LIBRARY OF CONGRESS 
 
 00002^11223 
 

 
 
 ^ •..•• V 
 
 
 A.' ►lv€v < 3> ~«£v A*^' 
 
 ', ^ .A v »MA°. >$V c£ * 
 
 3*r 
 
 " C ? u A •* 
 
 ? •%. •; 
 
 -V • 
 
 ' ** v \ •: 
 
 
 <*> * O H 
 
 
 V & 
 
 5 
 
 
 Sf * % A* * 
 
 
 
 • ^ A* •' 
 
 
 ^ *- u ^ 
 
 o/^5*cP 
 
 > ^ 
 
 
 .* .. 
 
 >bV 
 
 •* *0- 
 
 
 
 * ^ A* '* 
 
 lV«* 
 
 
 
 7 ^ V 
 
 
 
 
 * ^ A^ * 
 
 
 G v . 
 
 
 ^0^ 
 
 »b1? 
 
 
 '• ^ & sl&fr > v % .;••- ^ a0^ 
 
 r* ft f\ 
 
 A> .•-'•- ^>A 
 
 9 A V ^ «% 
 
 ,°* .•J^t* '< 
 
 ^o^ •- 
 
 1 4' 
 
 ;♦ ^ ^ ^ , 
 
 
 •^ ill e^: 
 
. A* ♦, 
 
 ij. V <$> ^ 
 
 
 FVwv v^V "v^^V 
 
 
 
 JsXXi. ^ «. v .:«£... %. .a* 9 .'Art-. * 
 
 
 
 
 V.....V 
 
 
 
 
 ■r. ° .<r .* 
 
 *bi? 
 
 
 
 
 A 1 * 
 
 7o ^4^* %<v 
 
 
 
 W* :^ IT. \% 
 
 
 
 5Ssit % <?.<&&%> >°/^lfc ° a"* 
 
 
 
 ?*vxm.^v-»> 
 
 sp-n^ 
 
b7 
 
 Latinska slovnica 
 
 nizu gimnaziju 
 
 Adolfo Weber. 
 
 Stoji vezana u platnenom herbtu 72 novcic. 
 
 I Been. 
 
 Troskom c. k, prodaonice skolskih knjigah. 
 
 1865. 
 
•1 
 
 T^ 3 
 
Predgovor. 
 
 Sastavljajuc ovu slovnicu bila su mi u 
 pomoci ova dela: slovnice: Dr. Ferdinanda 
 Schultza i Dr. Karla Eduarda Putsche-ai 
 predavanja Dr. Karla Grysara, komu 
 sam za njegovo neumorno nastojanje oko 
 moga napredovanja u latinskom jeziku duzan 
 sto vecom zahvalnostju. Za temelj mi je 
 sluzila slovnica Puts clie- ova, a sto je on 
 ili tamno ili nesaverseno izveo, razjasnio 
 sam i nadopunio po drugoj dvojici. Primeri 
 su navedeni po svoj trojici, a nekoje sam i 
 sam dodao. Prispodabljajuc nas jezik s la- 
 tinskim, buduc da o skladnji ne samo nasega, 
 vec niti koga drugoga slavenskoga narecja 
 nije malone nista pisano, morao sam se uti- 
 cati svomu znanju, pa buduc da ovo nemoze 
 
biti saverseno, imati ee u ovoj slovnici po- 
 dosta toga, sto ee se u buduee moei izpra- 
 viti. Svakako sam nastojao, da pravila od 
 oba jezika sto jasnije razvijem, nebi li se 
 znanje krasnoga latinskoga jezika u nasu 
 domovinu povratilo; sto ako se sbude, biti 
 ee najveca nagrada moga rada i truda. 
 
 Pisac. 
 
Dio pervi. 
 
 Recoslovlje. 
 
 §• i- 
 
 U recoslovlju se radi ob obliku recih. Reci su 
 u latinskom jeziku po njihovu obliku ili sklonive, t. j. 
 njmovi se docetci promenjuju, ili nesklonive. Sklonive 
 su ili imena ili glagolji; nesklonive se zovu cestice. 
 Sklanjanje imenah zove se sklanjanje, a glagoljah 
 sprezanje (sprega). 
 
 Poglavlje pervo. 
 
 imenu. 
 
 §. 2. 
 
 Imena se dele na samostavnike, n. p. homo, co- 
 vek; na pridavnike, n. p. bonus, dobar, i na zaimena, 
 n. p. ego, ja. 
 
Odsek pervi. 
 
 samostavniku. 
 
 §• 3. 
 
 Samostavnici su imena, kojimi se naznacuje ili osoba 
 ili stvar ili koji pojam. Samostavnici se dele na imena: 
 a) obcenita, kojimi s<* naznacuje cela verst osobah 
 ili stvarih; n. p. domus, kuca; homo, covek; animal, zi- 
 votinja; !>•) vlastita, kojimi se samo jedna osoba ili 
 stvar naznacuje; n. p. Zagrabia, Croatae, Savus, Taurus; 
 c) skupna, kojimi se vise osobah ili stvarih kano ce- 
 lost naznacuje; n. p. multitudo, mnozina; cohors, co- 
 horta; plebs, puk; exercitus, vojska. 
 
 Glava 1. 
 
 spolu samostavnikah. 
 
 §• *• 
 
 Samostavnici su u latinskom kano i u nasem jeziku 
 trostrukoga spola: 1. muzkoga, n. p. pater, otac, 2. zen- 
 skoga, n. p. mater, mati, 3. srednjega, n. p. lignum, 
 dervo; sto rabi u muzkom i zenskom spolu, zove se obo- 
 jega spola. 
 
 §• s. 
 
 Spol samostavnikah poznaje se vise putah po 
 njihovu znacenju, i to po ovih pravilih: 
 
 1. Muzkoga su spola svi samostavnici, koji se pro- 
 tezu na muzkarce: zatim imena rekah, vetrovah i 
 
m e s e c i h , kano : vir, muz ; scriba, pisar ; aries, ovan ; 
 zatim : Savus, Tiberis, Sequana, Garumna; aquilo, sever, 
 September itd. 
 
 Opazka. Od rekah su zenskoga spola: Albula (t. j. aqua) 
 Allia, Lethe, Styx, i ponajvise Tigris. 
 
 §. 6. 
 
 2. Zenskoga su spola svi samostavnici, koji se od- 
 nose na zenske, pa i docimali se na um; zatim imena 
 gradovah, derzavah, ostervah i stabalah, 
 kano : mulier, Glycerium (ime neke devojke), Corinthus, 
 Aegyptus, Delus, quercus itd. 
 
 Opazke. 
 
 Iznimke: I. Nekoja su stabla i bilja muzkoga spola, 
 kano: asparagus, sparoga, calamus, terstika, dumus, ter- 
 njak. II. Nekoji su gradovi 1. muzkoga spola, kano a) svi 
 visebroji na i n. p. Argi, Delphi, Veji, b) Hippo (Regius), 
 Narbo (Marcius), Frusino, Sulmo, kadsto i Croton i Tu- 
 nes, etis, 2. srednjega, naime a) na um, n. p. Ilium, 
 Tusculum, b) visebroji na st (genit. orum), n. p. Susa, 
 Ecbatana, Leuctra, c) na e i ur tretjega sklanjanja, n. p. 
 Caere, Tibur, d) nesklonive reci na i i y, n. p. Illiturgi. 
 III. Nekoje su pokrajine 1. muzkoga spola: Isthmus, Bo- 
 sporus, Pontus i Hellespontus, 2. srednjega na um i vi- 
 sebroji na a, n. p. Latium, Bactra. 
 
 A) Nekoji su samostavnici dvostrukoga spola , te ra- 
 be o muzkih kano muzki, o zenskih kano zenski. Ovi 
 se samostavnici zoyu obojega spola, n. p. artifex, umet- 
 nik, umetnica; sacerdos, svetjenik, svetjenica; canis, 
 pas, kuja. — B) Epicoena su samostavnici, koji se o zi- 
 votinjah i muzkoga i zenskoga spola uvek samo u 
 jednom spolu rabe; n. p. passer, m. vrebac; corvus, 
 m. gavran; rana, z. zaba; aquila, z. orao. Ako treba 
 razlikovati spole: samcu se doda mas ili mascu- 
 lus, a samici femina. — c) Nekoji se samostav- 
 
nici, promenivsi im docetak, mogu pretvoriti iz muz- 
 kih u zenske i naopako. Ovi se samostavnici zovu 
 kretni (mobilia), n, p. victor, pobeditelj, victrix, pobe- 
 diteljica; coquus, kuhar, coqua , kuharica; lupus, vuk, 
 lupa, vucica; gallus, petao, galllna, kokos. 
 
 Srednjega su spola sve nesklonive reci, bile samo- 
 stavnici, ili rabile kano takovi, kano: fas, pravo; nefas, 
 krivica; gummi, gumi ; scire tuum, tvoje znanje; meum 
 philosophari, moje filosofiranje. 
 
 Opazka. Pravila za pojedine versti recih navedena su 
 pod doticuimi sklanjanji. 
 
 Glava 2. 
 
 sklanjanju samo s ta vnikah. 
 
 §• 8. 
 
 Pri sklanjanjih vaSja paziti na dvoje, na broj i na 
 padez. Broj je dvostruk: jednobroj i visebroj. Jednobroj 
 rabi, kad je govor o jednoj, a visebroj, kad o vise stva- 
 rih. Padezah ima za svaki broj sest; zovu se: nominativ, 
 genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, ablativ. 
 
 §. 9. 
 
 U latinskom jeziku ima pet sklanjanjah. U per- 
 vom se genitiv docima na ae, u drugom na i, u tretjem 
 na is, u cetvertom na us, u petom na ei. Da se pogodi, 
 u koje sklanjanje ide koja rec, treba uz njezin nominativ 
 znati i genitiv. Za svih pet sklanjanjah valja znati 1. da 
 
sve reci srednjega spola imadu akuzativ i vokativ jednak 
 nominativu i da se u visebroju ova tri padeza na a doci- 
 maju. 2. Da su dativi i ablativi visebroja svakoga skla- 
 njanja izmedju sebe jednaki. 
 
 Sklanjanje pervo. 
 
 §• 10. 
 
 Po pervom sklanjanju idu reci, koje se u genitivu 
 docimaju na a e. Nominativ se svih latinskih recih docima 
 samo na Si, kano i nekojih gerckih polatinjenih reeih ; 
 kano: Musa, historia; ostale gercke reci ; zadeszavaju 
 gercke docetke, te se docimaju na e, as, i es. 
 
 Docetci. 
 
 Jed 
 
 nom. a 
 
 mens-a 
 
 
 gen. ae 
 
 mens-ae 
 
 
 dat. ae 
 
 mens-ae 
 
 
 ak. am 
 
 mens-am 
 
 
 vok. a 
 
 mens-a 
 
 
 abl. a 
 
 mens-a 
 
 Vis. 
 
 nom. ae 
 
 mens-ae 
 
 
 gen. arum 
 
 mens-arum 
 
 
 dat. is 
 
 mens-Is 
 
 
 ak. as 
 
 mens-as 
 
 
 vok. ae 
 
 mens-ae 
 
 
 abl. Is 
 
 mens-Is 
 
 Ovako se sklanjaju i svi pridavnici i dionici na &., 
 kano magna, dakle nom. mensa magna, gen. mensae 
 magnae itd. 
 
 p a z k e. 
 
 1. Rec familia ima poverh pravilno'ga genitiva jos i stari 
 na as, no samo kad se spoji sa pater i mater; dakle 
 paterfamilias, gen. patrisfamilias itd. 
 
io 
 
 2. Nekoje reci imaju u dat. i abl. viseb. abus, kano 
 duae, dve, ambae obe: duabus i ambabus; zatim 
 dea, bozica i filia, kci, premda pravilni docetak 
 is vise rabi, osim kad sa zenskim imenom dolazi i 
 muzko, kano: dis deab usque omnibus, Cic. Rab. 
 perd. 2. Glede ostalih slienib recih, ako treba tocno 
 razluciti spol, valja pravilo, da se za muzki spol uzi- 
 ma dodatak maribus, a za zenski feminis; tako 
 mesto: equis equabusque, valja reci: equ is ma- 
 ribus et feminis, konjem i kobilam. 
 
 3. Pridavnici zenskoga spola una, sola, itd. imadu u gen. 
 ius itd. (vidi §. 32, Op. 1). 
 
 II. Gercke reci na e, as, es. 
 
 §. ii. 
 
 Ove reci idu u visebroju po pervom obrazcu, a u 
 jednobroju sklanjaju se ovako: 
 
 Jed. nom. e, as, es 
 gen. es, ae, ae 
 dat. ae, ae, ae 
 ak. en, am, en 
 vok. e, a, e 
 abl. e, a, e 
 
 epitom-e*) Messi-as* 
 
 epitom-es Messi-ae 
 
 epitom-ae Messi-ae 
 
 epitom-e n Messi-am 
 
 epitom-e Messi-a 
 
 epitom-e Messi-a 
 
 
 
 eomet-es**) 
 
 comet-ae 
 
 comet-ae 
 
 comet-en 
 
 comet-e 
 
 comet-e 
 
 Opazke. 
 
 1. Reci na as imaju akuz. osobito kod pesnikali i na an. 
 
 2. Reci na es imaju vokat. kadsto i na a ili a. 
 
 3. Mnoge reci na e, as, es uzimaju i latinski oblik, ka- 
 no: rhetorlce irbetorica; Perdiccas i Perdicca; sophi- 
 stes i sophista. 
 
 *) Izvadak, **) pomazani, ***) repatica 
 
!1 
 
 Spol recih pervoga sklanjanja. 
 
 §• 12. 
 
 Reci na a i e zenskoga su spola, a na StS i ©S 
 muzkoga. 
 
 Opaz. Na a su po §. 5. muzkoga spola sve reci za muz- 
 ke, kano: scriba, pisar; nauta, mornar; poeta, 
 pesnik. 
 
 Sklanjanje drugo. 
 
 §. 13. 
 
 U drugo sklanjanje id 
 docimaju na i. U nom. se 
 na ir se docima samo vir 
 ur samo pridavnik satur. 
 
 u sve reci, koje se u gen. jed. 
 docimaju na us, er i um; 
 sa sastavljenici i Trevir; na 
 
 Jed 
 
 nom 
 
 us, 
 
 er 
 
 um 
 
 riv-us* 
 
 puer** 
 
 tect-umf 
 
 
 gen. 
 
 I 
 
 i 
 
 I 
 
 riv-I 
 
 puer-I 
 
 tect-i 
 
 
 dat. 
 
 
 
 O 
 
 
 
 riv-o 
 
 puer-o 
 
 tect-o 
 
 
 ak. 
 
 iim 
 
 iim 
 
 iim 
 
 riv-iim 
 
 puer-um 
 
 tect-iim 
 
 
 vok. 
 
 e 
 
 er 
 
 um 
 
 riv-e 
 
 puer 
 
 tect-iim 
 
 
 abl. 
 
 
 
 O 
 
 
 
 riv-'o 
 
 puer-o 
 
 tect-o 
 
 Vis. 
 
 nom 
 
 I 
 
 I 
 
 a 
 
 riv-I 
 
 puer-I 
 
 tect-a 
 
 
 gen. 
 
 orum Grum 
 
 orum 
 
 riv-orum 
 
 puer-i5rum tect-orum 
 
 
 dat. 
 
 Is 
 
 Is 
 
 Is 
 
 riv-Is 
 
 puer-Is 
 
 tect-Is 
 
 
 ak. 
 
 OS 
 
 OS 
 
 a 
 
 riv-os 
 
 puer-ds 
 
 tect-a 
 
 
 vok. 
 
 I 
 
 I 
 
 a 
 
 riv-I 
 
 puer-I 
 
 tect-a 
 
 
 abl. 
 
 Is 
 
 Is 
 
 Is 
 
 riv-Is 
 
 puer-Is 
 
 tect-Is 
 
 Amo idu pridavnici i dionici na us, er (muzk.) 
 i na um (sred.); no muzki samo onda, ako imaju srednji 
 spol na um; n. p. bonus, bonum, dobar; tener, tenerum, 
 mekan (niposto vetus, sred. vetus; acer, sred. acre); 
 ovi idu u tretje sklanjanje. 
 
 ') Potok, **) decak, f) krov. 
 
12 
 
 Najvise recih na er izbacuju e pred P u svih 
 padezih, osim nominativa i vokativa, kano : ager, agr-i 
 agr-o itd. polje. Neizbacuju ove reci; adulter, preljub; 
 gener, zet; Liber (Bakovo ime); presbyter, svetjenik: 
 puer, decak; socer, tast, svekar ; vesper, vecer; asper, 
 hrapav; lacer, poderan; liber, Slobodan; miser, bedan ; 
 prosper, srecan; tener, njezan ; reci sastavljene sa ferre 
 i gerere na fer i ger, kano: Lucifer, signifer, ar- 
 miger, aliger ; (no vafer, aeger, niger, piger, izbacuju e). 
 Imeaa narodah Iber i Celtiber imaju dugo eri. 
 
 p a z k e. 
 
 1. Devet pridavnikah sa svojimi sastavljeaici imaju gen. 
 jed. za sya tri spola na ius a dativ na i, kano: unus, 
 jedan; solus, sam; totus, sav; ullus, itko; uter," tko 
 od dvojice,- alter, drugi; neuter, nijedan od dvojice; 
 nullus, nitko; alius, drugi; od ovoga je poslednjega 
 gen. alius, dat. alii. 
 
 2. Imena vlastita na ius (ili jus) imaju vok. na i, n. p. 
 Virgilius, Virgili; Pompejus, Pompei. Ovako se pravi 
 i gen. od filius i genius. Deus ima u vok. deus, u 
 nom. vis. dii ili di, malo kad dei; dat. vis. diis ili 
 dis, malo kad deis. Meus ima u vok. mi. 
 
 3. Reci, koje naznacuju novce, meru ili tezinu, 
 prave gen. vis. na um mesto orum, kad se koli- 
 koca novacali, mere ili tezine izvestno navadja; 
 kano: nummum, sestertium, deuarium, cadum, me- 
 dimnum , modium , jugerum , talentum; n. p. duo 
 millia nummum; inace mora biti orum, n. p. ollam 
 denariorum implere. Cic. div. IX. 18. Amo idu i bro- 
 jevi: bini, seni, deni itd., koji imaju u gen. vis. 
 obicnije na um nego orum; kano i od liberi, dei: 
 !iberum, deum; um mora biti i od recih: duumvir 
 triumvir, decemvir (Cic. Or. 47.) 
 
 4. Nekoje gercke reci imaju dvojaki nominativ: latinski 
 na us, um, gercki na os, on, n. p. Delus i Delos; 
 Ilium i Ilion; pa i u akuz. on mesto um, a u gen. 
 vis. kadsto On mesto orum, n. p. liber Georgicon. — 
 
13 
 
 Gercka vlastita imena na ens (jednoslovc.) ili eus 
 (dvosl.) sklanjaju se kano latinska, osim vokativa, 
 gde se docimaju na dvoglasnik en, n. p. Orpheus, Or- 
 phei, Orpheo, Orpheum, Orpheu. 
 
 Spol recih drugoga sklanjanja. 
 
 §. 14. 
 
 1 . Latinske reci na us jesu ponajvise a na F 
 uvek muzkoga, na urn uvek srednjega spola; gercke 
 reci na os i on idu po gerckih pravilih. 
 
 2. Od recih docimajucih se na us ove su zenskoga 
 spola : 
 
 a) Imena gradovah, pokrajinah, otokah i stabalah. 
 Vidi §. 6. 
 
 b) Latinske reci: alvus, terbuh ; humus, zemlja; van- 
 nus, sito, reseto; coins, preslica. — - Gercke reci 
 na odus, kano: exodus, izhod; methodus, nacin; 
 periodus, doba ; synodus, sbor; napokon gercki pri- 
 davnici a latinski samostavnici : abyssus, propast; 
 antidotus, uz^uk; atomus, cestica, atom; dialectus, 
 narecje; diphthongus, dvoglasnik; eremus, pustinja; 
 paragraphus, paragraf; diametrus promer; perime- 
 trus, krug. 
 
 3. Srednjega su spola ove reci na us: pelagus, 
 more ; virus, otrov ; vulgus, puk. 
 
 Sklanjanje tretje. 
 
 #. 15. 
 
 U ovo sklanjanje idu sve reci, koje se u gen. 
 jed. na is docimaju. Ove se reci u nom. docimaju ili 
 glasnikom , ili saglasnikom S (x) , ili slitnimi saglas- 
 nici 1, H, P; na © se docimaju samo dve reci: lac 
 i alec, a na t samo jedna : caput sa svojimi sastav- 
 
14 
 
 Ijenici. Doeetak genitiva is kano i svi ostali docetci pri- 
 daju se osnovi reci, koja nije uvek jednaka nominativu. 
 Zato se razlikuju: 
 
 I. Reci, kojim je osnova i nominativ posve 
 jednak. Amo idu sve reci na 1 i P, osim far, fel, 
 mel, kojim se pred docetci zadnji saglasnik podvaja; 
 zatim od recih na er ove : imber, September, October, 
 
 November, December pa i 
 najvise pridavnikah na er, 
 nom. C umetnuto. 
 
 I. 
 
 sve na ter (osim later), i 
 kojim je radi blagoglasja u 
 
 Docetci 
 J. nom. — 
 
 gen. 
 dat. 
 
 vok. 
 abl. 
 
 is 
 
 i 
 
 em Sr. 
 
 e(l) 
 
 exsul * 
 
 exsul-is 
 
 exsul -I 
 
 exsul-em 
 
 exsul 
 
 exsul-e 
 
 II. 
 
 dolor ** 
 
 dolor-is 
 
 dolor-i 
 
 dolor-em 
 
 dolor 
 
 dolor-e 
 
 III. 
 
 anser *** 
 
 anser-is 
 
 anser-i 
 
 anser-em 
 
 anser 
 
 anser-e 
 
 nom. 
 
 gen. 
 
 dat. 
 
 ak. 
 
 vok. 
 
 abl. 
 
 es, a (ia) 
 
 um (ium) 
 
 lbus 
 
 es, a (ia) 
 
 es, a (ia) 
 
 lbus 
 
 exsul-es 
 
 exsul-um 
 
 exsul-ibus 
 
 exsul-es 
 
 exsul-es 
 
 exsul-ibus 
 
 dolor-es 
 
 dolor-um 
 
 dolor-ibus 
 
 dolor-es 
 
 dolor-es 
 
 dolor-ibus 
 
 anser-es 
 
 anser-um 
 
 anser-ibus 
 
 anser-es 
 
 anser-es 
 
 anser-ibus 
 
 Jed. nom. 
 gen. 
 dat. 
 ak. 
 vok. 
 abl. 
 
 IV. 
 
 V. 
 
 VI. 
 
 pater -J* 
 
 animal f f 
 
 guttur -f-f f 
 
 patr-is 
 
 animal -is 
 
 guttur-is 
 
 patr-i 
 
 animal-i 
 
 guttur-i 
 
 patr-em 
 
 animal 
 
 guttur 
 
 pater 
 
 animal 
 
 guttur 
 
 patr-e 
 
 animal-i 
 
 guttur-e 
 
 Vis. nom. 
 gen. 
 dat. 
 ak. 
 vok. 
 abl. 
 
 *) Prognanik, 
 f ff) gerlc 
 
 patr-es 
 
 patr-um 
 
 patr-ibus 
 
 patr-es 
 
 patr-es 
 
 patr-ibus 
 
 animal-ia 
 
 animal-ium 
 
 animal-ibus 
 
 animal-ia 
 
 animal-ia 
 
 animal-ibus 
 
 guttur-a 
 
 guttur-um 
 
 guttur-ibus 
 
 guttur-a 
 
 guttur-a 
 
 guttur-ibus 
 
 ') bol , ***) guska, -J-) otac, -J-J-) zivotinja 
 
15 
 
 Amo idu : po I. samo consul, konzul; praesul, 
 poglavar, predsednik; mugil (verst ribe); pugil, bo- 
 rac: sal, sol; sol, sunce; po II. sve na or; osim 
 ador (verst psenice); aequor, more; marmor, mra- 
 mor, ove idu po : guttur ; po III. sve na er, osim 
 onih. kojim je porad blagoglasja umetnuto C; ove idu 
 po IV.; po V. idu sve na al, a r, osim sal, sol; par, 
 par ; po VI. samo murmur, sapat ; sulfur, zveplo ; ador, 
 aequor, marmor. 
 
 §. 16. 
 
 II. Reci, kojim je osnova razlicita od nominativa. 
 Ova razlika postaje na vise nacinah, naime: 
 
 1. Osnovi se doda S, i to : a) bez promene 
 osnove, kano : urb-s, grad ; stirp-s, pleme ; b) po- 
 mocju glasnika, ili i, kano: av-is , ptica , febr-is, 
 groznica, i svi pridavnici na is, kano: facil-is; ili 
 pomocju C, kano: clad-es, poraz ; nub-es, oblak. 
 c) s promenom osnovnoga saglasnika u X, kano dux 
 mesto duc-s, vodja ; rex mesto reg-s, kralj ; laus mesto 
 laud-s, hvala; aetas mesto aetat-s, doba. Kod svih se 
 ovih reeih docetci dodaju osnovi. 
 
 Z. Osnovno se S pred docetci prefcvara u P; to 
 biva pri jednoslovcenih recih; kano: mos, mor-is, 
 obicaj; flos, flor-is, cvet; mas, mar-is, muzkarac; 
 mus, mur-is; mis; (tellus, tellur-is ; vis nom. vis. 
 vir-es); viseslovcene reci pretvaraju vee u nom. S 
 u P; kano: labor, delo , mesto labos , honor mesto 
 honos, cast. 
 
 3. Pravec nominativ, u osnovi se glasnik po- 
 slednje slovke pretvara; i to : a) bez promene posled- 
 njega saglasnika, kano: nomen mesto nomin , (gen. 
 nomin-is), ime; reci, u kojih je poslednje en dugo, 
 nepretvaraju ga u in, kano: ren, renis, bok. b) pre- 
 
16 
 
 tvarajue poslednji saglasnik (II, P) u S, kano: lepus 
 mesto lepor (gen. leporis), zee; no lepos ili lepor, 
 (leporis); pulvis mesto pulver (gen. pulv-eris), prah ; 
 onus mesto oner (gen. oner-is), terh; c) dodajuc S i 
 pretvarajuc poslednji saglasnik, kano : judex mesto judec-s 
 (gen. judic-is) sudac; miles mesto milit-s (gen. milit-is), 
 vojak. 
 
 4. Osnovi se u nom. doda e, kano mar-e, more; 
 ret-e, mreza. Ove se reci sklanjaju kano animal. 
 
 5. Od osnove se na koncu reci odsece saglas- 
 nik, i to: a) bez promene glasnika odsece se t kod 
 svih recih na &, kano poema mesto poemat (gen. 
 poemat-is) pesma ; amo ide i hepar mesto hepat (gen. 
 hepat-is), jetra. ; d se odsece kod cor mesto cord 
 (gen, cord-is)* serce ; 11 se odsece kod mnogih recih 
 na O, kano: leo mesto leon (gen. leon-is) , lav; 
 b) promenjujuc bliznji glasnik odsece se samo II kod 
 mnogih recih na do i go i kod caro, meso; homo, 
 covek ; nemo, nitko ; turbo, vihar; dakle consuetudo 
 mesto consuetudin (gen. consuetudin-is) navada ; 
 homo mesto homin (gen. homin-is). Caro ima carn-is. 
 
 p a z. Amo idu ove reci, koje se nemogu stegnuti u 
 pravila: nix od niv-s, gen. niv-is, sneg; bos od bov-s, 
 gen. bov-is, vol; amo ide i iter (gen. itiner-is) put; 
 Juppiter (gen. Jovis vok. Juppiter); supellex (gen. 
 supellectii-is), pokuctvo, pratez. 
 
 Opazke o pojedinih padezih. 
 akuzativu jednobroja. 
 
 §• 17. 
 
 I. Akuzativ jednobroja imaju uvek na im mesto 
 e m reci : 
 
17 
 
 1. Amussis, pravilo ; ravis, hrapavost; sitis, zedja; 
 tussis, kasalj ; vis, jakost. 
 
 2. Imena rekah i gradovah na i s , koja imaju 
 genitiv takodjer na is, n. p. Tiberis (Tiberim); Al- 
 bis (Albim) ; Tigris (Tigrim); Hispalis (Hispalim). 
 
 3. Reci gerckoga izvora, koje imadu iu gerckom 
 in, n. p. Charybdim, Neapolim, Zeuxim, Agim. 
 
 II. Ove reci imaju akuzativ vise na i m nego na 
 em: febris , zimnica; pelvis, plitica; puppis, kerma; 
 restis, gumina ; turris, toranj, zvonik; securis, sekira. 
 
 a b 1 a t i v a j e d n o b r o j a. 
 I. Samo i imaju u ablativu: 
 
 1. Sve reci, koje imaju u akuz. samo i m. 
 
 2. Sve reci na e, i na al, ar, ako imaju u ge- 
 nitivu dugo a; dakle samo: mari \ animali 2 , exem- 
 plari 3 ; ako imaju kratko a, onda prave ablativ na 
 ©, kano: sale 4 , Hannibale, baccare 5 , hepate 6 , juba- 
 re 7 , nectare 8 . 
 
 3. Svi pridavnici, kojim se barem dva spoia raz- 
 likuju ; n. p. facili 9 , celebri 10 ; zatim imena mesecih, 
 n. p. Septembri, Aprili. 
 
 II. U ablativu jed. imaju vise i nego e: 
 
 1. Samostavnici, koji imaju akuzativ na im i na 
 em. 
 
 2. Mnogi pridavnici na X, n. p. audax " i sim- 
 plex 12 , atrox 13 , kano i ovi : 
 
 anceps 14 , praeceps l0 , concors 16 , discors *', 
 
 tmore. 2 zivotinja. 3 uzor, prepis. ^sol. 5 verst bilja. 6 jetra 
 7 svetlost nebeskih telesah. 8 aektar, pitje bogovah. slasan. 
 10 giasovit. nsmioii. 13 jednostavan. isgrozovit. 14 dvoglav, dvo- 
 struk, dvoznacan. 15 sterm, nagao. ifislozan. "neslozan. 
 
 Slov. jez. latinsk. "I 
 
mops , iners , 
 recens 5 , repens 6 , par 7 i hebes 8 . 
 
 III. U ablativu jed. imaju i i C: 
 
 1. Clavis, kljuc ; sementis, usev; ignis, oganj. 
 
 2. Pridavnici i dionici, koji imaju samo jedan doce- 
 tak, n. p. prudente 9 i prudenti, felice 10 i felici, vetere 11 
 i veteri, majore i majori. Drugi stupanj ima oboje, no 
 obicnije na C ; kad pridavnici i dionici rabe kano samo- 
 stavnici, ili kad su u ablativu absolutnom, onda imaju 
 samo na C, n. p. sapiente, animante, Romulo regnante. 
 Samo na C prave ablativ i ovi pridavnici : 
 
 pauper 12 , senex 13 , princeps H , hospes 13 , 
 
 deses 16 , pubes 17 , impubes ls , superstes 19 , sospes 20 . 
 
 Opaz. Nekoje reci imaju ablativ na i, no samo u sta- 
 novitom znacenju; tako se veli na pitanje: gde? uvek 
 ruri na polju (rus); vesperi u vecer, u opreci sa 
 mane, inace je obicnije vespere; tako: in praesenti, 
 sada, i aqua et igni interdicere. 
 
 nominativu visebroja recih srednjega 
 spola. 
 
 Sve reci srednjega spola , koje ablativ jed. na 
 i prave, imaju nom. ak. i vok, viseb. na ia, n. p. samo- 
 stavnici : maria ; vectigalia, danak; calcaria, ostruge, 
 ostan; pridavnici: paria, facilia, ingentia, golem; dio- 
 nici: amantia, sedentia, audientia. Drugi stupnji imaju 
 uvek na &. 
 
 tsetjajnci se. 2 nesetjajuc'i se. 3 siromasan , bedan, 
 nevoljan. *len. afrizak, svezi. 6 nenadan. 7 mocan, 8 tup. 
 9 muchr. 10 srecan. "star, ^siromasan 13 star. l4 pervi, 15 stran 
 istrom. ifpunoletan. ls golobrad. 19 preostavsi. 30 neostetjen, 
 srecan. 
 
genitivu visebroja. 
 I. Genitiv viseb. imaju uvek na ium mesto urn: 
 
 1. Sve reel, koje prave nom. viseb. na i a ; n. p. 
 marium, vectigalium, calcarium, felicium, amantium. 
 
 Izuzimaju se ove reci: 
 
 a) coelebs ', celer 2 , cicur 3 , compos 4 , dives 5 , memor, 
 immemor, supplex 6 , impos 7 . 
 
 2. Samostavnici, koji imaju u nom. i gen. jed- 
 naki broj slovakah, n. p. nubium, oblak; imbrium, ki- 
 sa, ploha; earniiim. 
 
 Iznimke. 1. Samo na um imaju: 
 
 vates 8 , strues 9 , cam's 10 , 
 senex, juvenis H , panis 12 , 
 pater, mater , 
 accipiter 13 i frater 14 . 
 
 2. Um i ium imadu: 
 
 caedes 15 , sedes 16 , strigilis 17 , 
 apis 18 , mensis 19 , volucris 20 . 
 
 3. Jednoslovceni samostavnici na S i X, pred 
 kojimi je saglasnik, n. p. montium , berda ; dentium 
 zubi; artium,. umetnost; mercium, roba, espap. 
 
 Iznimke: 1. Um imaju: lynx, ris, ostrovid ; sphinx, 
 sfinga; ops, moc, bogatstvo ; 2. Ium imadu ove reci, 
 kojim pred S i X nestoji saglasnik: 
 
 ineozenjen. 2 berz. 3pJtom. 4 mocan. sbogat. sponizan 
 smeren. 7 nemocan, 8 prorok, pesnik. 9 kup. i0 pas. "mlad 
 i^kruh. 'sjasti-eb, i*brat. isubojstvo. issedalo. i?cesagija 
 ^pcela. i^mesec. ^optica. 
 
 2* 
 
20 
 
 mus 1 , vis a , glis 3 , as 4 , 
 os (ossis), frails'", mas 7 , 
 nox 8 , faux 9 , nix 10 , strix ". 
 
 II. U genitivu viseb. imadu vise ium nego urn 
 viseslovceni samostavnici na ns i r s , zatim imena 
 narodah na as, atis i is, Itis, n. p. cliens, clien- 
 tium; adolescens, adolescentium; cohors, cohortium : 
 Arplnas, Arpinatium; Samnis, Samnitium; ostala imena 
 na as imaju i ium i ura, n. p. civitatium i civitatum, ob- 
 cina, derzava. 
 
 III. Mesto ium imaju orum imena svetkovinah na 
 alia, n. p. Baechanaliorum, Saturnaliorum, Flora- 
 liorum. 
 
 akuzativu visebroja. 
 
 Stariji pisci prave ovaj akuzativ na Is i!i eis 
 mesto es od onih recih , koje imaju genitiv vis. na 
 ium, n. p. artis, montls, civis. 
 
 Opaz. Bos gen. bovis ima u gen. vis. bourn mesto bo- 
 vum, u dat. i abl. bobus i biibus mesto bovibus, vol; 
 ostalo je pravilno. 
 
 sklanjanju gerckih recih. 
 genitivu jednobroja. 
 
 §. 18. 
 
 1. Gercke reci imaju kod pesnikah u genit. jed. 
 cesto o s mesto is, n. p. Daphnis, Dapbnidis i Daph- 
 
 !mis. 2 jakost. 3 pub. 4 as (rimski novae). 5 kost. sprevara. 
 ^muzkarac, samac. s noc, ^zdrelo. 1( >sneg. "sova, vampir. 
 
21 
 
 nidos; Tethys, Tethyis i Tethyos; poesis i poeseos; 
 prozaici ovaj oblik redko uzimaju, izim Pan, Panos (ni- 
 kad Panis). 
 
 2. Imena vlastita imadu cesto genit. na i mesto 
 is, n, p. Themistocles , Themistoeli i Themistoclis; 
 Xerxes, Xerxi i Xerxis. 
 
 3. Imena zenskoga spola na © prave cesto ge- 
 nitiv na us mesto onis, n. p. Sappho, Sapphus i 
 Sapphonis. I dativ i akuzativ prave se cesto na © 
 mesto oni i on em. 
 
 akuzativii jednobroja. 
 
 1. Ovaj padez prave eesto pesnici na & mesto em 
 i na in mesto im, n. p. heros, heroem i heroa; poesis, 
 poesim i poesin; Neapolis, Neapolim i Neapolin; pro- 
 zaici ovoga ak. neuzimaju, osim kadsto za imena vla- 
 stita osobito od Pan (Pana, da se razlikuje od panem, 
 kruh) ; aer i aether naJaze se i u njih malone uvek aera 
 i aethera. 
 
 2. Imena vlastita na es docimaju se cesto u akuz. 
 na en mesto em, n. p. Aeschinen, Xerxen, Euphra- 
 ten, Achillen, Ulixen. Imena, koja idu u gerckom jeziku 
 u pervo i tretje sklanjanje, imadu u latinskom trojaki 
 akuzativ, n. p. Thales, Thalem, Thalen i Thaletem. 
 
 vokativu jednobroja. 
 
 Reci na as (antis) prave vokativ na R, a na i s 
 i ys prave ovaj padez na I i y; reci na e s prave vo- 
 kativ na e ill es, n. p. Calchas, CaJcha ; Atlas, Atla ;. 
 Daphnis, Daphni ; Pericles, Pericle i Pericles. 
 
22 
 
 nominativu visebroja. 
 
 Ovaj se padez docima cesto na es mesto es, n.p. 
 Arcades; nom. ak. i vok. recih spola srednjega na os 
 pravi se uvek na ©, n. p. melos, mele; ostali padezi u 
 jednobroju nerabe. 
 
 genitivu visebroja. 
 
 Ovaj se padez docima cesto na eon mesto ium 
 n. p. liber metamorphoseon. 
 
 akuzativu visebroja. 
 
 Ovaj padez prave cesto i Is ti prozaici na as 
 mesto es, n. p. Macedonas, Allobrogas. 
 
 dativu i ablativu visebroja. 
 
 Reci na m a prave ove padeze cesto na i s mesto 
 ibus, n. p. poema, poematis mesto poematibus, pesan. 
 
 S p o 1 recih t r e t j e g a s k I a n j a n j a. 
 
 §. 19. 
 
 Spol recih ovoga sklanjanja poznaje se po docet- 
 cih, i to po ovih pravilih: 
 
 I. Muzkoga su spola reci na O, or, os, er, i 
 one na es, kojim genitiv raste, kano: sermo , govor; 
 amor, Ijubav; venter, terbuh; gurges, vir; genit. 
 gurgitis. 
 
23 
 
 Iznimke. 
 
 1. Na © su zenskoga spola reci na do, go, io, 
 kano: consuetudo, navada; imago,, slika; oratio, go- 
 vor; legio, legija itd; amo ide i caro, meso. No muzkoga 
 su spola ove na do, go: 
 
 a) margo 1 , ligo 2 , udo 3 , 
 ordo 4 , cardo D , cudo 6 . 
 
 b) na io reci stvarih, koje imaju telo, osobito zivo- 
 tinjah ; imade ih deset: 
 
 curculio 7 . papilio 8 .. scoipio 9 , stellio 10 
 vespertilio 11 , septentrio 12 ,. unio 13 (biser) 
 pugio 14 , scipio 15 , titio 16 . 
 
 2. Na or su cetiri reci sredojega spola, naime : 
 ador, pir; aequor, more; marmor, mramor; cor, serce ; 
 i jedna zenskoga, arbor, stablo. 
 
 3. Na os su tri reci zenskoga spola, naime: 
 cos, brus; dos, miraz i gercka eos, zora; i dve sred- 
 njega : os, ossis, kost; os, oris, usta ; pa i gercke reci: 
 ethos, znacaj; epos, epos; melos, spev (chaos smesa). 
 
 4. Na er su srednjega spola ove reci: cadaver, 
 truplo; iter, put; spinther, kopca; tuber, cir; uber, 
 vime ; ver, proletje; verber, udarac; pa i sva imena 
 bilja, kano: acer, javor; cicer, grah ; laser, verst 
 bilja; papaver, mak ; piper, papar; siler, iva ; siser, 
 verst repe; suber pluto; i zingiber, gjumber. Tuber, 
 verst bresakah, kad znaci vocku, jest zenskoga spola. 
 a kad voce, muzkoga; linter, camac ponajvise je zen- 
 skoga spola, no i muzkoga. 
 
 *Okrajak, kraj. amotika. s V erst postolah. ^red. s s tozer. 
 «kaciga. 7 zizak. smetulj. ^stipavac. i°gustjerica. usismis. 
 13 sever, isbiser. i^mac. ispalica. ^pozar. 
 
24 
 
 5. Na es sa rastucim genitivom ima sest recih 
 zenskoga spola, naime: merges (itis), snop; seges, 
 usev. i teges, pokrivalo (etis); merces (edis), platja; 
 quies (sa inqiues i requies, gen. etis), mir, nemir; i com- 
 pes (malone uvek u visebroju, edis) okovi. Ales, krilat, 
 ptica ; i quadrupes, cetveronozan, kano pridavnici jesu 
 obojega spola, a kano samostavnici ponajvise zenskoga. 
 Jedina rec aes aeris, kov, bakar, jest srednjega spola. 
 
 §. 20. 
 
 II. Zenskoga su spola reei na as, is, ys, aus, 
 x; na es sa nerastueim genitivom ; na S sa saglasnikom 
 pred ovim S, kano: aetas, doba ; avis, ptica; laus, 
 hvala; fraus, prevara ; pax. mir; radix, koren; nubes, 
 oblak; hiems, zima ; mors, smert. 
 
 Izn i mk e. 
 
 1. Na a s su muzkoga spola: anas: anatis, raca ; 
 as: assis; mas: maris, muzkarac; vas: vadis, jamac; 
 od gerckih recih sve na as, gen. antis, kano: adamas, 
 elephas, slon. 
 
 Na as su srednjega spola samo vas, posuda, gen. 
 vasis, i nesklonive reci fas i nefas, slobodno, neslobodno; 
 gercke reci na as, atis, kano artocreas, Verst jela ; ery- 
 sipelas, jarbolac. 
 
 2. Na i s su muzkoga spola : 
 
 a) Sve reci s rastucim genitivom. 
 
 b) Ove reci s nerastueim genitivom : 
 
 amnis 1 , crinis 2 , finis 3 , funis 4 , 
 iReka. Mas. 3 konac. Hize, konop. 
 
25 
 
 ignis *, 
 
 panis 2 , 
 
 penis 3 , 
 
 axis 4 , 
 
 
 cossis , 
 
 callis 6 , 
 
 canalis 7 , 
 
 cassis 8 , 
 
 
 caulis 9 , 
 
 collis 10 , 
 
 ensis' 1 , 
 
 fascis 12 , 
 
 
 follis 13 , 
 
 fustis 14 , 
 
 mensis la , 
 
 orbis 16 , 
 
 
 piscis 17 , 
 
 postis 18 , 
 
 scrobis 19 , 
 
 sentis 20 , 
 
 
 torquis 21 , 
 
 torris 22 , 
 
 unguis 23 , 
 
 vectis 2 \ 
 
 vermis 25 , 
 
 c) Pridavnici, koji rabe kano samosfavnici i kod ko- 
 jih se razumeva muzki samostavnik, kano : Aprilis, 
 Quintilis (mensis) ; annalis ili obicnije viseb. anna- 
 les (libri), letopisi; jugalis ili viseb. jug-ales (equi); 
 molaris, (lapis, dens) zervanj, kutnjak; natalis 
 (dies), rodni dan; pugillaris ili viseb. pugillares 
 (libelli), listnica. 
 
 d) Imena rekah na is, kano Albis (vidi §. 5). 
 
 3. Na ys (samo gercke reci) su muzkoga spola 
 imena berdab i rekab, kano: Othrys, Halys. 
 
 4. Na X su muzkoga spola: 
 
 a) Na ax su muzkoga spola gereke reci, koje su i 
 u gerckom istoga spola, kano: thorax, acis, oklop ; 
 kano i ove, koje inace verlo redko rabe : anthrax, 
 ugljen; corax, gavran ; cordax, verst plesa i styrax 
 iii storax, gen. acis, smola. 
 
 b) Na ex su sve reci muzkoga spola, izim: forfex, 
 skare; lex, zakon; nex, ubojstvo; prex, molitva; 
 supellex ; faex, smet i nekoja imena bilja, kano : 
 ilex, hrast; vitex, verst stabla ; carex, sas, rogoza. 
 
 !Oganj. 2 kruh. 3 rep. *os. 5 grizlica (cerv). «staza. 
 7 konao. 8 mreza lovacka. 9 v!at. 10 brezuljak. 11 sablja. 12 siba. 
 13 meh. 14 kerbac, bic. 15 mesec. 16 krug. "riba. ls stozer. 19 jaraa. 
 20 ternjak. 21 ogerljaj. 22 pogor. 23 nokat. 2 *poluga. 25 cerv. 
 
26 
 
 c) Na ix su muzkoga spola : phoenix, gen. Icis, 
 ptiea feniks; calix, kalez, casa; fornix, svod; va- 
 rix (icis), neka zila. 
 
 d) Na yx su muzkoga spola, calyx, Ijustura; coc- 
 cyx, kukavica ; oryx, verst divokoze ; onyx, verst 
 mramora; bombyx, buba (kad znaci svilu, zen- 
 skoga je spola); zatim imena berdah, kano Eryx. 
 
 e) Na unx su sve reci muzkoga spola, kano; quin- 
 cunx, deunx itd. 
 
 5. Od recih na S, pred kojimi je saglasnik, ove 
 su muzkoga spola: dens, zub; fons, vrelo; mons, berdo; 
 pons, most; rudens, gumina; amo idu mnogi pridavnich 
 koji rabe kano samostavnici i kod kojih se muzki samo- 
 stavnik razumeva, kano: confluens 111 confluentes (amnis 
 ili amnes); torrens (amnis); occidens i oriens (sol); 
 amo idu i sastavljene reci tridens i bidens (kramp : no 
 kad ova rec znaci dvogodisnju ovcu, onda je zenskoga 
 spola); napokon su muzkoga spola mnoge gercke reci, 
 kano: epops, sova; merops, verst ptice; hydrops, yo- 
 dena bolest i chalybs, ocel ; i svi Jatinski brojni samo- 
 stavnici na ns, kano: dodrans, triens, quadrans. 
 
 §. 21. 
 
 III. Srednjega su spola reci na e, I, men, ma, 
 ar, ur, us, zatim lac, mleko; i alec, verst jela od 
 ribah (jedine reci na C); caput, glava; occiput, za- 
 tiljak; sinciput,, pol glave; (jedine na t) i gercke reci 
 na i, jr. 
 
 Iznimke. 
 
 1. Na 1 su muzkoga spola samo sal, sol; sol, 
 sunce; mugil, verst ribe. 
 
27 
 
 2. Na men su sve reci srednjega spola, osim 
 flamen, svetjenik; i hymen, bog- zenitbe. 
 
 3. Na ur su ove cetiri reci muzkoga spola: fur- 
 fur, posije, mekinje; astur, asturac ; turtur, gerlica; i, 
 vuitur, jastreb. 
 
