vlastito načelo, to jest, svaka zapovijeda u svojstvu posebne osobe, ali ipak podvrgavajući se uslovu koji predstavlja volju jedne vrhovne osobe; treće, objedinjavanjem ta dva odnosa one svakom podaniku dodjeljuju njegovo pravo. Vladalac države (rex, princeps) je osoba (moralna ili fizička) kojoj pripada izvršna vlast (potestas executoria): on je agent države koji postavlja funkcionere, propisuje narodu pravila prema svako u toj državi može, u skladu sa zakonom, nešto steći ili sačuvati ono što je njegovo. Posmatran kao moralna osoba, on se zove upravno vijeće, vlada. Zapovjedi koje on daje narodu, funkcionerima i njihovim pretpostavljenim (ministrima) čija je dužnost upravljanje državom, jesu odredbe (a ne zakoni), jer se odnose na odluke u pojedinim slučajevima i daju se kao opozive. Suveren naroda (zakonodavac) ne može u isto vrijeme biti i vladalac, jer je vladalac podvrgnut zakonu i posredstvom zakona obavezan je nekome drugom suverenu. Suveren može vladaocu oduzeti moć, svrgnuti ga ili reformirati njegovu upravu, ali ga ne može kazniti. Ni suveren države ni vladalac ne mogu suditi, već samo imaju moć da postave suce koji su funkcioneri. Narod sam sebi sudi posredstvom onih građana, koji su slobodnim izborom posebno imenovani u tu svrhu kao njegovi predstavnici,i to još određenije za svaki sudski akt posebno. Presuda je pojedinačan akt javne pravde koji izvršava neki državni upravitelj (sudija ili sud) prema podaniku, to jeste nekom ko pripada narodu i posljedično tome nema nikakve moći, i koji akt se sastoji da mu se prizna ono što je njegovo. Dakle jedino narod može suditi svakom od njih koji mu pripadaju, makar to bilo na posredan način, zahvaljujući svojim predstavnicima koje sam postavlja (porota). Osnovna terminologija Kantove filozofije[uredi | uredi izvor] A priori = nešto što je prije iskustva, odnosno, nešto što je nezavisno od iskustva A posteriori = ono što je poslije iskustva, odnosno, ono što je iz iskustva Imanentno = unutra, u iskustvu Transcendentno = s one strane; prelazi granice iskustva Transcendentalno= uvjet iskustva; ono što je izvan iskustva, ali omogućava iskustvo Estetika = od riječi aesthetos što znači čulno, osjetilno Kategorički imperativ = glavni pojam Kantove etike Također pogledajte[uredi | uredi izvor] Filozofija Novovjekovna filozofija Johann Gottlieb Fichte Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling Georg Willhelm Friedrich Hegel Transcendentalni idealizam Reference[uredi | uredi izvor] ^ "Immanuel Kant | German philosopher". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 2016-03-15. Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor] Wikicitati imaju citate vezane za: Immanuel Kant Immanuel Kant na Wikimedia Commonsu. p r u Klasicizam i prosvjetiteljstvo 17. vijek 18. vijek Književnici Tituš Brezovački Pierre Corneille Denis Diderot Carlo Goldoni Filip Grabovac Baron d'Holbach Andrija Kačić Miošić Matija Petar Katančić Gotthold Ephraim Lessing Molière Alexander Pope Jean Racine Matija Antun Reljković Jean-Jacques Rousseau Markiz de Sade Voltaire Kompozitori Carl Philipp Emanuel Bach Johann Christian Bach Johann Christoph Friedrich Bach Wilhelm Friedemann Bach Julije Bajamonti Ludwig van Beethoven Christoph