 4. Na us su zenskoga spola viseslovcene reci, 
 koje u gen. dugo u imaju; imade ih devet : juventus, 
 mladost; salus , spas; senectus, starost; servitus, 
 robstvo; virtus, krepost; incus, nakovalo ; palus, moc- 
 vara ; subscus, kvaka ; i tellus, zemlja; zatim pecus (lidis), 
 no pecus (oris), blago, jest srednjega spola; amo idu 
 grus, zdral; i sus. prasac. Na us su muzkoga spola: 
 lepus, zee; mus, mis; gercka rec tripus (odis), tronog. 
 
 Sklanjanje cetverto. 
 
 §. 22. 
 
 U ovo sklanjanje idu reci na us i U, koje imaju 
 « gen. us. Sklanjaju se ovako. 
 
 Jed. 
 
 nom 
 
 us 
 
 u 
 
 fruct-us 
 
 corn-u 
 
 
 gen. 
 
 us 
 
 us 
 
 fruct-us 
 
 corn-us 
 
 
 dat. 
 
 ui 
 
 u 
 
 fruct-iii 
 
 corn-u 
 
 
 ak. 
 
 lim 
 
 u 
 
 fruct-um 
 
 corn-u 
 
 
 vok. 
 
 us 
 
 u 
 
 fruct-iis 
 
 corn-u 
 
 
 abl. 
 
 u 
 
 u 
 
 fruct-u- 
 
 corn-u 
 
 Vis. 
 
 nom 
 
 us 
 
 lia 
 
 fruct-us 
 
 corn-ua 
 
 
 gen. 
 
 uum 
 
 u um 
 
 fruct-uum 
 
 corn- uum 
 
 
 dat. 
 
 ib us 
 
 ib us 
 
 fruct-ibus 
 
 corn-ibus 
 
 
 ak. 
 
 lis 
 
 ua 
 
 fruct-us 
 
 corn-ua 
 
 
 vok. 
 
 us 
 
 ua 
 
 fruct-us 
 
 corn-ua 
 
 
 abl. 
 
 ib us 
 
 Ibus 
 
 fruct-ibus 
 
 corn-ibus 
 
 Opazke. 
 1, Ove reci prave dativ visebroja na ubus mesto ibui 
 
28 
 
 acus 1 , arcus 2 , lacus 3 , 
 quercus 4 , specus*, peeus«, 
 artus 7 , partus 8 , tribus , veru 10 . 
 
 2. Reci laurus 11 , pinus 12 , ficus 13 , cupressus* 4 i colus 15 
 idu i u d i'u go i u cetverto sklanjanje. 
 
 3. Rec domus, kuea, nzima nekoje padeze i od drugoga 
 
 sklanjanja, ovako : 
 
 Jed. nom. domus Vis. domus 
 
 gen. domus (domi, na pit. gde) domuum i domorum 
 
 dat. domui domibus 
 
 ak. domum domos i domus 
 
 vok. domus domus 
 
 abl. domo i domu domibus. 
 
 Spol recih eetvertoga sklanjanja. 
 
 §. 23. 
 
 Reci na us jesu muzkoga spola, a na U sred- 
 njega. Od reeib na us osam je zenskoga spola: acus, 
 igla; domus; manus, ruka; penus, hrana; porticus, trem; 
 tribus, i ove dve, koje se uzimaju samo u vis. idus, quin- 
 quatrus, kano i imena zenskib i stabalah, kano: anus, 
 baka; nurus, snaha; socrus, punica, svekerva. 
 
 Sklanjanje peto. 
 §. 24. 
 
 U ovo sklanjanje idu sve reei na es, koje imaju 
 genitiv na ei. Sklanjaju se ovako: 
 
 ilgla. 2 luk. sjezero. *brast. 5 spilja. eblago. -sgloba. 
 8 porod. 9 tribus. 10 razanj. "lovorika. 12 omorika. 13 smokva. 
 14 cipres. j5 preslica. 
 
29 
 
 Jed. nom. es 
 
 di-es 
 
 gen. ei 
 
 di-ei 
 
 dat. ei 
 
 di-ei 
 
 ak. em 
 
 di-em 
 
 vok. es 
 
 di-es 
 
 abl. e 
 
 di-e 
 
 Vis. nom. es 
 
 di-es 
 
 gen. erum 
 
 di-erum 
 
 dat. ebus 
 
 di-ebus 
 
 ak. es 
 
 di-es 
 
 vok. es 
 
 di-es 
 
 abl. ebus 
 
 di-ebus 
 
 Opazke. 
 
 1. Glasnik e genitivnoga i dativnoga docetka kratak je sa- 
 mo u ovih recih: res, stvar; spes, nada; fides, vera. 
 Docetak ei stegne se kadsto u oba padeza u e 
 ill I. 
 
 2. Od recih amo iducih imaju samo res, dies, species i spes 
 podpuni visebroj. 
 
 3. Nekoje reci imaju nom. i na a. po pervom sklanjanju; 
 kano barbaries i barbaria: luxuries i luxuria. Ove 
 reci imaju samo nom. i akuz. po petom sklanjanju, 
 ostalo ide po pervom. 
 
 Spol recih petoga sklanjanja. 
 
 §.25, 
 
 Reci petoga sklanjanja jesu sve zenskoga spola, 
 osim dies, koja je u jednob. ponajvise, a u vis. uvek 
 muzkoga spola. 
 
 Opazka. Dies se uzima uvek u zenskom spolu, kad 
 znaci vreme i rok, inace nikad, n. p. quod est alla- 
 tura dies. Cic. div. V. 16. uprav tako i: certa 
 die, praestituta die. 
 
30 
 
 Nepravilnici. 
 A. Nepravilnici u sirem smislu. 
 
 §. 26. 
 
 U nepravilnike u sirem smislu idu I) nesklo- 
 nivi (indeclinabilia) , II) manjkavi (defectiva), III) 
 obilni (abundantia) , IV) raznospolni (hetero- 
 genea). 
 
 I. Nesklonive se zovu reci , koje imadu u svib 
 padezih jednak docetak. Simo idu osobito imena slo- 
 vah, n. p. alpha, gamma, delta. 
 
 II. Manjkave se zovu reci, koje neimaju ili svih 
 padezah ili obojega broja. One se zovu manjkave padezi 
 (defectiva casibus), ove manjkave brojem (defectiva 
 numero). 
 
 1. Manjkave padezi dele se na one, kojim manjka 
 samo jedan padez, n. p. nemo, koja rec neima geni- 
 tiva, vec ga uzima od nullus, nullius; i na one, kojim 
 manjka vise padezah, n. p. fas, nefas , parum , instar, 
 ove reci imaju samo nominativ i akuzativ. 
 
 2. Manjkave brojem dele se na one, kojim manj- 
 ka visebro j , i na one, kojim manjka jednobroj. U 
 one idu osobito reci, koje naznacuju gradivo, n, p. 
 aurum, argentum, sabulum , sanguis. Visebrojnici se 
 dele na one, koji se i na nas jezik prevode visebror 
 jem, i na one, koji jednobrojem. Visebrojnici perve 
 versti : 
 
 argutiae, arum, dosetci, 
 
 arma, orum, oruzje, 
 
 dirae, arum, proklinjanje, kletve, 
 
 insidiae, arum, zasede, 
 
 iiberi, orum, deca, 
 
31 
 minae, arum, groznje, pretnje, 
 minutiae, arum, maienkosti, 
 moenia, urn, zidovi, bedemi, 
 preces, urn, prosnje, 
 primitiae, arum pervenci, 
 reliquiae, arum, ostanci. 
 
 Visebrojnici druge versti: 
 
 ambages, urn, okoiisanje, 
 
 augustiae, arum, klanac, 
 
 cunabula, orum ) ., , ,' ,v , 
 
 , , > zibka, kolevka. 
 
 incunabula, orum ) 
 
 divitiae, arum, bogatstvo, 
 
 exsequiae, arum, pokop, 
 
 fauces, ium, zdrelo, 
 
 induciae, arum, primirje, 
 
 manubiae, arum, plen, 
 
 nuptiae, arum, svatba, 
 
 sordes, ium, smrad, 
 
 tenebrae, arum, tmica, 
 
 virgulta, orum, sibarje. 
 
 Opazka. Nekoje reci samo onda rabe u jednobroju ili samo 
 u visebroju, kad se uzimaju u nekom stanovitom znacenju; 
 a. p. aedes, is, hram: aedes, ium kuca; castrum, i, kasteo: 
 castra, orum, tabor; impedimentum, i, zapreka: im- 
 pedimenta, orum, pertljaga; littera, ae, slovo: lit- 
 terae, arum, list; copia, ae, mnoztvo: copiae, arum, 
 vojska. 
 
 III. Obilne se zovu one reci, koje prave jedan 
 ili vise padezah na vise nacinah, i to ili po jednom 
 ili po vise sklanjanjah, n. p. Perdiccas i Perdicca, 
 ae; Antipater i Antipatrus; elephantus, i elephas, 
 antis; senectus, utis i senecta, ae ; juvenilis, utis i 
 juventa, ae; barbaria, ae, i barbaries, ei. 
 
32 
 
 IV. Raznospolne se zovu one reci, kqje su u vi- 
 sebroju drugoga spola nego u jednobroju, promenjujuc 
 da kako ponesto i znacenje; n. p. coelum, i, nebo; coe- 
 li, orum, nebiste; delicium, i, slast; deliciae, arum., 
 milina, ljubimac; frenum, i, uzda; freni i frena, orum; 
 jocus. i, sala; joci i joca, orum, saljive reci; locus, i\. 
 mesto; loca, orum, mesta; loci, orum, mesta u knjigah. 
 
 B. Nepravilnici u uzem smislu. 
 
 Amo idu reci, koje ili neizvode svih padezah 
 iz iste osnove, ili ih neprave po istom sklanjanju ili po 
 obcih pravilih, n. p. 
 
 1. aes, aeris, s. kov. 
 
 2. Anio, Anienis, reka u Italiji. 
 
 3. auceps, aucupis, pticar. 
 
 4. bos, bovis, vol. 
 
 5. domus, dat. domui i domo, gen. vis. domuum 
 i domorum, ak. domus i domos. 
 
 6. iter, itineris.. put, putovanje. 
 
 7. jecur, jecinoris, jocinoris, jocineris, s. jetra. 
 
 8. Jesus, gen. dat. abl. Jesu, ak. Jesum. 
 
 9. Jupiter, Jovis. 
 
 10. supellex, supellectilis, pokuctvo. 
 
 11. vis, jakost; gen. dat. jed. neima; ak. vim i 
 abl. vi; nom. i ak. viseb. vires; gen. virium; dat. i 
 abl. viribus. 
 
 \Z. Vas, vasis, s. sud, viseb. po drugom skla- 
 njanju: vasa, vasorum. 
 
33 
 
 Glava 3. 
 
 tvorenju samostavnikah. 
 
 §.27. 
 
 Nove se reei tvore ili izvadjanjem (derivatio) ili 
 sastavljanjem (eompositio). 
 
 A. 
 
 izvadjanju samostavnikah. 
 
 §• 28. 
 
 Samostavnici se izvode ili iz glagoljah ili iz 
 imenah ; oni se zovu samostavuici glagoljni, a ovi samo- 
 stavnici imeni. 
 
 Samostavnici glagoljni. 
 
 §. 29. 
 
 Iz glagoljah se izvode samostavnici raznimi do- 
 cetci, osobito na or, io, us, men, til um, bulum, 
 culum, ium, crum. 
 
 1. Docetkom or prave se iz prelaznih glagoljah 
 samostavnici muzkogu spola , naznaeujuci osobu, 
 koja sto cini. Prave se iz supina , pretvarajuc $o- 
 cetak um u or. U nasem se jeziku prave docetkom 
 ac ili telj, n. p. adjutor, pomagac; victor, pobe- 
 ditelj; inventor, iznasatelj; defensor, branitelj. Sa- 
 mostavnici, koji se docimaju na tor, prave zenski 
 spol pretvarajuc tor na trix, n. p. adjutrix, victrix. 
 — Samostavnici, koji se ovim docetkom iz neprelaz- 
 nih glagoljah izvode, naznacuju cin ili stanje 
 
 Slov. jez. latinsk. 3 
 
34 
 
 glagolja. Prave se pretvarajuc docetak sadanjega 
 vremena o ili eo u or. U nasem jeziku imaju ovi 
 samostavnici razlieite doeetke , a ponajvise su kore- 
 niti , n. p. clamor , vika ; timor , strah ; favor, milost ; 
 ardor, vrucina. 
 
 2. Docetkom io prave se samostavnici, koji na- 
 znacuju ili cinjenje ili s talis glagolja i prave 
 se iz supina pretvarajuc um u io. U nasem jeziku, 
 kad naznacuju cinjenje, prave se uvek iz dionika 
 prosloga tcrpnoga; n. p. motio, gibanje; contemptio, 
 preziranje; actio, cinjenje; auditio, slusanje ; largitio, 
 darivanje; sortitio, zrebanje. 
 
 3. Docetkom us (gen. us) prave se samostavnici, 
 koji naznacuju cin ili stalls glagolja. U nas imaju 
 razne doeetke, a ponajvise su koreniti; n. p. actus, cin; 
 audltus, sluh ; quaestus, dobitak. 
 
 Opazka. Premda su samostavnici, sto se prave docet- 
 kom io i us, u znacenju razliciti, tako su ipak srod- 
 ni, da se je kod nekojih samostavnikah ta razlika 
 posve izgubila, pa zato se cesto oba oblika zamenice 
 uzimaju. 
 
 4. Docetkom men prave se samostavnici, koji 
 naznacuju ili stvar, koja sto cini, ili kojom se 
 sto cini. U nasem jeziku imaju razne doeetke, 
 n. p. flumen, reka, od fluere; fulmen, muiija, od ful- 
 gere, sevati; solamen , uteha (stvar kojom se tesi) ; 
 velamen ili velamentuin, pokrivalo; adjumentum, pomoc; 
 condimentum , zacin; documentum , dokaz; alimentum, 
 hrana ; ornamentum, ures. 
 
 5. Docetci ulum, biilum, ciilum prave se 
 samostavnici, koji naznacuju ili crudje, ili mesto 
 gde sto biva; ovi se poslednji u nas prave do- 
 cetkom iste, a oni se pervi docimaju razlicito, n. p. 
 cingulum, pas; vinculum, vez: vehiculum, voz; gu- 
 
35 
 
 bernaculum, kermilo ; latibulum, skroviste; coenaculum, 
 blagovaliste. 
 
 6. Docetkom ium prave se samostavnici , koji 
 naznacuju ili ucinak glagolja ili mestogde sto 
 biva, n. p. gaudium, veselje; odium, merznja; collo- 
 quium, dogovor; aedificium, sgrada; confugium, utociste. 
 
 7. Docetkom crum prave se samostavnici, koji 
 naznacuju ili mesto gde sto biva ili orudje, 
 n. p. lavacrum , kupaliste ; sepulcrum , grob; ful- 
 crum, stup. 
 
 Samostavnici imeni. 
 §.30. 
 
 Ovi se samostavnici prave ili iz samostavnikah ili iz 
 pridavnikah. 
 
 1. Oni, koji se prave h samostavnikah, jesu ili 
 a) umaljiteljni (deminutiva) ili b) rodovni (patronymica) 
 ili c) mestni. 
 
 a) Umaljiteljni se prave docetci iilus, a, um, 
 olus, cuius, ellus, ill us. U nasem se 
 jeziku prave docetci ic, cic, ce, asce, esce, 
 asca, ica, ak, ac. 
 
 a) Na iilus, a, um, prave se dodajuc taj do- 
 cetak saglasniku osnove, n. p. hortus: hortu- 
 lus, vertic; porta: portula, vratasca; oppidum: 
 oppidulum, gradic; rex: regulus, kraljic. 
 
 P) Na olus, a, um prave se dodajuci docetak 
 glasniku osnove, n. p. iiliolus, sincic ; gloriola, 
 slavica ; 
 
 y) Na cuius, a, um, prave se 1) dodajuc 
 docetak nepromenjenomu nominativu recih 
 
 3 
 
36 
 
 tretjega skhinjanja ria er, us, us, kojim 
 se osnova u genitivu na r docima. n. p. fra- 
 terculus, bratac; muliercula, zenica; floscu- 
 lus, cvetic; osculum , ustasca; munusculum, 
 daric ; corpusculum , telesce , 2) dodajuc 
 docetak saglasniku osnove i umetjuc i, n. p. 
 ponticulus , mostic ; particula , cestica ; ossi- 
 culum , kostjica ; aiticulus , udasce ; cor- 
 niculum, rozic; igniculus, ognjic; pellicula, 
 kozica, 3) dodajuc docetak samostavnikom 
 na o, kojim se osnova docima na on, in, 
 i pretvarajuc ovaj osnovni docetak na uri, 
 n. p. sermo: sermunculus, govorcic; ratio: 
 ratiuncula , razlozic ; pugio : pugiunculus, 
 bodezic ; homo: hpmunculus, eovecic; virgo; 
 virguncula, devicica. 
 
 Opazka. Ako se nominativ samostavnika docima na es, 
 onda se mesto I umetne e, n. p. nubecula, oblacic; 
 plebecula, pucic. 
 
 o) Na ell us, a, urn, prave se od recih, kojim 
 se osnova docima na 1, n, r, n. p. oculus : 
 ocellus, okasce; fabula : fahella. pripoved- 
 cica; tabula: tahella, tablica; asinus : asellus, 
 oslic; catena: catella, lancic; ager: agellus, 
 poljasce ; culler: cultellus. nozic; labcllum, 
 ustnicica. 
 
 Za samostaynike ovakova znacenja ima 
 i docetak illus, a, um, ali redje, n. p. 
 bacillus: bacillus', palicicu; pugnus: pugiilus 
 sacica , sign urn : sigilium , pecat; tignum : 
 tigillum, gredica. 
 
 b) Rodovni se zovu samostavnici , koji naznacuju 
 potomke od predjah. Rodovni muzkoga spola 
 
37 
 
 prave se dodajuc osnovi pervobitnoga samo- 
 stavnika docetak ades ili ides, i idu svi u 
 pervo sklanjanje. U nasem se jeziku prave pre- 
 tvarajuc vlastito ime u pridavnik posedovni i do- 
 dajuc mu docetak i c. 
 
 a) Od recih pervoga sklanjanja na as i es 
 prave se rodovni dodajuc im docetak ades, 
 i to bez veznoga glasnika, ako se osnova 
 dociraa na glasnik, s veznim glasnikom i, ako 
 se osnova doeima na saglasnik, n. p. Aeneas: 
 Aeneades. Aeneovic ; Anchises : Anchisiades, 
 Ankizovic. 
 
 j3) Od recih tretjega sklanjanja i od onih recih 
 drugoga sklanjanja , koje pred nominativnim 
 docetkom u s imaju saglasnik , prave se ro- 
 dovni dodajuc im docetak Tdes, n. p. Pria- 
 mus: Priamides, Priamovic; Tantalus: Tan- 
 tahdes , Tantalovic: Agenor: Agenorides, 
 Agenorovic. 
 
 Y) Od reVih drugoga sklanjanja . koje pred no- 
 minativnim docetkom © imadu , pr;ive se ro- 
 dovni stapljajuc ovo © sa docetkom ides 
 u ides; od recih drugoga sklanjanja , koji 
 pred nominativnim docetkom imaju I, prave se 
 rodovni dodajuc im docetak ades, n. p. 
 Atreus : Alrides, Atreovic ; Peleus: Pelides, 
 Peleovic; Menoetius: Menoetiddes, Menoe- 
 iiovic ; Tliestius : Thesiiddes. Testiovic. 
 
 Opazka. Od nekojih recih tretjega sklanjanja neprave se 
 rodovni na ides, nego na fades, n. p. Atlas: Atlantiades, 
 Atlantiovic; Abas: Abantiddes, Abantiovic. 
 
 oj Rodovni zenskoga spola prave se pretvarajtic 
 docetak idesuis, I d e s u e i s , ades u a s, 
 
n. p. Tantalides : TantulU , Tantalovica ; 
 Nerldes: Nereis, Nereovica ; T/iesliades : 
 Thestias, Testiovica. 
 
 Opazka. Od Aeueades nepravi se Aeneas, vee Aenels. 
 Od iades moze bid i is i ias, n. p. Allantiades: Atlan- 
 tis i Atlantias. 
 
 c) Samostavnici mestni prave se od drugih samosfav- 
 nikah doeetci : a r i u m , e tu in , lie. 
 
 a) Mestni na a r i u m naznacuju mesto, gde se 
 sto derzi, euva, n. p. aerarium, blagaj- 
 nica ; atramenlarium , tintarnica ; aviarium, 
 kerJetka; granarium, hambar. 
 
 p) i\Jestni na etum naznacuju mesto, gde 
 ima ranogo rastja; u nasem se jeziku 
 prave docetkom i s t e ; naznacuju li skup sta- 
 balah : i k , n. p. quercetum , hrastik — iste ; 
 olivetum , maslinik — iste ; arundinetum, 
 terstik — iste. 
 
 Y) Mestni na lie naznacuju stalu zivotinjah, 
 n. p. ovile , stala za ovce; equile, bovile, 
 suile. 
 
 2. Samostavnici imeni prave se i od pridavnikah 
 doeetci tas, tudo, ia, itia, i naznacuju svojstvo 
 ili vlastitost; nasi se ovoga znacenja docimaju na 
 ost, ot a, oca, ina. 
 
 a) Docetak tas dodaje se osnovi s veznim glas- 
 nikom i, ako se osnova docima na saglasnik, 
 inace s glasnikom e, n. p. bonitas , dobrota ; 
 cupiditas , pohotnost; celeritas , berzina ; cru- 
 delitas, okrutnostj ebrietas, pijanost; pietas, 
 poboznost; varletas , razlicitost. Nekoje reci 
 
neimaju vezuoga glasuika n. p. libertas, sloboda; 
 paupertas , siromastvo ; difficultas , tezkoca ; 
 facultas moc, sposobnost (no facilitm, lasnoca). 
 
 b) Docetak tudo dodaje se osnovi s veznim glasni- 
 kom i, n. p. magnitudo. velicina; latitudo, sirina ; 
 crassitudo, debljina. 
 
 c) Docetak ia dodaje se osnovi pridavnikah ponaj- 
 vise jednoga docetka, n. p. audacia, smelost; 
 concordia, sloga; constantia, stalnost; prudentia, 
 mudrost. 
 
 d) Docetak itia dodaje se osnovi pridavnikah po~ 
 najvise na P, t, n. p. justitia, pravicnost; avaritia, 
 skupost; laetitia, radost; moestitia, zalost. 
 
 sastavljanju samostavnikah. 
 
 §. 31. 
 
 Ovi se samostavnici prave od samostavnika i osnove 
 glagoljne ili od dva samostavnika, dodajuc drugi dio reci 
 osnovi pervoga s veznim glasnikom 1, n. p. patricida, 
 otcoubojica ; causidims, odvetnik; artifex, umetnik ; 
 armiger, oruzanik; rupicapra, divokoza. 
 
40 
 
 Odsek drugi. 
 
 p r i d a v n i k u. 
 
 Glava 4. 
 
 s k 1 a n j a n j u p r i d a v n i k a h. 
 
 §. 32. 
 
 Pridavnici su imena, koja naziiaeuju svojstvo samo- 
 stavnikah. Pridavnici imaju tri spola, no svaki od iijih 
 neima za sva tri spoil posebna docetka. Zato se razli- 
 kiiju tri reda pridavnikah : 
 
 1. trojakoga, 2. dvojakoga, 3. jednoga docetka 
 za sva tri spola. 
 
 I. Pridavnici trojakoga docetka. 
 
 Ovi docetci jesu: us, a, umili ei , a, urn. Do- 
 cetak us i er jest muzkoga spola, a zenskoga, u.rn 
 srednjega. Muzki se i srednji spol sklanja po driigom 
 sklanjanju, a zenski po pervom. 
 
 Opazke. 
 
 1. Mnogi pridavnici na er, pravec zenski i srednji spol 
 ih sklanjajuc se, izbacuju e pred er. 
 
 2. Nekoji pridavnici imaju u gen. i dat. jed. u sva tri 
 spola ius, i. Ovi jesu: 
 
41 
 
 nnus 1 , solus 3 , totus 3 , ullus 4 , 
 liter 5 , alter 6 , neuter 7 , nullum, 
 alius", alteriiter™. 
 
 II. Pridavnici dvojakoga docetka. 
 
 Kod ovih rabi docetak is za muzki i zenski spol, 
 e za srednji. Sklanjaju se po tretjem sklanjanju , samo 
 sto se ablativ jed. uvek na I pravi. 
 
 p a z k e, 
 
 1. Mnogi pridavnici na ris obicavaju u muzkom spolu 
 docetak is izbacili pa pred r umetnuti e, te postaju pridavnici 
 Irojakoga docetka, ali se ipak sklanjaju po tretjem sklanjanju. 
 Ovakovi jesu: 
 
 terrester 13 , 
 celer 1 *, celeber 15 , saluber". 
 paluster 17 , puter 18 , volucer 1 ' 
 eampester 30 i Silvester 21 
 equester 32 i pedester 23 . 
 
 Ali ovi imaju muzki spol i na is: salubris, equestris, 
 Celebris, silvestris, terrestris, pulustris. 
 
 2. Nekoji pridavnici imaju dvojaki oblik, na us, a, urn, 
 i na is, e; ovakovi jesu: 
 
 bilarus, a, inn i bilaris, e, veseo. 
 
 imbecillus, a, urn ; , imbecillis, e, slab, 
 
 imberbus, a, um (redko) ,, imberbis, e, golobrad. 
 
 inermus, a, um (redko) „ inermis, e, bezoruzan. 
 
 semiermus, a, um „ semiermis, e, poluoruzan. 
 
 exanimus, a, um ,, exanimis, e, mertav. 
 
 ijedan. 3 sain. 3 sav. ^ikoji. skoji od dv-jice. «drugi. 7 ni- 
 jedan od dvojice. s n ij e dan. 9 drugj. lojedan kojigod od dvo- 
 jice. "b&tar. vatren. i 2 berz. iszemaljski. ^berz. » 5 sjavam 
 16 spasonosan. i 7 mocvarast. ^trul, gnjil. i»krilat. 2 °ravan, 
 poljski. ^sumovit. 32 konjanicki. 23 pesaeki. 
 
42 
 
 somianimus, a, urn i semianimis, e, samertav. 
 
 unanimus, a, urn „ unanimis. e (redko) jedno- 
 
 dusan. 
 bijugus, a. urn „ hijugis, e (redko), na dva 
 
 konja. 
 quadrijugus, a, um ., quadrijugis , e , na cetiri 
 
 konja. 
 multijugus, a, um „ multijugis, e, na vise konjah. 
 
 III. PridaFnici jed nog a docetka. 
 
 Amo idu svi ostali pridavnici , pa i dionici sa- 
 danjega vremena, a ostali dionici idu u pridavnike 
 trojakoga docetka. Pridavnici jednoga docetka skla- 
 njaju se po tretjem sklanjanju. Ovi pridavnici imaju 
 ablat. jed. na i i na e; nom. vis. na ia (osim dru- 
 goga stupnja i vetus na $b) ; gen. vis. na ium (osim 
 drugoga stupnja i vetus na um). 
 
 Pridavnici nepravilni. 
 
 §.33. 
 
 I. Nesklonivi. Amo idu: nequam , malovredau; 
 frugi, valjan; praesto. pripravan (no samo sa glagoljem 
 sum, es , est)\ semis, pol, (samo sa brojnici) , n. p. 
 recipe uncias quinque semis, uzmi pol pet uncah; potis 
 i pote, mogucan (samo s glagoljem sum). 
 
 II. Manjkavi, i to 1. manjkavi brojem: pauci, 
 malo njih; plerique, najvise njih, 2. manjkavi padezi, 
 i to a) samo u nom. i ak. srednjega spola rabe: ne- 
 cesse, potrebno ; volupe , ugodnoj (onaj samo s gla- 
 golji esse i habere, a ovaj samo s glagoljem esse), 
 b) samo u vok. rabi : macte (jed. j i macte (viseb.) 
 (samo sa zapovednim nacinom : esto , este ili estote) 
 slava ti, c) nominativa jed. muzkoga spola neimaju; 
 
43 
 
 ceteri , ostali ; ludicri, saljiva; south', kriva; semi- 
 necis, polumertva; primoris, pervoga , d) genitiva 
 viseb. neima plerique pa se mesto njega metje pluri- 
 morum. 
 
 III. Obilni. Nekoji imaju dvojaki oblik. (V, §. 32. 
 II. Op. 2.) 
 
 Glava 5. 
 
 stupnjevanju pridavnikah. 
 
 §. 34. 
 
 U latinskom se jeziku razlikuju kauo i u nasem 
 tri stupnja pridavnikah, naime: pervi, drugi i tretji. 
 Pervi stupanj naznacuje svojstvo bez ikakve prispo- 
 dobe, n. p. clams , sJavan ; drugi stupanj naznacuje, 
 da koja osoba ili stvar ima vece svojstvo od druge, 
 n. p. clarior, slavniji; tretji stupanj naznacuje, da 
 koja osoba ili stvar , prispodobiv ju s drugimi , ima 
 najvece svojstvo; n. p. clarissimus , najslavniji. Drugi 
 se stupanj pravi, dodajuc osnovi pridavnika, kakova 
 je u genitivu , docetke: ior (gen. ioris) za muzki i 
 zenski spol , a za srednji ius (gen. ioris); u tretjem 
 se stupnju dodaje na isti nacin docetak issimus, 
 is si ma, issimum, n. p. audax , audacior, audacis- 
 simus; suavis, suavior, suavissimus. 
 
 Iznimke. 
 
 1. Pridavnici na er prave tretji stupanj dodajuc 
 nominativu er docetak rimus, rima, rimum, n. p. 
 pulcfier, pulcherrimnst najlepsi; pauper, pauperrimus, 
 
44 
 
 najsiromasniji. Fsfo take prave tretji stupanj i pridavnici 
 veins i imperils, veterrimus. nnperrimus: maturus hfn 
 i maturissimus i mainrrinms, 
 
 2. Ovi pridavnici: facilis, lasan ; difficilis, tezak; 
 similis. slican; dissimih's, neslican; graJcUis, njVzan i 
 humilis . ponizan prave tretji stupanj pretvarajuc do- 
 cetak ilis u ittin&us n. p. facillimus; imbecillis ima 
 i imbecillissimus i imbecillimus. 
 
 3. Sastavljeni pridavnici na dicus, fi'cus i 
 vol n s prave drugi stupanj na entior, a tretji na 
 en tiss irons, n. p. maiedicus. zlorecan: maledicen- 
 iior, maledicentissimus ; honorificus, castan: honorifi- 
 centior , honorific entissimus; benevolus, dobrohotan: 
 benevolent for. benevolentissimus. 
 
 stupnjevanju nep ra vi) nom. 
 
 §. 35. 
 Amo idu: 
 
 1. Pridavnici, koji prave drugi i tretji stupanj 
 ili od drugoga pervoga stupnja ili posve nepravilno. 
 Najobicniji jesu : 
 
 bonus, rnelior, optimus, dobar. 
 
 mains, pejjor, pessimus, zao. 
 
 magnus, major, maximus, velik. 
 
 parvus, minor, minimus, malen. 
 
 mulfus, plures, plurimi, mnogi. 
 
 nequam, nequior, neqnissimus, zao. 
 
 frugi, frugalior, frugalissimus, valjan. 
 
 dexter, dexterior, dextimus, desan, okretan. 
 
 egenns, egentior, egentissimns, siromasan. 
 
 providus, providentior, providentissimus, brizljiv. 
 
 validus, valentior, valentissimus. jak, mocan. 
 
45 
 2. Amo idu i pridavnici manjkavi, i to : 
 
 a) manjkavi pervim stupnjem : 
 
 citerior, citimus, ovokrajan. 
 interior, intimus, nutarnji. 
 prior, primus, pervi. 
 propior, proximus, bliznji. 
 ulterior, ultimus, onokrajan. 
 deterior, deterrimus, gori. 
 ocior, ocissimus, berzi. 
 
 b) manjkavi drugirn stupnjem: 
 
 consultus, consultissimus, razborit. 
 diversus, diversissimus, razlicit. 
 inciitus, inclitissiiims, slavan. 
 inviclus, invictissimus, nepobedjen. 
 invflus, invitissimus, nehoteci. 
 
 c) manjkavi tretjim stupnjem: 
 
 adolescens, adolescentior, mlad. 
 juvenis, junior, mlad'. 
 senex, senior, star, 
 deses, desidior, len, Irom. 
 
 Simo idu i pridavnici glagoljui na abilis, ebilis, 
 i b il i s ; mnogi pridavnici na a I i s i il i s , n. p. capita- 
 list zaglavan, regalis, kraljevski ; cwilis , gnidjanski; 
 juvenilis, mladjalmi ; napokon vise pojedinih , n. p. 
 alacer\ aqr^stis, ater it<i. 
 
 d) manjkavi pervim i tretjim stupnjem: anterior, 
 prednji; sequior, otraznji. 
 
 e) manjkavi drugirn i tretjim stupnjem, jesu: 
 a) oni, kojim nije moci znacenja na visi stupanj po- 
 
46 
 
 Uici ; ovakovi jesu , koji naznacuju gradivo, izvor, 
 posed o va nj e, vreme; n. p. adamantiims, od ada- 
 manta; graecus; peregrwus, stran; patermis, oteinski; 
 aestivus, letan; h/ibernus, zimski ; (3) mnogi pridavnici, 
 koji su sastavljeni sa samostavnici i glagolji, n. p. de- 
 gener, izrodjen; inops, siromasan; magnanimus, veli- 
 kodusan ; pestlfer, Icuzan, poguban ; y) ovi pojedini 
 pridavnici: albus, bio; almus, blag 1 ; caducus, Ionian; 
 calvus , plesiv ; canus, sed; curvus, kriv ; ferns , 
 divlji ; gnarus , vest; lacer , poderan; mutilus, sakat; 
 lassus, trudan ; mediocris, srednji ; memor, setjajuci 
 se; merits, cist, sam; minis, cudan; mutus, nem; 
 navus, poslen; nefastus, nesvet, gresan; par; dispar ; 
 properus , hitar ; rudis , sirov ; trux , divlji ; vagus, 
 skitajuci se. Opaziti valja, da neimaju ni drugoga ni 
 tretjega stupnja oni pridavnici , koji su s nekojimi 
 predlozi sastavljeni te tako na visi stupanj podignnti; 
 takovi predlozi jesu: per, prae i sub, n. p. per- 
 commodus, praedives, subdifficilis ; zatim pridavnici 
 pomanjeni, n. p. novellus nov; parvulus, maljasan ; 
 tenellus, droban, mladjahan; samo praeclarus ima prae- 
 clarior , praeclarissimus ; amo idu i dionici praestans, 
 praecelfens, verlo dobar. 
 
 3. U nepravilno stupnjevanje idu i obilni pridav- 
 nici. Dvojaki tretji stupanj imaju ovi: 
 
 exterus, exterior, extremus i extimus, vanjski. 
 inferus, inferior, infimus i Imus, dolnji. 
 superus, superior, supremus i summus, gornji. 
 posterus , posterior , postremus i postumus , po- 
 slednji. 
 
47 
 
 Opisno stupnjevanje. 
 §. 36. 
 
 Pridavnici se roogu stupnjevati i opisivanjem. To 
 biva stavljajuc pred pridavnik za drugi stupanj mag is, 
 za tretji maxime, n. p. magis beatus == beatior; 
 maxime beaiiis = beatissimiis. Tim opisivanjem moraju 
 se stupnjevati pridavnici, koji pred doeetkom us 
 imaju glasnik, n. p. idoneus, prikladan : mat/ is ido- 
 neus, prikladniji: maxime idoneus, najprikladniji; no 
 antiquus ima zato antiquior , antiquissimus , sto se 
 qu smatra kano jedan saglasnik. 
 
 Opazka. Nekoji amo iduci pridavnici prave takodjer pra- 
 vilno drugi i tretji stupanj, n. p. assiduissimus, stre- 
 nuissimus, exigirissimus, vacuissimus. 
 
 Glava 6. 
 
 O tvorenju pridavnikah. 
 
 A. 
 
 izvadjanju pridavnikah. 
 
 §. 37. 
 
 Pridavnici se izvode ili iz glagoljah, i!i iz imenah, 
 ili iz prislovah ; pervi se zovu pridavnici glagoljni, drugi 
 pridavnici imeni, tretji pridavnici prislovni. 
 
48 
 
 1. Pridavnici glagoljni. 
 
 §. 38. 
 
 Najvise glagoljnih pridavnikah prave se docetci: 
 bundus, cundus, id us, His, bilis, iax. 
 
 1. Pridavnici na bundus naznaeuju prelazno, 
 ponajvise strastveno stanje, a pridavnici na 
 cundus postojano svojstvo, n. p. laetabundus, 
 veseo , pun veselja ; mirabundus , cudeci se , pun 
 cudjenja; venerabundus , pun stovanja; pudibundus, 
 stidan , stidljiv; iracundus, serdit ; jucundus , ugodan; 
 facundiis, leporecan; fecundus, piodan; verecundus, 
 cedan. 
 
 2. Pridavnici na id us prave se ponajvise od ne- 
 prelaznih glagoijah i naznaeuju svojstvo glagolja, 
 n. p. calidus, vruc; madidus, vlazan; sordidus, blatan ; 
 validus, jak; rapidus, berz. 
 
 3. Pridavnici na ilis i bilis naznaeuju, da 
 se moze sbiti ono, sto naznacuje glagolj; 
 u nasem se jeziku prave ponajvise (iocetkom iv, kad- 
 sto i an, n. p. facilis, lasan; docifis, obuciv; placa- 
 bilis, pomiriv; de/ebilis, razoriv; probabilis, verodo- 
 stojan. 
 
 4. Pridavnici na ax naznaeuju izopaeeno 
 svojstvo; u nasem se jeziku ili prave docetkom iv, 
 ili izrazuju prislovoni i glagoljem, n. p. loquax, koji 
 mnogo govori , berbljav; pugnax , koji se rado bori, 
 ratoboran; edax, pozderljiv; rapax, grabezljiv; mendax, 
 koji rado laze, laza. 
 
49 
 
 H. Pridavnici imeni. 
 
 §• 39. 
 
 Ovi se pridavnici prave koje od imenah obcenitih 
 koje od vJastitih. 
 
 §.40. 
 
 Od imenah obcenitih prave se pridavnici raznimi 
 docetci, naime: eus, ius, icus, ills, aceus, 
 icius, alis, atilis, inus i inus, arius, osus, 
 lentus, atus, Itus i utus. 
 
 1. Pridavnici na eus naznacuju obicno gra- 
 divo, to jest od eesa je sto ucinjeno , n. p. ferreus, 
 zeljezan; ligneus, derven; aureus, zlatan; vitrews, 
 staklen. 
 
 2. Pridavnici na Ius, icus ill is naznacuju, da 
 sto na koga spa da; n;i ilis naznacuju vise na- 
 cin misljenja; u nasem se jeziku prave doeet- 
 kom ski, kadsto i an, n. p. aerius, zracan; soro- 
 rius, sestrinski; patrius* otcinski; civicus i civilis, 
 gradjanski; hosticus, dusmanski; no civilis i h ostitis 
 naznacuju i : gradjanski 111 dusmanski odusevljen*, 
 isto takoi: servilis, robski; mrilis, muzevan; senilis. 
 staracki. 
 
 3. Pridavnici na aceus i icius naznacuju 
 ucinak imena, n. p. chartaceus, od papira ; mem- 
 branaceus , od koze, koznat; hordeaceus, od jacmena, 
 jacmen. 
 
 4. Pridavnici na alis i aris naznacuju svojinu 
 ili svojstvo imena; u nasem se jeziku prave 
 docetkom ski, it — n. p. regalis, kraljevski; mor- 
 talis , umerli ; glacialis, ledovit; phwialis , kisovit. 
 
 Slov. .iez. latinsk. 4 
 
50 
 
 Mesto alis metje se aris, ako vec ime saderzaje jedan 
 ili dva I, n. ^. popular is, pucki ; puellaris, devojacki ; 
 consularis, konzulski. 
 
 5. Pridavnici na at i lis naznacuju , da je sto 
 shodno za ono, sto naznacuje pervobitno ime, n. p. 
 aqualitis, fluviatilis, shodan za vodu, za reku. 
 
 6. Pridavnici na In us naznacuju ono sto do- 
 lazi od zivotinjah, ana inus, stood rastja; u 
 nasem se jeziku za one perve uzimaju samostavnici 
 na etina, a za ove druge pridavnici posedovni na 
 ov, in, n. p. caro anserina, anatina, equina, bovlna 
 vitulina , asinina , gusetina (gusce meso) , racetina 
 (racje meso), konjetina, govedina, teletina , osletina; 
 lignum cedrinum, fagiaum, amggdalinum, dervo ce- 
 drovo, bukovo, mandalino. 
 
 7. Pridavnici na arius naznacuju bavljenje 
 onim, sto naznacuje ime; rabe ponajvise kano samo- 
 stavnici; u nasem jeziku rabe samostavnici na ar, n. p. 
 statuarius , kipar ; coriarius , kozar : argentarius, 
 srebernar; ostiarius, vratar. 
 
 8. Pridavnici na osus i lentus naznacuju 
 mnozinu onoga, sto naznacuje ime; na lentus 
 naznacuju ponajvise izopacenu mnozinu; u nas 
 it, at, an, n. p. portuosus, pun Iukah; lapidosus, 
 kamenit, kersevit; artificiosus, umetan, pun umetnosti; 
 luctuosus , turoban; fraudulentus , pun prevarah , va- 
 rav; somnolentus , pospan; vinolentus, vinat, pijan ; 
 pulverulentus , prasan, pun praha; turbulentus , bun- 
 tovan. 
 
 9. Pridavnici na at us, It us, utus naznacuju 
 imanje onoga, sto naznacuje ime; u nas at; n. p. 
 barbatus , bradat; alatus , krilat; rostratus, kljunat; 
 cornutus, rogat; crinltus, vlasat. 
 
51 
 
 §.41. 
 
 Od imenah vlastitih prave se pridavnici ljudib, 
 narodah, mestah i pokrajinah. 
 
 1. Od imenah ljudih prave se pridavnici raznimi 
 docefci, naime anus, Inus, eus, ius, icus. 
 
 Perva dva rabe za imena latinska, a ostala tri za 
 gercka. 
 
 a) Docetak je anus obicniji a Inus redji. Onaj se 
 dodaje imenu sa veznim glasnikom I, a ovaj 
 bez njega ; naski se prevode docetkom ski, 
 n. p. Cicero: Ciceronianus , ciceronski ; Cato: 
 Catonianus , katonski ; Plautus : Plautinus, 
 plautski. 
 
 b) Docetci eus, ius, icus, dodaju se gerckim 
 imenom, n. p. Philippeus i Philippicus: Pytha- 
 goreus i Pythagoricus ; Isocrateus i Isocra- 
 ticus. 
 
 2. Od imenah narodah prave se pridavnici docet- 
 kom icus; n. p. Gennanus: Germanicus : G alius : 
 Gallicus; Persa: Persicus; Arabs: Arabians. 
 
 3. Od imeoah mestah prave se pridavnici a) do- 
 cetkom ensis, anus, as i Inus; n. p. Caiina : Cati- 
 nensis: Cannae: Cannensis : Comum: Comensis ; 
 Roma: Roman us; Ameria: Amerinus ; Arpinum: 
 Arpinas; Aquinum: Aquinas. 
 
 b) Od gerckih se imenah prave pridavnici docetkom 
 ius, a e us i Inus, n. p. Corinthus : Corinthius; 
 Ephesus : Ephesius ; Smyrna : Smyrnaeus : 
 Tarentum: Tarentinus. 
 
 Opazka. Nekoji se pridavnici prave latinskimi docetci, 
 n. p. Athenae: Atheniensis ; Thebae: Thebanus; 
 Sparta: Spartanas ; Syracusae: Syracmanus. 
 
 4* 
 
52 
 
 4. Od imenah derzavah prave se pridavnici do- 
 cetci en s is i anus, n. p. Hispania: Hispaniensis ; 
 Africa: Africanus; n. p. exercitus hispaniensis, voj- 
 ska u Spanjolskoj, exercitus hispanicus', vojska sa- 
 stavljena od Spanjolacah. 
 
 III. Pridavnici prislovni. 
 
 §• 42. 
 
 Od prislovah prave se pridavnici docetkom tin us, 
 n. p. crastinus, sutrasnji; diutinus, dugotrajni. 
 
 B. 
 
 sastavljanju pridavnikah. 
 
 §.43. 
 
 Pridavnici sastavljeni sastoje obicno od dve reci. 
 Perva oznacuje drugu, te se zove oznacna, a d ruga 
 se zove temeljna. Temeljna rec sastavljenih pri- 
 davnikah jest ili samostavnik ili pridavnik ili glagolj ; 
 oznacna je rec obicno samostavnik, pridavnik (brojnik) 
 ili predlog. 
 
 Ako je oznacna rec samostavnik ili pridavnik, 
 temeljna se rec dodaje osnovi oznacne reci glasni- 
 kom I, osim ako se temeljna rec glasnikom pocima. 
 
 I. Pridavnici, kojim je temeljna rec samo- 
 stavnik. 
 
 Temeljna se rec u sastavljanju obicno nemenja, 
 osim ako ide u pervo sklanjanje ili ako je srednjega 
 spola, onda rec temeljna uzima docetke S, us, is, 
 
53 
 
 n. p. anguipes, zmijonog; ignicolor, ognjene boje; 
 magnanimus, velikodusan; inops, siromasan; angui- 
 comus, zmijovlas; cognominis , istoga imena, imenjak; 
 bimaris, pokraj dva mora lezeci; concors, slozan. 
 
 II. Pridavnici, kojim je temeljna rec pri- 
 davnik. 
 
 Svim je ovim oznacna rec predlog, i to in, ako 
 se znacenje pridavnika nijece; per Hi prae , ako 
 se jace izrice; sub, ako se slabi; u nas za pervo 
 rabi ne; za drugo predlog pre, ili prislov verlo, 
 veoma, za tretje predlog po, n. p. impatiens, ne- 
 terpljiv; infelix, nesrecan; perfacilis, prelasan, verlo 
 lasan; pergravis, pretezak, veoma tezak; praedives, 
 prebogat, veoma bogitt; submolestus, podosadan; sub- 
 amarus, pogorak. 
 
 HI. Pridavnici, kojim je temeljna rec glagolj. 
 
 Kod ovih osnovi se glagolja doda docetak us, 
 osim ako su sastavljeni sa fero, gero, capio, jer 
 onda se docimaju na fer, ger, ceps, n. p. fatidicus, 
 fatiloquus, prorocanski; lucifugm , koji bezi svetlo, 
 mracnjak; ignivomus, ognjometan; munificus , blago- 
 daran, darezljiv; no letifer , smertonosan; moriger, 
 poslusan; particeps, imajuci dio, dionican. 
 
54 
 
 Glava 7. 
 
 b r o j n iku. 
 
 §.44. 
 
 U pridavnike ide takodjer najvise brojnikah. Pri- 
 davnicki se brojnici dele na brojnike 1 . glavne, 2. redne, 
 3. delne, 4. mnozne, 5. razmerne. 
 
 I. Brojnici glavni. 
 
 §.45. 
 
 Glavni brojnici rabe, kad se pita: koliko? (quotjt 
 sklanjaju se samo perva tri i stotine (pocamsi od 200) 
 i visebroj od hiljade: ostali se nesklanjaju. U nas sn do 
 pet pridavnici a od pet samostavnici, a sklanja se samo 
 jedan, jedna, jedno. drugih se mnenja odvajaju; 
 jedni hoce da se i ostali sklanjaju, a drugi, da se ne- 
 sklanjaju, vec kad ih treba sklanjati, da se pretvore u 
 samostavnicke brojnike: dvojica, trojica, itd. dvoje, 
 troje, itd. Ostaviv pitanje nereseno, prelazim na skla- 
 njanje latinskih brojnikah. 
 
 1. I unus, a, urn, jedan, jedna, jedno. 
 
 Jed. Jiom 
 gen. 
 dat. 
 ak. 
 vok. 
 abl. 
 
 Vis. nom. 
 gen. 
 dat. 
 ak. 
 vok. 
 abl. 
 
 unus 
 
 una 
 
 unum 
 
 unius 
 
 unius 
 
 unius 
 
 uni 
 
 uni 
 
 uni 
 
 unum 
 
 unam 
 
 Uiium 
 
 une 
 
 una 
 
 unum 
 
 uno 
 
 una 
 
 uno 
 
 uni 
 
 uuae 
 
 una 
 
 uno rum 
 
 unarurn 
 
 u nor uni 
 
 unis 
 
 unis 
 
 unis 
 
 unos 
 
 unas 
 
 una 
 
 uni 
 
 unae 
 
 una 
 
 unis 
 
 unis - 
 
 unis 
 
2. II duo, duae, duo, dva. 
 
 55 
 
 Vis. nom. 
 
 duo 
 
 duae 
 
 duo 
 
 gen. 
 
 duorum duarum 
 
 duorum 
 
 dat. 
 
 duob 
 
 us duabus 
 
 duobus 
 
 ak. 
 
 duos 
 
 duas 
 
 duo 
 
 vok. 
 
 — 
 
 — 
 
 — 
 
 abl. 
 
 duob 
 
 us duabus 
 
 duobus 
 
 3. Ill tres, 
 
 tria, 
 
 tri.' 
 
 
 Vis. nom. 
 
 tres 
 
 tres 
 
 tria 
 
 gen. 
 
 trium 
 
 trium 
 
 trium 
 
 dat. 
 
 tribus tribus 
 
 tribus 
 
 ak. 
 
 tres 
 
 tres 
 
 tria 
 
 vok. 
 
 — 
 
 — 
 
 — 
 
 abl. 
 
 tribus tribus 
 
 tribus 
 
 4 IIII ili IV 
 
 
 quattuor 
 
 cetiri 
 
 5 V 
 
 
 quinque 
 
 pet 
 
 6 VI 
 
 
 sex 
 
 sest 
 
 7 VII 
 
 
 septem 
 
 sedam 
 
 8 VIII 
 
 
 octo 
 
 osam 
 
 9 Villi ili IX 
 
 
 novem 
 
 devet 
 
 10 X 
 
 
 decern 
 
 deset 
 
 11 XI 
 
 
 undecim 
 
 jedanaest 
 
 12 XII 
 
 
 duodecim 
 
 dvanaest 
 
 13 XIII 
 
 
 tredecim 
 
 trinaest 
 
 14 XIIII ili XIV 
 
 
 quattordecim 
 
 ceternaest 
 
 15 XV 
 
 
 quindecim 
 
 petnaest 
 
 16 XVI 
 
 
 sedeeim 
 
 sestnaest 
 
 17 XVII 
 
 
 septendecim 
 
 sedamnaest 
 
 18 XVIII 
 
 
 duodeviginti 
 
 osamnaest 
 
 19 XVII1I ili XtX 
 
 
 undeviginti 
 
 devetnaest 
 
 20 XX 
 
 
 viginti 
 
 dvadeset 
 
 21 XXI 
 
 
 unus et viginti 
 
 dvadeset i jedan 
 
 22 XXII 
 
 
 duo et viginti 
 
 dvadeset i dva 
 
 23 XXIII 
 
 
 tres et viginti 
 
 dvadeset i tri 
 
 28 XXVIII 
 
 
 duodetriginta 
 
 dvadeset i osam 
 
 29 XXVIIII ili XX 
 
 IX 
 
 undetriginta 
 
 dvadeset i devet 
 
 30 XXX 
 
 
 triginta 
 
 trideset 
 
 40 XL 
 
 
 quadraginta 
 
 ceterdeset 
 
 50 L 
 
 
 quinquaginta 
 
 petdeset 
 
56 
 
 60 LX sexagintfa sestdeset 
 
 70 LXX septuagini.il sedamdeset 
 
 .SO LXXX octoginta osamdeset 
 
 90 XC nonaginh devetdeset 
 
 100 C centum slo 
 
 200 CC ducenti, ae. a, dve sto ili dve 
 
 stotine 
 300 CCC Ireeenti. ae. a, tri sto ili tri sto- 
 
 tine 
 400 CCCC quadringenh,ae,a, cetiri sto ili cetiri 
 
 stotine 
 500 D ili 13 quingenii. ae. a, pet sto ili pet sto- 
 
 tinah 
 600 DC ili IOC sexcenti, ae. a, sest sto ili sest 
 
 stotinah 
 700 DCC ili I3CC septingenti. ae, a, sedam sto ili sedam 
 
 stotinah 
 800 DCCC octingenti, ae, a, osam sto ili osam 
 
 stotinah 
 900 DCCCC nongenti. ae, a, devet sto ili devet 
 
 sto tinah 
 1000 CI3 ili M mille hiljada, tisuca 
 
 2000 CI3CI3 ili MM duo millia dve hiljade 
 
 5000 103 quinque millia pet hiljadah 
 
 10000 CC103 decern millia deset hiljadah 
 
 50000 1333 quinquaginta millia petdeset hiljadah 
 
 100000 CCCI333 centum millia sto hiljadah 
 
 1000000 deciescentena millia milium 
 
 II. r e d n i. 
 
 §. 46. 
 
 Redni brojnici rabe, kad se pita: koji? (quotus)! 
 Svi su pridavnici trojakoga docetka. 
 
 1. primus, a, urn pervi, a, o 
 
 2. secundus, a, urn drugi, a, o 
 
 3. tertius, a, urn tretji, a, e 
 
 4. quartus, a, urn cetverti, a, o 
 
 5. quintus, a, urn peti, », o 
 
m 
 
 10. 
 li, 
 
 12. 
 
 13. 
 
 14. 
 
 IS. 
 
 16. 
 
 17. 
 
 18. 
 
 19. 
 
 20. 
 
 21. 
 
 22. 
 
 30. 
 
 40. 
 
 50. 
 
 60. 
 
 70. 
 
 80. 
 
 90. 
 100. 
 200. 
 300. 
 400. 
 
 500. 
 
 600. 
 
 700. 
 
 800. 
 
 900. 
 
 1000. 
 
 2000. 
 
 10000. 
 
 sextus, a, urn 
 septimus, a, um 
 octavus. a, um 
 nonus, a, um 
 decimus, a, um 
 undecimus, a, um 
 duodecimus, a, um 
 tertius decimus *) 
 quartus decimus 
 quintus decimus 
 sextus decimus 
 septimus decimus 
 duodevicesimus, i 
 undevicesimus, a, 
 vicesimus, a, um 
 unus et vicesimus 
 alter et vicesimus 
 tricesimus, a, um 
 quadragesimus, a, um 
 quinquagesimus, a, um 
 sexagesimus, a, um 
 septuagesimus, a, um 
 octogesimus, a, um 
 nonagesimus, a, um 
 centesimus, a, um 
 ducentesimus, a, um 
 trecentesimus, a. um 
 quadringentesimus , a, 
 um 
 
 quingentesimus, a, um 
 sexcentesimus, a, um 
 septingeutesimus, a, um 
 octingentesimus, a, um 
 uongeutesimus, a, um 
 millesimus, a, um 
 bis millesimus, a, um 
 decies millesimus 
 
 um 
 um 
 
 sesti, a, o 
 sedmi, a, o 
 osmi, a. o 
 deveti, a, o 
 deseti, a, o 
 jedanaesti, a, o 
 dvanaesti, a, o 
 trinaesti, a, o 
 ceternaesti, a, o 
 petnaesti, a, o 
 sestnaesti. a, o 
 sedamnaesti, a, o 
 osamuaesti. a, o 
 devetnaesti, a, o 
 dvadeseti, a, o 
 dvadeset i pervi, a, o 
 dvadeset i drugi. a, o 
 trideseti, a, o 
 ceterdeseti, a, o 
 petdeseti, a, o 
 sestdeseti, a, o 
 sedamdeseti, a, o 
 osamdeseti, a, o 
 devetdeseti, a, o 
 stoti, a, o 
 dvostoti, a, o 
 tristoti ili trostoti, a, o 
 ceterstoti, a, o 
 
 petstoti, a, o 
 seststoti, a, o 
 sedamstoti, a, o 
 osamstoti, a, o 
 devetstoti, a, o 
 tisuci, a, e, hiljadni, a. o 
 dvotisuci, dvohiljadni 
 desettisuc'i, desethiljadni 
 
 *) Od 13—17, od 21—27, 31—37 itd., sklanjaju se u Iatinskom 
 jeziku obe, u nasem samo eadnja rec, kano tertian decimus, 
 tertia decima, tertium decimum. 
 
58 
 
 100000. centies millesimus, a, stotisuei, stohiljadni 
 um 
 1000000. decies centies mil- miliunski, a, o. 
 lesimus 
 
 III. d e 1 n i. 
 
 §• 47. 
 
 Delni brojnici rabe, kad se pita: po 
 (quoteni)l Imaju samo visebroj 
 u nas se pred glavne metje: po. 
 
 koliko? 
 trojakoga docetka ; 
 
 1. 
 
 singuli, ae, a, po jedan 
 
 2. 
 
 bini, ae, a, po dva itd. 
 
 3. 
 
 terni ili trini, ae, a 
 
 4. 
 
 quaterni, ae, a 
 
 5. 
 
 quini, ae, a 
 
 6. 
 
 seni, ae, a 
 
 7. 
 
 septeni, ae, a 
 
 8. 
 
 octoni, ae, a 
 
 9. 
 
 noveni, ae, a 
 
 10. 
 
 deni, ae, a 
 
 11. 
 
 undeni, ae, a 
 
 12. 
 
 duodetii, ae, a 
 
 13. 
 
 terni deni *) 
 
 14. 
 
 quaterni deni 
 
 15. 
 
 quini deni 
 
 16. 
 
 seni deni 
 
 17. 
 
 septeni deni 
 
 18. 
 
 octoni deni 
 
 19. 
 
 noveni deni 
 
 20. 
 
 viceni, ae, a 
 
 21. 
 
 viceni singuli 
 
 30. 
 
 triceni, ae, a 
 
 40. 
 
 quadrageni, ae, a 
 
 *) Od 13—19, od 21—29, 31—39 itd. sklanjaju se obe re<*i 
 n. p.: terni deni, ternae denae, terna dena. 
 
59 
 
 50. quinquageni, ae, a 
 
 60. sexageni, ae, a 
 
 70. septuageni, ae, a 
 
 80. octogeni, ae, a 
 
 90. nonageni, ae, a 
 
 100. centeni, ae, a 
 
 200. duceni, ae, a 
 
 300. treceni, ae, a 
 
 400. quadringeni, ae, a 
 
 500. quingeni, ae, a 
 
 600. sexceni, ae, a 
 
 700. septingeni, ae, a 
 
 800. octingeni, ae, a 
 
 900. nongeni, ae, a 
 
 1000. singula millia 
 
 2000. bina millia 
 
 3000. terna millia 
 
 4000. quaterna millia 
 
 5000. quina millia 
 
 6000. sena millia 
 
 7000. septena millia 
 
 8000. octona millia 
 
 9000. novena millia 
 
 10000. dena millia 
 
 1000000. deeies centena millia. 
 
 IV. m n o z n i, 
 
 §• ^8. 
 
 Mnozni brojnici rabe, kad se pita: kolikostruk? 
 (quotuplex)'] Svi su pridavnici jednoga docetka na plex 
 gen. plicis. Najobicniji jesu: 
 
 simplex, jednostruk 
 duplex, dvostruk 
 triplex, trostruk 
 quadruplex, cetverostruk 
 quincuplex, peterostruk 
 
60 
 
 aeptemplex, sedmerostruk 
 decemplex, deseterostruk 
 centuplex, stostruk. 
 
 V. razmerii i. 
 
 §• 49. 
 
 Razmerni brojnici rabe, kad se pita: koliko- 
 put vise? (quoluplus, a, umjt Svi su pridavnici 
 trojakoga docetka, no rabe samo u srednjem spolu. 
 Najobicniji jesu : 
 
 simp his. a. um, jedanput tolik 
 duplus, a, um. dvaput tolik 
 triplus, a, um 
 quadruplus, a, um 
 quin quiplus, a, um 
 decuplus, a, um 
 centuplus. a, um. 
 
 Brojnicki prisJovi. 
 
 §.50. 
 Brojnicki prisiovi rabe, kad se pita: kolikoput 
 
 (quoties) ? 
 
 1. semel, jedanput 
 
 2. bis, dvaput ili dva puta 
 
 3. tei\ triput ili tri puta 
 
 4. quater, cetiriput ili cetiri puta 
 
 5. quinquies, petput ili pet putah itd. 
 
 6. sexles 
 
 7. septfes 
 
 8. octies 
 
 9. novies 
 
 10. decies 
 
 11. undecies 
 
61 
 
 12. duodecies 
 
 
 13. terdecies 
 
 
 14. quaterdecies 
 
 
 15. quinquiesdecies 
 
 
 16. sexiesdecies 
 
 
 17. septiesdecies 
 
 
 18. duodevicies 
 
 
 19. undevicies 
 
 
 20. vicies 
 
 
 21. semel et vicies 
 
 
 22. bis et vicies 
 
 
 30. tricies 
 
 
 40. quadragies 
 
 
 50. quinquagies 
 
 
 60. sexagies 
 
 
 70. septuagies 
 
 
 80. octogies 
 
 
 90. nonagies 
 
 
 100. centies 
 
 
 200. ducenties 
 
 
 300. trecenties 
 
 
 400. quadringenties 
 
 
 500. quingenties 
 
 
 600. sexcenties 
 
 
 700. septingenties 
 
 
 800. octingenties 
 
 
 900. noningenties ili nongenti< 
 
 }S 
 
 1000. millies 
 
 
 2000. bis millies 
 
 
 3000. ter millies 
 
 
 4000. quater millies 
 
 
 5000. quinquies millies 
 
 
 6000. sexies millies 
 
 
 7000. septies millies 
 
 
 8000. octies millies 
 
 
 9000. novies millies 
 
 
 10000. decies millies 
 
 
 100000. centies millies 
 
 
 1000000. millies millies. 
 
 
62 
 
 §. 51. 
 Opazke u brojnicih. 
 
 1. glavnih. 
 
 1. Mesto genitiva duorum metje se i duum, mesto 
 akuzativa duos uzima se cesto i duo. Po: duo sklanja se 
 i am bo, a e o. 
 
 2. Brojnici od 13 — 17 rabe osim navedenoga na- 
 cina kadsto i ovako, da se brojniku decern doda manji 
 brojnik sa veznikom et ili bez njega, n. p. mesto septen- 
 decim, decern et septem, decern septem, septem et decern. 
 Mesto duodeviginti i undeviginti rabi kadsto i decern et 
 octo ili octo et decern, i decern et novem ili nocem et 
 decern. Brojnici od 21 — 27, 31 — 37 itd. rabe na dva 
 nacina : ili se veci brojnik metje iza manjega sa vezni- 
 kom et ili manji iza vecega bez veznika, n. p. unus et 
 vlginti ili viginti unus. 
 
 3. Ako se manji brojnici sdruze sa stolinami, onda 
 se stotine metnuspreda, a za njimi sfoje manji brojnici 
 s veznikom et ili bez njega, n. p. centum triginta tres, 
 ili centum et triginta tres. 
 
 4. Vise hiljadah izrazuje se kadkad delnimi broj- 
 nici, postavljajnc iza njih millia, n. p. quina millia mesto 
 quinque millia; dena millia, mesto decern millia. Samo 
 pesnici i kasniji pisci izrazuju vise hiljadah pridavnickim: 
 mille i brojnickimi prisiovi, n. p. bis mille equi mesto 
 duo millia equorum. Mesto decies centena millia, miliun, 
 rabi i decies centum millia. 
 
 II. rednih, 
 
 1. Brojnici od 13 — 17 rabe osim navedenoga 
 nacina kadsto i ovako , da se decimus metne spreda 
 
63 
 
 a manji brojnik otraga s veznikom ill bez njega , n. p. 
 mesto tertius decimus, decimus tertius, decimus et 
 fortius; no nikad tertius et decimus. 
 
 2. Uz duodevicesimus rabi i octavus decimus, uz 
 undevicesimus i norms decimus. Mesto unus et vicesi- 
 mus metje se i vicesimus primus ltd. 
 
 3. Brojoici od 22—27, 32—37 itd. rabe na dva 
 nacina. Hi se manji brojnik metne pred vecega s vezni- 
 kom et, ili veci pred manjega bez veznika, n. p. tertius 
 et vicesimus ili vicesimus tertius. 
 
 4. Od brojnikah rednih prave se pridavnici na 
 anus, koji naznacuju vojaka , koj ide u legiju , koju 
 broj naznacuje, n. p. primanus, secundanus, tertianus, 
 vojak perve, druge, tretje legije. 
 
 III. delnih. 
 
 1. Mesto octoni deni metje se i duodeviceni, mesto 
 noveni deni takodjer undeviceni. Brojnici od 20 — -30, 
 30 — 40 itd. mogu se izreci na dva nacina, n. p. viceni 
 quint, ili quini et viceni. 
 
 2. Mesto singula millia moze se uzeti i samo 
 millia, ako u izreci koja druga rec diobu naznacuje, 
 n. p. dabitis millia talentum per duodecim annos, po 
 hiljadu. 
 
 3. Od brojevah delnih prave se pridavnici na 
 arius, koji naznacuju, da ima u jednoj stvari toliko 
 jedinicah iste versti, n. p. senex octogenarius , osam- 
 deset godisnji starac; rosa centenaria; cohors quin- 
 genaria, kohorta od 500 ljudih. 
 
 IV. brojnicih prislovnickih. 
 
 1. Mesto terdecies veli se i tredecies , mesto 
 quaterdecies i quatuordecies, mesto quinquies decies 
 
64 
 
 i quindecies, mesto sexies decies i sedecies , mesto 
 dnodevicies i octies decies. mesto undevicies i novies 
 decies. 
 
 2. Brojnici od 20 — 30, 30 — 40 uzimaju se na 
 dva nacina, n. p. mesto bis et nicies i vicies et bis, 
 vicies bis; niposto bis vicies. jer to znaci dva puta 
 20 t. j. 40. 
 
 3. Ima i druga verst prislovniekih brojnikah, kad 
 sepita: koj put? Prave se od rednih docetkom um 
 (ili O), n. p. primum (primo) , pervi put; decimum. 
 deseti put. Mesto secundum rabi secundo ili jos 
 obicnije iterum. 
 
 Odsek tretji. 
 
 O z a i m e n u. 
 
 §. 52. 
 
 Zaimena rabe mesto imenah. Dele se na zaimena: 
 1 . osobna, 2. pokazna, 3, upitna, 4. odnosna i 5. ne- 
 opredeljena. 
 
 Glava 8. 
 
 O zaimenu osobnom. 
 
 §.53. 
 
 Zaimena se osobna dele na zaimena samostav- 
 nicka i na pridavnicka (ili posedovna). 
 
65 
 
 1. Samostavnicka osobna zaimena. 
 
 Ova jesu: ego, ja (govoreca osoba), tu, ti (razgo- 
 vorena osoba), sui, sebe (osoba, o kojoj se govori 
 kano objekt cinjenja, koje se na istu osobu povratja). 
 Sklanjaju se ovako: 
 
 Jed. nom. 
 
 ego, ja 
 
 tu, 
 
 ti 
 
 — — — 
 
 gen. 
 
 mei, mene 
 
 tui, 
 
 tebe 
 
 sui, sebe 
 
 dat. 
 
 mihi, meni, mi 
 
 tibi, 
 
 tebi, ti 
 
 sibi, sebi, si 
 
 ak. 
 
 me, mene, me 
 
 te, 
 
 tebe, te 
 
 se, sebe, se 
 
 vok. 
 
 
 
 
 
 abl. 
 
 me, menom 
 
 te, 
 
 tobom 
 
 se, sobom 
 
 Vis. nom. 
 
 nos, mi 
 
 vos, 
 
 vi 
 
 — — — 
 
 gen. 
 
 nostri, nas 
 
 vestri 
 
 , vas • 
 
 sui, sebe 
 
 dat. 
 
 nobis, nam 
 
 vobis 
 
 vam 
 
 sibi, sebi, si 
 
 ak. 
 
 nos, nas 
 
 vos, 
 
 vas 
 
 se, sebe, se 
 
 vok. 
 
 
 
 
 
 abl. 
 
 nobis, nami, nas 
 
 vobis. 
 
 vami, vas 
 
 se, sobom, sebi 
 
 Opazka. Zaime sui uzima se za tretju osobu samo onda, 
 kad se odnosi na subjekt, inace neimaju zaimena tretje 
 osobe, vec mesto njega uzimaju pokazna zaimena: is, 
 ille ; u nas je razlika izmedju: on, njega itd. i on, 
 onoga itd. 
 
 2. Pridavnieka osobna zaimena. 
 
 Ova se zovu i zaimena posedovna. Naznaeuju, 
 da je stvar one osobe, od koje su postala, i skla- 
 njaju se kano pridavnici trojakoga doeetka, Jesu pako: 
 
 moja, 
 
 moje, 
 
 tvoja, 
 
 tvoje, 
 
 svoja, 
 
 svoje 
 
 nasa, 
 
 nase, 
 
 vasa, 
 
 vase. 
 
 meus, mea, meum, moj, 
 
 tuus, tua, tuum, tvoj, 
 
 suus, sua, suum, svoj, 
 
 noster, nostra, nostrum, nas, 
 
 vester, vestra, vestrum, vas, 
 
 Opazka. 1. Dativ mihi stezu cesto pisci, osobito pesnici u 
 mi. 2. Genitiv viseb. od nos i vos docima se i na um : 
 nostrum, vestrum, mesto nostri, vestri. Ovaj se genitiv 
 mora uzeti, kad se u latinskom jeziku metje tako receni: 
 genitivus partitivus.Z. Mesto se rabi u akuz. i abl. sese. 
 
 Slovn. jez. latinsk. 5 
 
66 
 
 4. Vokativ jed. od meus jest mi. 5. Samostavnickim i 
 pridavnickim osobnim zaimenom dodaje se cesto docetak 
 met, koj je prama nasemu glavom ili sam, n. p. ego- 
 met, ja glavom, ja sam; mcmet, mene glavom, mene 
 sama; sibimet, sebi samu; suamet fraude, svojom vla- 
 stitom prevarom. Samo tu i genit. viseb. neprimaju 
 toga docetka. 6. Zaime tretje osobe, i to tako samo- 
 stavnicko sui, kano i pridavnicko suits, sua, suum, 
 buduci da se odnosi na subjekt iste izreke, zove se i 
 zaime povratno. 7. Latirii neimaju zaimena pose- 
 dovnoga tretje osobe, te mesto njega metju genitive 
 jed. i vis. zaimenab pokaznih: is, ille, n. p. njegov 
 otac, ejus patef ; njihov otac, eorum pater. 
 
 Glava 9. 
 
 Jed 
 
 nom. 
 
 hie, 
 
 haec, 
 
 hoc 
 
 ille, 
 
 ilia 
 
 illud 
 
 
 gen. 
 
 hujus, 
 
 hujus, 
 
 hujus 
 
 illlus, 
 
 illlus, 
 
 illlus 
 
 
 dat. 
 
 huic, 
 
 huic, 
 
 huic 
 
 illi, 
 
 illi, 
 
 illi 
 
 
 ak. 
 
 hunc, 
 
 hanc, 
 
 hoc 
 
 ilium, 
 
 illam, 
 
 illud 
 
 
 abl. 
 
 hoc, 
 
 hac, 
 
 hoc 
 
 ibo, 
 
 ilia, 
 
 illo 
 
 Vis. 
 
 nom. 
 
 hi, 
 
 hae, 
 
 haec 
 
 illi, 
 
 illae, 
 
 ilia 
 
 
 gen. 
 
 horum, 
 
 harum, 
 
 horum 
 
 illurum 
 
 , illarum 
 
 , illorum 
 
 
 dat. 
 
 his, 
 
 his, 
 
 his 
 
 illis, 
 
 illis, 
 
 illis 
 
 
 ak. 
 
 hos, 
 
 has, 
 
 haec 
 
 illos, 
 
 ill as, 
 
 ilia 
 
 
 abl. 
 
 his, 
 
 his, 
 
 his 
 
 illis, 
 
 illis, 
 
 illis. 
 
 zaimenu pokaznom. 
 
 §• 54. 
 
 Pokaznih zaimenah (u sirem smislu) ima sest: 
 1. hie, haec, hoc, ovaj ova, ovo; 2. ille, ilia, illud, 
 onaj (onde), ona, ono; 3. is, ea, id, onaj (ovde), ona 
 ono ; 4. idem, eadem, idem, isti, ista, isto; 5. ipse, 
 ipsa, ipsum, sam, sama, samo; 6. iste, ista, istud 
 taj, ta, to. Sklanjaju se ovako: 
 
67 
 
 is, 
 
 ea, 
 
 id, 
 
 idem 
 
 eadem, 
 
 idem, 
 
 ejus, 
 
 ejus, 
 
 ejus, 
 
 ejusdem, 
 
 ejusdem, 
 
 ejusdem, 
 
 ei, 
 
 ei, 
 
 ei, 
 
 eidem, 
 
 eidem, 
 
 eidem, 
 
 eum, 
 
 earn, 
 
 id, 
 
 eundem, 
 
 eandem, 
 
 idem, . 
 
 eo, 
 
 ea, 
 
 eo, 
 
 eodem, 
 
 eadem, 
 
 eodem. 
 
 ii, 
 
 eae, 
 
 ea, 
 
 ildem, 
 
 eaedem, 
 
 eadem, 
 
 eorum, 
 
 earum, 
 
 eorum, 
 
 eorundem, earundem,eorundem, 
 
 iis, 
 
 iis, 
 
 iis, 
 
 iisdem, 
 
 iisdem, 
 
 iisdem, 
 
 eos, 
 
 eas, 
 
 ea, 
 
 eosdem, 
 
 easdem, 
 
 eadem, 
 
 iis, 
 
 iis, 
 
 iis, 
 
 iisdem, 
 
 iisdem, 
 
 iisdem. 
 
 nom. 
 
 ipse, 
 
 ipsa, 
 
 ipsum, 
 
 iste, 
 
 ista, 
 
 istud, 
 
 gen. 
 
 ipslus, 
 
 ipslus, 
 
 ipslus, 
 
 istlus, 
 
 istlus, 
 
 istlus, 
 
 dat. 
 
 ipsi, 
 
 ipsi, 
 
 ipsi, 
 
 isti, 
 
 isti, 
 
 isti, 
 
 ak. 
 
 ipsum, 
 
 ipsam, 
 
 ipsum, 
 
 istum, 
 
 istam, 
 
 istud, 
 
 abl. 
 
 ipso, 
 
 ipsa, 
 
 ipso, 
 
 isto, 
 
 ista, 
 
 isto, 
 
 mom. 
 
 ipsi, 
 
 ipsae, 
 
 ipsa, 
 
 isti, 
 
 istae, 
 
 ista 
 
 gen. 
 
 ipsorum,ipsarum 
 
 , ipsorum, 
 
 istorurn, 
 
 istarum, 
 
 istorum, 
 
 dat. 
 
 ipsis, 
 
 ipsis, 
 
 ipsis, 
 
 istis, 
 
 istis, 
 
 istis, 
 
 ak. 
 
 ipsos 
 
 ipsas, 
 
 ipsa, 
 
 istos, 
 
 istas, 
 
 ista, 
 
 abl. 
 
 ipsis, 
 
 ipsis, 
 
 ipsis, 
 
 istis, 
 
 istis, 
 
 istis. 
 
 Opazke. 
 
 Zaimenu hie, haec, hoc, dodaje se cesto za ojacenje 
 znaeenja docetak ce, hicce, haecce, hocce; ako se to- 
 mu doda jos upitna cestica ne, onda se ce pretvara u 
 ci, n. p. hiccine Hi hicine. Zaimenu hie, haec, hoc, 
 dodaju se kadsto zaimena Me i iste, pa odatle postane, 
 illic, illaec, illoc, i istic, istaec, istoc, sto se sklanja 
 kano, hie, no samo u ak. i abl. jed. i vis. srednjega 
 spola. 
 
 Mesto iis i iisdem rabi cesto eis i 
 
 3. Pokaznim su zaimenom srodni i ovi pokazni pridavnici: 
 talis, e, takov; tantus, a, um, tolik, i tantusdem, tan- 
 t&dem, tantundem, uprav tolik; tot (samo kano nesklo- 
 niv visebrojnik), toliko njih. 
 
 5* 
 
68 
 
 Glava 10. 
 
 zaimenu upitnom. 
 §. 55. 
 
 Upitna zaimena jesu dva: 1. quis, quid? tko, sto? 
 qui, quae, quod? koji, koja, koje? Pervo rabi kano sai 
 stavnik, drugo kano pridavnik. Sklanjaju se ovako : 
 
 Jed. nom. 
 
 quis ? 
 
 quis? 
 
 quid? 
 
 qui ? 
 
 quae? 
 
 quod? 
 
 gen. 
 dat. 
 
 cujus? 
 cui? 
 
 cujus? 
 cui? 
 
 cujus? 
 cui? 
 
 cujus? 
 cui? 
 
 cujus? 
 cui? 
 
 cujus ? 
 cui? 
 
 ak. 
 abl. 
 
 quern? 
 quo? 
 
 quam? 
 qua? 
 
 quid ? 
 quo? 
 
 quern? 
 quo? 
 
 quam ? 
 qua? 
 
 quod? . 
 quo? 
 
 Vis. nom. 
 
 qui? 
 
 quae? 
 
 quae? 
 
 qui? 
 
 quae? 
 
 quae? J 
 
 gen. 
 .dat. 
 
 quorum' 
 quibus? 
 
 ' quarum' 
 quibus? 
 
 ' quorum? 
 quibus ? 
 
 quorum 
 quibus ? 
 
 } quarum? quorum? 
 quibus? quibus? 
 
 ak. 
 abl. 
 
 quos? 
 quibus ? 
 
 q'uas? 
 quibus? 
 
 quae? 
 quibus ? 
 
 Opazke. 
 
 quos? 
 qui bus? 
 
 quas ? 
 quibus? 
 
 quae? 
 quibus?! J 
 
 1. Buduc da su svi padezi osim nominativa i srednjega spola od 
 
 oba zaimena jednaki, to i quis rabi kadsto kano pridavnik, 
 qui kano samostavnik; no quid rabi uvek kano samostavnik 
 Mesto abl. jed. quo rabi kadsto stari ablativ qui, al onda 
 znaci : kako, n. p. qui fit, kako biva. 
 
 2. Oba se zaimena ojacavaju: 1. stavljajuc pred nje ec, n. p. 
 ecquis, ecquid? i ecqui, ecquae, ecquod? 2. dodajuc im 
 
 ,? i quinam, quaenam, quod- 
 
 nam, n. p. quisnam, quidnt 
 naml tko to itd. 
 
 3. Ovim su zaimenom srodni ovi upitni pridavnici: i. qualis, 
 e, kakov? 2. quantus, quanta, quantum, kolik? 3. quol 
 (samo kano neskloniv visebrojnik), koliko njih? 4. quotus. 
 a, um, koji (u redu)? 5. cujas, ttis, odakle? 6. cujus, a, 
 urn, ciji, cija, cije? 7. uter, utra, utrum, koji od dvojice? - 
 
 Zaime upitno uter, utra, utrum sklanja se ovako : 
 
69 
 
 Jed. norn. 
 
 uter 
 
 utra 
 
 utrum 
 
 gen. 
 
 utrlus 
 
 utrlus 
 
 utrlus 
 
 dat. 
 
 utri 
 
 utri 
 
 utri 
 
 ak. 
 
 utrum 
 
 utram 
 
 utrum 
 
 abl 
 
 utro 
 
 utra 
 
 utro 
 
 Vis. nom. 
 
 utri 
 
 utrae 
 
 utra 
 
 gen. 
 
 utro rum 
 
 utrarum 
 
 utrorum 
 
 dat. 
 
 utris 
 
 utris 
 
 utris 
 
 ak. 
 
 utros 
 
 utras 
 
 utra 
 
 abl. 
 
 utris 
 
 utris 
 
 utris 
 
 Glava 11. 
 
 zaimenu odnosnom. 
 
 §. 56. 
 
 Odnosna zaimena jesu tri: 1. qui, quae, quod, 
 tko, koji, koja, koje, sto, 2. quisquis m. i z., quid- 
 quid, tkogod, kojagod, stogod ; 3. quicunque, quae- 
 cunque, quodcunque, kojigod, kojagod, kojegod. Pervo 
 se sklanja kano upitno istih docetakah; quisquis skla- 
 nja obe cesti kano upitno quis; quicunque se skla- 
 nja kano upitno qui, quae, quod, n. p. cujuscujus, 
 cuicui, cujuscunque, cuicunque itd. 
 
 Opazke. 
 
 1. Premda se u nas tko i sto uzimaju ponajvise kano sa- 
 mostavnici, dolaze ipak i kano pridavnici, kad su bez 
 samostavnika u predtijoj izreci, a u straznjoj su reci, na 
 koje se protezu, n. p. tko se naukom bavi, cuti (on) 
 najvecu slast; sto tko ceka, to i doceka. Prama ovim 
 su koj i koje, koji se metju, kad se protezu na 
 rec ili u prednjoj ili u istoj izreci. Ovo valja o svih 
 zaimenih, sastavljenih sa tko i sto, koj i koje. (Vidi 
 sledeci §.) 
 
70 
 
 2. Sto se uzima kano pridavnik za sva tii spola, no samo 
 u nom. i ak. jed. i vis. n. p. noz, knjiga, sto sam 
 kupio. Nekoji uce, da se ovako uzima i u drugih pa- 
 dezih, no buduc da se nesklanja, valja iza njega posta- 
 viti zaime osobno tretje osobe u shodan padez, n. p. 
 brat, sto sam mu kupio knjigu. 
 
 3. Mesto abl. jed. quo, qua, quo, rabi kadsto i stari oblik 
 
 qui, osobito kad mu se doda predlog cum (quicum) ; 
 mesto dat. i abl. vis. quibus rabi i stari oblik quis. 
 
 4. Quisquis rabi uvek kano samostavnik, quicunque kano 
 pridavnik. Kad se quisquis spoji s genitivom: modi, 
 onda ima u gen. cuicui: cuicuimodi, kakovgod. 
 
 5. Odnosnim su zaimenom srodni ovi odnosni pridavnici: 
 1. qualis, e, kakov; 2. quantus, a, um, kolik; 3. quot 
 (samo kano neskloniv visebrojnik); 4. qualiscunque, 
 qualecunque, kakovgod; quaniuscunque , quantacun- 
 que, quantumcunqiie , kolikgod; quotcunque ili quot- 
 quot, kolikogod. 
 
 6. Nekoja su zaimena i zaimeni pridavnici medjusobno u 
 takovu odnosenju, da cim se jedno uzme, i drugo se 
 mora uzeti. Ovakovo je odnosenje osobito medju upit- 
 nimi, pokaznimi i odnosnimi. Evo obrazca: 
 
 upitni 
 
 p o k a z n i 
 
 odnosni 
 
 quis? 
 
 is 
 
 qui 
 
 qualis ? 
 
 talis 
 
 qualis 
 
 quantus? 
 
 tantus 
 
 quantus 
 
 quot? 
 
 tot 
 
 quot. 
 
 Glava 12. 
 
 neopredeljenih zaimenih. 
 
 §. 57. 
 
 Neopredeljena zaimena naznacuju osobu ili stvar. 
 koje govornik tocno nepozna. Ovakova jesu: 
 
 1. quis, m. z, quid, sr. tko, koj, sto. 
 
 
71 
 
 2. qui, quae ili qua, quod, koj, koja, koje. 
 
 3. aliquis, m. z, aliquid, sr. tko, koj, koja, koje, 
 sto, kadsto i netko, nesto. 
 
 4. aliqui, aliqua, aliquod, koj, koja, koje (ne- 
 koj) itd. 
 
 5. quidam, quaedam, quiddam i quoddam, nekoj, 
 nekoja, nekoje ili neki, neka, neko, nesto, 
 
 6. quispiam, quaepiam, quidpiam i quodpiam, 
 tko, koj, koja, koje, sto. 
 
 7. quisquam (quaequam), quidquam, itko, isto. 
 
 8. quivis, quaevis, quidvis \ quodvis, tkogod, koj- 
 god, kojagod, kojegod, stogod. 
 
 9. quillbet, quaelibet, quidlibet i quodlibet, tko 
 mu drago , koj mu drago, koja mu drago, koje mu 
 drago, sto mu drago. 
 
 10* quisque, quaeque, quidque i quodque, svatko, 
 svaki, svaka, svako, svasto. 
 
 11. unusquisque , unaquaeque , unumquidque i 
 unumquodque, svatko, svaki, svaka, svako, svasto. 
 
 Kod ovih se zaimenah opazava, da nekoja imaju 
 i u nas i u Latinah srednji spol na dva nacina; o 
 ovih valja pamtiti, da koja su sastavljena sa quid, 
 naski sto, rabe uvek kano samostavnici ; a koja su 
 sa quod, naski koje, da sluze uvek kano pridavnici ; 
 zaimena sastavljena sa quis, sluze uvek i kano samo- 
 stavnici i kano pridavnici; u nas su kano samostav- 
 nici na tko, a pridavnici na koj; quisquam rabi 
 samo kano samostavnik. Sva se ova zaimena skla- 
 njaju kano quis i qui, a docetci dam, piam, quam, vis 
 libet, nemenjaju se. U srednjem spolu visebroja ima 
 quis i quae i qua, aliquis uvek aliqua. U unusquis- 
 que sklanjaju se obe cesti. 
 
 Opazka. Ovim su zaimenom srodni ovi pridavnici: 
 1. idlus, a, um, ikoj, a, e. 2. nullus, a, um, nitko, 
 
72 
 
 nikoj, a, e. 3. neuter, neutra, neutrum, nijedan od 
 dvojice. 4. uterque, utraque, utrumque, svaki od dvo- 
 jice. 5. altervder, alterutra, alterutrum, jedan ili drugi 
 od dvojice. 6. utervis, ufr&vis, utrumvis, i uterlibet, 
 utrallbet, utrumlibet, svaki kojigod od dvojice. 7. alius, 
 a, ud, drugi. 8. alter, altera, alterum, drugi od dvo- 
 jice. 9. solus, a, um (jedan) sam. 10. totus, tota, 
 totum, cio, vas. Svi se ovi pridavnici uzimaju i kanosamo- 
 stavnici i kano pridavnici, osim ullus, koj se u nomina- 
 tivu i akuzativu uzima samo kano pridavnik; za njegova 
 se samostavnika smatra quisquam, itko; u nas valja i 
 ovde gori navedena razlika. • Svi ovi pridavnici kano i 
 upitni uter, utra, utrum imaju u genitivu lus, u dativu 
 i (Vidi §. 32 op. 2.) U alteruter mogu se sklanjati obe 
 cesti, alterutrlus i alteriusutrlus. 
 
 Poglavlje drugo. 
 
 glagolju. 
 
 Odsek pervi. 
 
 deljenju glagoljah. 
 §. 58. 
 
 Glagolji se zovu reci, koje naznacuju , da koja 
 osoba ili stvar sto radi ili terpi, n. p. amat, ljubi, 
 amatur. biva ljubljen. Glagolji. koji naznacuju, da 
 koja osoba ili stvar sto radi, tvori, zovu se tvorni, 
 koji naznacuju, da koja osoba ili stvar sto terpi, zovu 
 se terpni. 
 
 §• 59. 
 
 S pocetka su se u jeziku latinskom tvorni i terp- 
 ji razlikovali posebnim oblikom (formom). 
 
73 
 
 No s vremenom su nekoji terpni glagolji izgubili svoje 
 terpno znacenje, pa odatle su postali glagolji, koji 
 imaju terpni oblik, no tvorno znacenje. Ovi glagolji, 
 buduc da svoje terpno znacenje bi rec odlazu, zovu 
 se odlozni. Zato se latinski glagolji dele na troje, 
 naime na glagolje 1. tvorne, 2. terpne, 3. odlozne. 
 Tvorni se glagolji zovu, koji imaju tvorni oblik i 
 tvorno znacenje; terpni se zovu, koji imaju terpni 
 oblik i terpno znacenje; a odlozni se zovu, koji 
 imaju terpni oblik, no tvorno znacenje. 
 
 §. 60. 
 
 Glagolji tvornoga znacenja, to jest i tvorni i od- 
 lozni, dele se na prelazne i neprelazne ili 
 srednje. Prelazni se glagolji zovu, koji naznacuju 
 cinjenje, koje se od subjekta na druge stvari proteze; 
 a neprelazni se zovu, koji naznacuju cinjenje, koje 
 neprelazi na druge stvari, vec ostaje u subjektu, n.p. 
 disco, ucim; adgredior, navaljujem; dormio, spavam. 
 
 Opazke. 
 
 1. Nekoji glagolji imaju tvorni oblik a po vidu terpno 
 
 znacenje. Ovi se zovu s re dnjo- terpni i jesu: 
 vapulo, biju me; veneo, prodaju me; fio, prave me 
 (postajem). 
 
 2. Nekoji tvorni glagolji imaju u dioniku proslom tvorno 
 znacenje. Ovi se zovu srednj o- terpni ili polu- 
 odlozni. Od ovih su opet nekoji podpuno polu- 
 odlozni, te prave od dionika nekoja druga vremena, 
 naime: proslo, predproslo i buduce proslo; a nekoji 
 su nepodpuno poluodlozni, te neimaju u nijed- 
 nom drugom vremenu terpnoga oblika. Podpuno poluod- 
 lozni glagolji jesu: 
 
 1. audeo, ausus sum, ere, smeti, usuditi se, 
 
 2. g audeo, gavisus sum, ere, veseliti se, 
 
 3. soleo, solitus sum, ere, obicavati, 
 
74 
 
 4. fido, fisus, sum, ere, uzdati se. 
 Nepodpuno poluodlozni jesu: 
 
 1. coeno, avi, atum, are, jesti. obedovati, 
 
 2. prandeo, di, sum, ere, rucati, 
 
 3. poto, avi, atum, are, piti, 
 
 4. juro, avi, atum, are, priseci. 
 
 Ovi glagolji imaju u dioniku: coenatus, pran- 
 sus, potus ijuratus, te neznace, da je tko nahranjen, 
 napojen,. itd. vec da je vecerao, obedovao, pio itd. 
 
 Odsek drugi. 
 
 sprezi. 
 
 §• 61. 
 
 Sprezajuc glagolj valja paziti na troje: 1. na 
 osobu ili stvar, o kojoj se sto kaze, 2. na nacin, ko- 
 jim se sto kaze, 3. na vreme, u koje se metje ono, sto 
 se kaze. Sve ovo troje naznacuje se glagoljnimi 
 docetci. 
 
 §. 62. 
 
 Osobe su glagolja tri , 1. perva, koja govori, 
 2. druga, koja se razgovara, 3. tretja, o kojoj se 
 govori. Za sve tri osobe ima dva broja: jednobroj, 
 gde se govori o jednoj , visebroj, gde se govori o 
 vise osobah, koje ili govore ili se razgovaraju ili se 
 o njih govori. 
 
 §. 63. 
 
 Nacinah glagolja ima u sirem smislu sedam. 
 1. pokazni,2. vezni , 3. zapovedni, 4. neoprede- 
 ljeni, o. dionik, 6. gerundij, 7. supin; no u uzem 
 
75 
 
 smislu ima samo tri nacina: pokazni (kojim se izra- 
 zuje nesto izvestna); vezni (kojim se izrazuje nesto 
 neizvestna); zapovedni (kojim se naznacuje nesto 
 zazeljena). Ova tri nacina, buduc da naznacuju osobu. 
 koja sto cini ili terpi, zovu se glagolj opredeljeni, 
 ostala se cetiri zovu glagolj neopredeJjeni. 
 
 §• 64. 
 
 Jednostavnih vremenah ima sest: sadanje, 
 proslo trajno, proslo, predproslo, budu- 
 ce, buduce proslo. Pokazni nacin ima svih 
 sest; vezni samo perva cetiri; zapovedni samo 
 sadanje i buduce; neopredeljeni sadanje 
 proslo i buduce; dionik tvorni sadanje i 
 buduce; terpni proslo i buduce. Odlozni gla- 
 golji imaju u dioniku tri vremena s tvornim znacenjem, 
 pa ako su prelazni, jos jedno s terpnim znacenjem. Al i 
 ova vremena ima samo glagolj tvorni ; terpni i odlozni 
 pravi vreme p r o s 1 o , predproslo i buduce proslo 
 pomocju glagolja esse, pa zato se ovaj glagolj zove po- 
 mocnim. 
 
 Glava 13. 
 
 O sprezi pomocnoga glagolja. 
 
 §. 65. 
 
 Porno en i glagolj esse spreza se ovako: 
 
 Nacin pokazni. * 
 
 Sadanje. Proslo. 
 
 Jed. 
 
 sum 
 
 es 
 
 est 
 
 fui 
 
 fuisti 
 fuit 
 
 ') Premda narav nasega jezika nedonosi, da se ovakovi 
 pridavnici uzimaju bez svojih samostavnikah, ovde e'emo 
 se njimi ipak sluziti, da se uklonimo dosadnomu ponav- 
 Ijanju samostavnikah. 
 
76 
 
 Vis. 
 
 sumus 
 
 estis 
 
 sunt 
 
 Proslo trajno. 
 Jed. eram 
 eras 
 erat 
 eramus 
 eratis 
 erant 
 
 Vis. 
 
 Jed. 
 
 Vis. 
 
 Buduce. 
 
 ero 
 
 eris 
 
 erit 
 
 erimus 
 
 eritis 
 
 erunt 
 
 Vezni. 
 
 S a d a n j e. 
 
 fuimus 
 fuistis 
 fueruut 
 
 Predproslo. 
 fueram 
 fueras 
 fuerat 
 fueramus 
 fueratis 
 fuerant 
 
 Buduce proslo. 
 
 fuero 
 
 fueris 
 
 fuerit 
 
 fuerimus 
 
 fueiitis 
 
 fuerint 
 
 Proslo. 
 