Willibald Gluck Joseph Haydn Ivan Mane Jarnović Leopold Mozart Wolfgang Amadeus Mozart Antonio Salieri Giovanni Battista Sammartini Domenico Scarlatti Luka Sorkočević Jan Václav Stamic Franz Xaver Süssmayr Umjetnici Jacques-Louis David Jean Auguste Dominique Ingres Nicolas Poussin Karl Friedrich Schinkel Jacques-Germain Soufflot Filozofi Jean le Rond d'Alembert Condorcet Denis Diderot Adam Ferguson Johann Gottfried Herder David Hume Immanuel Kant John Locke Charles de Montesquieu Jean-Jacques Rousseau Voltaire Politika Benjamin Franklin Fridrik II Veliki Thomas Jefferson Josip II Katarina Velika James Madison Marija Terezija Petar Veliki Kultura Deizam Enciklopedija Fiziokratizam Liberalizam Prosvijećeni apsolutizam ← Barok Romantizam → p r u Kontinentalna filozofija Filozofi Theodor Adorno Giorgio Agamben Louis Althusser Hannah Arendt Joxe Azurmendi Gaston Bachelard Alain Badiou Roland Barthes Georges Bataille Jean Baudrillard Zygmunt Bauman Simone de Beauvoir Henri Bergson Maurice Blanchot Pierre Bourdieu Judith Butler Albert Camus Ernst Cassirer Cornelius Castoriadis Gilles Deleuze Jacques Derrida Hubert Dreyfus Terry Eagleton Johann Fichte Michel Foucault Frankfurtska škola Hans-Georg Gadamer Antonio Gramsci Jürgen Habermas Georg Hegel Martin Heidegger Edmund Husserl Roman Ingarden Karl Jaspers Immanuel Kant Søren Kierkegaard Alexandre Kojève Leszek Kołakowski François Laruelle Claude Lévi-Strauss Emmanuel Levinas Gabriel Marcel Maurice Merleau-Ponty Friedrich Nietzsche Paul Ricœur Avital Ronell Jean-Paul Sartre Friedrich Schelling Carl Schmitt Arthur Schopenhauer Peter Sloterdijk Slavoj Žižek Teorije Njemački idealizam Hegelijanizam Kritička teorija Psihoanalitička teorija Egzistencijalizam Strukturalizam Postmodernizam Poststrukturalizam Koncepti Autentičnost Dasein Différance Dosada Drugo Egzistencijalna kriza Fakticitet Intersubjektivnost Ontički Razlika Samoobmana Strepnja Trag Povezani članci Kantijanizam Fenomenologija Hermeneutika Dekonstrukcija p r u Socijalna i politička filozofija Filozofi Alinsky Aristotel Aurelije Augustin Aurobindo Azurmendi Badiou Bakunjin Baudrillard Benoist Bentham Berlin Bonald Bosanquet Burke Camus Chanakya Chomsky Ciceron Comte Debord Durkheim Đilas Engels Foucault Fourier Gandhi Gazali Gehlen Gentile Gramsci Grotius Habermas Han Fei Hobbes Hume Ibn-Rušd Kant Kirk Konfucije Kropotkin Le Bon Le Play Leibniz Locke Luxemburg Machiavelli Maistre Malebranche Marcuse Maritain Marsilije Marx Mencije Michels Mill Montesquieu Möser Mozi Muhammed Negri Nietzsche Nozick Oakeshott Ortega Pareto Pettit Plamenatz Platon Polanyi Popper Rand Rawls Renan Rothbard Rousseau Royce Russell Santayana Sarkar Sartre Schmitt Searle Shang Smith Sombart Spann Spencer Spirito Stirner Strauss Taine Taylor Thoreau Toma Akvinski Vivekananda Voltaire Walzer Žižek Socijalne teorije Vaisheshika Anarhizam Autoritarizam Fašizam Feministička politička teorija Gandizam Individualizam Kolektivizam Komunizam Komunitarizam Konfucijanizam Konzervativizam Kontraktualizam Kulturalizam Legalizam Liberalizam Libertarijanizam Mocizam Nacionalni liberalizam Republikanizam Socijalni konstrukcionizam Socijalni konstruktivizam Socijalni darvinizam Socijalni determinizam