 Jed. 
 
 sim 
 
 fuerim 
 
 
 sis 
 
 fueris 
 
 
 sit 
 
 fuerit 
 
 Vis. 
 
 simus 
 
 fuerimus 
 
 
 sltis 
 
 fueritis 
 
 
 sint 
 
 fuerint 
 
 Proslo t raj no. 
 
 Predproslo 
 
 Jed. 
 
 essem 
 
 fuissem 
 
 
 esses 
 
 fuisses 
 
 
 esset 
 
 fuisset 
 
 Vis. 
 
 essemus 
 
 fuissemus 
 
 
 essetis 
 
 fuissetis 
 
 
 essent 
 
 fuissent 
 
 Zapovedn 
 
 i. 
 
 Sadanje. 
 
 Buduce. 
 
 Jed. 
 
 es 
 
 esto 
 
 
 — 
 
 esto 
 
 Vis v . 
 
 este 
 
 estote 
 
 
 — 
 
 sunto 
 
77 
 
 Neopredeljeni 
 
 Sadanj. 
 Proslo. 
 Buduce 
 
 esse 
 
 fuisse 
 
 futurum, am, um esse 
 
 . Dionik 
 (ens) 
 
 futurus, a, um. 
 
 Opazka. Mesto fuerunt rabi fuere, mesto essem, esses, 
 esset: forem, fores, foret i forent, mesto futurum 
 esse: fore. 
 
 Glava 14. 
 
 pra viln oj sprezi. 
 §. 66. 
 
 U latinskom se jeziku uzimaju cetiri sprege. 
 Neopredeljeni perve docima se na are, druge na ere, 
 tretje na ere, cetverte na ire. Da bi se koj glagolj 
 mogao toeno sprezafi, treba znati njegova cetiri te- 
 meljna oblika, to jest ona, iz kojih se ostali oblici 
 izvadjaju. Ovi jesu: 1. sadanje, 2. proslo, 3. supin, 
 4. neopredeljeni. 
 
 Ovi se oblici prave od osnove glagolja. Ova se 
 u pervoj sprezi docima na a, u drugoj na e, u tre- 
 tjoj na saglasnik, u cetvertoj na i. Od ove osnove 
 pravi se 1. Sadanje pokaznoga tvornoga do- 
 dajuc joj o, koje u pervoj sprezi onaj osnovni glas- 
 nik a progutne, n. p. amo (t. j. amo-d), mone-o, 
 leg-o, audi-o; 2. Proslo pokaznoga tvornoga 
 dodajuc vi u pervoj i cetvertoj sprezi ; u drugoj ui izba- 
 cujuc osnovni glasnik e; u tretjoj i, n. p. ama-vi, andi- 
 vi, mon-ui, leg-i; 3. Supin dodajuc turn i pretvarajuc 
 osnovni glasnik e u l , n. p. ama-tum, moni-tum, lec- 
 tnm audi-ium; 4. Neopredeljeni dodajuc re, pred 
 koje se u tretjoj sprezi umetne vezni glasnik e, n. p. 
 ama-re, mone-re, leq-e-re, audi-re. 
 
78 
 
 §. 67. 
 
 Sprege. 
 
 I. T v o r n 
 
 
 
 A. Pokazni. 
 
 
 
 
 Sadanje. 
 
 
 
 I. spr. 
 
 II. spr. 
 
 III. spr. 
 
 IV. spr. 
 
 Jed. 
 
 laud-oi*) 
 
 mone-o 3 
 
 leg-o s. 
 
 audi-o 4 
 
 
 laud-as 
 
 mon-es 
 
 leg-is 
 
 aud-is 
 
 
 laud-at 
 
 mon-et 
 
 leg-it 
 
 aud-it 
 
 Vis. 
 
 laud-amus 
 
 mon-emus 
 
 leg-fmus 
 
 aud-imus 
 
 
 laud-atis 
 
 mon-etis 
 
 leg-itis 
 
 aud-Itis 
 
 
 laud-ant 
 
 mon-ent 
 Proslo 
 
 leg-unt 
 t raj no. 
 
 aud-iunt 
 
 Jed. 
 
 laud-abam 
 
 mon-ebam 
 
 leg-ebam 
 
 audi-ebam 
 
 
 laud-abas 
 
 mon-ebas 
 
 leg-ebas 
 
 audi-ebas 
 
 
 laud-abat 
 
 mon-ebat 
 
 leg-ebat 
 
 audi-ebat 
 
 Vis. 
 
 laud-abamus 
 
 mon-ebamus 
 
 leg-ebamus 
 
 audi-ebamus 
 
 
 laud-abatis 
 
 mon-ebatis 
 
 leg-ebatis 
 
 audi-ebatis 
 
 
 laud-abant 
 
 mon-ebant 
 Bud 
 
 leg-ebant 
 uce. 
 
 audi-ebant. 
 
 Jed. 
 
 laud-abo 
 
 mon-ebo 
 
 leg-am 
 
 aud-iam 
 
 
 laud-abis 
 
 mon-ebis 
 
 leg-es 
 
 aud-ies 
 
 
 laud-abit 
 
 mon-ebit 
 
 leg-et 
 
 aud-iet 
 
 Vis. 
 
 laud-abimus 
 
 mon-ebimus 
 
 leg-emus 
 
 aud-iemus 
 
 
 laud-abitis 
 
 mon-ebitis 
 
 leg-etis 
 
 aud-ietis 
 
 
 laud-abunt 
 
 mon-ebunt 
 
 leg-ent 
 
 atid-ient 
 
 
 ihvalim, sopominjam, 3 citam, *cujem. 
 
 
 *) Buduc da se nasa vremena porad razlike izmedju gJagoljah tra 
 jucih i minucih neslazu s latinskimi , nisu ovde prevedena; n 
 nacin, kako se imaju prevoditi. naveden je u §. 196. 
 
J. laud-avi 
 laud-avisti 
 laud-avit 
 
 V. laud-avimus 
 laud-avistis 
 
 Proslo. 
 
 mon-m 
 
 mon-uisti 
 
 mon-uit 
 
 mon-uimus 
 
 mon-uistis 
 
 Iaud-averuntili mon-ueruntili 
 laud-avere mon-uere 
 
 leg-i 
 leg-isti 
 leg-it 
 leg-imus 
 leg-istis 
 leg-erunt il 
 legere 
 
 Predproslo. 
 
 Jed. laud-averam mon-ueram leg-eram 
 
 laud-averas mon-ueras leg-eras 
 
 laud-averat mon-uerat leg-erat 
 
 Vis.laud-averamus mon-ueramus leg-eramus 
 
 laud-averatis mon-ueratis leg-eratis 
 
 laud-averant mon-uerant leg-erant 
 
 utluee proslo. 
 
 leg-ero 
 Ieff-eris 
 
 Jed. laud-avero mon-uero 
 
 laud-averis mon-ueris 
 
 laud-averit mon-uerit leg-erit 
 
 laud-averimus mon-uerlmus leg-erimus 
 
 laud-averitis mon-ueritis leg-eritis 
 
 laud-averint mon-uerint leg-erint 
 
 Vis 
 
 79 
 
 aud-Ivi 
 aud-ivisti 
 aud-ivit 
 aud-ivimus 
 aud-ivistis 
 aud-iverunt 
 ili-audi-vere 
 
 aud-iveram 
 
 aud-iveras 
 
 aud-iverat 
 
 aud-iveramus 
 
 aud-iveratis 
 
 aud-iverant 
 
 aud-ivero 
 
 aud-iveris 
 
 aud-iverit 
 
 aud-iverimns 
 
 aud-iveritis 
 
 aud-iverint 
 
 B. Vezni. 
 S a d a n j e. 
 
 Jed 
 
 laud-em 
 
 m on- earn 
 
 leg-am 
 
 aud-iam 
 
 
 laud-es 
 
 mon-eas 
 
 leg-as 
 
 aud-ias 
 
 
 laud-et 
 
 mon-eat 
 
 leg-at 
 
 aud-iat 
 
 Vis 
 
 laud-emus 
 
 mon-eamus 
 
 leg-amus 
 
 aud-iamus 
 
 
 laud-etis 
 
 mon-eatis 
 
 leg-atis 
 
 aud-iatis 
 
 
 laud-ent 
 
 mon-eant 
 Proslo 
 
 leg-ant 
 t raj no. 
 
 aud-iant 
 
 Jed 
 
 laud-arem 
 
 mon-erem 
 
 leg-erem 
 
 aud-Irem 
 
 
 laud-ares 
 
 mon-eres 
 
 leg-eres 
 
 aud-ires 
 
 
 laud-aret 
 
 mon-eret 
 
 leg-eret 
 
 aud-iret 
 
 Vis v . 
 
 laud-aremus 
 
 mon-eremus 
 
 leg-eremus 
 
 aud-iremus 
 
 
 laud-aretis 
 
 mon-eretis 
 
 leg-eretis 
 
 aud-iretis 
 
 
 laud-arent 
 
 mon-erent 
 
 leg-erent 
 
 aud-irent 
 
80 
 
 Pros I o. 
 
 Jed. laud-averim mon-uerim leg-erim 
 
 laud-averis mon-ueris Ieg-eris 
 
 laud-averit mon-uerit leg-erit 
 
 Vis. laud-averimusmon-uerimus leg-erimus 
 
 laud-averitis mon-ueritis leg-eritis 
 
 laud-averint mon-uerint leg-erint 
 
 Predprosl o. 
 
 Jed. laud-avissem mon-uissem leg-issem 
 laud-avisses mon-uisses leg-isses 
 laud-avisset mon-uisset leg-isset 
 
 Vis.laud-avissemus mon-uissemus leg-issemus 
 laud-avissetis mon-uissetis leg-issetis 
 laud-avissent mou-uissent leg-issent 
 
 aud-iverim 
 aud-iveris 
 
 aud-iverit 
 aud-iverimus 
 aud-iveritis 
 aud-iverint 
 
 aud-ivissem 
 
 aud-ivisses 
 
 aud-iyisset 
 
 aud-ivissemus 
 
 aud-ivissetis 
 
 aud-ivissent 
 
 Jed. laud-a 
 Vis. laud-ate 
 
 Jed. laud-ato 
 laud-ato 
 
 Vis. laud-atote 
 laud-anto 
 
 C. Zapovedni. 
 
 mon-e 
 mon-ete 
 
 Sadanje. 
 
 leg-e 
 
 leg-ite 
 
 Buduce. 
 
 mon-eto 
 mon-eto 
 mon-etote 
 mon-ento 
 
 leg-ito 
 leg-ito 
 leg-itote 
 leg-unto 
 
 aud-I 
 aud-ite 
 
 aud-Ito 
 aud-Ito 
 aud-itote 
 aud-iunto 
 
 D. Neopredeljeni. 
 Sadanje. 
 laud-are mon-ere leg-ere aud-Ire 
 
 Proslo. 
 laud-avisse mon-uisse leg-isse 
 
 Buduce. 
 
 Jed. laud-aturum mon-iturum lect-urum 
 
 am, um esse am, um esse am, urn esse 
 
 Vis. laud-aturos mon-ituros lect-uros 
 
 as, a, esse as, a, esse as, a, esse 
 
 aud-ivisse 
 
 aud-iturum 
 am, um esse 
 aud-ituros 
 as, a, esse 
 
81 
 E. Dionik. 
 S a d a n j e. 
 
 laud-ans mon-ens 3eg-ens aud-iens 
 
 Buduc'e. 
 
 laud-aturus mon-iturns lect-mrus aud-iturus 
 a, nm a, urn a, um a, um 
 
 F. Gerundij. 
 
 Gen. laud-andi mon-endi leg-endi aud-iendi 
 
 Dat. ]aud-ando mon-endo 3eg-endo aud-iendo 
 
 Ak. laud-andum mon-endum 3eg-endum aud-iendum 
 
 Abl. laud-ando mon-endo leg-endo aud-iendo 
 
 G. Supin. 
 
 1. laud-atum mon-Itum lec-tum aud-Itum. 
 
 2. laud-ltu mon-itu lec-tu aud-itu 
 
 II. Te'rpni. 
 
 A. Pokazni. 
 Sadanje. 
 
 I. spr. II. spr. III. spr. IV. spr. 
 
 Jed. laud-or mon-eor leg-or aud-ior 
 
 laud-aris (re) mon-eris(re) leg-eris aud-iris 
 
 laud-ahir mon-etur leg-ftur aud-itur 
 
 Bis. laud-amur mon-emur 3eg-iniur aud-Imur 
 
 laud-ammi men-emmi leg-imlni aud-lmini 
 
 laud-antur mon-entur leg-untur aud-iuntur 
 
 Proslo t raj no. 
 
 J. laud-abar mon-ebar 3eg-ebar aud-iebar 
 
 laud-abaris(re) mon-ebaris(re) 3eg-ebaris(are) aud-iebaris 
 
 (are) 
 laud-abatur mon-ebatur 3eg-ebatur aud-iebatur 
 
 V. laud-abamur mon-ebamur leg-ebamur aud-iebSmur 
 laud-abamini mon-ebamfni leg-ebamini aud-iebamfni 
 laud-abantur mon-ebantur leg-ebantur aud-iebantur 
 Slovn. jez. latinsk. 6 
 
82 
 
 B u (1 u c e. 
 
 J. laud-abor mon-ebor leg-ar aud-iar 
 
 laud-aberis(ere)mon-eberis(ere)ieg-eris(ere)aud-ieris(ere) 
 laud-abitur mon-ebltur leg-etur aud-ietur 
 
 V- laud-abimur mon-ebimur leg-emur aud-iemur 
 laud-abimini mon-ebimini leg-emini aud-iemini 
 laud-abuntur mon-ebuntur leg-entur aud-ientur 
 
 Proslo. 
 
 J. laud-atus jsum;mon-itusjsum; lec-tusjsum; auditus jsum 
 >es >es >es >es 
 
 a, um jest, a, un Jest a. urn jest a, urn jest 
 V.laudati Wimus; moniti)sumus; lectilsumus; auditi] sumus 
 lestis testis lestis \ estis 
 
 ae, a \sunt ae, a j sunt ae, a j sunt ae, a sunt 
 
 P r e d p r o s 1 o. 
 
 J. laudatusleram; monitus Jeram; Iectus] eram; auditus] eram 
 >eras >eras >eras >eras 
 
 a, um j erat a, um j erat, a, umj erat a, um j erat 
 V. laudati ] eramus; moniti] eramus; Iecti] eramus;auditi) eramus 
 (eratis (eratis (eratis (eratis 
 
 ae, a j erant ae, a I erant ae, a j erant ae, a j erant 
 
 Buduc'e proslo. 
 
 J. laudatusjero monitus J ero Iectus) ero auditus ) ero 
 >eris >eris >eris >eris 
 
 a, um j erit a, um ) erit a, um j erit a, um j erit 
 V.laudati jerimus; monitijerimus; lectijerimus; auditijerimus 
 (eritis (eritis ( eritis (eritis 
 
 ae, a jerunt ae, a J erunt ae, a jerunt ae, a jerunt 
 
 B. Vezni. 
 
 S a d a n j e. 
 
 Jed.laud-er mon-ear leg-ar aud-iar 
 
 laud-eris (ere) mon-earis (are) Ieg-aris(are) aud-iaris(are) 
 laud-etur mon-eatur leg-atur aud-iatur 
 
 laud-emur mon-eamur leg-amur aud-iamur 
 Jaud-erafni mon-eamini leg-amini aud-iamini 
 laud-entur mon-eantur leg-antur aud-iantur 
 
83 
 
 P r o s 1 o t 
 
 r a j n o. 
 
 J. iaud-arer mon-erer leg-erer aud-Irer 
 laud-areris (ere) mon-ereris (ere) leg-ereris(ere) aud-ireris 
 laud-aretur mon-eretur leg-eretur aud-iretur 
 
 V.laud-aremur mon-eremur 
 
 leg-eremur aud-iremur 
 
 laud-aremini mon-eremini 
 laud-arentur mon-erentur 
 
 leg-eremini aud-iremini 
 leg-erentur aud-irentur 
 
 Pros 
 
 lo. 
 
 Jed. laudatus )sim monitus |sim 
 
 leetus )sim auditus) sim 
 
 >sis /sis 
 a, um ) sit a, um ) sit 
 
 > sis >sis 
 a, um ) sit a, um ) sit 
 
 Vis. laudati Isimus 
 
 (sitis i t. d. 
 ae, a jsint 
 
 
 P r e d p r 
 
 oslo. 
 
 Jed. laudatus] essem monitus) essem lectus) essem auditus) essem 
 
 (esses >esses )esses >esses 
 
 a, um jesset a, um jeset a, um, jesset a, um Jesset 
 Vis. laudati "\essemus 
 
 (essetis i t. d. 
 ae, a (essent 
 
 
 
 C. Zapovedni. 
 
 
 
 
 Sadanje. 
 
 
 Jed. 
 
 laud-are 
 
 mon-ere leg-ere 
 
 aud-Ire 
 
 Vis 1 . 
 
 laud-amini 
 
 mon-emini leg-immi 
 B u d u c e. 
 
 aud-imini 
 
 Jed. 
 
 laud-ator 
 
 mon-etor leg-itor 
 
 aud-Itor 
 
 
 laud-ator 
 
 mon-etor leg-itor 
 
 aud-Itor 
 
 Vis. 
 
 laud-aminor 
 
 mon-eminor leg-iminor 
 
 aud-immor 
 
 
 laud-antor 
 
 mon-entor leg-untor 
 
 aud-iuntor 
 
 D. Neopredeljeni. 
 Sadanje. 
 laud-ari mon-eii leg-i aud-iri 
 
 Proslo. 
 Jed. laudatum monitum lectum auditum 
 
 am, um, esse am, um, esse am, um, esse am, um, esse 
 
 6* 
 
84 
 
 
 
 
 Vis. laudatos 
 
 monitos 
 
 lectos 
 
 auditos 
 
 as, a, esse 
 
 as, a, esse 
 
 as, a, esse 
 
 as, a, esse 
 
 Buduce. 
 laudatum iri monitum iri lectum iri auditum iri. 
 
 E. Dionik. 
 Proslo. 
 
 laudaius (a, urn) monitus (a,um) lectus (a, urn) auditus (a, um) 
 
 Buduce. 
 
 laud-andus mon-endus leg-endas aud-iendus 
 a, um a, um a, um a, um 
 
 Opazka. Ima dvanaest glagoljah tretje sprege, koji iza 
 osnove uzimaju i, naime: capio, facto, jacio, cupio, 
 fodio, fugio, lacio, pario, quatio, rapio, sapio, specio. 
 Ovo se i samo i uvek onda izbacuje, kad za njim ide i 
 ili kratko er; dakle: capis, caperem, capere, cuptrer 
 (no buduce ierpno capieris). 
 
 III. d 1 o z n i. 
 §. 69. 
 
 Odlozni se glagolj spreza posve kano i terpni, 
 no poverh svih oblikah terpnoga glagolja uzima od 
 tvornoga oba dionika na ns i urus. Odlozni glagolj ima 
 uvek tvorno znacenje, osim u dioniku na ndus, pa zato 
 se ovaj dionik pravi samo od prelaznih glagoljah ; od 
 neprelaznih moze rabiti samo srednji spol s glagoljem 
 est, dakako u terpnom znacenju, n. p. loquendum est,, 
 mora se govoriti (upravo kano itur, eundum est §. 292). 
 
 Buduc da se odlozni glagolj spreza kano i terpni, 
 zato netreba ovde posebna obrazca postaviti. 
 
85 
 §• 70. 
 Izvadjanje vremenah. 
 
 I. Od sadanjega pokaznoga tvornoga pravi se: 
 
 1. Sadanje pokaznoga terpnoga dodajuc mu f», n. p. 
 amo, amo-r ; moneo, moneo-r ; lego, lego-r ; audio, audio-r. 
 
 2. Sadanje veznoga tvornoga i terpnoga pretva- 
 rajuc O perve sprege u em i er, a ostalih spregah u 
 am i ar, n. p. laud-o, laud-em, laud-er ; mone-o, 
 mone-am, mone-ar ; leg-o, leg-am. leg-ar; audi-o 
 audi-am, audi-ar. 
 
 II. Od prosloga pokaznoga tvornoga pravi se : 
 
 1 . Proslo veznoga tvornoga pretvarajuc i u 
 erim, n. p. laudav-i, laudav-erim; monu-i, monu-erim; 
 leg-i, legerim; audivi, audiverim. 
 
 2. Predproslo pokaznoga i veznoga tvornoga pre- 
 tvarajuc I u eram i issem, n. p. laudav-i, laudav- 
 eram, laudav-issem ; monu-i, monu-eram, monu-issem; 
 leg-i, leg-eram, leg-issem; audiv-i, audiv-eram, audiv- 
 issem. 
 
 3. Buduce proslo pretvarajuc 1 u ero, n. p. 
 laudav-i, laudav-ero ; monu-i, monu-ero; leg-i, leg-ero; 
 audiv-i, audiv-ero. 
 
 4. Neopredeljeni prosloga tvornoga pretvarajuc 
 i u isse, n. p. laudav-i, laudav-isse; monu-i, monu- 
 isse, leg-i, leg-isse; audiv-i, audiv-isse. 
 
 III. Od supina se prave: 
 
 1. Neopredeljeni buducega terpnoga dodajuc 
 supinu iri, n. p. laudatum iri, monitum iri, ledum 
 iri, auditum iri. 
 
 2. Dionik buducega tvornoga i prosloga terpnoga 
 pretvarajuc um u urus i us, n. p. laudat-um, lau- 
 
86 
 
 dat-urus, laudat-us: monit-um, monit-urus, monit-us; 
 
 lect-um, lect-urus, lect-us; audit-um, audit-urus, 
 
 audii-us. 
 
 3. Proslo, predproslo i buduce proslo pokaz- 
 noga terpnoga, zatim proslo i predproslo veznoga 
 terpnoga, napokon neopredeljeni prosloga terpnoga 
 spajajuc dionik prosloga terpnoga s pomocnim gla- 
 goljem sum, eram, ero; sim, essem, esse, 
 n. p. laudatus, sum, eram, ero; laudatus, sim, essem; 
 laudatum esse. 
 
 IV. Od neopredeljenoga se prave : 
 
 1. Proslo trajno pokaznoga tvornoga i terpnoga 
 dodajuc osnovi neopredeljenoga u pervoj i drugoj sprezi 
 bam, bar, u tretjoj i cetvertoj ebam, ebar, n. p. 
 lauda-bam, lauda-har; mone-bam, mone-bar ; leg-ebam> 
 leg-ebar; audi-ebam, audi-ebar. 
 
 2. Buduce tvornoga i terpnoga dodajuc osnovi 
 neopredeljenoga u pervoj i drugoj sprezi bo, bor, 
 u tretjoj i cetvertoj am, ar, n. p. lauda-bo, lauda- 
 bor; mone-bo, mone-bor; leg-am, leg-ar ; audi-am* 
 audi-ar. 
 
 3. Dionik sadanjega tvornoga i buducega terpnoga 
 dodajuc osnovi neopredeljenoga u pervoj i drugoj sprezi 
 ns, ndus, u tretjoj i cetvertoj ens, endus, n. p. 
 lauda-ns, lauda-ndus; mone-ns, mone-ndus; leg-ens, 
 leg-endus; audi-ens, audi-endus. 
 
 4. Proslo trajno veznoga tvornoga i terpnoga 
 dodajuc neopredeljenomu 111, F, n. p. laudare- 
 laudare-r ; monere-m, monere-r ; legere-m, legere-r ; 
 audire-m, audire-r. 
 
 5. Zapovedni tvornoga i terpnoga izbacujuc do- 
 cetak neopredeljenoga re u tvornom, a zaderzavajuc 
 ga u terpnom, n. p. lauda, laudare; mone , monere; 
 lege, leg ere ; audi, audire. 
 
87 
 
 6. Neopredeljeni sadanjega terpnoga, pretvarajuc 
 
 docetak re u pervoj, drugoj i cetvertoj sprezi u ri, a u 
 
 tretjoj celo ere u I, n. p. laudare, laudari; monere, 
 
 moneri; audire ; audiri : leg ere, legi. 
 
 §■ 71. 
 
 Opazke o nekojih vremenih. 
 
 1. Proslo tvornoga perve i cetverte sprege i ostala 
 iz njih izvedena vremena stezu docetke avi i ave u R, 
 ivi u 1, ive u ie, ako za ovimi docetci ide S ili V, 
 n. p. laudavisti, laudasti; laudaverunt , laudarunt; 
 audivisti, audisti; audiverunt, audierunt. 
 
 2. Mesto docetka erunt rabi u tretjoj osobi 
 prosloga tvornoga ere, n. p. audivere mesto midiverunt. 
 
 3. Mesto doeetka ris u drugoj osobi sadanjega, 
 prosloga trajnoga i buducega terpnoga rabi i re n. p. 
 laudare mesto laudaris; laudabare mesto laudabaru ; 
 laudabere mesto laudaberis ; laud ere mesto lauderis ; 
 laudarere mesto laudareris. 
 
 4. Glagolji dicere, ducere, facere i ferre izba- 
 cuju u drugoj osobi jed. zapovednoga C, n. p. die, due, 
 fac,fer; os\m sastavljenih sa facto, kojim se a pre- 
 tvara u i, n. p. perficio, per flee; conficio, confice. 
 
 5. Mesto endus, a, urn, rabi u dioniku buducega 
 terpnoga i u gerundiju tretje i cetverte sprege docetak 
 undus, a, urn, n. p. legundum, faciundi, accipiundo. 
 Potior ima obicnije potiundi, nego potiendi. 
 
 Sprega opisna. 
 §. 72. 
 
 Opisna se sprega pravi uzimajuc dionike buducega 
 tvornoga i terpnoga s pomocnim glagoljem esse. Odatle 
 postaju ova vremena: 
 
88 
 
 1. Tronic. 
 
 Pokaziii. Vezui. Neopredeljeni. 
 
 Sadan. amaturus sum amaturus sim amaturum esse 
 
 Pr. tr. amaturus eram amaturus essem — — 
 
 Buduc. amaturus ero — — — — 
 
 Pros. amaturus fui amaturus fuerim amaturum fuisse 
 
 Predpr. amaturus fueram amaturus fuissena — — 
 
 Bud.pr. amaturus fuero — — — — 
 
 II. Terpno. 
 
 Pokazni. Yezni. Neopr edeljeni. 
 
 Sad. amandus sum amandus sim amandum esse 
 
 Pr. tr. amandus eram amandus essem — 
 
 Bud. amandus ero — — — — 
 
 Pros. amandus fui amandus fuerim amandum fuisse 
 
 Predpr. amandus fueram amandus fuissem — 
 
 Bud. pr. amandus fuero — — — — 
 
 Glava 15. 
 
 O nepravilnosti proslih i supinah. 
 
 §. 73. 
 
 Nepravilnici perve sprege dele se na tri re da; 
 amo idu: 1. koji docetni glasnik osnove u proslom 
 izbacuju, a u supinu u i pretvaraju: onda se u proslom 
 V pretvori u U; 2. koji docetni gSasnik osnove i u 
 proslom i u supinu izbacuju; 3. koji proslo podvostru- 
 cenjem prave. 
 
89 
 Red pervi. 
 
 1. crepo *), crepid, crepUum, stropotati. Tako 
 i discrepo, ui, are (bez supina) nesudarati se; increpare, 
 izpsovati, rabi kadsto i pravilno. 
 
 2. ciibo, cubui, cubitum, are, lezati. Tako i sa- 
 stavljenici, in cub are, lezati na eem; recubare, lezati 
 nauznak. 
 
 3. domo , domui, domltum, are, ukrotiti, pri- 
 pitomiti. 
 
 4. mlco, micui, are, sjati. Sastavljenici imaju 
 supin pravilno, n. p. emico, emicui, emicatum, are, pro- 
 sjati ; dimico, dimicavi (malo kad: dimicui), dimicatum, 
 are, boriti se. 
 
 5. plico, plicavi, plicatum, redje plicui, plicitum, 
 are, nabirati. U sastavljenikah, izuzimajuc applicare, 
 prilepiti i explicare , razviti, razjasniti, koje Cicero 
 obieno na avi, at urn uzima, proslo se docima na 
 ui, supin na atum, n. p. complicare, saviti, smotati; 
 implicare , zaplesti, zamersiti. Glagolji, koji se prave 
 od imenah na pi ex, kano duplicare, podvostruciti ; tri- 
 plicare, potrostruciti ; multiplicare, pomnoziti i suppli- 
 care, prositi, rabe uvek pravilno. 
 
 6. sono, sonui, sonitum, ^iio sonaturus), are, 
 zvuciti. 
 
 7. tono, tonui, tonitum, are, germiti. 
 
 8. veto, vetui, vetitum, are, zabraniti. 
 
 Red drugi. 
 
 1. frico, fricui, fricatum, (redje frictum) are, 
 terti. 
 
 *) Svaki latinski glagolj moze se naski prevesti i trajucim i minucim; 
 ovde je postavljen saino jedan, koj se je cinio najobicniji, drugi ce svaki 
 nasinac, ako rau uztreba, lako sam napraviti. 
 
90 
 
 2. juvo, juvi, jiitum (juvalurus, no sastavljenici 
 i juturus) are, pomagati, koristiti. 
 
 3. lavo, lavi, lautum ili lolum, are, prati, miti ; 
 kadsto ima i pravilno. 
 
 4. neco, necavi, necatum, redje neciii, nectum, 
 are, ubiti. No enecare ima enecui, enectum. 
 
 5. seco, secui, sectum, are, seci. 
 
 Red tretji. 
 
 1. do, dedi, datum, dare. Nekoji sastavlje- 
 nici pretvaraju «l neopredeljenog-a u e, te se sprezaju 
 (pretvoriv dedi u didi) po tretjoj sprezi, n. p. addo, 
 addidi, addltum, dodati ; reddo , reddidi, redditum, 
 reddere, povratiti; credo, credidi, creditum, poveriti. 
 verovati. 
 
 2. slo, steti , statum, stare, stajuti. Glagolji sto 
 su s ovim sastavljeni jednoslovcenim predlogom, pre- 
 tvaraju u proslom e u i, n. p. adstiti, restiti, circum- 
 steti. Tako i pj-aesto, iti, atum (i praestilum) are, 
 nadkriliti. Distare i superstore neimaju ni prosloga ni 
 supina. 
 
 Nepravilnici druge sprege. 
 I. Tvorni. 
 
 Nepravilnici druge sprege dele se na dva reda, 
 amo idu : 1, koji imaju pravilno proslo, no nepravilan 
 supin, 2. koji su nepravilni i u proslom i u supinu. 
 Ovaj se poslednji red razredjuje na tri razreda, amo idu: 
 a) koji prave proslo na evi, b) koji na si, c) koji na i, 
 i to a) s podvostrucenjem ili P) otezuc osnovni glasnik 
 ili y) neotezuc toga glasnika. 
 
91 
 
 Red pervi. 
 
 1. censeo, censui, censum, ere, ceniti, mneti. 
 
 2. doceo, docui, doctum, ere, uciti. 
 
 3. misceo, miscui, mistum ili mixtum, ere, 
 mesati. 
 
 4. teneo, tenui, tentum, ere, derzati. 
 
 5. torreo, torrid, tostum, ere, susiti. 
 
 Red drugi. 
 
 a) glagolji, koji prave prosJo na evi. 
 
 1. deJeo, delevi, deletum, ere, iztrebiti, izkoreniti. 
 
 2. fleo, fieri, fletum, ere, plakati. 
 
 3. neo, nevi, netum, ere, presti. 
 
 4. ^oleo, olevi, oletum, ere, rasti. Ovaj glagolj 
 nerabi, vec samo njegovi sastavljenici : exoleo, exolevi, 
 exoletum, exolere, prestarati se; aboleo, abolevi, abo- 
 litum, ere, strogo : preeiti koga u rastjenju, t. j. uklo- 
 niti, dokinuti; adolesco, adolevi, adultum, adolescere, 
 narasti, dorasti. 
 
 5. *pleo, plevi, pfetum, ere, puniti. Rabe samo 
 njegovi sastavljenici: implere, napuniti; explere, izpu- 
 niti ; supplere, nadopnniti, nadomestiti. 
 
 b) glagolji, koji prave proslo na si: 
 
 1. aJgeo, alsi, ere, zebsti. 
 
 2. augeo, auxi, auctum, ere, umnoziti. 
 
 3. frigeo, frixi, ere, zebsti. 
 
 4. fidgeo, falsi, ere, sjati. 
 
 5. indidgeo, indidsi, indultum, ere, gledati kroz 
 perste. 
 
92 
 
 6. luceo, luxi, eve, svetiti, svetliti. 
 
 7. lugeo, luxi, eve, tugovati. 
 
 8. sorbeo, sorpsi i sovbui, sovptum, ere, serkati. 
 
 9. tovqueo, torsi, tortum, ere, sviuuti, muciti. 
 
 10. turgeo, tarsi, ere, nadut biti, pun biti. 
 
 11. uvgeo, uvsi, ere, tiskati, tistiti. 
 
 12. avdeo, avsi, arsum, ere, goriti, plamtiti. 
 
 13. haereo, haesi, haesum, ere, viseti, camiti. 
 
 14. jubeo, jussi, jussum, ere, zapovedati. 
 
 15. maneo, mansi, mausum, ere, ostati. 
 
 16. mulgeo, midst, mulsum, ere, muzti. 
 1 7. video, visi, visum, ere, smijati se. 
 
 18. suadeo, suasi, suasum, ere, svetovati. 
 
 19. tergeo Hi tergo, tersi, tersum, ere Hi ere, 
 brisati. 
 
 c) glagolji, koji prave proslo na i : 
 a) s podvostrucenjem: 
 
 1. mordeo, momovdi, morsum, ere, ugrizti. 
 
 2. pendeo, pependi, pension, ere, visiti. 
 
 3. tondeo, totondi, tonsum, ere, strici. 
 
 4. spondeo, spopondi, sponsum, ere, obecati. 
 Sastavljenik respondeo, respondi, vesponsum, strogo : 
 natrag obecati, vratiti obecanje ; odgovoriti, izbacuje 
 podvostrucenje. 
 
 /3) otezuc osnovni glasnik: 
 
 1. caveo, cavi, cautum, eve, cuvati se, biti na 
 oprezu. 
 
 2. fdveo, favi, fautum, eve, prijati, hoteti komu 
 dobro. 
 
 3. fdveo, fovi, fotum, eve, grijati, gojiti, vreziti. 
 
 4. moveo, movi, motum, eve, ganuti. 
 
 5. voveo, vovi, votum, eve, zavetovati se. 
 
93 
 
 6. paveo, pavi, ere, bojati se. 
 
 7. sedeo, sedi, sessum, ere, sediti. Glagolji, koji 
 su s ovim sastavljeni jednoslovcenim predlogom, pretva- 
 raju osnovno e u z, n. p. assideo, assedi, assesssum, 
 assidere, prisediti. 
 
 8. video, xidi, visum, ere, viditi. 
 
 7) neotezuc osnovnoga glasnika: 
 
 1. conntveo, connlvi i connixi, ere, gledati kroz 
 perste. 
 
 2. ferveo, fervi i ferbui, ere, plamtiti, buktiti. 
 
 3. prandeo, prandi, pransum, ere, rucati. 
 
 4. strldeo Hi strido, strldi, ere Hi ere, zvizdati, 
 skripiti. 
 
 II. Odlozni. 
 
 1. fateor, fassus sum, fateri, priznati. Sastavlje- 
 nici pretvaraju u sadanjem a u i, u proslom an e, n. p. 
 confiieor, confessus sum, confiteri, priznati, izpovediti ; 
 profiteor , professus, sum, javno ocitovati. Diffiteri, 
 nijekati, neima supina. 
 
 2. medeor, mederi, leciti, u dioniku ima medica- 
 tus od medicari. 
 
 3. miser eor, misertus, i (redje) miseritus sum, 
 misereri, pomilovati, smilovati se, zaliti. 
 
 4. reor, ratus sum, reri, mneti. 
 
 Nepravilnici tretje sprege. 
 
 I. Tvorni. 
 
 Nepravilnici tretje sprege dele se na cetiri reda ; 
 amo idu : 1 . koji prave proslo na at, a supin na turn, 
 no uza to se jos menjaju 11 kojecem, sto nije napomenuto 
 
94 
 
 kod pravilnih spregah, 2. koji prave proslo na si, a su- 
 pin na sum, 3. koji prave proslo na ui ili vi, 4. koji 
 prave proslo na t. 
 
 Red pervi. 
 
 1. fingo , finxi, fictum, ere, satvoriti, uciniti, 
 izmisliti. 
 
 2. mingo, minxi, mictum, ere, mokriti, buriti, 
 (prosto: pisati). 
 
 3. pingo, pinxi, pictum, ere, slikati. 
 
 4. stringo, strinxi, strictum, ere, tergnuti. steg- 
 nuti, proci mimo. 
 
 5. allicio, allexi, allectum, ere, navabiti. Tako i 
 illicere navabiti nuJar; pellicere, zavesti; samo elicere 
 ima elicio, elicui, elicitnm, ere, izvabiti. 
 
 6. veho, vexi, vectum, ere, vozifi. 
 
 7. traho, traxi, tractum, ere, vuci. 
 
 8. vivo, vixi, viclum, ere, ziviti. 
 
 9. struo, struxi, structum, ere, graditi. 
 
 10. gero, gessi, gestum, ere, nositi. 
 
 11. uro, ussi, ustum, ere, zgati. 
 
 12. contemno, contempsi, contemptum, ere, prezi- 
 rati. 
 
 Red d r u g i. 
 
 1. spar go, spar si, spar sum, ere, raztresti. 
 
 2. mergo, mersi, mersum, ere, topiti, utopiti. 
 
 3. tergo i tergeo, tersi, tersum, ere ili ere, bri- 
 sati. Od sastavljenikab ide detergere, izbrisati obicnije, 
 a abstergere, izbrisati, uvek u tretju spregu. 
 
 4. figo, fixi, fixum, ere, zabiti, zadeti. 
 
 5. flecto, flexi,flexnm, ere, prignuti, saviti, skloniti. 
 
95 
 
 6. necto, next Hi nexui, nexum, ere, uplesti, 
 vezati. 
 
 7. pecto, pexi, pexum, ere, cesljati. 
 
 8. claudo, clausi, clausum, ere, zatvoriti. Tako i 
 sastavljenici, samo sto au pretvaraju u u, n. p. inclu- 
 dere, excludere. 
 
 9. divido, divlsi, divlsum, ere, deliti. 
 
 10. laedo, laesi, laesum, ere, raniti, ozlediti. Tako 
 i sastavljenici, samo sto ae pretvaraju u i, n. p. colli- 
 der e, sraziti se. 
 
 11. ludo, lusi, lusum, ere, igrati. 
 
 12. plaudo, plausi, plausum, ere, pljeskati. Tako 
 i applaudere. Ostali sastavljenici pretvaraju au u o, 
 n. p. explodere, izzvizdati, izsmijati, izterati, kuditi. 
 
 13. rado, rasi, rasum, ere, grebsti. 
 
 14. rodo, rosi, rosum, ere, glodati. 
 
 15. trudo, trust, triisum, ere, turati. 
 
 1.6. vddo, (vasi, vasutnj, ere, hodati. U proslom 
 i supinu rabe samo sastavljenici, n. p. evadere, uteci, 
 invadere, unici, navaliti. 
 
 17. frendo i frendeo, fresum i fressum, ere i ere, 
 skripati. 
 
 18. mitto, mlsi, missum, ere, poslati. 
 
 19. fluo, fluxi, fluxum, ere, teci. 
 
 20. cedo, cessi, cessum, ere, popustiti. 
 
 21. premo, pressi, pressum, ere, tiskati. 
 
 22. quatio, quassi, quassum, ere, dermati, tresti. 
 Tako i sastavljenici, samo sto qua pretvaraju u cu, 
 n. p. concutere, uzdermati; discutere, razdermati, raz- 
 tresti. 
 
 Red tretji. 
 a) s proslim na ui: 
 
 1. dlo, alui, altum Hi alitum, ere, hraniti, gojiti. 
 
96 
 
 2. colo, colui, cultum, ere, obdelavati, gojiti, 
 stovati. 
 
 3. consulo, considui, consuUum, ere, pitati koga 
 za savet, posavetovati se s kirn. 
 
 4. molo, molui, molilum, ere, mleti. 
 
 5. occiifo, occului, occuHum, ere, sakriti. 
 
 6. fremo, fremiti, fremitum, ere, mermljati. 
 
 7. gemo, gemid, gemitum, ere, stenjati, uzdlsati. 
 
 8. tremo, tremui, ere, tresti se. 
 
 9. vomo, vomui, vomilum, ere, bacati, bljuvati. 
 
 10. gigno, gemd, genitum, ere, roditi. 
 
 11. pono, posui, posltum, ere, postaviti, uloziti, uta- 
 loziti. 
 
 12. antecello, antecettui, ere, nadkriliti. Tako i 
 excellere i praecettere. Samo percello ima percidi, per- 
 culsum, ere, oboriti. 
 
 13. rapio, rapid, raptum, ere, ugrabiti. Sastav- 
 Ijenici, pretvaraju a u i i e, n. p. eripio, eripui, ere- 
 ptum, iztergnuti, ugrabiti. 
 
 14. strepo, strepui, strepitum, ere, tutnjiti, rogo- 
 boriti. 
 
 1 5. meto, messui, messum, ere, zeti, kositi. 
 
 16. sterto, stertid, ere, herhnjati. 
 
 17. sapio, sapui Hi sapivi, ere, ici u tek, biti 
 mudar. 
 
 18. sero (send, sertum) ere, uverstiti, metnuti. 
 U proslom i supinu rabe samo sastavljenici, n. p. conse- 
 rere, inserere, umetnuti; deserere, ostaviti, disserere, 
 razloziti, exserere. 
 
 19. depso, depsui, depsitum Hi depstum, ere, 
 mesiti. 
 
 20. pinso, pinsui, pinsitum ili pistum ill pinsi* 
 pinsum, ere, sterti, sgaziti. 
 
 21. texo, texui, textum, ere, tkati. 
 
97 
 
 22. compesco, compescui, ere, uzpregnuti, ukrotiti. 
 
 23. dispesco, dispescui, ere, razdeliti, razdruziti. 
 
 b) s proslim na vi: 
 
 1. cresco, crevi, cretum, ere, rasti. 
 
 2. nosco, novi, notum, ere, poznati. Tako i 
 ignoscere, oprostiti. No cognoscere i agnoscere imaju 
 u supinu cognitum i agnitum. 
 
 3. ohsolesco, obsolevi, obsolelum, ere, nerabi vise, 
 Dije vise Davadno. 
 
 4. pasco, pavi, pastum, ere; pasti se ima pascor, 
 pastus sum, pasci. 
 
 5. quiesco, quievi, quietum, ere, pocivati. 
 
 6. scisco, scwi, scltum, ere, odrediti (zakljuciti). 
 
 7. suesco, suevi, suetum, ere, navaditi se, obi- 
 cavati. 
 
 8. cerno, crevi, cretum, ere, motriti , lueiti ili 
 resetati. Proslo i supin rabe samo u ovom poslednjem 
 znaeenju. 
 
 9. lino, livi ili levi, litum, ere, mazati. 
 
 10. sino, sivi, situm, ere, pustiti. No desino, de- 
 sii, desitum, ere, prestati. 
 
 11. sperno, sprevi, spretum, ere, prezirati. 
 
 12. sterno, stravi, stratum, ere, povaliti. 
 
 13. sero, sevi , sdtum, ere, sijati. Sastavljenici 
 pretvaraju u supinu a u i, n. p. consero , consevi, 
 consitum, ere, posijati. 
 
 14. tero, trivi, tritum, ere, terti. 
 
 15. quaero, quaeslvi, quaesltum, ere, iskati. Sa- 
 stavljenici pretvaraju ae u i, n. p. inquirere, prois- 
 kavati. 
 
 16. accerso , accersivi, accersltum, ere, pozvati ; 
 arcessere uzimaju najbolji spisatelji u pravoslovnom 
 znaeenju: na sud pozvati. 
 
 Slov. jez. latinsk. 7 
 
17. eupio, cuplvi, cup'itum, ere, zeliti. 
 
 18. peto, petwi Hi petii, petitum, ere, traziti 
 
 19. capesso, capesslvi, capessltum, ere, pograbiti. 
 
 20. f'acesso, facesswi, facessitum, ere, ciniti. 
 
 21. incesso, incesslvi, ere, obuzeti, navaliti. 
 
 22. lacesso , lacesslvi, lacessitum , ere, draziti, 
 
 bockati. 
 
 Red cetverti. 
 
 a) proslo podvostrucenjem: 
 
 1. cado, cecldi, casum, ere, pasti. Sastavljenici 
 pretvaraju a u i, n. p. incidere, upasti ; occidere, na tla 
 pasti, propasti, umreti. 
 
 2. cano, cecini, cantum, ere, pevati. 
 
 3. caedo, eecidi, caesum, ere, seci. Sastavljenici 
 pretvaraju ae u l, n. p. abscidere , odseci; occidere, 
 ubiti. 
 
 4. curro , cucurri , cursum, ere, teci, tercati. 
 Sastavljenici zaderze kadsto podvostrucenje. 
 
 5. disco, didici, ere, uciti. I sastavljenici prave 
 proslo podvostrucenjem, n. p. addisco, addidici, ad- 
 discere, nauciti. 
 
 6. tundo, tutiidi, tunsum, ere, Hi tusum (sastav- 
 ljenici imaju uvek tusum, ere), tuci. 
 
 7. tendo, tetendi, tensum Hi tentum, ere. Sa- 
 stavljenici imaju u supinu obicnije tentum, n. p. in- 
 tender e , napeti , osim ostendere, pokazati, koji ima 
 obicnije ostensum. 
 
 8. pango, peplgi, pactum, ere, sklopiti, utverditi. 
 Sastavljenici pretvaraju out, a u proslom pegi , n. p. 
 compingere, compegi, svezati. 
 
 9. parco, peperci, parsum, (redje parsi, parci- 
 turn) ere, oprostiti. 
 
99 
 
 10. pungo, pupugi, punctum, ere, bosti. Sastav- 
 Ijenici imaju u proslom punxi , n. p. interpungere, 
 piknjami razluciti. 
 
 11. pario, peperi, partum (dionik buduc. pari- 
 turus) ere, roditi. 
 
 12. pedo, pepedi, peditum, ere, perditi. 
 
 13. pello, pepuli, pulsum, ere, terati. Sastavljenici 
 izbacuju podvostrucenje, n. p. expellere, expuli itd. 
 
 14. pendo , pependi, pensum, ere, vagati, platiti; 
 expendere ima expendi, izplatiti. 
 
 15. posco, poposci, ere, traziti. Tako i sastavljenici, 
 n. p. reposco, repoposci, ere, natrag traziti. 
 
 16. fatto, fefelli, falsum, ere, prevariti; refello, 
 refetti, ere, oproverci. 
 
 17. tollo, sustuli, sublatum, ere, dokinuti, ukinuti. 
 
 b) otezuc osnovni glasnik: 
 
 a) pretvarajuc a u e : 
 
 1. ago, egi, actum, ere, voditi, terati, ciniti. 
 Sastavijenici pretvaraju u sadanjem a u i, n. p. adigere, 
 redigere; osim circumagere , voditi okolo, peragere, 
 obaviti. Od coigo postaje cogo, coegi, coactum , ere, 
 silovati, od deigo, dego, degi, ere, provesti, ziviti. 
 
 2. facio, feci, factum, ere, ciniti. Glagolji, koji 
 su sastavljeni s predlozi, imaju ficio, feci, fectum , a 
 u terpnom ficior; no koji su sastavljeni s glagolji i 
 prislovi, imaju facio, a u terpnom fio ; koji su pako 
 sastavljeni s imeni, idu u pervu spregu , n. p. perficere, 
 sversiti; tepefacere, zamlaciti, tepefieri, mlak postati : 
 mtisfacere, zadovoljiti ; amplificare, razsiriti. 
 
 3. jacio, jeci, jactum, ere, bacati. Sastavljenici 
 imaju jicio, jeci, jectum, n. p. dejtcere, baciti dole. 
 
 4. frango, fregi, fractum, ere, poterti. Sastav- 
 ljenici pretvaraju u sadanjem a u i, n. p. perfringere, 
 provaliti. 
 
 7* 
 
100 
 
 5. capio, cepi, captum, ere, pograbiti, uloviti. 
 Sastavljenici pretvaraju u sadanjem i supinu a u i i e, 
 n. p. accipio, accept, acceptum, primiti. 
 
 |3) nepretvarajuc osnovnoga glasnika: 
 
 1. emo, emi, emptum, ere, kupiti. Sastavljenici 
 pretvaraju u sadanjem e u i, n. p. adimo, ademi, 
 ademptum, ere, oduzeti. 
 
 2. edo, edi, esum, ere, jesti. 
 
 3. lego, legi, ledum, ere, citati. Sastavljenici 
 pretvaraju u sadanjem e u i, n., p. colligo , collegia 
 collectum, ere, pobirati; osim allegere, perlegere, re- 
 legere i sublegere. Diligere y ljubiti, intelligere, uviditi, 
 negligere, zanemariti, imaju u proslom: lexi. 
 
 4. fodio, fodi, fossnm, ere, kopati. 
 
 5. fugio, fiigi, fagitum, ere, bezati. 
 
 6. fundo, fudi, fusum, ere, topiti, raztepsti. 
 
 7. vinco, vici, victum, ere, pobediti. 
 
 8. linquo, liqui, lictum, ere, ostaviti. 
 
 9. rumpo, rupi, r upturn, ere, razbiti. 
 10. scabo, scahi, ere, grebsti. 
 
 c) pokratjujuc osnovui ghisnik: 
 
 1 . findo, fidi, fissum, ere, cepati. 
 
 2. scindo, scidi, scissum, ere, razderati. 
 
 3. sisto, stiti, statum (sastav. stitum), ere, posta- 
 viti, doci. 
 
 d) nepromenjujuc osnove : 
 
 1. acuo, acui, acutum, ere, brusiti, ostriti. 
 
 2. arguo,argui, argutum, ere, potvoriti, osvedociti. 
 3* imbuo, rmbui, imbutum, ere, umociti, ugnju- 
 
 riti, upoznati. 
 
101 
 
 4. induo, Indui, indutum, ere, obuci. 
 
 5. exuo, exui, exutum, ere, svuci. 
 
 6. luo, lui, luitum, ere, platiti, kaznjen biti. No 
 abluere , oprati; eluere, izmiti ; diluere, oproverci; 
 polluere, okaljati, imaju u supinu lutum. 
 
 7. minuo, minui, minutum, ere, umaliti. 
 
 8. abniio, abnui, abnuitum, ere, zanijekati. Tako 
 i annuere, potverditi,, innuere, namignuti, renuere, uzte- 
 zati se, osim sto neimaju supina. 
 
 9. ruo , riti, ridtum, ere, sernuti. Sastavljenici 
 imaju u supinu riitum, n. p. diruere, razoriti; obruere, 
 obasuti; proruere, provaliti ; osim corruere, srusiti se, 
 irruere, provaliti nutar, koji neimaju supina. 
 
 10. spuo, spiii, sputum, spuere, pljuvati. 
 
 11. statuo , statui, statutum, ere, ustanoviti. Sa- 
 stavljenici pretvaraju a u i, n. p. restituere, .povratiti, 
 destituere, ostaviti. 
 
 12. sternuo, sternui, ere, kihnuti. 
 
 13. suo, sui, siitum, ere, siti. 
 
 14. tribuo, tribid, tributum, ere, podeliti. 
 
 15. solvo, solvi, solutum, ere, resiti. 
 
 16. volvo, volvi, volutum, ere, valjati, okretati. 
 
 17. congruo, congrui, ere, sudarati se. Tako i 
 ingruere, prodreti. 
 
 18. metuo, metui, ere, bojati se. 
 
 19. scando, scandi, scansum, ere, popeti se. Sa- 
 stavljenici imaju: scendo, scendi, scensum , n. p. con- 
 scendere. 
 
 20. mando, mandi, mansum, ere, zvakati. 
 
 21. pando , pandi , passum, redko pansum, ere t 
 razviti, razplesti. 
 
 22. aecendo, accendi, accensum, ere, uzgati. 
 
 23. defendo, defendi, defensum, ere, braniti, od- 
 bijati. 
 
102 
 
 24. ojfendo, offendi , offensum , ere, udariti se> 
 uvrediti. 
 
 25. prehendo, prehendi, prehensum, ere, pograbiti. 
 
 26. verto, verti, versum, ere, okrenuti. 
 
 27. pinso, pinsi, pinsum ili pinsui , pinsltum ili 
 pistum, ere, terti, tuci, mleti. 
 
 28. vlso, visi, visum, ere, pohoditi. 
 
 29. verro, verri, ere, cistiti. 
 
 30. psallo, psalli, psallere, igrati harfu. 
 
 31. sallo, salli, salsum, ere, soliti. 
 
 32. vello , velli ili vulsi, vulsum, ere, cupati,. 
 skubsti. 
 
 33. ciido, cudi, cusum, ere, kovati. 
 
 34. sido, sldi, ere, posaditi se. Sastavljenici imaju 
 sedi, sessum, n. p* consido, consedi, consessum, con- 
 sidere, sesti. 
 
 35. strido i strideo, stridi, sir ider e i stride re, 
 zvizdati. 
 
 36. wo, lei, ictum, ere, udarati, zasecu 
 
 37. lambo, Iambi, lambere, lizati. 
 
 38. bibo, bibi, bibitum, ere, piti. 
 
 II Odlozni. 
 
 1. amplector, amplexus sum, amplecti, zagerliti. 
 Tako i complecti, obajeti, saderzavati. 
 
 2. fruor, fructus ili fruitus sum, (no samo frui- 
 turus), frui, uzivati. 
 
 3. gradior, gressus sum, gradi, stupati. Tako i 
 sastavljenici aggredi, udariti; ingredi , unici ; digredi, 
 razici se. 
 
 4. labor, lapsus sum, labi, sklizati se, pasti. 
 
 5. loquor, locutus sum, loqui, govoriti. 
 
 6. sequor, secutus sum, sequi, slediti 
 
103 
 
 7. nitor, nisus, ili nixus sum, niti, nasloniti se, 
 uperti se. 
 
 8. utor, usus sum, uti, rabiti, upotrebiti. Tako 
 i abuti, iztrositi, zlorabiti. 
 
 9. patior, passus sum, pdti, terpiti, podnositi; no 
 perpetior, perpessus sum, perpeti. 
 
 10. r ever tor , reversus sum, reverti, vratiti se. 
 Proslo i ostala iz njega izvedena vremena prave se 
 tvorno , n. p. reverti, reverteram, revertero. Tako i 
 diverti, odsesti, zaci, kadsto i praeverti, preteci. 
 
 11. morior, mortuus sum (no moriturus), mori, 
 umreti. 
 
 12. adipiscor, adeptus sum, adipisci, postici. 
 
 13. expergiscor, experrectus sum, expergisci, pro- 
 buditi se. 
 
 14. irascor, iratus sum, irasci, serditi se. 
 
 15. comminiscor , commentus sum, comminisci, 
 izmisliti; reminisci, setjati se, neima dionika prosloga, 
 vec rabi recordatus sum. 
 
 16. nanciscor, nactus sum, nancisci, steci. 
 
 17. nascor, natus sum (no nasciturus) , nasci, 
 roditi se. 
 
 18. obliviscor, oblitus sum, oblivisci, zaboravitu 
 
 19. paciscor , pactus sum, pacisci , sklopiti 
 pogodbu. 
 
 20. pascor, pastus sum, pasci, pasti se. 
 
 21. proficiscor, profectus sum, proficisci, odpu- 
 tovati, zaputiti se. 
 
 22. ulciscor, ultus sum, ulcisci, osvetiti. 
 
 23. vescor, vesci, jesti, hraniti se. 
 
104 
 
 Nepravilnici eetverte sprege. 
 
 I. Tvorni. 
 
 Ovi se dele na tri reda; amo idu: 1. koji prave 
 proslo na ui, 2. koji na si, 3. koji na i. 
 
 Red pervi. 
 
 1. aperio , aperui , apertum , ire , prokazati, 
 otvoriti. 
 
 2. operio, opet*ui, opertum, ire, pokriti. Tako i 
 cooperire. 
 
 3. salio, salui, sallum, ire, skakati. Sastavljenici 
 prave na silio, silui (kadsto silii), sultum, n. p. desilio, 
 desilui, desultum, desilire. 
 
 i 
 Red drug. 
 
 1. amicio, amixi i amicui, amictum, ire, odeti. 
 
 2. farcio, far si , far turn (redko far sum) we, 
 terpati. Tako i sastavljenici confercire , refercire, 
 effercire. 
 
 3. fulcio, fulsi, fultum, ire, podupreti. 
 
 4. haurio, hausi, haustum, ire, cerpiti. 
 
 5. sancio, sanxi , sancitum (redko sanctum), 
 ire, posvetiti, odrediti. 
 
 6. sarcio, sarsi, sartum, ire, popraviti, izkerpiti. 
 
 7. sepio, sepsi, septum, ire, cplotiti. 
 
 8. vincio, vinxi, vinctum, ire, vezati. 
 
 9. sentio, sensi, sensum, ire, cutitL 
 
 10. raucio, rausi, rausum, ire, biti hrapav. • 
 
 Red tretji. 
 1. venio, veni, ventum, ire, doci. 
 
105 
 
 2. comperio (kadsto comperior) comperi , com- 
 pertum, ire, saznati. 
 
 3. reperio, re peri, repertum, ire, naci. 
 
 Zapamtiti valja i ove : 
 
 1. sepelio, sepelivi, sepultum, ire, pokopati. 
 
 2. do, clvi, cltum, ire, pobuditi, podici, ima u 
 sadanjem obicnije cieo, ciere po drugoj sprezi, samo 
 sto supin cltum rabi u znacenju zvanja, a citum 
 pobudjivanja, n. p. excitus, izazvan, accitus, pozvan; 
 eoncitus, pobudjen. excitus, pobudjen, potaknut. 
 
 II. Odlozni. 
 
 1. assentior, assensus sum, iri (redje assentio, 
 assensi, assensum, ire), pristati. 
 
 2. experior, expertus sum, iri, izkusiti ; opperior, 
 oppertus i opperltus sum, iri, docekati. 
 
 3. metior, mensus smn, iri, meriti. Tako i dime- 
 tiri, izmeriti ; emetiri, izmeriti ; permetiri, promeriti. 
 
 4. ordior, orsus sum, iri, poceti. 
 
 5* orior, ortus sum, (no oriturus), iri, poroditi 
 se, pojaviti se, postati. Sadanje se spreza obicnije 
 po tretjoj sprezi, orior, oreris, oritur. Tako i sastav- 
 Ijenici: exoriri i cooriri, oboriri, adoriri. 
 
 Glava 16. 
 
 Glagelji nepWvilni. 
 
 §. 74. 
 
 Osim glagolja sum (§. 65) ima jos deset gla- 
 goljah, koji se nepravilno sprezaju, naime: possum, 
 edo, fero, volo, nolo, malo, eo, queo, nequeo i fio. 
 
106 
 
 Po 
 
 S8iim, moci. 
 
 Pokazni. 
 
 Sada 
 
 nje. 
 
 Proslo. 
 
 Jed. possum, 
 
 
 potui, 
 
 potes, 
 
 
 potuisti, 
 
 potest, 
 
 
 potuit, 
 
 Vis. possumus, 
 
 
 potuimus, 
 
 potestis, 
 
 
 potuistis, 
 
 possunt. 
 
 
 potuerunt. 
 
 Proslo 
 
 t raj no. 
 
 Predproslo. 
 
 Jed. poteram, 
 
 
 potueram, 
 
 poteras, 
 
 
 potueras, 
 
 poterat, 
 
 
 potuerat, 
 
 Vis. poteramus, 
 
 
 potueramus, 
 
 poteratis, 
 
 
 potueratis, 
 
 poterant. 
 
 
 potuerant. 
 
 B u d u c e. 
 
 Buduce proslo 
 
 Jed. potero, 
 
 
 potuero, 
 
 poteris, 
 
 
 potueris, 
 
 poterit, 
 
 
 potuerit, 
 
 Vis. poterimus, 
 
 
 potuenmus, 
 
 poteritis, 
 
 
 potueritis, 
 
 poterint. 
 
 
 potuerint. 
 
 Vezni. 
 
 Sadanje. 
 
 Proslo. 
 
 Jed. possim, 
 
 potuerim, 
 
 possis, 
 
 potueris, 
 
 possit, 
 
 potuerit, 
 
 Vis. posslmus, 
 
 potuerimus 
 
 possitis, 
 
 potueritis, 
 
 possint. 
 
 potuerint. 
 
107 
 
 Proslo 
 
 trajno. 
 
 Predproslo 
 
 Jed. possem, 
 
 
 potuissem, 
 
 posses, 
 
 
 potuisses, 
 
 posset, 
 
 • 
 
 potuisset, 
 
 \fis. possemus, 
 
 
 potuissemus, 
 
 possetis, 
 
 
 potuissetis, 
 
 possent. 
 
 
 potuissent. 
 
 Neoprei 
 
 leljeni. 
 
 Dionik. 
 
 Sad. posse, 
 
 
 potens, 
 
 Pros, potuisse. 
 
 
 — 
 
 §. 75. 
 
 Edo, edi, esum, Mere, jesti, spreza se posve 
 pravilno po tretjoj sprezi , samo sto ima u sadanjem 
 pokaznoga, proslom trajnom veznoga, zapovednom i 
 neopredeljenom sadanjega (to jest svigde , gde se 
 rremena glagolja sum sa es pocimaju) jos jedan 
 oblik, koj se posve slaze s vremeni glagolja sum, samo 
 sto se e oteze + 
 
 Sadanje. 
 
 Fed. edo, edis, edit, 
 es, est, 
 |is. edimus, editis, edunt, 
 estis. 
 
 Proslo trajno veznoga. 
 
 ederem, ederes, ederet, 
 
 essem, esses, esset, 
 
 ederemus, ederetis, ederent, 
 
 essemus, essetis, essent. 
 
 Zapovedni. 
 
 >ad. ede, edite, 
 
 es, este. 
 Jud. edito, editute, 
 
 esto, estote, 
 
 edunto. 
 
 Neopredeljeni. 
 
 edere, 
 
108 
 
 §.76. 
 
 F 
 
 e r 
 
 
 
 n o s i t u 
 
 
 I. 
 
 T 
 
 v o r n i* 
 
 
 
 Pokazn'u 
 
 Sadanje. 
 
 
 
 Proslo. 
 
 Jed. fero, 
 
 
 
 tuli, 
 
 fers, 
 
 
 
 tulisti, 
 
 fert, 
 
 
 
 tulit, 
 
 Vis. ferimus, 
 
 
 
 tulimus, 
 
 fertis, 
 
 
 
 tulistis, 
 
 ferunt. 
 
 
 
 tulerunt. 
 
 Proslo traj 
 
 no. 
 
 
 Predproslo. 
 
 Jed. ferebam, 
 
 
 
 tuleram, 
 
 ferebas, 
 
 
 
 tuleras, 
 
 ferebat, 
 
 
 
 tulerat, 
 
 Vis. ferebamus, 
 
 
 
 tuleramus, 
 
 ferebatis, 
 
 
 
 tuleratis, 
 
 ferebant. 
 
 
 
 tulerant. 
 
 B u d u c e. 
 
 
 
 Buduce pros! 
 
 Jed. feram, 
 
 
 
 tulero, 
 
 feres, 
 
 
 
 tuleris, 
 
 feret, 
 
 
 
 tulerit, 
 
 Vis. feremus, 
 
 
 
 tulerimus, 
 
 feretis, 
 
 
 
 tuleritis, 
 
 ferent. 
 
 
 
 tulerint. 
 
 Sadanje. 
 
 Jed. feram, 
 feras, 
 ferat, 
 
 Vis. feramus, 
 feratis, 
 ferant. 
 
 Vezni. 
 
 Proslo. 
 
 tulerim, 
 
 tuleris, 
 
 tulerit, 
 
 tulerimus, 
 
 tuleritis, 
 
 tulerint. 
 

 
 
 109 
 
 Proslo traj 
 
 no. 
 
 Predproslo. 
 
 
 Jed. ferrem, 
 
 
 tulissem, 
 
 
 ferres, 
 
 
 tulisses, 
 
 
 ferret, 
 
 
 tulisset, 
 
 
 Vis. ferremus, 
 
 
 tulissemus, 
 
 
 ferretis, 
 
 
 tulissetis, 
 
 
 ferrent. 
 
 
 tulissent. 
 
 
 Zapovednn 
 
 Sadanje. 
 
 
 
 Budude, 
 
 Jed. fer, 
 
 
 ferto, 
 
 
 — 
 
 
 ferto, 
 
 
 Vis. ferte, 
 
 
 fertote, 
 
 
 — 
 
 
 ferunto. 
 
 
 Neopredeljeni. 
 
 
 
 Dionik. 
 
 Sad. ferre, 
 
 
 ferens, 
 
 
 Pros, tulisse, 
 
 
 — 
 
 
 Bud. laturum, am, urn, 
 
 esse. 
 
 laturus, 
 
 a, urn. 
 
 Gerundij. 
 
 
 
 Supin. 
 
 Gen. ferendi, 
 
 
 
 
 Dat. ferendo, 
 
 
 
 
 Ak. ferendum, 
 
 
 
 latum, 
 
 Ab. ferendo. 
 
 
 
 latu. 
 
 IL 
 
 T 
 
 e r p n i. 
 
 
 
 Pokazni. 
 
 
 Sadanje. 
 
 
 
 Proslo. 
 
 Jed. feror, 
 
 
 latus sum, 
 
 ferris, 
 
 
 latus es, 
 
 itd. 
 
 fertur, 
 
 
 
 
 Vis. ferimur, 
 
 
 
 
 ferimini, 
 
 
 
 
 feruntur. 
 
 
 
 
no 
 
 Proslo t raj no. 
 
 Jed. ferebar, 
 
 ferebaris itd. 
 
 Predproslo. 
 
 latus eram, 
 latus eras, itd. 
 
 Buduce. 
 
 Jed. ferar, 
 
 fereris itd. 
 
 Buduce proslo. 
 
 p r o s i 
 
 latus ero, 
 latus eris itd. 
 
 Sadanje. 
 
 Jed. ferar, 
 
 feraris itd. 
 
 Proslo trajno. 
 
 Jed. ferrer, 
 
 ferreris itd. 
 
 Vezni. 
 
 Proslo. 
 
 latus sim, 
 latus sis itd. 
 
 Predproslo. 
 
 latus essem, 
 latus esses. 
 
 Zapovedni 
 
 Sadanje. 
 
 
 Buduce, 
 
 Jed. ferre, 
 
 
 fertor, 
 
 — 
 
 
 fertor, 
 
 Vis. ferimini, 
 
 
 ferimmor, 
 
 — 
 
 
 feruntor. 
 
 Neopredelj< 
 
 eni. 
 
 D i o n i k. 
 
 Jed. ferri, 
 
 
 
 
 Pros, latum esse, 
 
 
 latus, a, um. 
 
 Bud. latum iri. 
 
 
 ferendus, a, um 
 
 Ovako se sprezaju i sastavljenici , samo sto se 
 nekoji u proslom i supinu ponesto menjaju: 
 
 1. affero, attuli, allatum, afferre, doneti. 
 
 2. antefero, antetuli, antelatum, anteferre, voliti. 
 
 3. aufero, abstuli, ablatum, auferre, odneti. 
 
 4. confero, contuli, collaium, conferre, doprineti. 
 
ill 
 
 5. differo, distuli, dilatum, differre> odgoditi. 
 
 6. effero, extuli, elatum, efferre, izneti. 
 
 7. infero, intuit, illatum, inferre, uneti. 
 
 8. offero, obtuli, oblatum, offerre, dati, ponuditi. 
 
 9. suffero, sustuli, sublatum, sufferre, podneti. 
 
 Amo ide i: 
 
 tollo , sustuli, sublatum , toller 'e, dokinuti, podi- 
 gnuti: attollo i extollo neimaju ni prosloga ni supina. 
 
 §.77. 
 Volo, nolo, malo, hotiti, nehtiti, voliti. 
 
 Pokazni. 
 
 
 • 
 
 S a d a n j e. 
 
 
 Jed. 
 
 volo, 
 
 nolo, 
 
 malo, 
 
 
 vis, 
 
 non vis, 
 
 mavis, 
 
 
 vult, 
 
 non vult, 
 
 mavult, 
 
 Vis. 
 
 voliimus, 
 
 noliimus, 
 
 maliimus, 
 
 
 vultis, 
 
 non vultis, 
 
 mavultis, 
 
 
 volunt, 
 
 nolunt, 
 Proslo trajno. 
 
 malunt. 
 
 Jed. 
 
 volebam,as, at, 
 
 nolebam, 
 
 malebam, 
 
 Vis. 
 
 volebamus itd. 
 
 nolebamus, 
 B u d u c e. 
 
 malebamus. 
 
 Jed. 
 
 volam, es, et, 
 
 nolam , es , et, 
 
 malam, es, et, 
 
 Vis. 
 
 »volemus itd. 
 
 nolemus 
 
 Proslo. 
 
 malemus itd. 
 
 Jed. 
 
 volui, isti, itd. 
 
 nolui, isti, itd. 
 Predproslo. 
 
 malui, isti, itd, 
 
 Jed. 
 
 volueram, as, at 
 
 , nolueram, as, 
 
 malueram itd. 
 
112 
 
 Buduce proslo. 
 Jed. voluero, is, itd. noluero itd. maluero itd. 
 
 Vezni. 
 S a d a n j e. 
 
 Jed. 
 
 velim, 
 
 nolim, 
 
 malim, 
 
 
 velis, 
 
 nolis, 
 
 malis, 
 
 
 velit, 
 
 nolit, 
 
 malit, 
 
 Vis. 
 
 vellmus, 
 
 nollmus, 
 
 mallmus, 
 
 
 velltis, 
 
 nolltis, 
 
 malitis, 
 
 
 velint, 
 
 nolint. 
 Proslo trajno. 
 
 malint. 
 
 Jed. 
 
 vellem, es, et, 
 
 nollem, es, et, 
 
 mallem, es, et. 
 
 Vis. 
 
 vellemus itd., 
 
 nollernus itd., 
 Proslo. 
 
 mallemus itd. 
 
 Jed. 
 
 voluerim, 
 
 noluerim, 
 
 maluerim, 
 
 Vis v . 
 
 voluerimus, 
 
 noluerimus, 
 
 Predproslo. 
 
 maluerlmus. 
 
 Jed. 
 
 voluissem, 
 
 noluissem, 
 
 maluissem, 
 
 Vis v . 
 
 voluissemus, 
 
 noluissemus, 
 
 maluissemus. 
 
 Zapovedni. 
 
 Sad. J. noli, 
 
 V. nollte, 
 Bud. J. nollto, 
 nolito, 
 V. nolitote, 
 nolunto. 
 
 Neopredeljeni. 
 Sadanje. 
 
 telle, 
 
 nolle, 
 
 malle. 
 
113 
 
 Proslo. 
 voluisse, nolujsse, maluisse. 
 
 Dionik. 
 volens (pesnic.), nolens (pesnick.), neima. 
 
 Gerundij. 
 volendi (?) nolendi (?) neima. 
 
 Pokazni. 
 
 §■ 78. 
 Eo, ici. 
 
 Vezni. 
 
 Jed. eo, is, it, 
 
 Vis. imus, Itis, emit. 
 
 Sadanje. 
 
 earn, eas, eat, 
 eamus, eatis, eant. 
 
 Proslo trajno. 
 
 Jed. ibam, as, at, 
 Vis. ibamus, atis, ant. 
 
 Irem, Ires, Iret, 
 iremus, etis, ent. 
 
 Jed. Ibo, Ibis, ibit, 
 
 Vis. ibimus, ibitis ibunt. 
 
 B u d u c e. 
 
 Jed. ivi, isti, it, 
 Vis. ivimus itd. 
 
 Proslo. 
 
 ivenm, is, it, 
 iverimus itd. 
 
 Jed. iveram itd., 
 Vis. iveramus itd. 
 
 Slovn. jez. latinsk. 
 
 Predproslo. 
 
 ivissem itd., 
 ivissemus. 
 
114 
 
 Buduce proslo. 
 
 Jed. irero, iveris, iverit, 
 
 
 Vis. iverimus itd. 
 
 
 Zapovedni. 
 
 Neopredelj eni. 
 
 Sad. I, Ite. 
 
 Sad. ire. 
 
 Bud. Ito, 
 
 Pros, ivisse. 
 
 ito, 
 
 Bud. iturum, am, um esse 
 
 itote, 
 
 Vis. ituros, as, a esse. 
 
 eunto. 
 
 
 Dionik. 
 
 Gerundij. 
 
 Sad. iens, gen. euntis. 
 
 Gen. eundi, 
 
 Bud. terp. eundus, a, um. 
 
 Dat. eundo itd. 
 
 Bud. tvor. iturus, a, um. 
 
 
 Si 
 
 ipin. 
 
 ltum, 
 
 ftu. 
 
 Opazka. Ovako se sprezaju i svi sastavljenici, samo sto 
 u proslom i u svih iz njega izvedenih vremenih v 
 izbacuje, n. p. abire, abii, adire, adii itd. Samo am- 
 bio, spreza se pravilno po cetvertoj sprezi. 
 
 §• 79. 
 
 Queo, quivi, quitum, quire, mogu, i nequeo, ne- 
 quivi, nequitum, nemogu, sprezaju se upravo kano eo, 
 dakle : 
 
 
 
 Pokazni. 
 
 
 
 
 Sadanje. 
 
 
 Jed. 
 Vis v . 
 
 queo, quis, quit, nequeo, nequis, 
 quimus, qultis, queunt. nequlmus itd. 
 
 nequit, 
 
 
 
 Proslo trajno. 
 
 
 Jed. 
 Vis. 
 
 quibam, 
 quibamus, 
 
 ne quibam, 
 nequibamus itd. 
 
 
115 
 
 B u d u c e. 
 
 Jed. qulbo, is, itd. nequibo, is, itd. 
 
 Proslo. 
 
 Jed. quivi, — quivit, nequivi, nequisti, nequivit, 
 
 Vis. — — quiverunt. — — nequiverunt. 
 
 Predproslo. 
 
 Jed. nequierat, 
 Vis. nequierant. 
 
 Vezni. 
 
 Sadanje. 
 
 Jed. queam, as, at, nequeam, as, at, 
 
 Vis. queamus, atis, ant. nequeamus, atis, ant. 
 
 Proslo t raj no. 
 
 Jed. quirem, — quiret, nequirem, — nequiret, 
 
 — — quirent. nequiremus, — nequirent. 
 
 Proslo. 
 
 Jed. quiverit. nequiverim, — nequierit, 
 
 Vis. — — nequierint. 
 
 Predproslo. 
 
 Jed. — — nequisset, 
 
 Vis. quissent. — — nequissent. 
 
 Neopredeljeni. 
 
 Sad. quire, nequire, 
 
 Pros, quivisse, quisse. nequivisse, nequisse. 
 
 Dionik. 
 
 Sad. quiens, gen. queuntis. neqmens, gen. nequeuntis. 
 
116 
 
 §• 80. 
 
 Fio, factus sum, fieri, postajem, bivam, jest ne- 
 prelazni glagolj bez prosloga. No buduc da je u zna- 
 cenju slican glagolju facio, rabi i kano terpni istoga 
 glagolja, koj osim factus i faciendus neima nijednoga 
 terpnoga vremena. Fio se spreza malone posve pra- 
 vilno po cetvertoj sprezi ; samo sto u proslom trajnom 
 veznoga i u neopredeljenom sadanjega iza kratkoga i 
 umetje e\ a u neopredeljenom se sadanjem na I do- 
 cima; dakle : 
 
 Pokazni. 
 
 Vezni. 
 
 Sadanje. 
 
 Jed. fio, fis, fit, flam, fias, flat, 
 
 Vis. flmus, fitis, ffunt. fiamus, fiatis, fiant. 
 
 Proslo trajno. 
 
 Jed. fiebam, as, at, fierem, es, et, 
 
 Vis. fiebamus, atis, ant. fferemus, etis, ent. 
 
 Buduce. 
 
 Jed. flam, fies, fiet, 
 Vis. fiemus, etis, ent. 
 
 Proslo. 
 Jed. factus sum, es, itd. factus sim, sis, itd. 
 
 Predproslo. 
 Jed. factus eram, itd. factus essem itd. 
 
 Buduce pros! o. 
 Jed. factus ero, itd. 
 
117 
 
 Zapovedni. 
 
 Sad. fi, fite. 
 Bud. fito, 
 
 fito, 
 
 fitote, 
 
 fiunto. 
 
 Neopredeljeni. Dionik. 
 
 Sad. fieri, — 
 
 Pros, factum esse, factus, a, urn, 
 
 Bud. factum iri. faciendus, a, um. 
 
 Glagolj ovaj neima niti dionika sadanjega, niti 
 gerundija, niti supina ; u proslom ima f actus sum, pa 
 odatle se izvode pravilno ostala vremena. 
 
 Nekoji njegovi sastavljenici zaderzavaju oblik 
 facto, a u terpnom fio, kano arefacio, arefio ; a nekoji 
 imaju ficior, n. p. conftcior, efficior , interficior , te 
 idu u terpnom posve po tretjoj sprezi. 
 
 Glava 17. 
 
 Glagolji manjkavi. 
 
 §. 81. 
 
 Glagoljem, o kojih smo gore govorili, manjkaju, 
 istina, pojedini oblici, no ima jos nekoliko glagoljah, 
 kojim mnogi i vazni oblici manjkaju, te se zato i 
 zovu glagolji manjkavi. Ovamoidu: 1. coepi, memi- 
 ni, novi, odi (sve prosla vremena), 2. ajo, 3. in- 
 quam, 4. fari, 5. apdge, am, salve, vale, 6. cedo, 
 7. quaeso, S. for em. 
 
118 
 
 §. 82. 
 
 Sprezanje glagoljah coepi, poceh; memini, se- 
 tjam se; novi, znam, i odi, merzim, neima strogo 
 uzamsi nista nepravilna, osim zapovednoga od memini 
 i dionikah coeptus i osus; novi nije drugo nego 
 prosio glagolja nosco, poznam te i buduc da osim neke 
 neznatne promene u znacenju neima na njem nista 
 znatna, nece se o njem vise ni govoriti. Ostala tri 
 sprezaju se ovako: 
 
 
 Pokazni. 
 
 
 
 Prosio. 
 
 
 Jed. coepi, 
 
 coepisti, itd. 
 
 memini, 
 meministi, itd. 
 
 Predproslo. 
 
 odi, 
 odisti, itd. 
 
 Jed. coeperam, 
 coeperas itd. 
 
 memineram, 
 memineras itd. 
 
 Buduce prosio 
 
 oderam, 
 oderas itd. 
 
 Jed. coepero, 
 coeperis itd. 
 
 meminero, 
 memineris itd. 
 
 Vezni. 
 
 odero, 
 oderis itd. 
 
 
 Prosio. 
 
 
 Jed. coeperim, 
 coeperis itd. 
 
 meminerim, 
 memineris itd. 
 
 Predproslo. 
 
 oderim, 
 oderis itd. 
 
 Jed. coepissem, 
 coepisses itd. 
 
 meminissem, 
 meminisses itd. 
 
 Zapovedni. 
 
 odissem, 
 odisses itd. 
 
 Neima. 
 
 Jed. memento 
 Vis. mementote. 
 
 neima. 
 
119 
 
 Neopredeljeni. 
 
 Pros, coepisse, 
 
 meminisse, 
 
 odisse. 
 
 Bud. coepturum, 
 
 neima, 
 
 osurum, am, um 
 
 am, urn esse. 
 
 
 esse 
 
 D i o n i k. 
 
 Pros. terp. coeptus, 
 
 a, um, neima, 
 
 Bud. tvor. coeptu- 
 
 rus, a, um. 
 
 (osus, a, um). 
 osurus, a, um. 
 
 Coepi, ima jedan sastavljenik occoepi; memini 
 takodjer jedan commemini; odi ima mesto dionika 
 osus, koj malo kad rabi, dva dionika exosus i pero- 
 sus, koj imadu kod klasiekih spisateljah samo tvorno 
 znacenje. 
 
 Opazka. Coepi je proslo vreme zastareloga glagolja 
 coepio, mesto koga rabi incipio; mesto prosloga 
 incepi, veli Cicero uvek coepi. Coepi rabi najvise s 
 neopredeljenim, kano coepi facere , malo kad s aku- 
 zativom; no u terpnom se veli: ludi coepti sunt, 
 helium coeptum est (Liv.). S terpnim neopredelje- 
 nim rabi coeptus sum mesto coepi kano: de repu- 
 blica consuli coepti sumus. Cic. Div. II. 2. 
 
 §. 83. 
 
 Ajo, v e 1 i m, uzima se u ovih vremenih : 
 Sad. pokaz. Sad. vez. 
 
 Jed. ajo, 
 ais, 
 ait, 
 
 Vis. ajunt. 
 
 ajas, 
 ajat, 
 ajant. 
 
120 
 
 Pros. traj. pok. 
 
 P r o s 1 o pok. 
 
 Jed. ajebam, 
 ajebas, 
 ajebat, 
 
 Vis. ajebamus, 
 ajebatis, 
 ajebant. 
 
 ait. 
 
 Zapovedni. Dionik sadanj. 
 
 Jed. ai (zastarelo). 
 
 ajens (kano pridavnik). 
 
 
 §. 84. 
 
 
 Inquam, velim. 
 
 
 Sadanj e. 
 
 Jed. inquam, 
 
 Vis. inquimus, 
 
 inquis, 
 inquit, 
 
 inquitis, 
 inquiunt. 
 
 
 Proslo trajno. 
 
 Jed. inquiebam, 
 inquiebas, 
 inquiebat, 
 
 Vis. inquiebamus, 
 inquiebatis, 
 itiquiebant. 
 
 
 Prosio. 
 
 Jed. inquisti, 
 inquit, 
 
 Vis. inquistis. 
 
 B u d u c e. 
 
 inquies, 
 
 inquiet. 
 
 Opazka. Inquam rabi samo onda, kad tko navadja svoje 
 ili tudje reci, te je u torn jednak nasemu velim ili 
 rekoh, rece, n. p. Est vero , inquis, signum 
 notum. Cic. Cat. III. 5. Jest, rekoh, nov znak. 
 
121 
 
 
 
 §. 85. 
 
 
 
 Fari, govoriti. 
 
 
 S 
 
 adanje pokaznoga. 
 
 fatur, 
 
 
 fantur. 
 Predproslo. 
 
 fatus eram, 
 
 
 fati eramus itd. 
 Buduce. 
 
 fabor, 
 
 
 fabitur. 
 
 Zapovedni. 
 fare. 
 
 Neopredeljeni. Dionik. 
 
 Sa. fari, (fans). 
 
 Pros. — fatus, a, ura. 
 
 Gerundij. Sup in. 
 
 Gen. fandi fatu. 
 
 Dat. (fando) 
 Ak. (fandum) 
 Abl. fando. 
 
 Opazka. Glag-olj fari s njegovimi sastavljenici ajfari, 
 ejfari, praefari, uzimaju samo pesnici. Kod Cicerona 
 se nalazi samo ajfari, affatur, affatus, effablmur, 
 ejfari. Najobicniji je u prozi gerundij ablativa fando 
 u izreci: fando audire, znati po govorenju. 
 
 §. 86. 
 
 Apage, nosi se, odlazi s tim, tornjaj se , rabi 
 samo ovako: ono sto valja odneti, metje se kano 
 
122 
 
 predmet u akuzativ, kano: apage istas a me so- 
 rores; no najobicnije rabi : apage te, odlazi , tor- 
 njaj se, pa i samo apage. 
 
 Ave se uzima , kad se tko pozdravlja, naski: 
 zdravo , ili dobro dosao. Cicero je slabo uzimao i 
 apage i ave, a mesto ovoga poslednjega metje 
 salve, zdravo; razstajuc se uzimalo se je u obce 
 vale (budi zdrav), naski: s Bogom ili Bog. — Na 
 razstanku rabi i salve, no spojeno sa vale. Od 
 ovih glagoljah rabe ovi oblici. 
 
 
 
 Zapovedni. 
 
 Sad. 
 
 Jed. ave, 
 
 salve, vale, 
 
 
 Vis. avete, 
 
 salvete, valete, 
 
 Bud. 
 
 Jed. aveto, 
 
 salveto, valeto. 
 
 P o k a z n i. 
 
 salvebis, zdravstvuj; valebis, s Bogom. 
 
 Neopredeljeni. 
 
 avere ? salvere, valere, no 
 
 neopredeljeni rabi samo sa jubeo, n. p. valere te jubeo. 
 
 U razgovoru je rabila rec cedo, (naski, daj 
 amo, ili amo) ili sa akuzativom ili bez njega, n. p. 
 cedo aqitam manibus, daj amo vode za ruke; cedo 
 senem! amo sa starcem! cedo, quid faciam, kazi ili 
 ded, sto da radim. 
 
 Quaeso, prosim (to jest quaero), rabi ili kano 
 samostalan glagolj, ili se umetje u govor, da se 
 smisao ponesto ublazi, n. p. id uti permittatis, quae- 
 sumus, prosimo, da to dopustite; die, quaeso, ded 
 kazi; quid, quaeso, interest? — 
 
123 
 
 Glava 18. 
 
 Glagolji neosobni. 
 
 §. 87. 
 
 Neosobni se glagolji zovu, koji neimaju izvestna 
 iubjekta, pa zato i nemogu rabiti nego u tretjoj osobi 
 ed. Nekoje neosobne glagolje uzimaju (osobito pes- 
 lici) kano osobne, n. p. tonat, germi, no i Juppiter 
 onat, Jupiter germi. Nekoji su samo u nekom zna- 
 :enju neosobni, kano : apparet, vidi se, no appareo, 
 jojavljujem se. Nekoji se opet nemogu nikad neosob- 
 10 uzeti, kano: oportet, treba. Ovakovi glagolji jesu : 
 
 1. fulgurat, seva. 
 
 2. fulminat, seva. 
 
 3. grandinat, grad, tuca pada. 
 
 4. lapidat (pros, lapidatum est, s neba je padalo 
 [amenje). 
 
 5. lucescit (illucescit, pros, illuxit, svita, svanu). 
 
 6. ningit, sneg pada, snezi. 
 
 7. pluit, dazdi, kisa ide, pada. 
 
 8. tonat, germi. 
 
 9. vesperascit {advesperascit , pros, advespera- 
 rit, smerkava se, smerknulo se je). 
 
 10. miser et (i miser etur, miserescit; pros, samo 
 niseritum est) me, zao mi je. 
 
 11. piget (pros, piguit i pigitum est) merzi me. 
 
 12. poenitet, zao mi je. 
 
 13. pudet (pros, puduit i puditum est) me, stid 
 ne je. 
 
124 
 
 14. taedet (pros, samo periaesum est) gadi se; 
 sa me merzi me. 
 
 15. decet, pristoji se. 
 
 16. dedecet, nepristoji se. 
 
 17. libet (pros, libuit i libitum est) vidi mi se, 
 dopada mi se. 
 
 18. licet (pros, limit i licitum est) si o bod no je. 
 
 19. oportet, treba, valja. 
 
 20. (cissolel), obicava. 
 
 Opazke. 
 
 1. Svi ovi glagolji, osim miseret, oportet i taedet, mogu 
 imati i subjekt, no samo zaime u srednjem spolu jed- 
 nobroja, kano: hoc pudet me, toga me je stid. Li- 
 bet i licet mogu imati za subjekt i zaime i pridavnik 
 visebroja, kano: non omnia licent, haec libent ; decet 
 i dedecet, mogu imati svaku rec i u jed. i vis. kano 
 subjekt. 
 
 2. Svi se ovi glagolji sprezaju pravilno po drugoj sprezi 
 (uzamsi dakako u obzir njihova razlicita prosla vre- 
 meria); mesto zapovednoga rabi vezni, kano: pudeat te, 
 stid te bilo. Ni dioniknh neimaju, osim decens, libens, 
 licens, razuzdan; licitus, Slobodan, poenitens, poeni 
 tendus; pudendus; zatim gerundije: ad poenitendum, 
 pigendum, pudendum. 
 
 3. Ima glagoljah, koji su samo u nekom znacenju neosobni, 
 naime: accedit, amo ide: accXdit, sbude se; contingit, 
 zapada; evenit, dogadja se; fit, dogadja se; attlnet i 
 pertinet (ad aliquidj tice se; conducit, dobro je; ex- 
 pedit, promice; javat i delectat , veseli; convmit, 
 sboduo je; constat, zna se; appHret, vidi se; liquet, 
 jasno je; patet, ocito je; sujficit, dosta je, dotice; super- 
 est, preostaje, pretice; fallit, fugit i praeterit me, ne- 
 znam; placet (pros, placuit, placitum est), eini mi se do- 
 bro, odobravam; praestat, bolje je; rest at, preostaje; 
 vacat, neima; interest i refert, do toga je. 
 
 4. Od neprelaznih glagoljah, koji inaee neprave terpnoga 
 oblika, rabi neosobno tretja osoba terpnoga jednobroja i 
 neopredeljeni terpnoga, hotec naznaciti, da sto biva; 
 
125 
 
 naski se prevadja takodjer neosobno ili tvornim glago- 
 ljem u tretjoj osobi visebroja, n.p. curritur, terci se, ili 
 terce; concursum est, stekose se; vivitur, zivi se ili 
 zive; fletur, place se ili placu; fieri. Ovi glagolji mogu 
 imati takodjer subjekt u ablativu s predlogom a, ab; 
 n. p. a militibus pagnatum est, vojaci se borahu; sa 
 ndum est rabi malo ne uvek dativ, s ostalimi vremeni 
 redko. 
 
 Odsek tretji. 
 
 O tvorenju glagoljah. 
 
 Glava 19. 
 
 O izvadjanju glagoljah. 
 
 §. 88. 
 
 Glagolji se izvode ili iz glagoljah ili iz imenah; 
 oni se zovu glagoljni, a ovi imeni. 
 
 I. Glagolji glagoljni. 
 
 §• 89. 
 
 Glagolji glagoljni ili su pocetni, ili ponov- 
 ni, ili pozeljni, ili umaljni. 
 
 1. Pocetni glagolji izrazuju ili bivanje ili 
 pocimanje koga cina, docimaju se na sco i 
 idu u tretju spregu. Docetak se ovaj dodaje osnovi 
 neopredeljenoga u pervoj, drugoj i cetvertoj sprezi 
 bez veznoga glasnika, a u tretjoj s glasnikom i, n. p. 
 labare: labascere, dermati se; pallere: pallescere. 
 blediti ; gemere : ingemiscere, poceti uzdisati ; dormire: 
 
126 
 
 obdormiscere, zaspati. Buduc da ovi glagolji nazna- 
 cuju pocimanje cina, nemogu imati prosloga. Proslo 
 dakle i supin, ako ill treba, uzimaju od svqjih per- 
 vobitnih glagoljah. 
 
 Opazka. Mnogi se poeetni glagolji izvoda iz imenah, 
 pa onda neimaju nikako prosloga ni supina, n. p. dulcis: 
 dulcesco ; grandis : grandesco ; mitis : mitesco ; puer : 
 puerasco ; pluma: plumesco; ignis, ignesco. 
 
 2. Ponovni glagolji izrazuju cin, koj ili se 
 opetuje ili s naporom cini , pa zato se i zovu 
 nap o mi. Prave se od supina pretvarajuc um u o, 
 i to u drugoj, tretjoj i cetvertoj sprezi bez promene, 
 a u pervoj pokratjujuc osnovni glasnik a u l, n. p. 
 cano: canto; curro: curso; adjuvo : adjuto; volvo: 
 voliito; no: clamo: clamito; volo: volito ; rogo : rogito. 
 
 Opazka. Nekoji su ponovni glagolji izvedeni iz drugih 
 ponovnih, koji vise nerabe, n. p. scribo (scripto) 
 scriptito; lego (lecto) lectito; dico (dido) dictito. 
 
 3. Pozeljni glagolji naznacuju zelju, pohlepu 
 za cim, prave se od supina pretvarajuc um u ur i o i 
 sprezaju se po cetvertoj sprezi, n. p. esurio, zelim jesti, 
 gladujem; parturio, hocu da rodim; empturio, hocu da 
 kupujem. 
 
 4. Umaljni izrazuju, da je cin manji postao, i 
 rabe kadsto , kad se o cem s preziranjem govori ; 
 prave se docetkom illo, i sprezaju se po pervoj 
 sprezi, n. p. cantillare, tiho pevati, krestiti ; conscri- 
 billare, piskarati. 
 
 II. Glagolji iineni. 
 §. 90. 
 
 Svi glagolji imeni perve sprege jesu prelazni 
 i naznacuju: 1. koji su izvedeni iz pridavnikah, na- 
 
127 
 
 znacuju , da tko cini ono sto naznacuje pridavnik, 
 n. p. durare, tverdili, cverstiti ; sanare, ozdraviti ; va- 
 stare, pustositi; 2. koji su izvedeni iz samostavni- 
 kah, ako je samostavnik osoba, naznacuju, da tko 
 cini ono, cim se je bavila samostavnikom nazna- 
 cena osoba, n. p. judicare, suditi ; indicare , poka- 
 zati, interpretari, tumaciti; testari, svedociti; 3. ako 
 je samostavnik stvar, onda naznacuju, da tko cini 
 ono, sto naznacuje samostavnik, n. p. vulnerare, ra- 
 niti; honorare, stovati; donare , darovati ; f agave, 
 terati; lacrimare, plakati ; aquari, nositi vodu; fru- 
 menlari, nositi zito; pabulari, kermiti, nositi kermu. 
 Nasuprot svi glagolji imeni druge sprege jesu ne- 
 prelazni, i naznacuju biti u onom stanju, koje 
 naznacuje ime, n. p. albere , biti bio; pinguere , bit 
 tust; frondere, biti granat; florere , cvasti. Imeni 
 glagolji cetverte sprege jesu koje prelazni , koje 
 neprelazni, n. p. finire, sversiti ; saevire, besniti. 
 
 Glava 20. 
 
 O sastavljanju glagoljah. 
 
 §. 91. 
 