Socijalizam Teorija konsenzusa Teorije konflikta Utilitarizam Društveni koncepti Četiri zanimanja Demokratija Društveni ugovor Društvo Građanski neposluh Mandat Neba Mir Prava Pravda Pravo vlasništva Rat Revolucija Zakon Povezani članci Filozofija društvenih nauka Filozofija historije Filozofija ljubavi Filozofija obrazovanja Filozofija seksa Filozofija i ekonomija Jurisprudencija Socijalna epistemologija Kategorija Portal Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Immanuel_Kant&oldid=3195937" Kategorije: Rođeni 1724. Umrli 1804. Njemački filozofi Biografije, Kalinjingrad Sakrivena kategorija: Članci koji trebaju izvor Navigacija Lični alati Niste prijavljeni Razgovor Doprinosi Napravi korisnički račun Prijavi me Imenski prostori Stranica Razgovor Varijante Pregledi Čitaj Uredi Uredi izvor Historija Više Pretraga Navigacija Početna strana Odabrani članci Portali Kategorije Nedavne izmjene Nasumična stranica Interakcija Pomoć Igralište Vrata zajednice Čaršija Novosti Donacije Alati Šta vodi ovamo Srodne izmjene Postavi datoteku Posebne stranice Trajni link Informacije o stranici Citiraj ovu stranicu Na Wikipodacima Štampanje / izvoz Napravi knjigu Preuzmi kao PDF Za štampanje Na drugim projektima Wikimedia Commons Wikicitat Drugi jezici Afrikaans Alemannisch አማርኛ Aragonés العربية الدارجة مصرى Asturianu Aymar aru Azərbaycanca تۆرکجه Башҡортса Žemaitėška Bikol Central Беларуская Беларуская (тарашкевіца)‎ Български भोजपुरी বাংলা Brezhoneg Буряад Català Chavacano de Zamboanga Нохчийн Cebuano کوردی Čeština Чӑвашла Cymraeg Dansk Deutsch Zazaki Ελληνικά Emiliàn e rumagnòl English Esperanto Español Eesti Euskara Estremeñu فارسی Suomi Võro Føroyskt Français Arpetan Nordfriisk Frysk Gaeilge 贛語 Kriyòl gwiyannen Gàidhlig Galego ગુજરાતી עברית हिन्दी Fiji Hindi Hrvatski Magyar Հայերեն Interlingua Bahasa Indonesia Interlingue Ilokano Ido Íslenska Italiano 日本語 Patois Jawa ქართული Qaraqalpaqsha Taqbaylit Kabɩyɛ Қазақша ಕನ್ನಡ 한국어 Kurdî Кыргызча Latina Lëtzebuergesch Лезги Lingua Franca Nova Limburgs Ligure Ladin Lumbaart لۊری شومالی Lietuvių Latviešu मैथिली Malagasy Македонски മലയാളം Монгол मराठी Кырык мары Bahasa Melayu Malti Mirandés မြန်မာဘာသာ Эрзянь Nāhuatl Plattdüütsch नेपाली नेपाल भाषा Nederlands Norsk nynorsk Norsk bokmål Occitan Livvinkarjala ਪੰਜਾਬੀ Polski Piemontèis پنجابی پښتو Português Runa Simi Rumantsch Română Русский Русиньскый Kinyarwanda संस्कृतम् Саха тыла Sardu Sicilianu Scots Srpskohrvatski / српскохрватски Simple English Slovenčina Slovenščina Shqip Српски / srpski Sunda Svenska Kiswahili தமிழ் తెలుగు Тоҷикӣ ไทย Tagalog Tok Pisin Türkçe Татарча/tatarça Українська اردو Oʻzbekcha/ўзбекча Vepsän kel’ Tiếng Việt West-Vlams Volapük Winaray 吴语 მარგალური ייִדיש Yorùbá Zeêuws 中文 文言 Bân-lâm-gú 粵語 Uredi veze Ova stranica je posljednji put izmijenjena na datum 29 maj 2020 u 19:28. Tekst je dostupan pod slobodnom licencom Autorstvo-Dijeliti pod istim uvjetima; mogu se primijeniti i dodatni uvjeti. Korištenjem ovog sajta slažete se s uvjetima korištenja i pravilima o privatnosti. Wikipedia® je zaštitni znak neprofitne organizacije Wikimedia Foundation, Inc. Politika privatnosti O Wikipediji Odricanje odgovornosti Mobilni prikaz Razvojni programeri Statistika Izjava o kolačićima