 Pervi dio sastavljenih glagoljah jest ili glagolj, 
 ili ime, ili predlog. 
 
 1. Sastavljeni glagolji, kojim je pervi dio gla- 
 golj, uzimaju za drugi dio uvek glagolj facere; pervi 
 je dio uvek glagolj druge sprege, n. p. arefacere, su- 
 siti; calefacere, grijati; patefacere, ocitovati. 
 
128 
 
 2. Sastavljeni glagolji, kojim je pervi dio ime, 
 stapljaju njegovu osnovu s glagoljem veznikom i 
 n. p. aedificare, graditi; significare , naznaciti; belli- 
 gerare, vojevati. 
 
 3. Sastavljeni glagolji, kojim je pervi dio pred- 
 log, prave se obieno tako, da se oba dela nesto pro- 
 mene. Promena pervoga dela obavlja se ponajvise 
 prispodabljanjem, (assimilatio §. 106 HI. IV.)> dru- 
 goga pako pretvaranjem osnovnoga glasnika. Glasnik 
 se a pretvara u e ili i; e u i; ae u l; au u u ili o, 
 n. p. carpo: decerpo ; gradior: congredior ; habeo: 
 adhibeo: fate or : confiteor; quaero: conquiro; caedo: 
 incido: premo: comprlmo; teneo : contineo ; claudo: 
 includo; plaudo: explodo. 
 
 Poglavlje tretje. 
 
 O eesticah. 
 §• 92. 
 
 Cestice se dele na prislove, predloge, vez- 
 nike i umetke. 
 
 Odsek pervi. 
 
 O p r i s 1 o v i h. 
 
 §• 93. 
 
 Prislovi su cestice, koje naznacuju svojstvo ili 
 stalis glagoljah, pridavnikah i prislovah, n. p. bene 
 scribit ; prudenter agit; parum acutus ; satis bene vixit. 
 
129 
 
 Glava 21. 
 
 znacenju prislovah. 
 
 §• 94. 
 
 Prislovi, osim onih, koji se docimaju na e i ter, 
 dele se na tri reda, naime na prislove vremene, 
 mestne i nacine. 
 
 Prislovi vremeni jesu: 
 
 1. Quando? kad? ecquando? ikad? 
 
 2. quandocmique, quandoque, kadgod. 
 
 3. quum, kad. 
 
 4. olim, quondam i aliquando, nekoc. 
 
 5. ta, tunc, onda. 
 
 6. nunc, sada. 
 
 7. jam , vec, jur. 
 
 8. interdum, kadsto, kadkad. 
 
 9. saepe, viseput. 
 
 10. usque, uvek, svedj. 
 
 11. semper, uvek. 
 
 12. dudum, od davna, odavna. 
 
 13. pridem, davno (jamdudum, jampridem). 
 
 14. mo;£, skoro, taki, namah. 
 
 15. brevi, do mala. 
 
 16. tandem 1 napokon, konacno. 
 
 17. demum, tek, tekar. 
 
 18. delude (dein, exinde, exinj, zatim, po torn. 
 
 19. subinde, taki zatim. 
 
 20. deinceps, uzastopce. 
 
 21. denique, konacno. 
 
 22. diu, dugo. 
 
 23. quamdiu, koliko (kako dugo). 
 
 Slovn. jez. latinsk. 9 
 
130 
 
 24. tamdiu, toliko (tako dugo). 
 
 25. aliqnamdiu, neko vreme, nekoliko vremena. 
 
 26. parumper, paulisper, nesto malo, casak. 
 
 27. tempore, u vreme. 
 
 28. noctu, nocju. 
 
 29. inter diu, danju. 
 
 30. vesperi, na vecer, u vecer. 
 
 31. mane, u jutru, u jutro, jutrom. 
 
 32. simvl, zajedno, skupa. 
 
 33. nuper, onomad, onomadne. 
 
 34. hodie (hoc die), danas. 
 
 35. quotidie, svakdan, svakidan. 
 
 36. postridie, sutra. 
 
 37. pridie, u oei. 
 
 38. perendie, posutra. 
 
 39. nudiusteriius, prekojucer, prekjucer. 
 
 40. nudiusquartus, nudiusquintus itd., prije ce- 
 tiri, pet danah. 
 
 41. propediem, ovih danah. 
 
 42. heri, jueer. 
 
 43. eras, sutra. 
 
 44. quotannis, svake godine. 
 
 45. initio i principio, s pocetka, u pocetku. 
 
 46. repente, naglo, netom. 
 
 47. modo, sad. 
 
 48. postmodo, po torn. 
 
 49. alias, drugiput. 
 
 50. acttitum, taki, namah, s mesta. 
 
 51. protinus, namah. 
 
 52. illico, extemplo, namah, s mesta. 
 
 53. interea, medjutim. 
 
 54. adhuc, dosada, dosele. 
 
13 
 
 §. 95. 
 
 Prislovi mestni jesu : 
 
 1. Ubi, gde. 
 
 2. ibi, onde. 
 
 3. hie, ovde. 
 
 4. istic, tu. 
 
 5. iliic, onde. 
 
 6. ibidem, uprav onde. 
 
 7. #/£#/, drugde. 
 
 8. ubicunque (ubiubi) gdegod. 
 
 9. alicubi, uspiam, usquam, igde. 
 
 10. nusquam, rvigde. 
 
 11. ubivis, ubilibet gdegod (gde mu drago). 
 
 12. ubique, svigde. 
 
 13. utroblque, na oba mesta. 
 
 14. forts, vaoi. 
 
 15. procah daieko. 
 
 16. prdye, blizu. 
 
 17. comiiius, blizu, s bliza. 
 
 18. emiims, daieko, s daleka. 
 
 19. peregre, n svet, iz sveta, 
 
 20. quo, kamo. 
 
 21. utro, kamo (izmed dva mesta). 
 
 22. eo, onamo. 
 
 23. hue, ovamo. 
 
 24. istuc, tamo. 
 
 25. illucj onamo. 
 
 26. quousque, dokle. 
 
 27. eonsque, donde. 
 
 28. hucusque, dovle. 
 
 29. eodem, upravo onamo. 
 
 30. alio, drugarr.o. 
 
 9* 
 
132 
 
 31. quocunque, quoquo, kamogod. 
 
 32. aliquo i quoquam, ikamo. 
 
 33. usquam, ikamo. 
 
 34. nusquam. nikamo. 
 
 35. utroque, na oba mesta. 
 
 36. quovis, quolibet, kamo ti drago. 
 
 37. obviam, na susret. 
 
 38. foras, van. 
 
 39. ultro, onkraj. 
 
 40. citro, ovkraj. 
 
 41. intro, nutar. 
 
 42. porro, dalje. 
 
 43. retro, natrag. 
 
 44. Vise sastavljenikah od oversus (um) i orsus 
 (urn), kano horsum, ovamo, quorsum, aliquoversum, 
 quoquoversus, introrsum, deorsum, seorsum, retrorsum, 
 dextrorsum, sinisirorsum, rursum, rursus, opet, sur- 
 sum, gore. 
 
 45. unde, odakle. 
 
 46. inde, odanle. 
 
 47. /line, odavle. 
 
 48. istinc, odatle. 
 
 49. Mine, odanle. 
 
 50. aliunde, od drugde. 
 
 51. undecunque, odakle god. 
 
 52. undevis, undelibet, odakle ti drago. 
 
 53. undique, odasvud. 
 
 54. ulrimque, s obe strane. 
 
 55. extrinsecus, s vana. 
 
 56. intrinsecus, s nutra. 
 
 57. qua, kuda. 
 
 58. ea, onuda. 
 
 59. hac, ovuda. 
 
 60. istac, tuda. 
 
 61. iliac, onuda. 
 
 62. eadem, istim putem. 
 
133 
 
 63. alia, druguda. 
 
 64. quacunque, quaqua, kudagod. 
 
 65. aliqua, ikuda. 
 
 66. quavis, qualibet, kuda ti drago. 
 
 67. quaque, usquequaque, svakuda. 
 
 68. recta, desno, na desno. 
 79. una, skupa. 
 
 70. quatenus, dokuda. 
 
 71. hactenus, dovuda. 
 
 72. eatenus, doonuda. 
 
 73. aliquatenus, donekuda. 
 
 74. bifariam, na- dve strane (trifariam, quadri- 
 fariam itd.) multifariam, na vise stranah. 
 
 §• 96. 
 Prislovi nacini jesu : 
 
 1. Qui? quomodo i quemadmodum, kako. 
 
 2. ut, velut, veluti, kano. 
 
 3. quasi, kano da. 
 
 4. ita i sic, tako, ovako. 
 
 5. sicut, sicuti, tako kano. 
 
 6. secus, drugojako. 
 
 7. admodum, valde, verlo, veoma. 
 
 8. adeo, tako jako, verlo. 
 
 9. quantopere, kako, koliko. 
 
 10. tantopere, tako, toliko. 
 
 11. quam, kako. 
 
 12. tern, tako. 
 
 13. tamquam, kano. 
 
 14. quamvis, quantumvis, quamlibet, quantumli- 
 bet, kako ti drago. 
 
134 
 
 15. perinde i proinde, upravo tako. 
 
 16. cur, zasto. 
 
 17. quare, guamobrem , guapropte?' , zato, 8 
 toga. 
 
 18. ideo, idcirco, zato, s toga. 
 
 19. sponte, ullro, dragovoljno, samo po sebi. 
 
 20. forte, fortuito, slueajno. 
 
 21. fortasse, forsitan, mozebiii. 
 
 22. nimlrum, jamacno, dasto. 
 
 23. utpote, naime, kano. 
 
 24. dumtaxat, naime, samo. 
 
 25. praelerquam, osim, izim. 
 
 26. alioqui, alioquin, inace. 
 
 27. ceteroqui, ceteroquin, u ostalom. 
 
 28. frustra, nequidquam, incassum, uzalud, 
 
 29. gratis, badava. 
 
 30. partim, koje. 
 
 31. tantum , solum (tantummodo, solummodo) 
 samo. 
 
 32. paene, fere, ferme, prope, malone, skoro. 
 
 33. temere, uludo, u vetar. 
 
 34. rite, po obicaju, valjano, kako valja. 
 
 35. vix, jedva. 
 
 36. nimis (nimium), prevec, odvise. 
 
 37. satis (sat), dosta. 
 
 38. nempe, jer, doista. 
 
 39. vel, cak, dapace. 
 
 40. saltern, bar, barem. 
 
 41. etiam, i, cak.* 
 
 42. quoque, i. 
 
 43. non, haud, ne. 
 
 44. ne, da ne. 
 
 45. immo, dapace. 
 
 46. nae, utique, dasto, svakako. 
 
 47. neutiquam, nikako. 
 
135 
 
 Opazka. Prislovi sastavljeni sa ali odbacuju ovaj docetak, 
 ako idu iza ne, num, si i nisi, n. p. necubi, necunde, 
 ne qua mesto: ne alicubi, ne alicunde, ne aliqua; 
 tako i numubi, sicubi itd. 
 
 Glava %%. 
 
 stupnj evanju prislovah. 
 
 *■ 97. 
 
 Po pravilu se stupnjuju samo oni prislovi, koji 
 se prave od pridavnikah i dionikah docetkom © i ter. 
 Drugi stupanj ovakovih prislovah jednak je drugomu 
 stupnju pridavnikah srednjeg-a spola; a tretji se stupanj 
 pravi od tretjega stupnja pridavnikah pretvarajuc doce- 
 tak us u ©; n. p. docte, doctius, doctissime; celeriter, 
 celerius, celerrime ; facile, facilius, facillime; bene, 
 melius, optime; male, pejus, pessime. 
 
 Opazka. Nekoji prislovi, premda se neprave od pridavnikah 
 i dionikah, prave ipak drugi i tretji stupanj, n, p. diu, 
 diutius, diutissime ; saepe, saepius, saepissime. 
 
 98. 
 
 Nekoji prislovi neimaju pervoga stupnja, kano: 
 deterius, gore, deterrime, najgore; magis, vise, ma- 
 xime, najvise; ocius, berze, ocissime, najberze; po- 
 tius, radje, potissimum, osobito; prius, prije, primum, 
 najprije. 
 
136 
 
 Glava 23. 
 
 tvorenju prislovah. 
 §.99. 
 
 Prislovi se dele na pervobitne i stvorene; ovi 
 opet na izvedene, sastavljene i padezne. 
 
 I. Prislovi izvedeni. 
 §. 100. 
 
 Izvedeni se prislovi prave docetci e, ter, im, itus. 
 
 1. Prislovi na e prave se obicno od pridavnikah i 
 dionikah drugoga sklanjanja na us i er dodajuc osnovi 
 docetak e, a izbacujuc kod pridavnikah na er ono e 
 onde, gde ga i pridavnici u drugih padezih izbacuju, 
 n. p. alius: alte; longus: longe; miser: misere; liber: 
 liber e ; aeger: aegre; pulcher: pulchre. 
 
 2. Prislovi na ter prave se od pridavnikah i dio- 
 nikah tretjega sklanjanja dodajue docetak ter osnovi 
 glasnikom f- osim ako se osnova docima naut, n. p. 
 fortis: fortiter; celer, celeriter; ferox: ferociter ; con- 
 veniens, convenienter ; abundans : abundanter. 
 
 Opazka. Mesto audaciter rabi cestje audacter. Od nekojih 
 pridavnikah drugoga sklanjanja na us, a, um, prave 
 se prislovi na e i ter, n. p. grave i graviter ; humane 
 i hum unit er ; large i largiter ; Incident e i luculenter. 
 
 3. Prislovi na im prave se od dionikah, a na 
 atim, Itim, utim od samostavnikah; naski se do- 
 
137 
 
 cimaju ponajvise na ice, n. p. caes-im, secimice, 
 vunct-im, bodimice ; conjunct-im, zajednice ; furt-im, 
 kradimice; greg-atim, jatomice; gutt-atim, kapljimi- 
 ce; grad-atim, redomice; vir-itim, covek po coveku; 
 Irib-iltim. 
 
 4. Pridavnici na it us prave se od imenah i na- 
 znacuju, da sto proiztice odanle, odakle naznacuje ime; 
 n. p. coelitus, s neba; funditus, iz temelja ; radicitus, 
 iz korena, korenom ; antiquitus, od starine. 
 
 II. Prislovi sastavljeni. 
 
 §. 101. 
 
 Sastavljeni se prislovi prave ili od predloga i nje- 
 "•ova padeza, ili od dve cestice, ili od cele izreke, n. p. 
 denuo, opet (de novo); imprimis, osobito; inter dum, 
 kadsto ; insuper, poverh; nudius tertius, prekjucer 
 (nunc dies est tertins). 
 
 III. Prislovi padezni. 
 §• 102. 
 
 Padezni .se prislovi prave obicno od ablativa i 
 akuzativa. 
 
 1. Ablativni se prislovi docimaju na a, o, e, is, 
 n. p. dextra, desno; sinistra, levo; recta, ravno, upra- 
 vo; crebro, cesto; subito, netom, iznenada; merito, 
 pravom; forte, slucajno ; jure, pravom ; sponte, drago- 
 voljno; alternis, izmenice; paucis, kratko, u kratko ; 
 gratis, badava; foris, vani. 
 
 2. Akuzativni su prislovi ponajvise srednji spoli 
 drugoga i tretjega sklanjanja i zenski pervoga, n. p. 
 ceterum, u ostalom; nimium , odvise ; plerumque, 
 
138 
 
 ponajvise; facile, Jasno ; - difficile . tezko, mueno (redje 
 difficiliter, difficulter); recens; irnpune, slobodno ; su- 
 blime, visoko; alias, drugda ; foras, van. 
 
 Oclsek drugi. 
 
 p r e d 1 o z i h. 
 §. 103. 
 
 1'redlozi se zovu cestice, koje naznacuju odnosenje 
 medju dve stvari, ili medju cinom i stvarju; dele se na 
 razstavne i nerazstavne. 
 
 Glava 24. 
 
 O razstavnih predlozih. 
 §. 104. 
 
 Razstavni se predlozi zovu, koji stoje i sami po 
 sebi, i zahtevaju razne padeze. Dele se na predloge : 
 1. koji zahtevaju samo akuzativ, 2. koji zahtevaju samo 
 ablativ i 3. koji zahtevaju i akuzativ i ablativ. 
 
 1. Ablativ zahtevaju: 
 
 a, ah, abs, od (a rabi samo pred saglasnici, ah 
 pred glasnici i ll; rabi i pred saglasnici, osim 111 i V); 
 mesto a te veli se i abs te (inace abs tezko da se 
 gde nalazi). 
 
 absque, bez (zastarelo). 
 
 clam, bez znanja. 
 
139 
 
 coram, pred (pred kim). 
 cum, sa. 
 de, o, ob. 
 
 e, ex, iz [e samo pred saglasnici, ex svagde). 
 prae, pred, od. 
 pro, za, pred. 
 sine, bez. 
 
 tenus, do (postavlja se iza padeza, Tauro 
 terms). 
 
 2. Akuzativ zahtevaju : 
 
 ad, do, k, kod, o, u, na, prama. 
 
 adversus, adversum, proti. 
 
 ante, pred. 
 
 dpud, kod, pri. 
 
 circa, circum, oko. 
 
 circiter, po prilici, oko. 
 
 m, a7r#, ovkraj. 
 
 contra, proti, naproti. 
 
 «*^«, prama. 
 
 extra, izvan. 
 
 infra, pod. 
 
 mfer, medju. 
 
 i«ifr#, snutra. 
 
 juxta, pokraj. 
 
 ob, radi, zbog. 
 
 penes, kod, u eijoj vlasti. 
 
 j9<?r, po, kroz. 
 
 pone, iza (zastarelo). 
 
 /7o.s^ za, zad. 
 
 praeter, osim. 
 
 prope, do, blizu, pokraj. 
 
 propter, pokraj, porad. 
 
 secundum, po. uz. 
 
 supra, verh. 
 
140 
 
 trans, onkraj. 
 
 versus, prama (stavlja se iza padeza, i to samo 
 s imeni gradovah, Romam versus), 
 ultra preko. 
 
 3. Akuzativ i ablativ zahtevaju: 
 
 in, u. 
 
 sub, pod. 
 
 super, na. 
 
 subter, pod (obicnije akuzativ). 
 
 §. 105. 
 
 Buduc da je poraba predlogah ponesto zamersena, 
 pa i znacenje razlicito, zato da se lasnije pogodi, kako 
 ih valja naski prevoditi, metje se ovde potrebito razjas- 
 njenje. 
 
 I. Akuzativ zahtevaju : 
 
 1. Ad rabi: a) o vremenu, 1. naznacujuc g ra- 
 ni cu, dokle sto biva; naski: do; n. p. ad summam 
 senectutem, do kasne starosti. 2. naznacujuc neiz- 
 vestno vreme, kad sto biva; naski O, U; n. p. 
 ad lucem, o zori; ad vesperam, u vecer; ad hiemem, 
 zimi; 3. naznacujuc izvestno ureceno vreme, kad 
 sto biva; naski U; n. p. ad diem, u dan; ad tempus, u 
 vreme, (ad tempus znaci takodjer : na neko vreme). 
 
 b) o mestu: 1. kad se pita kamo? naski It ill 
 sam dativ; n. p. venio ad te, dolazim k tebi; scribo ad 
 patrem, pisem otcu; 2. kad se pita gde? (ne ob oso- 
 bah); naski kod, blizu; n. p. ad Tenedum, kod Te- 
 neda; ad forum, kod, blizu fora. Hannibal vicit Flami- 
 niurn consulem ad lacum Trasimenum. 
 
 c) o brojevih, naznacujuc neizvestan broj; 
 naski: po prilici, oko, do; n. p. ad ducen- 
 
141 
 
 tos, po prilici dve stotine; ad duo millia capi- 
 untur, zarobe se do dve hiljade; ad unum, do 
 jednoga. 
 
 d) naznacujuc sverhu, nameru ili odno- 
 senje; naski kad nije gerundija na, a kad je ge- 
 rundij za sa samostavnikom glagoljnim, i prama, 
 n. p. ad omnia paratus, na sve pripravan; ad ex- 
 pugnandam Graeciam, za osvojenje Gercke. lit ad 
 cursum equus, ad indagandum canis, ad arandum bos, 
 sic homo ad duas res, ad intelligendum et agendum, 
 natus est; terra ad universum coeli complexum 
 puncti instar obtinet, prama celomu svetu. Meridie 
 umbrae cadunt ad septemtrionem, ortu vero ad occa- 
 sum, prama severu, prama zapadu. 
 
 Pojedini izrazi: ad verbum, rec po rec; quid istud 
 ad me, sto je meni do toga? 
 
 2. Apud, kod, pri, 1. o osobah, n. p. apud 
 praetorem, apud judices, kod pretora , pri si'dcih. 
 Neoptolemus apud Lycomedem erat educatus. Nullum 
 scelus apud Scythas est gravius furto; apud me plu- 
 rimum valet. 2. navadjajuc reci koga spisate- 
 lj a , ako se imenuje samo njegovo ime, naski : U, 
 n. p. apud Ciceronem legi, u Ciceronu citah; no: in 
 libris Ciceronis (niposto in Cicerone). Redko rabi o 
 mestu kano ad, n. p. apud Mantineam mesto ad 
 Mantineam. 
 
 3. Circa i circum; naski oko, okolo; no 
 valja opaziti, da circum naznacuje vise okruglost 
 nego ostale okolnosti, n. p. terra circum axem suum 
 movetur, gde se okruglost osobito u obzir uzima; 
 circa je obcenitije, n. p. urbes, quae circa Romam 
 sunt. Circa rabi i naznacujuc neizvestno vreme 
 ili broj, kano ad, n. p. circa eandem horam; oppida 
 circa septuaginta. Cicero metje uvek circiter kano pri- 
 slov bez padeza. 
 
142 
 
 4. Cis s protivnim trans, eitra s protivnim ultra; 
 naski: ovkraj, onkraj; no pamtiti valja, da se m i 
 trans metje, kad se hoce naznaciti pokrajina ili cin u 
 pokrajini , koja se tice recenoga mesta ; ako li se netice, 
 onda se metje citra *i ultra, n. p. trans Rhenum 
 je Francezka, ultra Rhenum i Spanjolska; naski bi 
 se moglo u nekojih slucajih prevesti : ovkraj tik, 
 onkraj tik; za ultra se metje: preko, n. p. 
 Veliierni jussi sunt trans Tiberim habitare , ut ejus, 
 qui cis Tiberim deprehensus esset, usque ad mille 
 pondo clarigatio esset. Quidquid est terrarum citra 
 Tauri juga, id vos, Romani, imperio vestro jam dudum 
 adjicere cupitis. 
 
 5. Contra rabi 1. o mestu, naski prama ; 
 n. p. Insulae unum latus est contra Galliam, alterum 
 vergit ad Hispaniam. tertium est contra septemtri- 
 ones. 2. kad se jedna stvar op ire drugoj, i to 
 u obce i u neprijateljskom smislu; naski proti i 
 preko, n. p. Non est contra naturam (proti naravi) 
 spoliare eum , quern honestum est necare. Omnia in 
 hoc hello contra opinionem (preko nade) acciderunt. 
 Omnes Relgae olim contra populum Romanum conju- 
 raverunt. 
 
 6. Infra, pod, nize, 1. o mestu, n. p. In- 
 fra lunam nihil est nisi mortale et caducum, supra 
 lunam sunt aeterna omnia; 2. o vremenu; naski: 
 mladji, n. p. Homerus non infra Lycurgum fuit. 
 Homer nije bio mladji od Likurga ; 3. o velieini; 
 naski: manji; n. p. Uri sunt magnitudine paulo 
 infra elephantos; malo manji od. Pojedini izrazi: aliquid 
 infra sese esse, infra se positum judicare ; nederzati 
 za vredno. 
 
 7. Inter, medju, I. o mestu, n. p. Ager Tarqui- 
 niorurn, qui inter urbem ac Tiberim erat, Marti con- 
 secratus est. 2. naznacujuc odnosenje, n. p. in- 
 
143 
 
 terest inter me (medju menom) et quadrupedem. 
 3. naznacujuc medju sobno odnosenje, to jest, 
 kakov je jedan prama drugomu ; naski se ovo pre- 
 vadja na dva nacina : ili predlogom medju ili sa: 
 jedan drugoga; n. p. amant inter se , ljube se 
 medju sobom , ili jedan drugoga {amant se, znaci : 
 ljube same sebe; a alius alium amat, znaci: jedan 
 ljubi ovoga, drugi onoga). 4. o v re menu, naski ili 
 gerundijem ili predlogom sred, n. p. inter eoenam, 
 obedujuc; inter fulmina et tonitrua, sred sevanja i 
 germljavine. 
 
 8. Intra, 1. o mestu; naski: sred, unu- 
 tri; n. p. Iliacos intra muros peccatur et extra 
 (unutri i izvan zidovah); 2. o vremenu; naski za, 
 U, n. p. Alexander intra paucos annos tota Asia 
 potitus est (za, u malo godinah). Scipio quadraginta 
 oppida intra dies quinquaginta omnia oppugnando 
 cepit. 
 
 9. Juxta, 1. o mestu, naski: pokraj, bli- 
 zu, do; n. p. Atticus sepultus est juxta viam Ap- 
 piam; 2. naznacujuc pravilo, po kojem sto biva; 
 naski : p o ; n. p. In pugna Salaminia Jones juxta 
 praeceptum Themistoclis pugnae se paulatim subtrahere 
 coeperunt. 
 
 10. Ob, 1. o mestu, samo s recju oculus; 
 naski pred, n. p. Non mihi mors, non exilium ob 
 oculos (pred ocima) versantar ; 2. naznacujuc uzrok, 
 no koj se samo misii, niposto koj se je dogodio, jer u 
 ovom poslednjem slucaju metje se propter; naski: 
 porad, radi, sa, n. p. Ob suspieionem propter cul- 
 tum amoeniorem de luxu accusatus est. Si qui ob ali- 
 quod commodum suum cupidius aliquid dicere videntur. 
 Us credi non convenit. 
 
 11. Penes rabi samo kad znaci, da je sto u 
 cijoj vlasti, u cijih rukuh, n. p. Principio 
 
144 
 
 rerum imperium nationum penes reges erat (u 
 vlasti kraljevah). Iudicia de capite fortunisque no- 
 stris penes vos erant (u vasoj vlasti). Naski se to 
 bolje prevadja nominativom i glagoljem prama misli, 
 koja se hoce da izrece, n. p. Vi ste sudili o nasem 
 zivotu itd. 
 
 12. Per, 1. o mestu, naski: kroz; n. p. 
 Sanguis ex corde atque pulmonibus per venas in 
 omne corpus diffunditur. Natura membranas oculorum 
 perlucidas fecit, ut per eas cerni posset; 2. o vre- 
 menu, naski: kroz; n. p. Luscinia per totam 
 fere noctem canit; 3. naznaeujuc osobe, po ko- 
 jih se sto cini; naski po; n. p. Antipater auxi- 
 lium a Leonnato per legatos petivit; 4. naznaeujuc 
 nacin, n. p. per literas, po listovih; per injuriam, 
 po krivici; per jocum, u sali; per iram, u serdito- 
 sti ; 5. naznaeujuc stvar, glede koje moze 
 sto biti; naski: glede, ili: sto se tice; n. p. 
 Si per valetudinem licet, ako je prosto glede bole- 
 sti ; per me licet, sto se mene tice, prosto je; 6. za- 
 klinjajuc koga; naski za ili: tako ti s geni- 
 tivom, ako li je u latinskom glagolj, onda se u nas 
 metje instrumental; n. p. per deos , za Boga! per 
 ego te nostrum amicitiam oro, tako ti nasega prija- 
 teljstva; per te deos immortales oro, zaklinjem te 
 Bogom. 
 
 13. Post, 1. o mestu; naski z a, n. p. Post 
 me erat Aeginu, ante me Megara: 2. o vremenu; 
 naski po ili poslije; n. p. Thebae et ante Epami- 
 nondam natum (prije narodjenja) et post ejus interi- 
 tum (po njegovoj ili poslije njegove smerti) perpetuo 
 alieno paruerunt imperio. 
 
 14. Praeter, 1. o mestu; naski: mimo; 
 n. p. Arethon, navigubilis amnis, praeter ipsa Am- 
 braciae moenia fluebut; Z. naznaeujuc, da tko ko- 
 
145 
 
 ga u cem nadilazi; naski treba opisati raznim 
 nacinom, n. p. Aristides adeo integer erat, ut prae- 
 ter caeteros Justus appellaretur. Aristid je bio tako 
 posten, da su ga izmedju ostalih najpravienijim zvali ; 
 3. izuzimajuc sto; naski: osim, izim, n. p. 
 Amicum ex consularibus neminem tibi esse video, 
 praeter Hortensium et Lucullum; 4. naznaeujuc, 
 da tko ima poverh koje stvari jos nesto; 
 naski poverh; n. p. Praeter auctoritatem vires 
 quoque habet, poverh ugleda; 5. naznaeujuc, da sto 
 preko nade ili misli, ili mere biva, n. p. 
 Aristides nonne ob earn causam expulsus est, quod prae- 
 ter modum Justus esset? 
 
 15. Propter, 1. o mestu; naski pokraj, 
 3 1 i z u , do; n. p. Vulcanus tenuit insulas pro- 
 pter Siciliam, quae Vulcaniae nominabantur ; 2. na- 
 macujuc uzrok, koj se je dogodio; naski: po ra- 
 il", sa, n. p. Propter frigora ne pabuli quidem 
 satis suppetebat, porad studeni, koja je zbilja vla- 
 3ala ; 3. naznaeujuc' osobu, koja je sto prou- 
 jrocila; naski: po; n. p, Propter me ceteri liberi 
 Hint. 
 
 16. Secundum , 1. o vremenu, po kom 
 se taki stosbiva, i o redu, u koj em je 
 tko tik drugoga; naski u oba slucaja: taki po, 
 taki p o s 1 i j e ; n. p. Caslra hostium secundum 
 [taki po) pugnam capta sunt; secundum deos homi- 
 nes hominibus maxime utiles esse possunt. Kad 
 se vreine brojevi tocno naznacuje, metje se post; 
 naski: poslije, ili ako vreme duze traje: na- 
 if on; n. p. post decern annos, nakon deset godinah ; 
 2. o prostoru; naski: duz; n. p. Caesar sex le- 
 glones. ad oppidum Gregoriam secundum flumen 
 duxit; 3. o pra villi, po kom se tko vlada; nas- 
 ki: po; n. p. Omnia, quae secundum naturam ftunt, 
 
 Slovn. jez. latinsk. 10 
 
146 
 
 habenda sunt in bonis; quid est autem tarn secundum 
 naturam quam senibus emori? 4. u pravoslovnom 
 smislu; naski: za; n. p. Secundum aliquem judi- 
 care; izreci odsudu za koga, to jest tako, da on dobije 
 parnicu. 
 
 17. Supra, 1. o mestu; naski: verh; n. p. 
 Supra lunam sunt aeterna omnia; 2. o meri; naski: 
 treba opisati , ili preko, vise, n. p. Supra vires 
 agere, raditi vise nego snaga donosi. Carthaginiensium 
 caesa sunt eo die supra viginti millia; 3. naznacu- 
 juc, da ima tko poverh eesa jos nesto; naski 
 poverh, n. p. Supra belli latini metum alia quoque 
 cura accesserat. 
 
 18. Trans, onkraj, protivno cis ; dakle ako 
 se naznacuje pokrajina ili cin u pokrajini, koja se 
 tice r^cenoga mesta, metje se trans, inace ultra, 
 n. p. Belgae sunt proximi Germanis, qui trans Rhenum 
 incolunt. 
 
 19. Ultra, protivno od citra; naski preko, 
 n. p. Antiochus prope extra orbem terrae ultra juga 
 Tauri exaclus est. Est modus in rebus, sunt certi 
 denique fines, quos ultra citraque nequit consistere 
 rectum. 
 
 II. Ablativ zahtevaju: 
 
 1. A, ab, abs. 1. naznacujuc mesto, odakle 
 koj cin proiztice; naski od ili sa, n. p. Ego, 
 quoad poteram et lie eh at , a senis latere nunquam 
 discessi. Hispani ex omnibus partibus a fronte, 
 a latere, a tergo trucidantur. 2. naznacujuc 
 vreme ili red, po kom se sto dogadja ili nalazi: 
 naski od ili po, n. p. Mihi cum eo jam inde usque 
 li pueritia fuit semper familiaritas. Centesima lux 
 est haec ab interitu Clodii. 3. u terpnih izrekah, ako 
 
147 
 
 je u njih osoba, koja sto eini; naski se od nevolje 
 metje od, inace se prevodi uvek tvornom izrekom; 
 n. p. Roma condita est St Romulo. 4. naznacujuc 
 osobu, koje se tko boji ili proti kojoj s e_ 
 brani; naski od i proti, n. p. timer e ab inimi- 
 cis; defendere se ab injuriis. 5. naznacujuc stvar 
 glede koje sto biva; naski glede i'O, n. p. 
 Antonius ab equitatu firmns erat. A doctrina me- 
 diocriter instruc/us est. 6. naznacujuc uzrok, iz 
 koga sto biva ; naski i z , n. p. ab ira, ab amore ali- 
 quid facer e. 7. s pojedioimi glagolji , ordiri, incipere 
 ab aliqua re\ naski instrumental; stare , esse ili fa- 
 cere ab aliquo; biti za koga. 8. naznacujuc stvar, 
 koju tko komu obavlja; naski: biti komu sto, 
 n. p. alicui esse ab epistolis; biti komu pisar; Si biblio- 
 theca, knjigar, Si rationibus racunar; al ovi su izrazi 
 rabili samo za carah. 
 
 Opazka. A ili ab, naznacuje kretanje od blizine ili 
 okolice koje stvari; de naznacuje kretanje od 
 koga mesta, o kojem je stvar visila ili s njini 
 bila . skopcana; ex naznacuje kretanje iz nutar- 
 njosti koje stvari. 
 
 2 . Cum 1 . naznacujuc osobu ili stvar, s 
 kojom u druztvu sto biva; naski sa, n. p. Va- 
 gamur egentes cum conjugibus et liberis ; {cum se 
 metje za zaimena osobna i s njimi se u jednu rec 
 staplja : mecum , tecum , secum). 2. naznacujuc 
 okolnosti koje stviiri; naski sa, n, p. Ante por- 
 tam regiae homo cum sica deprehensus est. 4. pu- 
 gnare , bellum gerere cum aliquo, vojevati s kirn ili 
 proti komu. 
 
 3. Be, 1. naznacujuc kretanje od tverda 
 mesta, na kojem je koja stvar bila; naski sa, n. p. 
 Alexander moriens annulum detraxit de digito de- 
 
 10" 
 
148 
 
 traclumque tradidit Perdicrae. Obsides Tarentini e 
 fug a retracti de savo dejecti sunt. 2. naznacujuc i z- 
 hod, odakle tko proiztiee, ili celost, u koju tko 
 ide; naski od; n. p. Homo de schola; nescio qui de 
 circo maximo. Noctu de servis suis , quern hahuit 
 fidelissimum, ad regem misit. 3. naznacujuc vreme, 
 kad sto biva; naski po, 11, O, n. p. Ut jugident 
 homines, surgunt de node latrones. 4. naznacujuc 
 stvar, o kojoj se sto govori ili pise; naski o, 
 o b , n. p. Credas hunc librum non de puero scri- 
 ptum esse, sed a puero. 5. naznacujuc stvar, po 
 kojoj se tko ravna; naski po, n. p. De Dionysio, 
 sum admiratus (de Dionysio quod ad me scripsisti). 
 6. pojedini izrazi: de industria, navlas ; de integro, 
 nanovo, snova; de improviso, iznenada ; qua de causa, 
 zato ; ea de re, zato. 
 
 4. Ex, e, 1. naznacujuc nutarnjost mesta, 
 iz koga sto dolazi; naski iz, n. p. Saxum in- 
 gens e mari eminebat. 2. naznacujuc stvar, iz 
 koje se je tko u drugu promenio, i gra- 
 divo, od cesa je sto; naski od ili u ovom dru- 
 gom slucaju pridavnik, n. p. Ex homine f actus 
 est Verres. Ex nimia potentia principum oritur in- 
 teritus principum. In curia Syracusis Marcelli erat 
 statua ex aere facta. 3. naznacujuc vreme, po 
 kom se je taki sto dogodilo; naski po; 
 n. p. Cotta ex consulatu est profectus in Gallium. 
 4. naznacujuc uzrok; naski porad, n. p. Ex aere 
 alieno commota est civitas. 5. naznacujuc stvar, 
 dio tela, koj koga boli, naski se opisuje, 
 n. p. laboro ex capite, ex pedibus, ex oculis, boli 
 me glava, noga, oci. 6. naznacujuc stvar, po 
 kojoj se sto ravna, naski po, n. p. ex amico- 
 rum sententia agere; ex edicto agere. 7. pojedini iz- 
 razi: e re publica esse, biti republici na korist ; ere 
 
149 
 
 nea est, to mi je na korist; heres ex asse, obci bas~ 
 inik. 8. naznacujuc celost, u koju tko ide, naski 
 zmedju ili od, n. p. Ex Massiliensium classe 
 juinque naves sunt submersae. 
 
 5. Prae, 1. o prostoru; naski pred, n. p. 
 lercules prae se armenta agens trajecit Tiberim; 
 I. naznacujuc uzrok, koj koga u cem preci, naski: 
 )d, n. p. Solem prae multitudine jaculorum non 
 ndebitis. Prae lacrimis reliqua scribere non possum', 
 J. prispodabljaju c dve stvari, od kojih se pred 
 r azniju postavi prae; naski prama, n. p. Prae se 
 mines contemnit. 
 
 6. Pro, 1. o mestu, pred; od ante se u torn 
 •azlikuje , da je osoba , pred koju se pro metje , na- 
 r edenoj stvari ledjima, a pred koju se ante metje, 
 icem obernuta, n. p. Ilia praesidia, quae pro temp/is 
 minibus cernitis, contra vim collocata sunt. 2. na- 
 znacujuc povise mesto, s koga sto biva ; naski 
 ;a, n. p. Dicere pro rostris , s govornice govoriti. 
 5. naznacujuc osobu ili stvar , za koju tko 
 •adi; naski za, n. p. Dulce ac decorum est pro 
 latria mori. 4. naznacujuc osobu, koje mesto 
 ;ko zastupa; naski mesto, n. p. Tribuni mili- 
 tum pro consulibus magistra turn inib ant. 5. prispo- 
 iabljajuc dve stvari, naski kano, n. p. Volsci 
 iro victis abiere. 6. naznacujuc stvar, za koju se 
 tko nagradjuje ili kazni; naski: za, n. p. Te 
 oro istis dictis et factis ulciscar. 7. naznacujuc 
 merilo, po kojem sto biva; naski: prama ili opi- 
 mjiic celom izrekom, n* p. Helvetii pro multitudine 
 hominum et pro gloria belli atque fortitudinis an gu- 
 stos se fines habere arbitrantur ; pro viribus agere, 
 raditi, koliko snag a do no si. 
 
ISO 
 
 III. Akuzativ i ablativ zahtevaju: 
 
 1. Sub, pod, 1. akuzativ, kad je s glagoljem 
 kretanja, u pravom i prenesenom smislu, n. p. Sa- 
 mmies legiones romanas sub jugum miserunt. 2. o 
 vreraenu, naski: malo prije ili pod, m p. Sub 
 vesperum Caesar portas claudi militesque ex oppido 
 exire jussil. 3. ablativ zahteva s glagoljem mira, naski 
 pod, n. p. Postero die Caesar sub radicibus montis 
 consedit. 
 
 2. Super, zahteva uvek akuzativ i na pitanje 
 kamo i gde, ablativ samo onda, kad naznacuje 
 stvar, o kojoj se govori (no verlo redko u torn smi- 
 slu); naski u pervom slucaju nad, u drugom O, n. p. 
 Hostes domos su-per se ipsos concremaverunt. Poenus 
 castra metatus erat in tumulo supra fluminis ripam. 
 Cogites, quid agendum nobis sit super legatione. 
 2. naznacujuc da tko ima poverh cesa jos 
 nesto; naski poverh, n. p. Super luctum annona 
 premente. 
 
 3. Subter, pod, uvek akuzativ, n. p. Plato 
 iram in pectore , cupiditatem subter praecordia 
 locavit. 
 
 4. In s akuzativom, 1. naznacujuc kretanje u 
 nut arn jost koje stvari , naski U, n. p. Codrus se 
 in medios immisit hostes. 2. naznacujuc prosti- 
 ranje u duljinu itd., naski 11, n. p. Regio dierum 
 plus triginta in longitudinem , decern in latitudinem 
 patens usque ad Tauri montis juga Antiocho adempta 
 est. 3 + naznacujuc vreme, za koje tko sto 
 ima, nyski za, n. p. Frumentum in paacos menses 
 habet. 4. naznacujuc osobu ili stvar prama ili 
 proti kojoj tko sto radi ; naski za pervi slucaj pra- 
 ma, za drugi proti, n. p. Manlius fuit perindul- 
 gens in patriam (prama), idem acerbe severus in 
 (proti) filium. 5. naznacujuc nacin; naski se opi- 
 
151 
 
 suje; n. p. hostilem in modum, po dusmanski* mirum 
 in modum, na cudan naciiu 6. pojedini izrazi: in hanc 
 sententiam locuti sunt, ovako su govorili; in contume- 
 liam, na rug; in singulas civitates binos censor es de- 
 scribere, za svaki grad itd. in capita, na momka. 
 
 In s ablativom, 1. s glagoljem mirovanja, pro- 
 tezalo se na nutarnjost ili poversinu mesta; naski 
 u pervom slucaju U, u drugom na, n. p. Pueri Luca- 
 norum in silvis inter pastores educabantur. In ripa 
 fluminis constitit. Coronam habere in collo. 2. nazna- 
 cujuc vreme, tecajem koga sto biva, n. p. ter 
 in anno; in bello; in pace; in legendo. 3. naznacujuc 
 celost, mnozinu ili red, u koj tko ide ; naski 
 medju, n. p. In magnis viris numerari. 4. naznacujuc 
 osobu, u kojoj jest sto; naski se opisuje, ili U, 
 n. p. In hoc homine illud imprimis miror , quod nihil 
 agit temere, ovomu se coveku zato cudim itd. 5. poje- 
 dini izrazi: in oculis esse, to je jasno ; quantum in me 
 est, koliko mogu. 
 
 Sa glagolji postaviti, poloziti, leci metje se 
 in s ablativom i na pitanje kamo, n. p. Pisistratus ju- 
 ventutem in insidiis locavit. Hieroni bellum ineunti 
 aquila in clipeo, noctua in hasta consedit. U 
 nekojih se izrazih uzima uvek s akuzativom, n. p. esse 
 in potest atem, manere in amicitiam ditionem- 
 que populi Romani. 
 
 Glava 25. 
 
 predlozih u sastavljanju. 
 
 §. 106. 
 
 Mnogi se od ovih predlogah, kad se sastavljaju, 
 nesto promenjuju, ili sto im se povratja pervobitni oblik, 
 
Vo2 
 
 ili sto izbacuju docetni saglasnik, ili sto docetni sa- 
 glasnik pretvaraju u pocetni druge reci , ili sto docetni 
 saglasnik pretvaraju u sebi slicni. 
 
 I. Pervobitni se oblik povratja predlogom 1. pro 
 (prod) pred glasnici , n. p. prod-esse, prod-ire: 
 2* kadsto i predlogom sub i ob (subs, obs) pred C, 
 p, t, izbacujuc ono t>, n. p. sus-cipere; sus-pendere ; 
 sus-tinere, os-tendere. 
 
 II. Docetni saglasnik izbacuje 1, ad pred sp, 
 sc. st; n. p. aspicere , ascender e , astringere , mesto 
 adspicere , itd. sto takodjer rabi ; 2. ex pred S; 
 n. p. exul (ec-sul), expirare, mesto exsul, exspi- 
 rare, sto je obicnije; 3. trans izbacujuc pred S 
 samo docetno S, a pred drugimi saglasnici celo ns, 
 n. p. trader e (trans-dare), tramittere , trajicere, 
 transcribers '; 4. circum pred ire, itio, itus; 
 n. p. circuities; 5. post, u pomeridianus , pomoe- 
 rium. 
 
 III. Docetni glasnik pretvaraju u pocetni drugoga 
 dela 1. cum (om) i in pred slitnim saglasnikom; 
 n. p. colligere, connecter e, corruere; immittere, illuere, 
 irruere; 2. ob i sub pred C, f, §", p; n. p. oc- 
 cmnbere, offerre, opponere, succumbere, safferre, sug- 
 gerere, supponere ; 3. ad pred €5, 'g\ p, t; n. p. 
 accedere, aggerere, appetere, attendere ; 4. ex pred f ; 
 n. p. effugere, efftcere; 5. cesto per pred 1; sub 
 pred 111 i V; ad pred f, I, II, 1*, §; n. p. pel/u- 
 cidus, petticere; summittere, surripere; af "flare, alligare, 
 annuere, arridere, assidere, mesto takodjer obicnoga 
 perlucidus itd. 
 
 IV. Docetni se saglasnik pretvara u sebi slicni kod 
 1. cum pred gerlenimi i jezicnimi saglasnici, zatim pred 
 f i V, pretvarajuc 111 u 11; n. p. conger ere, concidere, 
 conjicere, consuere, condere, contrahere, conferre, con- 
 vocare; 2. in pred fl i p pretvarajuc II u ill; n. p. 
 
153 
 
 imhuere, implere; 3. ab u aufugere, auferre pretvara- 
 juc b u V ili 11; 4. ad pred ^w pretvarajuc d u C; 
 n. p. acquirere, acquiescere. 
 
 Glava 26. 
 
 predlozih nerazstavnih. 
 
 §. 107. 
 
 Nerazstavni se predlozi zovu , koji rabe samo u 
 sastavljenih recih. Najobicniji jesu: amb, dis, red 
 i sed. 
 
 1. Amb je prama naskomu O, ob; pred saglas- 
 nici izbacuje se tj, pred C, g", f, pretvara se III u H; 
 n. p. ambire, obici; amplecti, obajeti; anceps; anqui- 
 rere, obiskavati; anfractus, vijuganje. 
 
 2. Dis je prama naskomu raz; pred f pretva- 
 ra se S u f, pred ostalimi se saglasnici izbacuje, 
 osim pred C, p, €|, t, S; n. p. diffluere, razlijati 
 se; diffugere, razterkati se ; dilabi, razrusiti se; di- 
 ripere , razkinuti ; dissecare, razrezati, distribuere, 
 razdeliti. 
 
 3. Red; ll se pred saglasnici izbacuje; n. p. 
 r$dire , povernuti se ; redarguere, oproverci; repelere, 
 ponoviti. 
 
 4. Sed; Cl se pred saglasnici izbacuje; n. p. 
 sed-itio, buna; seponere, odloziti; sejungere, oddruziti ; 
 seducere, zavesti. 
 
154 
 
 Odsek tretji. 
 
 v e z n i c i h. 
 
 §. 108. 
 
 Veznici se zovu cestice, koje naznacuju savez, 
 kojim su izreke jedna s drugom skopcane ili sve- 
 zane. Sve izreke ili su glavne ili ovisne. Glavne 
 se zovu, koje izrazuju glavnu misao, te ih je po 
 torn poznati, sto neimaju pred sobom nikakva veznika 
 niti odnosnoga zaimena; n. p. Cicero je ugusio Kati- 
 lininu buna. Ovisne u sirem smislu zovu se sve 
 izreke, koje su s glavnom spojene. Ovisne se dele na 
 uzporedne i podredjene. Uzporedne su jed- 
 nake vaznosti s glavnom, te su s njom spojene uzpo- 
 rednimi veznici, n. p. Cicero je Katilininu bunu 
 ugusio, te tako domovinu spasio. Podredjene 
 se zovu, koje glavnu potanje oznacuju i opisuju, pa 
 ove se i zovu pravo ovisne, n. p. Kad je Cicero 
 odkrio Katilininu bunu, dade njegove ortake 
 zatvoriti. Umetnute se zovu, koje stoje sred glavne, 
 n. p. Hannibal je konzula Flaminija , koj ga je 
 ljudo terao, potukao. Zaporne se zovu, kojimi 
 pisac sred govora nesto izrazuje, sto neide upravo 
 u onaj govor, n. p. Ljudi su bill (kao sto smo 
 i mi sad a) uvek slavohlepni. I glavne, i uzporedne i 
 podredjene izreke mogu imati svojih uzporednih i pod- 
 redjenih izrekah, pa tako moze i ovisna izreka postati 
 glavnom prama sebi podredjenoj ovisnoj , ali sve vise 
 o jednoj glavnoj , pa na ovo valja osobito paziti ucec 
 pravila o izboru vremenah u ovisnih izrekah, n. p. 
 Kad je Cicero Katilininu urotu ugusio , te domovinu, 
 
155 
 
 koja je bila u velikoj pogibelji, spasio, gradjani, da mu 
 svoju zahvalnost izraze, ne samo da su ga svakom prili- 
 kom osobito stovali, vec su ga i otcem domovine (koje je 
 ime bilo u Rimljanah verlo castnq) prozvali. 
 
 §. 109. 
 
 Veznici se dele na uzporedne, koji vezu izreke 
 jednake vaznosti , i na podredne, koji vezu ovisne 
 izreke s glavnom. 
 
 Glava 27. 
 
 veznicih uzporednih, 
 
 §. 110. 
 
 Uzporedni veznici jesu 1. spojni, 2. razstavni, 
 3. protivni, 4. uzrocni, 5. zakljucni. Veznici 
 perva tri reda vezu ne samo uzporedne izreke, nego i 
 uzporedne reci i cesti izreke. 
 
 I. Spojni. 
 1. Et, que, atque, ac; i. 
 
 Et je najobicniji spojni veznik i veze pojmove 
 i misli, koje po svojoj naravi neidu skupa , n. p. exer- 
 citatio et temperantia ; venit et dixit. 
 
 Que, (koj se pervoj reci u izreci dodaje) spaja 
 stvari , koje ili po naravi skupa idu , ili pisac hoce 
 da ih u jednu celost skupi , n. p. conjuges liberique; 
 ortus solis et lunae reli quorum que siderum. — 
 Atque, ac {ac samo pred saglasnici) spaja srodne ili 
 protivne misli, n. p. a carcere atque a vinculis ; 
 cur a atque labor e; perfectus atque absolutus; 
 
186 
 
 oro at que obsecro; honesta atque inkonesta; no- 
 biles at que ignobiles; caloris ac frigoris patientia 
 
 — Kad se koja rec dva puta metne, spoji se sa que 
 i atque (nikad et) n. p. longe , long e que; magii 
 magisque; etiam atque etiam. — Et i atqut 
 metju se takodjer, kad valja nove izreke s prijasnjon 
 spojiti. 
 
 Et i que rabe takodjer, kad se naznacuje opre- 
 ka izmedju dve izreke; naski i-i, ili, ne same 
 
 — nego i; najobicnije dolaze et — et; et — que, 
 que — et. 
 
 2. Etiam, quo que ; i. 
 
 Etiam rabi takodjer, kad se hoce da se koja rec 
 silnije izrazi; naski dap ace ili pa i. 
 
 quoque spaja samo i metje se po reci, koji 
 spaja. 
 
 3. Neque, nee; i ne. 
 
 Ovi veznici spajaju stvari, koje neidu skupa. Akc 
 se cela izreka nijeee, onda se metje neque, ako li same 
 koja rec u izreci, onda se izreka spaja sa et, que. 
 atque, a nijecuci veznik non metje se upravo prec 
 doticnu rec, n. p. Aliud est celare, aliud tacere, neque 
 ego nunc te celo, si tibi non dico , quae natura deorun 
 sit. Cic. off. III. 12. Ab hostibus constanter ac noi 
 limide pugnatum est. 
 
 Hotec spojene misii silnije izraziti i pored svegs 
 veza kano dve posebne stvari izreci , podvostrucuju s* 
 veznici, sto u latinskom jeziku cestje biva nego u nasem: 
 odatle postaju: 
 
 1. jestni: et — et, n. p. talis et vir et civis; 
 summus et orator et poeta; rex et potentissimus e\ 
 nobilissimus ; 
 
157 
 
 2. nijecni: neque — neque, nee — nee; 
 naski niti — niti; drugoj se izreci dodaje cesto vero, 
 n. p. Hoc genus cupiditatum nee ad potiendum diffi- 
 cile esse censet, nee vero ad carendum. Cic. Tusc. 
 V. 33.; 
 
 3. jestni i nijecni: a) et — neque; naski: 
 i — pa niti, n. p. via et certa nee long a; b) ne- 
 que — et, naski: niti — pa i; n. p. Homo nee meo 
 judicio stultus, et suo valde prudens. 
 
 Opazka. Amo idu i nekoje podvostrucene cestice: 
 1. mo do — mo do, sad — sad; n. p. mo do ait 
 modo negat ; 2. nunc — nunc, sad — sad; 
 3. simul — simul, I — i ujedno ili i-pa i, 
 n. p. simul sui purgandi causa, simul ut de ju- 
 diciis impetrurent. Caes. b. G. IV. 13; 4. turn — 
 turn; naski toli — koli ili tako — kako; n. p. 
 Erumpunt vitia amicorum turn in ipsos amicos, turn 
 in alienos. Cic. am. 21. — 5. quum — turn; i • — 
 i osobito; razlikuje se od et — et, sto drugu u- 
 reku uvek silnije izriee; zalo se dodaje malone 
 uvek quum-tum vero, maxim e, praecipue, 
 imprimis, n. p. Quum omnium sociorum provinci- 
 arumque rationem diligenter habere debetis, turn 
 praecipue Siciliae. Cic. Verr. II. 1. 
 
 II, R a z s t a v n i. 
 
 1. aut, vel, (ve) sive; ili. 
 
 Aut se metje, kad se naznacuje, da izmedju dve 
 stvari jedna moze ili mora biti, no niposto 
 koja tretja, n. p. Omnia dicenda sunt ei, qui hoc 
 se posse profitetur, aut eloquentiae nomen relinquen- 
 dum est. Cesto se podvostrucuje , da se sto silnije 
 izrece : aut- aut, i 1 i - i 1 i , n . p. Omne enunciatum aut 
 verum aut fat sum est; aut prodesse volant, aut de- 
 lectare poetae. — Vel se metne , kad se sto rece, pa 
 za tim izpravi, n. p. aether vel coelum (zrak ili 
 radje nebo). Podvostruceno naznacuje, da izmedju 
 
158 
 
 dve stvari moze biti jedna, no moze i koja 
 tretja, n. p. Vel imperatore vel milite me utimini, 
 ili me uzmite za vodju ili za vojaka, (ili za sto vam 
 drugo volja); no: aut imperatore aut milite me 
 utimini. uzmite me ili za vodju ili za vojaka, (no 
 za nista drugp). — Sive se metje, kad se nazna- 
 cuje, da se moze uzeti ovo ili ono, n. p. Hi 
 agri regis Philippi sive Persae fuerunt. Podvostru- 
 ceno sive-sive naznacuje , da nije izvestno, 
 sto valja uzeti; naski bud-bud, n. p. Cretum leges, 
 quas sive Jupiter sive Minos sanxit; sive casu sive 
 consilio deorum. — 
 
 III. Protivni. 
 
 1. sed, verum; autem, vero. 
 
 Sed se metje na pocetku izreke, autem za 
 jednom ili vise recih. Sed se metje 1. kad se sto ni- 
 jece pa zntim drugo potver djuje; naski: nego, 
 vec, n. p. Otii fructus est non contentio animi, 
 sedrelaxatio. Cic. Or. II 5. - 2. kad se koje tver- 
 djenje ogranicuje ili steze; naski ali, n. p. 
 Tyr annus fuerat appellatus , sed Justus, Nep. I. 8. 
 3. kad se govor prekine pa na sto drugo 
 predje; naski no; n. p. sed haec hactenus. Cic. 
 am . 15. — Autem se metne 1. kad se prednja 
 misao nastavi; naski a ili pako, n. p. Admo- 
 neri me satis est; admonehit autem nemo alim 
 nisi reipublieae tempus. Zato autem obicno rabi, 
 kad se umujuc dolnja izreka navadja. n. p. Si summc 
 opere sapientia petenda est, summo opere stultitic 
 vitanda est; summo autem opere sapientia petenda 
 est; summo igitur opere stultitia vitanda est. Cic. 
 inv. 137. — 2 kad se jedan pojam stavlja proti dru 
 gomu; naski: nasuprot, a, li, n. p. Versuto, 
 
159 
 
 eos appello, quorum celeriter mens versatur , callidos 
 autem, quorum animus usu concalluit. — Verum 
 rabi kano sed, vero kano autem, n. p. Non quid 
 nobis utile, verum quid oratori necessarium sit, 
 quaerimus. Cic. Or. I. 60. Hermagorae peccatum 
 reprehendendum videtur , verum brevi. Cic. inv. I. 
 9; verum haec hactenus. Cic. Tusc. 3. Scimus 
 musicen nostris moribus abesse a principis persona, 
 saltare vero etiam in vitiis poni. 
 
 2. at, atqui. 
 
 At se metje , kad se cemu sto prigovara; 
 naski no, ali, n. p. Non est, inquit , in parietibus 
 respublica : a t in aris et focis. Cic. Att. VII. 11. — 
 Atqui se melje, kad se prednja misao dopusta, no 
 u sledecoj izreci nesto protivna tverdi ; naski : p a, 
 ipak, n. p. Videtis nihil esse morti tarn simile quam 
 somnum; atqui dormientium animi declarant divini- 
 tatem suam. Cic. sen. 22. 
 
 3. tamen, sedtamen, attamen, verumtamen. 
 
 Tamen se metje , kad se u prednoj izreci sto ili 
 narocito ili potajno dopusta, pa se u sledecoj 
 navodi nesto, sto se onomu protivi ili barem s njim 
 nesudara; naski ipak. Ako se sledeca misao upravo 
 protivi prednjoj , metje se attamen , ako li ju 
 steze, metje se sedtamen ; naski no, al, ipak, ako 
 li ju kano istinu silnije potverdjuje, metje se ve- 
 rumtamen, naski no, al, ipak, n. p. Nulla di- 
 cendi aut scribendi vis tanta est, quae enarrare res 
 tuas gestas possit: tamen affirmo null am in his 
 esse laudem ampliorem quam earn, quam hodierno die 
 consecutus es. Cic. Marc. 2. Verres palam per po- 
 testatem totum oppidum compilavit: attamen, ut pos- 
 sit dicere se emisse, — Archegatho imperat, ut aliquid 
 
160 
 
 illis, quorum argentum fuerat, nummorum daret. Cic. 
 Verr. IV. 24, 25. Hi non sunt perrtiotesti: sedlamen 
 insident et urgent. Cic. Att. I. 18, 2. Spero omnino 
 cum aliqua felicitate ea agi et opto: verumtamen 
 plus me in hac spe tua sapientia et humanitas consola- 
 tur quam opportunitas temporis. 
 
 IV. Uzrocni. 
 
 Nam, namque; enim, etenim, jer. 
 
 Nam se metje na pocetku izreke , enim za 
 pervom ili vise recih u izreci. Nam se metje, kad se 
 navodi uzrok pa se ujedno stvar razjas- 
 njuje; enim kad se navodi uzrok, koj stvar 
 vise dokazuje nego razjasnjuje; to isto 
 valja o namque i etenim, samo sto oba stvar 
 silnije razjasnjuju ili dokazuju, n. p. Neque minus 
 in ea re prudentid quam felicitate adjutus est; nam 
 quum hostium devicisset exercitus, summa aequitate 
 res constituit Nep. Milt. 2. Hie tarn callidus vir 
 extremo tempore capitis est Mithridatis dolo; nam- 
 que is pollicitus est regi, se eum interfe durum , si 
 ei rex permitteret , tit . quodcunque vellet , liceret im- 
 pune facere. Nep. Dat. 1 0. Hac pUgna nihil adhuc 
 est nobilius; nulla enim unquam tarn exigua manus 
 tantas opes prostravit. Nep. Milt. 5. Quis unquam 
 tanti quemquam fecit, quanti ego Pompejum? eie- 
 n im patriam, liberos, salutem, dignitatem mihi per 
 ilium restitutam puto. 
 
 Opazka. Amo idu cetiri razjasnjujuce cestice: scili- 
 cet, videlicet , nimirum i nempe; nijedna 
 nije prama nasemu naime, ili to jest; kad se 
 pridevak silnije izrazuje, to cine Latini sa qui est, 
 ili dico; n. p. Summi illi oratorcs, Crassum dico 
 et Antonium. Ove cestice rabe ponajvise posperdno: 
 
161 
 
 naski da sto, da kako, toboze, n. p. Erant 
 permulti ex quibus id facillime scire posset; omnes 
 scilicet Lanuvini. Cic. Mil. 17. Nempe rabi ta- 
 kodjer za pitanje, da se glagolj neponavlja; u nas se 
 glagolj uvek ponavlja, n. p. Apud quern igitur hoc 
 dico? Nempe apud eum, qui qiium hoc sciret, ta- 
 men me reipuhlicae reddidit. 
 
 V. Zakljucni. 
 
 1. itaque, zato, stoga; igitur, ergo, dakle. 
 
 Itaque se metje obicno na pocetku izreke ; 
 igitur za jednom ili vise recih; ergo sad pred sad 
 za koju rec. Itaque naznacuje ono sto sledi iz 
 cina; igitur i ergo sto iz umovanja, n. p. Ari- 
 stides aequalis fere fuit Themistocli; itaque cum 
 eo de principatu contendit. Nep. Arist. I. 1. — 
 A. Malum mihi videtur esse mors. M. iisne qui jam 
 mortui sunt, an iis, quibus moriendum est? A. utris- 
 que. M. est miser urn igitur, quoniam malum. A. 
 certe. M. ergo et ii, quibus evenit jam, ut morerentur, 
 et ii, quibus eventurum est, miseri; nemo ergo non 
 miser. Cic. Tusc. I. 5. Ergo i igitur rabe takodjer, 
 kad se govor nastavJja. 
 
 2. eo, ideo, idcircq, propterea, proinde ; zato, 
 s toga, te. 
 
 Svi se ovi veznici metju , kad se uaznacuju po- 
 sledci , koji jesu u zivotu; proinde samo 
 onda, kad se tko poziva ili opominje, da sto 
 ucini ili neueini, n. p. Nihil laboras; ideo, quum 
 opus est, nihil habes. Phaedr. IV. 23, 16. Muris se 
 tenebant; eo nulla pugna memorabilis fuit. Liv. II. 
 48. Hems me jussit Pamphilum hodie observare; 
 propterea nunc hunc venientem sequor. Ter. Andr. 
 II. 5. 1. Quae resecanda sunt, non patiar ad perniciem 
 civitatis manere; proinde out exeant aut quiescant. 
 Cic. Cat. II. 5. 
 
 Slovn. jez. latinsk. 11 
 
162 
 
 3. quare, qua de causa, quam oh rem, quam ob 
 causam, quapropter, quocirca ; i zato ili te. 
 
 Svi su ovi veznici odnosni i prevadjaju se naski 
 navedenim nacinom, n. p. Intelligebarit Lacedaemonii 
 sibi cum his de principatu certamen fore; quare 
 eos quam infirmissimos esse voluerunt. Nep. Them. 
 VI. 3. Helvetii fere quotidianis proeliis cum Germa- 
 nis contendunt ; qua de causa reliquos Gallos 
 virtute praecedunt. Caes. b. G. I. 1. Datames erat 
 propinquus Paphlagonis; quam ob causam pri- 
 mum experiri voluit, ut eum sine armis ad officium 
 reduceret. Nep. Dat. 2. — Non modo est prudens, 
 sed etiam curiosus; quapr opter tibi Me omnia 
 explanabit. Cic. am. III. 1, Meas cogitationes omnes 
 explanavi tibi superioribus litteris ; quocirca hae 
 sunt breves. 
 
 Glava 28. 
 
 O veznicih podrednih. 
 
 Podredni veznici jesu 1. mestni, 2. vre- 
 meni, 3. pogodbeni, 4. uzrocni, 5. dopustni, 
 6. namerni, 7. posledicni, 8. prisp odobni, 
 9. upitni. 
 
 I. Mestni. 
 
 1. ubi, gde ili pa ovde, tu, onde. 2. wide, 
 odakle ili pa odatle, odavle, odanle, 3. quo, 
 kamo ili pa ovamo, tamo, onamo. 
 
163 
 II. Vremeni. 
 
 1. quum, kad, 2. ut, ubi, ut primum. quum 
 primum, simulac, simulatque, cim, tek sto, 3. an- 
 tequam, priusquam, prije nego, 4. postquam, po- 
 steaquam, posto, 5. dum, dok, 6. donee, quoad, 
 dok. 
 
 Poraba je ovih veznikah uzko skopcana s naukom 
 o veznom nacinu, zato vidi §§. 230 — 235. 
 
 III. Pogodbeni. 
 
 1. si, ako, da; 2. nisi (ni), si non, ako ne, 
 da n e ; 3. sin, ako pako, ako li; 4. dum, modo, 
 dummodo, samo da; 5. dum ne, modo ne, dummodo ne, 
 samo da ne. 
 
 Si naznacuje samo pogodbu; naski ako, da 
 n. p. Vestrum est, Quirites, si ceteris recte facta 
 sua prosunt, mihi mea ne quando obsint providere. 
 Cic. Cat. III. 12. — Nisi nijece celu izreku, n. p. 
 Ariovistus respondit, nisi discedat Caesar, sese eum 
 pro hoste esse habiturum. — Nasko : ako ne ili da 
 ne izrazava se sa: si non: 1. Ako se si proteze 
 na glagolj a non na koju drugu ree, pa u ovom se 
 slueaju si metje tik pred rec, na koju se proteze, 
 n. p. Dolorem si non fr angere potero, occultabo. 
 Cic. Phil. XII. 8. Si non ae state sit perfectum 
 helium, hieme perficiemus. Liv. — 2. Kad se koja rec 
 osobitom silom nijece, n. p. Fuit apertum, si Conon 
 non fuisset, Agesilaum Tauro tenus Asiam fuisse 
 erepturum. Nep. 9. 2. Ako se koja pogodba po- 
 tverdi , pa zatim zanijece , metne se : si non ili 
 si minus, ili jos silnije sin minus, no ova po- 
 slednja dva bez glagolja u drugoj izreci, n. p. 
 Si feceris, magnam habebo gratiam, si non feceris, 
 
 11* 
 
164 
 
 ignoscam. Cic. div. IV. 19. Dolores, si tolerabiles sint, 
 feramus, sin minus, aequo ammo e vita exeamus. 
 Cic. fin. I. 15. — 4. Ako se u pogodbenoj izreci sto 
 dopusta, a u odnosnoj protivno navadja ili sa at ili ta- 
 men ili bez njili ; naski: ako i ne, ili kojim dru- 
 gim dopustnim veznikom, n. p. Si non easdem opes ha- 
 bemus, eandem tamen patriam incolimus. Liv. IV. 3. 
 
 IV. U z r o c n i. 
 
 Quia, quoniam, quod, quum, quando, quandoqui- 
 dem, siquidem. 
 
 Quia naznacuje pravi uzrok, koj biva ili se 
 je sbio u zivotu, te potverdjuje onaj cin kano istinu; 
 naski, ako uzrok stoji pred cinom, komu je uzrok, pre- 
 vadja se : buduc da, ako za njim : jer, n. p. Par- 
 thos times, quia diffldis copiis nostris. Cic. fam. II. 
 10. — Qu od naznacuje uzrok, no uvek kano mnenje 
 ili onoga koj govori, ili koga drugoga; naski u pervom 
 slucaju: sto, u drugom, ako je uzrok pred cinom sto, 
 ako li za njim, jer da, n. p. Miltiades proditionis 
 accusatus est, quod, quum Varum expugnare posset, 
 a rege corruptus, infectis rebus discessisset. — Quum 
 naznacuje samo vreme i okolnosti, iz kojili sto sledi, ili 
 jos jasnije, naznacuje uzrok pomesan s vreme- 
 n o m i raznimi okolnostmi, pa zato ide vise u vremene 
 veznike nego ovamo ; naski uvek: kad, n. p. Epami- 
 nondas quum vicisset Lacedaemonios apud Mantineam 
 atque ipse gravi vulnere exanimari se videret, quaesi- 
 vit, salvusne esset clipeus. Cic. fin. II. 30. 
 
 V. Dopusta i. 
 
 1. Quamquam, p rem da, dopusta stvar jamac- 
 nu i izvestuu, te zahteva uvek pokazni, n. p. 
 
165 
 
 Aristides quamquam adeo ex cell eh at abstinentia, 
 nt unus cognomine Justus sit appellatus, tamen exiUo 
 decern annorum multatus est. — 2. Etsi, etiamsi, 
 tametsi dopustaju sad stvar jamacnu i izvestnu, 
 sad neizvestnu i namisljenu, te zahte vaju sad 
 pokazni sad vezni, samo sto drugi dopusta silnije od 
 pervoga a tretji silnije od drugoga, n. p. Etsi abest 
 maturitas aetatis. Cic. fam. VI. 18. Etsi cupidissime 
 expetiium a me sit, tamen non est nostra contentione 
 perfectum. Cic. Att. VII. 3. Ista Veritas etiamsi 
 jucunda non est, mihi tamen grata est. Cic. Att. III. 
 24. Quae etiamsi essent. Cic. n. d. I. 3. — Quae 
 tametsi Caesar intellig ebat, tamen quam mitis- 
 sime potest legatos appellat. Caes. b. G. VII. 43. Me- 
 mini, tametsi nullus m one as. Ter. Eun. II. 1. 
 10. — 3. Quam vis i quamlibet dopustjaju stvar 
 koliko god tko hoce, dakle uvek neizvestnu, 
 te zahtevaju uvek vezni ; naski se prevode optativom 
 ili veznikom ako i, n. p. Quamvis sint demersae 
 leges alicujus opibus , emergunt tamen aliquando. 
 Cic. off. II. 7. — 4. Licet dopusta stvar, o kojoj 
 pisac ili govornik nece da sudi, te zahteva uvek vezni 
 samo sadanjega i prosloga; naski: ako i, n. p. Licet 
 omnes in me terrores imp en decant , succurram atque 
 subibo. Cic. Rose. Am. 11. 
 
 VI. N a m e r n i\ 
 
 1. ut, da, 2. ne, da ne, 3. quo, da tim. Vidi 
 §§. 221, 222, 266—268. 
 
 VII. Posledicni. 
 
 1. ut, da, 2. ut non, quin , da ne. Vidi 
 266—268, 223. 
 
166 
 
 VIII. Prispodobni. 
 
 1. Ut, sicut, velut; kano, kano sto, 2. quant. 
 nego, 3. quasi, utsi, acsi, tamquam, kano da. 
 
 IX. Upitni. 
 
 1. Ne, 2. num, 3. nonne, 4. utrum, 5. an, 
 6. an non, necne. 
 
 1. Veznici u upravnih pitanjih. 
 
 1. Ne se metje, kad se sto pita, za sto se nezna, 
 je li nije li, te se priklapa najvaznijoj reci u izreci; 
 naski: li, n. p. Venit Chaerea. Phaed: Fraterne 
 mens? Ter. Eun. IV. 4. Quid ais, daturne ilia 
 Pamphilo hodie nuptum? Sic est. Ter. And. II. 1.1. 
 
 2. Nonne se metje, kad pisac na svoje pitanje 
 ocekuje j e s t a n odgovor; naski: li s nijecnom ce- 
 stcom ne, n. p. Cam's nonne similis lupo est? Cic. 
 n. d. I. 35. Bestiae nonne pro suo partu ita propu- 
 gnant, ut vulnera excipiant? Cic. Tusc. V. 27. 
 
 3. Num se metje, kad pisac na svoje pitanje oce- 
 kuje nijecan odgovor; naski ponajvise zar, n. p. Num 
 ulla quaestio de Africani morte lata est? certe nulla. 
 Cic. Mil. 7. — Dico, te prior e node venisse in domum 
 Leccae. Num negare audes? Cic. Cat. I. 4. 
 
 2. Veznici u razstavnih pitanjih. 
 
 Upitni veznici utrum i an uzimaju se samo u 
 razstavnih pitanjih, da se naznaci, koju od navedenih 
 stvarih valja potverditi, koju li zanijekati. U ovakovih 
 pitanjih rabi i ne. Najobicniji nacini ovakovih razstavnih 
 pitanjah jesu: 
 
167 
 
 1. Pervo pitanje utrum, u svih ostalih an. 
 
 2. Pervo pitanje ne, u svih ostalih an. 
 
 3. Pervo pitanje num, u svih ostalih an. 
 
 4. Pervo pitanje bez veznika, u svih ostalih an. 
 
 5. Hi ne u drugom pitanju izrazuje se sa annon 
 ili ne, necne. 
 
 Num tabulas habes, an non? Cic. Rose. 
 Am. 9. Utrum dii ignorant quae res maximi sint, 
 an vim non habent, qua tantas res sustineant? Cic. 
 n. d. II 30. Sunt haec tua verba, nee ne? Cic. 
 Tusc. III. 18. Utrum hoc tu parum commeministi, 
 an ego non satis intellexi, an mutasti sententiam? 
 Cic. Att. IX. 2. 
 
 3. An. 
 
 An nestoji nikad u samostalnom pitanju bilo 
 upravno ili neupravno. Kada stoji, valja ga drugcije pro- 
 tumaciti. Stoji pako: 
 
 1. Kad se pitanje samostalno sa an proteze na 
 prednju izreku, ali onda ima uvek nijecno zna- 
 cenje, a dodavsi mu vero, posperdno; naski : 
 ili, n. p. Oratorem vero irasci minime decet, simu- 
 lare non dedecet. An tibi irasci turn videmur, quum 
 quid in causis acrius ac vehementius dicimus? Cic. 
 Tusc. IV. 25. 
 
 2. Kad se pitanje samostalno sa an proteze na 
 prednju izreku, al onda je uvek koja upitna izreka izo- 
 stavJjena, pa ono an ima znacenje kano i nonne, n. p. 
 Quid dices? an bello fugitivorum Siciliam tua virtute 
 liber atam? Cic. Verr. Act. II. 5. 2. 
 
 3. An se metje u samostalnom pitanju s glagolji, 
 koji naznacuju neku neiz ves tno st , n. p. dubito an, 
 incertum est an, nescio an, haud scio an, n. p. Quodsi 
 Valerius extemplo rem fortunae commisisset, haud 
 
168 
 
 scio an magno detrimento certamert staturum fue- 
 rii. Liv. III. 60. 
 
 §. 112. 
 
 Nijecne cestice jesu: non, hand, ne, (neque, neve), 
 zatim: nihil, minime, neutiquam, nequaquam, haudqua- 
 quam, ne-quidem (niti), vix, parum, minus. 
 
 Najobicnija nijecna cestica jest non; hand znaci 
 isto, ali se uzima samo s nekojimi pridavnici i prislovi, 
 haud mediocris, hand magnus, haud parvus, haud sper- 
 nendus; haud multum, haud dubie, haud longe, haud 
 procul, i osobito : haud sane, haud ita s kojim pridav- 
 nikom : haud sane facilis, haud ita facilis ; s gJagolji 
 se redko uzima, osim sa scio; haud scio an. (vidi 
 §. 111. IX. 3. 3=) — Ne nijece stvari, koje dolaze od 
 zelje, a non koje dolaze od uma, to jest: ako necu 
 da tko sto cinf, metnem ne, ako tko sto nezna non; 
 zato se ne metje u izrekah iiaznaeujucih nam em, z e- 
 Iju, zabranu, opomenu, savet, dopustjenje 
 (vidi §§. 265 — 268). Kad se ne spoji sa spojnim vez- 
 nikom, onda se mesto et non metne neque, mesto et 
 ne, n eve. 
 
 %■ H3. 
 
 Kad se u latinskom jeziku u jednoj izreci metnu 
 dve nijecne cestice, onda ona izreka postaje jestnom; 
 u nasem jeziku samo onda, kad se jedna nijecna cestica 
 s kojom recju spoji, n. p. nije neuk, to jest: jest vest. 
 U torn valja paziti, kamo se metnu nijecjne cestice, jer 
 po torn reci menjaju znacenje; ovako postaju ove reci: 
 
 nonnemo, netko nemo non, svatko 
 
 nonnullus, ponajvise u nullus non, svaki 
 
 viseb. nonnulli, nekoji. 
 
169 
 
 nonnihil, nesto, ponesto, nihil non, sve 
 nonnunquam, kadsto. nunquam non, uvek. 
 
 Opazka. Kadsto izreka nepostane jestnom, vec ostane ni- 
 jecna, i to, kad se sto u obce zanijece, pa zatim 
 jedan njegov dio osobitom silom opet zanijece poraocju 
 ne-quidem ill nec-nec, n. p. Non praetereundum est 
 ne id quidem. Cic. Verr. 1. 60. Nihil est Attico 
 mihi nee carius nee jucundius. Cic. 
 
 §. 114. 
 
 Mesto jesinih veznikah et-et, rabe i non modo 
 (solum, tantum), sed (verum) etiam. i potverdjuju 
 drugu izreku osobitom silom; naski se prevadja ili sa: 
 ne samo-nego i, ili pervoj se izreci nista nedoda, a 
 pred drugu se metne da ili d apace, n. p. Non 
 modo falsum illud est, sed hoc verissimum. — Ako 
 je perva izreka nijecna, onda se u drugoj metje sed po- 
 tius, n. p. Hoc non modo non pro me est, sed 
 contra me est potius. Cic. or. III. 20. — Ako su obe 
 izreke nijecne^ onda se metne : non modo non — sed 
 ne-quidem, naski: ne samo ne — nego niti, 
 n. p. Caesaris ac Pompeji non modo res gestas non 
 antepono meis , sed ne fortunam quidem ipsam. 
 Cic. Att. X. 4. 
 
 Odsek cetverti. 
 
 O umetku. 
 
 §. 115. 
 
 Umetci su cestice, koje naznacuju kakovo cutjenje, 
 te nestoje s ostalim govorom u blizem savezu. Dele se 
 na umetke: 
 
170 
 
 1. veselja: io, euoe, euax. 
 
 2. zalosti : heu, eheu, pro, proh, vae. 
 
 3. cuda: o, en, ecce, ehem, kern, aha, atat, pa- 
 pae, vah. 
 
 4. ogavnosti: phui, apage. 
 
 5. uzklika: heus, o, eho, ehodum. 
 
 6. laskanja: eja, euye. 
 
 Od recih, koje rabe kano umetci, valja zapamtiti: 
 made i viseb. macti, slava ti, zivio ! macte virtute; 
 pax, tiho ; malum, jao ; — kad se tko opominje, da 
 sto ucini : age, agite, agedum, ag itedum, ded, 
 deder, dederte; cedo, a mo; sodes (si audes mesto 
 audiesj, ako hoces da slusas; sis (si vis), suit is 
 (si vultisj, ako vam je volja; age sis, ded ako ti je 
 volja. 
 
 Tverdec i kunec se metje se nae, doista, u Ci- 
 ceronu samo pred osobnimi zaimeni u jednobroju: nae 
 ego, nae tu, nae ille ili iste; mehercules, 
 meher cle , medius fidius, mecastor, pol, 
 edepol, tako mi Boga; per deum, per Jovem, 
 proh sancte Jupiter, proh deum fidem, 
 tako mi Boga, tako mi vere. 
 
171 
 
 Dio drugi. 
 
 S k 1 a d n j a. 
 
 §. 116. 
 
 Skladnja uci, kako se pojedine reci u izreci slazu 
 ili skladaju. Izrekom se izrazuje misao. Svaka izreka 
 mora imati subjekt i predikat. Subjekt je osoba ili stvar, 
 o kojoj se govori; predikat je ono sto se o subjektu 
 govori. 
 
 Poglavlje pervo. 
 
 O imenu. 
 
 Glava 29. 
 
 O slaganju predikata sa subjektom. 
 §. 117. 
 
 1. Subjekt je izreke ili samostavnik ili koja 
 rec, koja stoji mesto samostavnika. Ova rec moze biti 
 ili zaime ili pridavnik ili cela izreka. 
 
 2. Predikat je izreke ili samostalan glagolj 
 ili pomocni glagolj esse s kojim samostavnikom 
 ili pridavnikom. 
 
172 
 
 Experientia docet. Scelera puniuntur. Ego credo; 
 tu dubitas ; mufti audiunt. Sapiens non irascitur. Pro 
 patria mori dulce et decorum est. Quod ad me tua 
 manu scripsisti. mihi gratissimum fuit. Cicero erai 
 consul. Nemo fit casu bonus. 
 
 §. 118. 
 
 U* svakoj se izreci mora predikat slagati sa svojim 
 subjektom; zato se glagolj slaze sa subjektom u osobi 
 i broju, ime pako, bilo samostavnik ili pridavnik u 
 broju, spolu i padezu; kod nas se ime kano predi- 
 kat moze i sloziti sa subjektom u padezu i postaviti u 
 instrumental, n. p. Tu scribis; nos legimus; virtus ma- 
 net ; divitiae pereunt ; animus est immortalis, corpus 
 mortale; vita brevis est, ars longa; nos (viri) sumus 
 liberi; vos (feminae) estis pavidae ; nomina sunt odio- 
 sa; Indus est omnium fluminum maximus. 
 
 Opazke. 
 
 1. Ako je predikatom samostavnik, koj je samo jednoga 
 spola, metje se u torn spolu, bio subjekt koga mu drago 
 spola; n. p. Virtus est summum decus; senectus 
 ipsa est morbus. — Ako je predikatom osoba, kojoj je 
 ime razlicita muzkoga i zenskoga spola, mora se 
 slagati sa svojim subjektom u spolu i broju; n. p. 
 Stilus est optimus dicendi effector atque m agi- 
 ster. Justitia omnium est domina et regina virtu- 
 tum. Athenae omnium doctrinarum inventrlces 
 fuerunt. 
 
 2. Ako se samostavnikom zenskoga ili srednjega spola 
 naznacuju muzke osobe, onda se predikat kadsto 
 slaze s tim muzkim spolom; n. p. Capita conju- 
 
 f ) Sto nije ovde o nasem jeziku posebice napomeDuto, o torn valjaju 
 ista pravila, koja i u latinskom jeziku. 
 
173 
 
 rationis ejus virgis caesi ac securi percussi sunt. 
 Liv. X. 1. 
 
 3. Ako je subjektom ime skupno, predikat se postavlja ce- 
 sto u visebroj i slaze sa spolom osobah, koje ime skupno 
 naznacuje, n. p. Pars perexigua, duce amisso, Romam 
 inermes delati sunt. Liv. II. 14. Locros omnis 
 multitu do abeunt. 
 
 4. Ako je subjektom j ednobrojnik, a predikatom vise- 
 brojnik ili naopako, onda se vezni glagolji, {esse, fieri, 
 putare itd.^, ako se za predikat ili koju u predikat iducu 
 rec postave, slazu s predikatom, n. p. Contention suis 
 rebus esse maximae sunt certissimaeque divitiae. 
 Cic. parad. VI. 3. Ea loca, proximo. Karthaginem, 
 Numidia appellatur. Sail. Jug. 21. — Ako li stoje 
 vezni glagolji pred predikatom, samo se onda slazu s pre- 
 dikatom, ako je subjekt straga, n. p. Aude nunc de tuo 
 considatu dicere, cujus fuit initium ludi Compi- 
 talicii. Cic. Pis. 4. 
 
 §. 119. 
 
 Ako je u kojoj izreci vise subjekt ah, valja se 
 ravnati po ovih pravilih : 
 
 1. Ako se sa vise recih naznacuje vise subjektah, 
 predikat se" metje u visebroj; to biva uvek kod zivoti- 
 njah, n. p. Castor et Pollux ex equis pugnare 
 visi sunt. Cic. n. d. II. 2. Ius et injuria diju- 
 dicantur. Cic. leg. I. 16. 
 
 2. Ako li se sa vise recih naznacuje jedan 
 subjekt, kano celost, predikat se metje u jednobroj; 
 to biva uvek kod srodnih recih; n. p. Quum t em- 
 pus nece ssitasque postulat, decertandum manu 
 est et mors servituti turpitudinique anteponenda. 
 Cic. off. I. 23. 
 
 3. Ako su spojeni subjekti istoga spola, predi- 
 kat uzima isti spol; ako li su razna spola, onda se 
 
174 
 
 iizima predikat zivucih bitjah muzki, a nezivucih ili 
 pomesanih, to jest zivucih i nezivucih srednji spol 
 uvek visebroja. — Nas se jezik slaze u ovom s latin- 
 skim, osim dva slucaja: I£ad su spojeni subjekti ili ne- 
 zivuce stvari ili pomesana spola, predikat se slaze ili 
 s najblizim subjektom, ili ako treba sve skupa uzeti, onda 
 se doda rec „stvari" pa se s njom predikat slaze: 
 
 Pater mihi et mater mortui sunt. Ter. Eun, HI, 
 3, 11. — Decern ingenui, decern virgines, patrimi 
 omnes, matrimique, ad id sacriftcium adhibiti sunt, 
 LXXXVII. — 2. Secundae res, imperia, honores, vi- 
 ctoriae fortuita sun t. Cic. off. II. 6. Labor , v o- 
 luptasque, dissimillima (razlicite stvari) natura, 
 societate quadam inter se naturali sunt juncta. Liv. 
 V. 4. Romani r eg em regnumque Macedoniae sua 
 futura sciunt (njihovo) Liv. XL. 10. 
 
 Opazke. 
 
 1. Kadsto se predikat, ako su subjekti razna spola, slaze 
 samo s jednim ili najbiizim, ili najvaznijim, ako i nije 
 upravo najblizi; tako i u nas, n. p. Visae nocturno 
 tempore faces ardor que coeli Cic. Cat. III. 8. 
 Tli rasybulus conte mp tus est a tyrannis at que ejus 
 solitudo. Nep. Thras. 2, 2. Brachia modo atque 
 humeri liberi ab aqua erant. Caes. b. G. VII. 56. 
 Urbes cast ell a que Africae non muris cinctae 
 sunt, non in montibus po sitae. Sail. Jug. XXII. 3. 
 
 2. Sve ako su spojeni subjekti istoga spola, no 
 nezivuce stvari osobito zenskoga spola, predi- 
 kat se uzima kadsto u srednjem spolu visebroja; u 
 nas nikad, vec ako su svi visebroja, predikat se 
 metje u visebroj zenskoga spola, ako li su jedno- 
 broja ili razna broja, predikat se slaze s najblizim, 
 ili se doda: stvari, pa se s ovim predikat slaze, 
 n. p. Ira et avaritia imperio potentiora sunt. 
 Liv. XXXVII. 32. Shdtitia et temeritas et injustitia 
 
175 
 
 fugienda sunt. Cic. fin. III. 11. Croeso devicto 
 et vita et patrimonii partes et urbs Barene 
 concessa sunt. 
 
 4. Ako je od vise spojenih subjektah jedno zaime 
 perve osobe, predikat se metje u pervu osobu 
 visebr oj a; ako li je pako medju njimi zaime druge 
 osobe a nijedno perve, predikat se metje u drugu 
 osobu visebr oj a; no moze se predikat sloziti takodjer 
 samo s najblizim subjektom ; tako i u nas. 
 
 Si tu et Tullia, lux nostra, valetis, eg o et 
 suavissimus Cicero valemus. Cic. div. XIV. <•>. — 
 Et ego et Cicero meus flagitabit. Cic. Att. 
 IV. 17. Vos ipsi et senatus frequens restitit* Cic. 
 
 Glava 30. 
 
 O atributu, pridevku i potanjem oznacenju 
 zaimenom pokaznim i odnosnim. 
 
 §• 120. 
 
 Samostavnik se moze potanje oznaciti i bez gla- 
 golja kojim imenom (samostavnikom, pridavnikom, zai- 
 menom , dionikom , brojnikom). Ako se samostavnik 
 oznaci pridavnikom, pa ako se oba jednako protezu na 
 jedan glagolj, to se zove epitet; n. p. Pametni se 
 ljudi nikad neserde; f— ako li se pridavnik od samo- 
 stavnika nekim nacinom tako razstavi^ da se oba ne- 
 mogu kano jedan pojam na glagolj jednako proteg- 
 
176 
 
 nuti, to se zove atribut ili predikat, n. p. Caesara 
 oplakivahu svi gradjani , dobri i zli. Caesar bijase 
 hrabar. — Ako se samostavnik oznaci samostavnikom, 
 to se zove atribut; n. p. Alexander kralj; Cicero 
 govornik itd. Ako li se samostavnik oznacuje pri- 
 davnikom i samostavnikom poput kratke izreke, to se 
 zove pridevak; n. p. Alexander, kralj macedon- 
 ski. — Pridavnik kano epitet, ako se proteze na 
 stvar izvestnu, uzima se u izvestnom obliku, ako li na 
 neizvestnu u neizvestnom; n. p. Glasoviti govor- 
 nik Cicero. Mudru coveku jedno oko dosta. — Pri- 
 davnik kano atribut i kano predikat uzima se uvek 
 u neizvestnom obliku; n. p. Poznam coveka, do- 
 bra i postena. Virgil bijase slavan pesnik. — 
 Pridavnik u pride vku uzima se uvek u neizvestnom 
 obliku, osim ako se pridavnik, dodavsi mu (barem u 
 misli) koje pokazno zaime osobitom silom na izreceni 
 samostavnik stegne; n. p. Hortenzij, vest govornik, bi- 
 jase Ciceronov takmac. Cicero, (taj) vatreni i ne- 
 prestrasni branitelj domovine, pade od kervnicke 
 ruke. 
 
 §. 121. 
 
 Atribut se mora sa svojim samostavnikom sla- 
 gati u spolu, broju i padezu; n. p. Sub idem 
 fere tempus ab Attdlo rege legati venerunt, nun- 
 tiantes Asiae quoque civitates sollicitari. Liv. XXXI. 2. 
 
 Opazka. Ako je atributom samostavnik, koj se proteze 
 na dve osobe razna spola, slaze se uvek s muzkim, ili 
 se svakomu doda posebni atribut; pa ovo se poslednje 
 i u nas metje, n. p. Legati ab Ptolemaeo et Cleopatra 
 re gib us. Liv. XLIV. 19. ili Ptolemaeo rege et Cleo- 
 patra regina. 
 
177 
 
 §. 122. 
 
 Pridevak se mora slagati sa svojim samostavnikom 
 u padezu, i ako je moguce, u spolu i b.roju, n. p. 
 Apud Her o do turn , pair em historiae, sunt innume- 
 rabiles fabulae. Romani cum Tigr ane, Armeniorum 
 rege, grave helium gesserunt. Beata vita tarn diu per- 
 manet quam ipsa ilia effec trix beatae vitae sapien-* 
 tia. Brutus et Cassius, interfectores Caesaris? 
 in gens helium movebant. 
 
 Opazka. Cesto se u aiributu i pridevku naznacuje vreme 
 i uzrok koje stvari; u nasem se jeziku pred atribut ili 
 pridevak metne: kano, n. p. Cato seneoe (kano 
 starac) literas Graecas didicif. 
 
 §. 123. . 
 
 1. Zaime pokazno i odnosno , ako stoji samo, 
 mora se slagati ?i sa samostavnikom, na koji se pro- 
 teze, u spolu i broju; padez se ravna po naravi 
 izreke, n, p. Turn tu, Juppiter , qui iisdem, qui- 
 bus tirbs, auspiciis a Romulo es constitutus, quern 
 statorem hujus urhis atque imperii vere nominamus, 
 hunc et hujus socios aeternis supliciis vivos mor- 
 tuosque mactahis. 
 
 2. Ako se zaime neproteze na jednu rec, nego 
 na celu misao ili izreku , mora stajati u srednjem 
 spolu, n. p. Timoleon, id quod difficilius putatur, 
 multo sapientius tulit secundum, quam adversam 
 fortunam. Nep. Tim. I. Lacedaemonii Agin regem, 
 quod nunquam antea apud eos acciderat, necave- 
 runt. — Ako je u izreci sa zaimenom jos koj oznacujuci 
 samostavnik, onda se zaime slaze sa samostavnikom; 
 u nas ostaje u srednjem spolu , n. p. Idem velle 
 atque nolle, ea demum firma amicitia est. Sail. 
 
 Slovn. jez. latinsk. 12 
 
178 
 
 Cat. 20. Romae fanum Dianae populi Latini cum 
 populo Romano fecerunt; ea erat confessio, caput 
 rerum Romam esse. Liv. I. 45. 
 
 3. Ako je u odnosnoj izreci s odnosnim zaimenom 
 jos koj oznacujuci samostavnik , (spojen ponajvise 
 glagolji esse, fieri, dicere , vocare itd.), odnosno se 
 zaime slaze ponajvise s ovim samostavnikom ; ii nas 
 se slaze sa samostavnikom prednje izreke, n. p. Pom- 
 pejus . quod imperii Roma'ni lumen fuit, exstinctus 
 est. Cic. Phil. V. 14. Domicilia conjuncta, quas 
 urbes dicimus , moenibus sepserunt. Cic. Sext. 40. 
 Animal hoc providum, sag ax , multiplex, acutum, 
 manor, plenum rationis et consilii, quern vocamus 
 hominem, praeclara quadam conditione generatum 
 est a summo deo. Cic. \tg. I. 7. 
 
 Opazka. Ako se zaime proteze na rec, kojoj je samo- 
 stavnik atributom, zaime se moze slagati i s jednim 
 i s drugim, n. p. F lumen Rhenus, qui agrum 
 Helvetiorum a Germania dividit. Caes. b. G. I. 2. 
 Flumen Scaldis, quod influit%n Mosam. Caes. b. 
 G. VI. 33. 
 
 §. 124. 
 
 Latini metju cesto visebroj, gde mi uzimamo jedno- 
 broj, naime: 
 
 1. Mesto ego veli se cesto nos, mesto mens, 
 noster (no nikad vos mesto tu) , n. p. Nos, 
 dico aperte , consules desumus; ja, konzu! , ne- 
 radim kako bi valjalo. Sex libros de republica tunc 
 scrip si mus, quum gubernacula reipublicae tene- 
 bamus. Cic. 
 
 2. Latini , kad hoce da naznace razne versti ab- 
 straktnih pojmovah, uzimaju rec u visebroju, gde 
 mi metjemo ili jednobroj ili dodajemo rec: versti, 
 n. p. Sapiens nostras ambitiones levit ates que 
 
179 
 
 contemnit. Cic. Tusc. V. 36. Amo idu i naravski 
 pojavi : nives , grandines , pluviae , imbres , sneg, 
 tuca, kisa. 
 
 3. Kad se latinski pridavnik ili zaime proteze na 
 vise neimenovanih stvarih, metje se u visebroj srednjega 
 spola; u nas je uvek jednobroj , n. p. Omnia prae- 
 clara vara; nimis mult a coguntur audire quibus iota 
 commissa est respublica ; ergo ilia falsa fuerunf, 
 quae certe vera exstitissent , si Mil o admisisset illi- 
 quid. Ako se ovakovi izrazi metnu u padez, u kojem 
 neima razlike izmedju spolah, onda se i u nasem i u la- 
 tinskom jeziku doda ree: res, stvari, n. p. omnium 
 bonarum rerum neg lectio. 
 
 4. Za zivotinje uzimaju Latini jednobroj gde 
 nam rabi visebroj , n. p. Semper boni assiduique do- 
 mini tota villa locuples est; abundat porco , haedo, 
 agno, gallina. Isto tako povestnikom rabi: miles, 
 eques, pedes, sto nam: vojaci, konjanici, 
 pesaci. 
 
 Odsek drugi. 
 
 porabi padezah. 
 
 Glava 31. 
 
 nominativu. 
 
 §• 125. 
 
 1. Subjekt svake izreke stoji u nominativu. 
 
 2. Ime kano predikat metje se u nominativ, ako je 
 sa subjektom spojeno glagolji esse, biti; exsistere, 
 
 i2* 
 
180 
 
 fieri, evadere , postati; manere , ostati; 
 videri, ciniti se; apparere, pokazati se, 
 pojaviti se; kano i s terpnimi glagolji: diet, 
 vocari, appellari , zvati se; putari, haberi, 
 derzan biti, ere art, biti imenovan itd.; u nas 
 moze ostati u nominativu i preci u instrumental; no 
 kod glagoljah : biti derzan, smatran, nesmije biti 
 nominativ, vee ili instrumental iii akuzativ s predlo- 
 gom za. 
 
 Nonnullos videmus, qui or at ores evadere non 
 potuerunt, eos ad juris studium devenire. Cie. Mur. 13. 
 lustitia erga deos religio dicitur, erga parentes 
 pi etas. Cic. part. 22. Consul omnibus centuriis 
 Sulla renuntiatus est. Cic. Sulk 32. 
 
 Glava 32. 
 
 O v o k a t i v u. 
 
 §. 126. 
 
 Vokativ se u latinskom jeziku metje uvek za 
 jednu ili vise recih u izreci; u nas moze biti i na 
 pocetku. 
 
 Caesar prolapsus in egressu navis , teneo te, in- 
 quit, Africa! Vincere sets, Hannibal, victoria uti 
 nescis. Sollicitabat me tua, mi Tiro, valetudo. 
 
 Glava 33. 
 
 O a k u z a t i v u. 
 
 §. 127. 
 
 Akuzativ se metjV, kad cinjenje glagolja 
 prelazi na koju stvar; ova se stvar zove predmet 
 
181 
 
 (objekt); s toga mogu samo one izreke imati pred- 
 met, u kojih je prelazan glagolj. — Giede akuzativa 
 velika je razlika medju nasim i latinskim jezikom ; 
 jer Latini metju uvek u akuzativ onu rec, na koju 
 prelazi cinjenje glagolja, a mi samo onda, kad se 
 uzima eel a stvar, uzlma li se samo dio koje 
 stvari , onda ju metjemo i bez partitivnih cesticah 
 i zaimenah u genitiv; — pa osim toga, mi metjemo 
 u nijecnih izrekah predmet u genitiv , sto Latini 
 necine ; ovakove dakle nase genitive treba prevoditi 
 latinskimi akuzativi. — Ako je prelazan glagolj 
 ujedno tvoran, tvorna se izreka moze pretvoriti 
 u terpnu; pa onda predmet postaje subjektom i 
 postavi se u nominativ, a subjekt se postavi u ablativ 
 (ako je subjekt bio stvar) ili s predlogom a ili ab 
 (ako je subjekt bio osoba); a glagolj tvorni pretvori 
 se u terpni istoga vremena; u nas se terpna izreka 
 samo onda uzima, kad se u tvornoj nenavadja cineca 
 osoba ; latinska se dakle terpna izreka prevadja naskom 
 tvornom; ako li pako treba porad stilistickih uzrokah od 
 nevolje postaviti terpnu izreku. onda se postupa kano 
 u latinskom jeziku, samo sto se bivsi subjekt metje 
 u genitiv s predlogom o d. 
 
 Deus creavit mundum. Egestas acuit indu- 
 striam. Prava colloquia corrumpunt honos mores. 
 Romulus Romam urbem condidit. Virtus et conciliat 
 amicitiam et conservat. Syri venerantur pro dea 
 piscem. Caesar agros h ostium populatus est. Populus 
 Romanus Numantiam de/evit , Carthaginem sustulit. 
 Corin th um disjecit. 
 
 Opazke. 
 
 1. Nekoji glagolji imaju uz neprelazno i prelazno zna- 
 cenje, pa kano takovi zahtevaju akuzativ, ovakovi 
 su svi glagolji, koji neugodno cutjenje naznacuju, 
 
182 
 
 n. p. doleo, nepre). zalostim se; prelaz. zalim; fa 
 geo, neprel. tugujem, pre!, pomilujem; fleo. nepre 
 placem; prel. oplakujem, despero, fastidio , gemt 
 horreo, lacrimo, lamentor, moereo ploro, n. p. Om 
 nes boni casum luctumque meum doluerunx 
 Nn lla a m is sum proelio c o nj ug em f'levit. Mag i 
 omnes publicum quam privatum fortunai 
 lug eb ant. Conscia mens recti famae mendaci 
 ridet. 
 
 2. Samo neprelazni glag-olji nemogu imati uza se akuza 
 tiva samostavnika , vec zaimena iii pridavnika sred 
 njega spola, n. p. Ut rum que laetor, et sine do 
 lore corporis te fuisse et animo valuisse. Cic. fair 
 VII. 1. Unum sentimus omnes, unum studemm 
 malorum hominum conatum avert ere a republics 
 Cic. Phil. VJ. 7. 
 
 3. Nekoji neprelazni glagoiji , naznacujuci kretanjt 
 kano: ire, vadere, gradi, venire, currere, volar t 
 stare, ako se sastave s nekojimi predlozi, postan 
 prelazni i zahtevaju akuzativ; ovakovi predlozi jesu 
 circum, per, praeter, tra?is, super; to ist 
 biva i u nas, n. p Antonius circumibat vete 
 ran os , ut acta Caesaris sancirent. Cic. Att. XIV 
 21. Sententiae saepe acutae non acutorum homi 
 nam sensus praet ervolant. Cic. or. III. 1 
 Peccare est tamquam t r an sire line a s. Cic 
 part. III. 1. 
 
 4. Nekoji neprelazni glagolji, . sastavljeni s predlozi a a 
 con i in, ako promenjuju smisao, zahtevaju aku 
 zativ, n. p. adire aliquem, uteci se komu (prosil 
 ga), adorior, aggredior, navaliti na, udariti na; con 
 venire aliquem, sresti se s kim, razgovorih koga 
 ineo societatem, sklopiti druztvo; adire, inire magi 
 stratum, zauzeti cast, n. p. Atilium sua manu spar 
 gentem semen, qui missi erant, conveneruni 
 Cic. Rose. Am. 18. 
 
 5. Ako se znacenje nemenja, onda se glagolj slaze s; 
 ad, in; adorior uvek s akuzativom, aggredior 
 kad znaci: poceti, s akuzativom samim i s pred 
 logom ad. 
 
183 
 
 §. 128. 
 
 Ovi glagolji, koji se naski na razan nacin prevode, 
 zahtevaju u Latinah akuzativ: aequo i aequiparo , 
 uzporediti se s kirn ili biti prama komu u necem; de- 
 ficit), nestaje mi cesa; de-ef-i subter-fug io, iz- 
 beci i oteti se cemu; sequor, ici za cim i poslije cesa 
 ili povesti se za cim; sector, teziti za cim; imitor, 
 nasledovati sto i povesti se za cim. 
 
 Philopoemen quern vis clarorum virorum virtute 
 aequahat. Nemo est, qui factis te aequiparare queat. 
 Non stadium, sed aetas et vires me deficiunt. Mortem 
 nemo potest effugere. Gloria virtu tern tanquam umbra 
 sequitur. Tullus Hostilius, qui Numam Pompilium 
 in imperio secutus est, ferocior etiam Romulo fait. 
 Alexander Magnus luxuriosa convivia sectabatur. 
 Imitari deb emus agros fer tiles, qui multo plura 
 reddunt quam acceperunt. 
 
 Opazka. Fugio se prevadja naski: neznam, osobito 
 kad se uzima neosobno, n. p. Te non fugit (znas), 
 quam sit ea res difficilis. Saepe fit, ut etiam perspi- 
 cacissimos ea, quae sunt ante oculos posita, 
 fu giant. — Aemulari, natecati se s kirn; adulari, 
 laskati komu, zahtevaju ak.; no aemulari se u latinskom 
 jeziku slaze i s dativom osobe, n. p. Quod me Aga- 
 memnonem aemulari put as, falleris. Nep. Epam. 5. 
 lis aemulamur, qui ea habent, quae nos habere cupi- 
 mus. Cic. Tusc. I. 19. 
 
 §. 129. 
 
 Neosobni glagolji: miseret, zao mi je koga; 
 piget, merzi me sto; poenitet, kajem se radi 
 cesa; pudet, stid me je cesa; taedet, gadi mi se 
 sto; decet i dedecet, pristoji mi se sto, dolikuje 
 
184 
 
 mi sto, zahtevaju akuzativ osobe, a ono sto probudjuje 
 culjenje, izrazuje se ili glagoljem ili imenom; u 
 pervom se slucaju postavlja i u latinskom i u nasem 
 jeziku neo predeljeni , u drugom pako latinski se 
 metje s pervih pet glagoljaii genitiv, a s dva po- 
 slednja nominativ; naski sad genitiv sad nominativ 
 nacinom vise navedenim. 
 
 Quis est, quern irriti incepti non pigedt? 
 Ilium lauda et imltare, quern non piget mori pro 
 patria quum juvat vivere. Geminat peccatum, quern 
 delicti non pudet. Socratem non puduit fateri 
 se multas res nescire. Miseros saepe taedet vitae. 
 Taedet me eadem audire millies. Eorum non 
 magis miseret , qui noslram misericordiam non re- 
 quirimt, quam qui illam efflagitant. Ira or at or em 
 minime decet , simulatio non dedecet. Judicem 
 decet non solum manus sed etiam oculos abstinentes 
 habere. 
 
 §. 130. 
 
 Glagolji , koji naznacuju : uciniti, imenovati 
 izabrati, derzati, smatrati, pokazati seza- 
 htevaju dva akuzativa: predmeta i predikata; naski pre- 
 dikat moze stajati i u akuzativu i u instrumentalu , osim 
 kod glag-oljah smatrati, imati, derzati, gde stoj 
 akuzativ s predlogom z a. 
 
 Et secundas res splendidiores facit ami- 
 citia et adversas partiens communicansque leviores 
 Cic. am. 6. Testamento fecit haeredem filiam 
 Cic. Verr. I. 43. Ciceronem universus pdpulu, 
 consulem declaravit. Cic. Pis. I. Oct avium su 
 Caesarem salutabant. Cic. Att. XIV. 12. Socrate. 
 totius mundi se incolam et civ em arbitrabatur 
 Cic. Tusc. V. 37. Bene Ennius iram initium dixi 
 insaniae. Cic. Tusc. IV. 23. 
 
183 
 
 Opazka. Svi ovi glagolji zalitevaju u terpnom obliku dva 
 nominativa. (Vid. •§•. 125.) 
 
 §. 131. 
 
 Glagolji eel are i do cere sa svojimi sastavlje- 
 nici zahtevaju dva akuzativa: osobe i predmeta, na 
 koje se njihovo einjenje proteze; to valja i u nasetn 
 jeziku glede glagolja uciti, no zatajiti zahteva da- 
 tiv osobe i akuzativ predmeta, n. p. Philosophia nos 
 quum ceteras res omnes, turn (quod est difficil- 
 limum) docuit, ut nosmet ipsos nosceremus. Cic. 
 leg. I. 22. Non te celavi hunc sermon em. Cic. 
 ad div. II. 16. 
 
 Opazka. Mesto akuzativa predmeta uzimaju ovi glagolji 
 ablativ s predlogom de, pa to se kod eel are moze 
 a kod do cere mora uciniti, kad znaci: up ut iti, 
 izvestiti; naski: uputiti koga u cem, a izvestiti koga 
 o cem, n. p. Cur de tanta re celare me voluisti? 
 Equidem soleo dare operam, ut de sua qulsque re 
 me ipse doceat. Velim, de omnibus rebus me 
 diligentissime edoceas. U terpnoj izreci prelazi aku- 
 zativ osobe u nominativ, a akuzativ predmeta ostaje, 
 al ovaj se nacin uzima samo s dionikom , n. p. 
 Legiones Latinae mil iti am Rom an am edoctae. 
 Liv. VI. 32. — S glagolji doceo i disco prelazi 
 glasbeni nastroj u ablativ bez predloga, n. p. 
 Socratem fidibus docuit nobilissimus fidicen. Cic. 
 ad div. IX. 22. — Discebant fidibus antiqui. 
 Cic. sen. 8. 
 
 §. 132. 
 
 Dva akuzativa : osobe i predmeta , zahteva najvise 
 glagoljah znacecih : traziti, prositi i pitati; 
 isto i u nas. 
 
 Inventus est, qui parentes pretium pro 
 sepultura liberum posceret. Cic. Verr. I. 3. Cae- 
 
186 
 
 sar Aednos fr amentum flagitabat. Caes. b. 
 G. I. 16. Achaei regem auxilia rogabant 
 Li v. XXVIII. 5. Pu si on em quemdam Socrates 
 apud Platonem interrogat quae dam geometrica. 
 Cic. Tusc. I. 24. 
 
 Opazka. Mesto akuzativa osobe moze se s glagolji tra- 
 ziti i prositi metnuti i ablativ sa a; naski se to 
 veli: traziti sto od koga, no prositi koga za 
 sto; — mesto akuzativa predmeta moze se s glagolji: 
 pitati postaviti i ablativ sa de; naski takodjer: pitati 
 koga za sto, n. p. Hoc a me munus universa po- 
 poscit provincia. Amicus ab amico nihil nisi 
 honestnm postulabit. Visne ut iisdem de rebus te 
 latine interrogem? — U terpnoj izreci pretvara 
 s*» akuzativ osobe u nominativ, akuzativ predmeta 
 ostaje, n. p. Pompejus in senatu plerumque primus 
 rog ab.atur s ententiam. 
 
 §. 133. 
 
 S glagolji moneo, admoneo , hortor moze 
 se uz akuzativ osobe postaviti i akuzativ predmeta, ako 
 se izrazuje srednjim spolom zaimena 111 zai- 
 menoga pridavnika; naski mesto akuzativa pred- 
 meta postavlja se genitiv sa porad; n. p. Discipu- 
 los id unum moneo, ut praeceptores non minus 
 qaam ipsa studia ament. Quint. II. 9. 1. Hoc te jam 
 dudum hortor. Cic. Cat. I. 5. 
 
 Opazka. Dva akuzativa zahtevaju i glagolji sastavljeni 
 s predlogom trans porad toga, sto se ovaj predlog 
 pred padezem izostavlja, no kadsto se i metje; naski 
 se uvek metje predlog preko, n. p. Caesar exer- 
 citum Ligerim transducit. Caes. b. G. VII. 11. 
 Caesar ab Ariovisto postulavit , ne quam hominum 
 multitiidinem trans Rhenum in Galliam transdu- 
 ceret. Caes. b. G. I. 35. 
 
187 
 §. 134. 
 
 Mera vremena i prostora postavlja se i u latinskom 
 i nasem jeziku u akuzativ, kad se pita: 
 
 kako visoko? kako duboko ? kako daleko? 
 
 kako dugo? kako debelo? kako siroko? 
 
 koliko vremena ? 
 
 Razumeva se pako samo po sebi, buduc da su 
 u nas glavni brojnici od pet pocamsi samostavnici, 
 da se drugi samostavnik, sto s brojnikom dolazi, po- 
 stavlja u genitiv visebroja, a brojnici do cetiri da se 
 sa samostavnikom metju u dvobroj , sto kod Latinah 
 nebiva. 
 
 Elephas alias est duodecim pedes vel qua- 
 tuordecim. Caesar fossam quinque pedes altam, duo- 
 decim latam, et centum pedes long am duett. Glacies 
 jam crassa est quatuor digitos. Non amplius quam 
 septem horas dormiebat Augustus. Quaedam bestiolae 
 unum tantum diem vivunt. 
 
 Opazke. 
 
 1. Na pitanje: kako daleko, moze osobito s rednimi 
 brojnici stajati i ablativ, n. p. Ariovisti copiae a 
 Caesaris castris ducentis quattuor et viginti 
 
 passibus aberant. Ancus Marcius apud ostium 
 Tiberis civitatem sexto decimo milliario ab 
 urbe condidit. . 
 
 2. Na pitanje: koliko vremena metje se kadsto i abla- 
 tiv, ali onda se neuzirna celo vreme, nego vreme, 
 u kojem se je sto dogodilo. — Hoc'e li se pako trajanje 
 vremena jos silnije izraziti, metje se per; naski kroz 
 ili pridavnik: cio u akuzativu, n. p. Triginta annis 
 (ne punih 30 god.) vixit Panaetius posteaquam illos 
 libros edidit. Cic. Off. 111. 2. Incendium per dims 
 nodes tenuit. Liv. XXIV. 47. 
 
188 
 
 §. 135, 
 
 Imena gradovah i manjih otokah, kad se 
 naznacuje kretanje onamo na pitanje kamo? postav- 
 Ijaju se u akuzativ bez predloga; naski s predlo- 
 gom U ili na. — Na pitanje odakle? postavljaju se 
 ista imena u ablativ bez predloga; naski u genitiv s 
 predlogom iz. — Kad se naznacuje mirovanje, na pi- 
 tanje gde? metju se jednobrojnici pervoga i drugoga 
 sklanjanja u genitiv, visebrojnici pako i sva imena 
 tretjega sklanjanja u ablativ bez predloga; naski sva 
 u prepozicional s predlogom U, — line .a pako der- 
 zavah i pokrajinah metju se na pitanje: kamo? 
 k akuz. sa in; na pitanje: gde? u ablativ sa in, a 
 na pitanje: odakle? u ablativ sa ex; naski kano i 
 imena gradovali. 
 
 Hannibal ires modios annul ovum misit Car- 
 thagine m. Juvenes Romani A th e n a s studiorurn 
 causa proficiscebantur. Demaratus , Tarquinii regis 
 pater, Tarquinios C or in t ho fugit et ibi fortu- 
 nas suas constituit. Romae consuies , Athenis 
 archontes , Carthagine sufetes site fudices quot- 
 annis creabantui\ 
 
 Opazke. 
 
 1. Kadsto se imena derzavali i pokrajinah, osobito otokah 
 slazu kano i imena gradovah, a kadsto se imena 
 gradovah slazu s predlozi, pa predlozi ab i ad mo- 
 raju se postaviti. kad se nenaznacuje grad, vec samo 
 njegova okolica; nasTti od i k., n. p. Bello 
 Persico Athenienses sua omnia, quae moveri poterant, 
 partim S al amine m, partim Troezenem aspor- 
 tarunt. Nep. II. 2. A Co ri nt ho Quinctius Anti- 
 cyram trajecit. Li v. XXII. 40. Patriae signa a 
 Brundusio inferebat. Cic. Phi!. 5. 8. Miles pro- 
 
fectas sum ad Cap nam, quint o anno post ad 
 Tarentum. 
 
 Ako s imeni gradovah dolaze u pridevku ili atributo 
 reci urbs, oppidum, locns, onda se pred nje 
 na pitanje: kamo? i odakle? postave predlozi, 
 n. p. Consul pervenit in oppidum Cirtam. Sail. Jug. 
 102. Fonteji germs Tusculo , ex clarissimo muni- 
 cipio profectum. Cic. Font. 14. — Na pitanje : gde? 
 ako su one reci pred imenom grada, postavlja se 
 pred nje predlog, pa onda se mora vlastito ime, bila 
 'koga mu drago sklanjanja, postaviti u ablativ, ili u 
 genitiv; u nas stoji uvek u istom padezu, n. p. In 
 oppido Cittio. Nep. Cim. 3. In oppido Antio- 
 chiae. Cic. Att. V. 18. — Ako il su one reci za imeni 
 vlastitimi, predlozi se mogu ili postaviti, ili izo- 
 staviti; isto i u nas, n. p. Albae constiternnt , in 
 urbe opportuna. Cic. Phil. IV. 2. Archias natus est 
 Ant iochia e, celebri quondam urbe ac copiosa. 
 Cic. Arch. 3. 
 
 Kano imena gradovah slazu se i reci: domus i rus; 
 dakle: domitm {domos kad je vise posedoynikah), 
 kuci, kucam: rus, na polje; domo, od kuce; rure, s. 
 polja; domi, kod kuce, doma; ruri (rure), na polju. 
 — Domus u genitivu domi uzima i potanje ozna- 
 cenje zaimenah posedovnih meae, tuae, suae, 
 nostrae, alienae, u mojoj kuci, kod mene itd. 
 pa i drugi koji genitiv; kano domi Caesar is, kod 
 Cezara, u Cezarovoj kuci. Cic. Att. I. 12. — No s dru- 
 gimi pridavnici mora se postaviti in s ablativom, kano : 
 in ilia domo, in domo magna itd. 
 
 Na pitanje: gde? metje se i genitiv humi, na tlih; 
 genitiv domi slaze se takodjer s genitivi belli i 
 militiae, u miru i u ratu, n. p. Hoc videtur altius 
 esse, quam ut id nos humi strati suspicere possimus. 
 Cic. or. III. 6. Quousque humi defixa tua mens erit? 
 Cic. rep. VI. 17. P. Crassi, L. Caesaris virtus domi 
 militiae que cognita est. Cic. Tusc. V. 19. Quibus- 
 cunque rebus vel belli vel domi poterunt, rempubli- 
 cam augeant. Cic. off. IL 24. 
 
190 
 
 §. 136. 
 
 Akuzativ se metne, kad seodradosti, zalosti, 
 zacudjenja itd. uzklikne; naski genitiv. 
 
 fallacem hominum spem fragilem- 
 que fortunam et inanes nostras conten- 
 tiones! Cic. or. III. 2. Vestra beneficia mihi erepta 
 sunt, ehen me miserum! Sail. Jug-. 14. Me 
 coecum, qui haec ante non viderim. Cic. Att. X. 
 10. t err am be at am, quae hunc virum excepe- 
 ritf Cic. Mil. 38. 
 
 Opazka. Ovih uzklikah nevalja pomesati s uzklici, kojimi 
 se komu prigovara; jer u ovom se slucaju metje 
 vokativ, n. p. dii immor tales ! non intelligunt 
 homines, quam magnum vectlgal sit parsimonia! 
 Cic. par. 3. 
 
 §. 137. 
 
 Akuzativ se metje u izrekah , koje se zovu : 
 enuntiatio accusativi cum inflnitivo , o cem vidi 
 §§. 260—264. 
 
 §. 138. 
 
 Akuzativ zahtevaju svi predlozi osim absque, 
 a, ab, abs, de, coram, clam, cum, ex, e, 
 tenus, sine, pro i prae (Vidi §. 104. 2. i 105). 
 
 §. 139. 
 
 Pesnici metju cesto gerckim nacinom akuzativ 
 mesto koga drugoga padeza, osobito ablativa ; n. p. 
 Os humerosque (ore humerisque) deo similis. 
 Virg. Aen. I. 589. Nigrantes terga juvenci. Virg. 
 
191 
 Aen. V. 97. — Zatim metju eesto akuzativ s terpnimi 
 glagqlji, koji naznaiuju: obuci se, svuci se; n. p. 
 Priam us inutile ferrum cingitur. Virg. Aen. II. 
 511. Pueri laevo suspensi loculos tabulamque 
 lacerto , kojim o levoj ruci visi itd. Hor. sat. I. 6. 
 74. — Ovakovih pesnickih slobodah ima i u nekojili 
 slabijih prozaickih spisateljih, osobito u Liviju; n. p. 
 Virgines longam indutae vest em. Liv. XXVII. 37. 
 Feminae Germanorum nudae brae hi a et lacertos. 
 Tac. Germ. 17. Adver sum femur tragula graviter 
 ictus. Liv. XXI. 7. 
 
 Opazka. Amo idu i akuzativi id, hoc, illud, koji se 
 nalaze mesto ablativa ili genitiva i u najboljih piscih, 
 n. p. id temporis mesto eo tempore; quum 
 esset id net at is (ea eatate) : homo id aetatis 
 (ejus aetatis). 
 
 Glava 34. 
 
 O d a t i v u. 
 
 §. 140. 
 
 Dativ naznacuje u obce sverhu, iz koje koji 
 cin biva , te se metje, kad se naznacuje, da se komu sto 
 daje ili uzima, pa u ovom se nas dativ s latinskim 
 ponajvise slaze. 
 
 Sedulitas mea et mi hi et reipublicae tulit 
 fructum. Utrumque vitium est, et omnibus credere 
 et nulli. Bene habet civitas , quum civ es magistra- 
 tibus, magistratus le gibus parent. 
 
192 
 
 §.141. 
 
 U dativ se metje osoba ili stvar, kojoj ein ka- 
 kovu korist ili stetu nanosi ; naski akuzativ s pred- 
 logom za. 
 
 Non s cholae sed viiae discimus. Pisistratus 
 sibi, non patriae Megarenses vicit. Homo non s i h i 
 soli natus est , sed p a tr i a e , sed suis. Epaminondas 
 imperium n on sibi, sed patriae quaesivit. 
 
 §. 142. 
 
 Dativ zahtevaju nekoji pridavnici , koji sami po 
 sebi neizrazuju saversena smisla , vec im se mora 
 rfodati nesto, cim se smisao nadopunjuje , pa ovo 
 se postavlja u dativ; ovakovi pridavnici naznacuju, da 
 je sto potrebno, koristno, ugodno, shodno, 
 prikladno , slicno , blizu i Sako ili ovim 
 protivno; malo ne svi ovakovi pridavnici zahte- 
 vaju i u nas dativ; samo nekoji, osobito koji nazna- 
 cuju, da je sto potrebno ili prikladno, zahtevaju 
 i akuzativ sa za; pa zato ih niti netreba posebice 
 navoditi. 
 
 Acilius copias , arrna ceteraque bello neces- 
 saria summa industria parabat. Pinus praebet li- 
 gnum utile navigiis. Ista Veritas, etiamsi jucunda 
 non est, mi hi tamen grata est. Patriae solum 
 omnibus car urn est. Atticus non fortunae sed 
 ho minibus solebat esse amicus. Quod verum, 
 simplex ', sincerumque est, id naturae hominis est 
 aptissimum. Alexander ne suis quid em cogna- 
 tis, qui apti regno videbantur , pepercit. Virtus 
 est animi habitus rationi consentaneus. Nonne 
 videtis, nihil morti esse tarn simile quam sommim^ 
 
1&3 
 Quod est optimum, id est proximum deo. Haec 
 arbor fructus fert difficil es concoctioni et sto- 
 macho inutiles. 
 
 Opazke. 
 
 1. S pridavnici, koji naznacuju, da je sto koristno ili 
 shod no, metje se stvar, kojoj je sto koristno ili 
 shodno, i u akuzativ sa ad, a osoba uvek u dativ; 
 u nas se s pridavnici, koji naznacuju da je sto po- 
 trebno ili prikladno pa i shodno, metje 
 stvar u akuzativ s predfogom za. — S pridavnici, 
 koji naznacuju, da je sto ski on o ili nesklono, 
 postavlja se stvar mesto dativa i u akuzativ s pred- 
 lozi erg a i in; u nas dativ sa pram a; a simi- 
 lis, dissimilis , par, dispar slazu se s geni- 
 tivom, kad naznacuju slicnost, koja se proteze na 
 n u t a r n j u narav koje stvari , n. p. Nonne sapiens, 
 si fame ipse conficiatur, abstulerit cibum alteri, ho- 
 mini ad nidlam rem utili? Cic. oft". 111. 6. Ossa 
 habent commissuras et ad stabilitatem apt as et 
 ad artas finiendos accommodatas. Cic. n. d. II. 
 55. Manlius f'uit perindidgens in patriam, idem 
 acerbe severus in filium, Cic. off. III. 31. Par est, 
 primum ipsnm esse virum bonum, turn alterum si- 
 mil em sui quaerere. Collaudati sunt consules, 
 quod perseverarent dissimiles decemvirorum 
 esse. Liv. III. 64. Mete Hi paucos pares haec 
 
 civitas tulit. Cic. Pis. 4. 
 
 2. Pridavnici: amicus, prijatelj; inimicus, neprijatelj, 
 familiaris , pouzdanik; necessarius , rodjak; 
 aequalis , versnjak; vicinus, sused; afflnis, 
 svojak; propinquus, cogna tus, surjak; i con- 
 s anguineus, rodjak, kad se uzimaju kano samo- 
 stavnici, zahtevaju genitiv; u nas ako je pose- 
 dovnik osoba i jedna rec, metje se posedovni pri- 
 davnik, inace genitiv. Ovako se mogu sloziti i pri- 
 davnici communis , peculiar is , proprius i 
 super stes , (preziviti koga), n. p. Libido virtu- 
 tis inimica habelur. Aristides aequalis fere 
 fuit Themistoclis. Amicorum omnia sunt 
 communia. Viri propria maxime est forti- 
 tudo. Priamus omnium snorum super 1 stea fuit. 
 
 SIuvd. jez. latinslt. {3 
 
194 
 
 §• 143. 
 
 Dativ zahtevaju giagolji, koji naznacuju kori- 
 stiti ili skoditi, iJopadati se ili nedopa- 
 dati se, sklon biti ili nebiti, zapovedati 
 i slusati (koga) ili pokoran biti (komu), uzdati 
 se (u koga) ili neuzdati se, groziti se, ser- 
 diti se (na koga) i pribliziti se. 
 
 Zatim zahtevaju da.tiv giagolji , koji se naski 
 raznim naeinom prevadjaju; ovi jesu : medeor, le- 
 citi (sto) ; patrocinor , stititi (koga), biti (za 
 koga); i/i comma do , dosadjivati (komu); con vi- 
 ctor , koriti, psovati (koga); male die o , prokli- 
 njati (koga); parco, oprostiti (komu) stediti (sto); 
 studeo, uciti (sto), misliti (za koga), raditi (za ko- 
 ga), teziti (za cim); obtrecto, umaljavati (sto); 
 invideo, zaviditi (komu); persuadeo, osvedociti, 
 uputiti (koga); nubo, udati se (za koga); sup- 
 plico, moliti (koga). 
 
 Olim iidem medici et vulner-ihus et m or bis 
 medebantur. Nonnulli orator es reum sic defen- 
 dunt, tit non ho mini patr ocinentur sed cri- 
 mini. Ista vicinitas valde mi hi incommodat. 
 Quidam dechimatores contra sentientibus inhu- 
 mane conn i c i a n t u r. Epicurus lurpissime male- 
 d i x i t Ph a edoni S o era tic o. Antiochus se nee 
 imp ens ae, nee /abort nee periculo parsurum 
 poHicebatur , donee liber am vere Graeciam fecisset. 
 Demosthenes ejus ipsias artis. cut studebat, pri- 
 mam litter am non poterat dicer e. Caesar intellexit, 
 omnes homines natura libertati studere et con- 
 ditionem servitutis odisse. Quinctius iratus erat 
 Aetolis, quod solos obtrectasse gloriae suae 
 meminerat. Servii Tullii filiae duo bus Tarqui- 
 n.iiSfl Lueio, et Arunti nupserant. Non Cae- 
 
195 
 
 sari solum, sed etiam ami c is ejus omnibus pro 
 te libentissime supplicabo. Probus invidet He- 
 mi ni. Persuade tibi, homini praeter peccatum 
 ei culpam accidere nihil posse, quod sit horribile 
 aut pertimescendum. 
 
 Opazke. 
 
 1. U terpnoj izreci slazu se svi ovi glagolji neosobno; 
 n. p. Mihi censet parci non debere. Cic. Phil. II. 
 24. Invidetur commodis hominum ipsorum, studiis 
 autem eorum ceteris commodandi favetur. Cic. 
 or. II. 81. Bellovdcis persuaderi non potuit, ut 
 diutius morarentur. Caes. b. G. II. 10. 
 
 2. Persuader e i invidere mogu uz dativ osobe 
 uzeti i akuzativ stvari, o kojoj se tko osvedocuje ili 
 porad kqje se komu zavidi. No mesto toga akuzativa 
 moze biti sa persuader e i ablativ sa de; naski 
 uvek: osvedoeiti koga o cem, i zaviditi komu sto 
 ili porad cesa. — Osvedocen sam veli se la- 
 tinski: ili per sua sum mihi est ili persuasum 
 habeo. Hoc mihi non modo confirmavit , sed etiam 
 persuasit. Cic. Att. XVI. 5. De paupertate nobis 
 non persuaseris. Cic. Tusc. IV. 27. Invidenf 
 nobis optimum ma gist ram. Cic. Tusc. HI. 2. 
 
 §. 144. 
 
 Dativ se moze metnuti sa svimi glagolji, ko.ji 
 su sastavljeni s predlozi: ad, ante, cum, in, inter, 
 ob, post, prae, sub, super, ako se znacenje sa- 
 stavljenih glagoljah nepromeni. Ako je sastavljeni 
 glagolj prelazan, uzima osim toga takodjer akuzativ 
 predmeta; za nas jezik, buduc da predlozi nacin izrekali 
 jako promenjuju , nemoze se navesti stalno pravilo ; 
 samo se to moze reei, da se u nas predlog ponajvise 
 razstavi od glagolja i metne pred doticnu rec; n. p. 
 gaHinae ovum, supponere , metnuti pod kokos 
 
 13 * 
 
196 
 
 jaje, niposto: podmetnuti kokosi itd. ; ovde se valja 
 
 derzati duha nasega jezika. 
 
 Mos Romanis fuii prim is epistotae verbis 
 adjicer e: si vales, bene est. Themistoclis vitia 
 magnis sunt emendata virtutibus, adeo ut antefe- 
 ratur huic nemo, pauci pares putentur. Philopoe- 
 menis virtus tanta enituit, ut Flaminio, Romano 
 imperatori , compararetur. Quibusdam bestiis 
 onera, qui bus dam juga imponimus. Nasus ita 
 locatus est, ut quasi murus oculis inter j ectus 
 esse videatur. Hannibal Numidas equites oh e quit are 
 jussit hostium portis. Quidam Hannibalem Alexan- 
 dro Magno postpo nunt. Scriptor annalibus 
 s u i s brevem praefationem p r a e m is it. G all in is 
 interdum ova anatina supponuntur. Inter proe- 
 lium elephantis non rector es tantum sed multi 
 etiam armati supersedere solebant. 
 
 Opazka. Mesto dativa moze uz ove glagolje stajati i 
 predlog sa svojim padezem, i to ili isti predlog s 
 kojim su sastavljeni ili srodni; ponajvise se uvaj nacin 
 uzima s glagolji sastavljenimi s predlozi: ad, cum 
 i in; n. p. Timotheus ad bellicam laudem doctrinae 
 quo que gloriam adjecit. In'Graecia matresf'amilias 
 fere nunquam adhibebantur in convivium. Quern 
 confer re possumus cum Democrito? In super- 
 stitione semper inest timor. U ostalom, koji se 
 nacin s kojim glagoljem i kad uzima, to se moze 
 nauciti samo marljivim ucenjem latinskih klasikah. 
 
 §. 145. 
 
 Nekoji glagolji, imenito: adspergo, ins p er- 
 go, circumdo, circumfundo, induo, exuo, 
 dono , imp ertio, slazu se na dva nacina, ili s aku- 
 zativom stvari i dativom osobe ili s akuzativom osobe 
 i ablativom stvari; ovo poslednje valja i u nas, no 
 
197 
 
 darovati komu sto ili koga cim; obuci 
 komu sto, svuci komu sto; lisiti koga cesis. 
 
 Vatinius Mi I on i nonnullam laudatione sua 
 lab ecu I am adspersit. Pythagoras Apollini ho- 
 stiam immolare noluit, ne aram sanguine ad- 
 spergeret. Semiramis Babyloniam condidit mu- 
 r u m q u e urbi latericium c i r c u m de di t. Deus sa- 
 pienter ant mum circumdedit cor pore. Caesar 
 universam praedam do nab at m ilitibu s. Atticus 
 Ath enienses saepe f rumen to donabat. 
 
 Opazka. Nekojt glagolji menjaju znacenje po nacinu sla- 
 ganja; zapamtiti valja ove: 
 
 considere alicui, skerbiti za koga; consulere 
 aliquem , pitati koga za savet; consulere in aliquem, 
 postupati s kim; 
 
 convenire alicui, shodno biti komu; convenire 
 aliquem, posetiti koga; convenire cum aliquo, sastati 
 se s kim; 
 
 caver e alicui, skerbiti za koga; cavere aliquem 
 i aliquid ili ab aliquo i ab aliqua re, cuvati se koga, 
 eesa; 
 
 cupere alicui, biti komu ski on; cupere aliquid, 
 zeliti sto; 
 
 incumbere rei, nasloniti se na sto; incumbere 
 in ili ad rem, rlati se na sto; 
 
 manet mihi, preostaje mi; manet me, ceka me; 
 
 prospicere i providere alicui, brinuti se za koga, 
 — aliquid, viditi sto unapred; — alicui aliquid, pri- 
 baviti komu sto; 
 
 supersedere rei, sediti na cem, supersedere de 
 re, nemariti za sto; 
 
 timere ili metuere rei ili de re, bojati se za sto. 
 Urn ere rem, bojati se cesa. 
 
 146. 
 
 Datiy osobe moze se metnuti mesto ablativa s 
 predlogom £1 s terpnimi glagolji* To biva uvek s dio- 
 
198 
 
 nikom buducega terpnoga, kad dolazi s pomoc- 
 Dim glagoljem sum; (naski se dativ prevodi nomina- 
 tivom, a glagolj sa treba da ili mora); i kadsto s 
 dionikom prosloga terpnoga i s vremeni, koja 
 su s ovim poslednjim sastavljena. 
 
 Diligen tia praecipue n obis col en da est. Ora- 
 tori, quid deceat videndum est non in sententiis 
 solum, sed etiam in verbis. Apud Pythagoram disci- 
 pulis per quinque annos tacendum er at. Cui non 
 sint audit ae Demosthenis vigiliae? Barbaras hie ego 
 sum, quia non intellig or ulli. 
 
 §. 147. 
 
 Dativ osobe zahteva glagolj esse, kad znaci 
 da tko sto ima; u nas se osoba metje u nominativ, 
 mesto esse glagolj imati, a stvar koju tko ima u 
 akuzativ; ili se stvar metje u nominativ ili ako na- 
 znacuje dio u genitiv, a osoba u genitiv s predlogom 
 u; latinsku ovakovu izreku mozemo samo onda tocno 
 prevesti , kad hocemo da naznacimo, koliko je ko- 
 mu g o d i n a h. 
 
 Hispanis null us dux magnus praeter Viriatum 
 fuit. Fuere Lydis multi ante Croesum reges. Di- 
 ves est, cui tanta possessio est, ut nihil optet. 
 
 Opazka. Uzimajuc izreke: est mihi nomen, ime mi je, 
 i slicae tvorne i terpne: nomen mihi datum, inditum 
 impositum est, ili nomen mihi dedit, indidit, imposuit, 
 metje se ime vlastito ili kano atribut sa nomen u isti 
 padez, ili siagajuc sa mihi u dativ; mi u svom 
 jeziku pravimo razliku izmedju: meni je ime, i 
 zovem se, razumevajuc onom izrekom ime kerstao, 
 a ovom prezime ili ime obiteljno; u pervom se slucaju 
 ime kerstno slaze sa recju ime, a u drugom se metje 
 ponajvise u instrumental; n. p. Damaratus Corinthius 
 duos filios genuit ; nomina his Luciimo atqne 
 
199 
 
 Aruns fuerunt. Liv. I. 34. Aedilis curulis eo anno 
 fuit Publius Cornelius Scipio, cui post Africano 
 fuit cognomen. Liv. XXV. 2. 
 
 §. 148. 
 
 Kad se naznacuje cilj koga cina, onda se taj 
 cilj s nekojimi glagolji metje u dativ.. pa i osoba, 
 kojoj taj cin donosi receni cilj. Ako je glagolj prela- 
 zan , onda poverh ovih dativah zahteva jos akuzativ 
 predmeta. Ovakovi glagolji jesu: esse, dare, tri- 
 buere, vertere, ducere, habere, mittere, 
 relinqu ere. Ako neima osobe, kojoj je sto na ko- 
 rist itd., onda stoji naravski u izreci samo jedan dativ. 
 Naski se ovi glagolji prevode ovako ; to mi je n a ili 
 za; to mi sluzi na ili za; upisati i uracunati komu 
 sto llpogresku; ostaviti komu sto na ili za; ostaviti 
 da se. Koji se od ovih nacinah gde metje, to svakoga 
 razum uci. 
 
 Vitam rusticam tu probro et crimini putas 
 esse? Consul docuit popuhim, quanta dam no d e de- 
 cor ique dilatio ea belli fuiura esset. Urbs re- 
 lict a est direptioni et incendiis. Haec res et 
 C alii st hen i et multis Graeciae prin i dpi bus 
 exitio fuit Tyrii Alexandro auream coronam 
 magni ponderis dono dederunt. Hortensio igna- 
 via e tribuebatur, quod bello civili non inter- 
 fuisset. Caesar quinque cohortes c a sir is prae- 
 sidio reliquit. Regulus quidam affirmabat quan- 
 doque Massiliam e x itio finiiimis populis futu r a m. 
 
 Opazka. Dativ cilja smatra se kadsto kano predikat, pa 
 se onda slaze s recju, kojoj je predikat; n. p. haec 
 res argumentum est, ova je stvar dokaz ili doka- 
 zom (argument o est, jest za dokaz); coronam J ovi 
 donum (kano dar) mitt tint, {dono mittunt, 
 na dar). 
 
200 
 
 Glava 35. 
 
 g e n i t i v u. 
 
 §. 149. 
 
 Genitiv se u obee metje, kad se nesaverseni 
 smisao koje reci nadopunjuje; u ovom se siuca- 
 ju nas jezik slaze s latihskim, samo sto se u nas 
 pred genitiv metje predlog od, kad se nadopunjuje 
 smisao recih, koje naznacuju stvari, koje se mogu 
 uzeti kano cesti osobito materijalnih stvarili, n. p. versi 
 od gorah , juga montium; grane od stabalah, rami 
 arborum; krov od kuce. tectum domus itd. Ovako- 
 vih genitivah ima i u nas i u Latinah sila. 
 
 Opazka. U nasem se jeziku cesto rec, kojom se nado- 
 punjuje smisao koje reci, smatra kano atribut, pa se 
 s onom recju slaze; u latinskom jeziku biva to samo 
 onda, kad je jedno od njih ime vlastito; inaee se 
 mora rec, kojom se smisao nadopunjuje, metnuti u 
 genitiv, n. p. nrbs Roma, Taurus mom; no: 
 nomen amicitiae, vox voluntatis, flos rosae, 
 arbor fici itd. 
 
 Poverh ovoga ima jos dva genitiva: subjektivan, 
 i objektivan ili oaski podmetan i predmetan. U la- 
 tinskom se jeziku metje u genitiv osoba ili stvar, eije 
 je sto, to jest posedovnik, pa ovo se zove sub- 
 jektivnim genitivom; mi imamo za to posedovna zai- 
 mena na ov, ev ili in i na ski; ona se metju, kad 
 je posedovnik jedna osoba, n. p. knjiga otceva, 
 liber p atria; kad je pako posedovnik vise osobah 
 ili stvar jedna *) ili vise njih ili koji abstraktai 
 
 *) Izuzimnju se stabia, koja premda su stvari, prave posedovne 
 pridavnike na ov, i zivotinje, koje prave na ji, n. p. hrastovo 
 dervo; ovcja koza. itd. 
 
201 
 
 pojam, onda se metje ski; n. p. kuca roditeljska, do- 
 mus parentum; vrata gradska, porta urbis; oruzje 
 vojnicko, arma militum: cast sudacka, officium judi- 
 cis. Ovakove pridavnike treba prevoditi Jatinskimi geni- 
 tivi. No i u ovih slucajih stoji samo onda nas pridavnik, 
 kad se posedovnik naznacuje j ednom recju; naznacuje 
 li se sa vise recih ili visi li o posedovniku koja iz- 
 reka, onda se i u nas metje genitiv; n. p. knjiga Petra i 
 Pavla; knjiga moga otca; 'knjiga brat a,, koj uei 
 jezik latinski. Razumije se pako samo po sehi, da se 
 oni samostavnici, od kojih se nemoze napraviti pose- 
 dovni pridavnik, metju u genitiv. 
 
 Cat oni s orationes non minus multae fuerunt 
 quam Lysiae. Ma jorum nostrorum inventa nosse 
 debemus. Duae naves ad moles Cae saris adliaese- 
 rinit. Polycleti signa plane perfecta sunt. 
 
 Opazka. Subjektivni genitiv osobnih zaimenah izrazuje 
 se obicno posedovnimi zaimeni, dakle ne liber mei, 
 vec me us, moja knjiga. Zato se porad mene veli: 
 mea, tua, sua (kad je povratno, inace ejus) causa: 
 n. p. Nunc perspicio eum mea causa mihi amicum 
 f'uisse, non sua. 
 
 §. 150. 
 
 Ako koj samostavnik ima znacenje glagoljno, 
 onda se samostavnik, koj mu se kano tiopunjenje 
 smisla dodaje pa zato u genitiv metje, zove objekt- 
 ivan genitiv; pa u ovom se slucaju metje i u la- 
 tinskom i u nasem jeziku genitiv. Razumeva se pako 
 samo po sebi , da su u latinskom jeziku subjektivni i 
 objektivni genitivi posve jednaki, te nisu tako jasni kano 
 u nas; n. p. amor patris, jest i subjekt i objekt. ; a 
 mi subjektivno velimo : ljubav otceva, to jest: otac 
 ljubi druge; a ljubav otca, to jest: otca ljube drugi. Pa 
 
202 
 
 upravo zato, da bi se stvar bolje razumela, kad je u latin— 
 skom jeziku objektivnim genitivom osoba, metju se 
 kadsto pred njega shodni predlozi, erga, in, itd. ; ovo 
 se moze i u nas ciniti; n. p. amor patris ili amor 
 erga pairem, Ijubav otca ili pram a otcu itd. 
 
 Hannibal ingenti Roman or um odio flagrabat. 
 Terentius Varro nimiam habebat sui fidiiciam. Tan- 
 tus erat terror Gallici no-minis, ut multi reges 
 ultro pacem ingenti pecunia mercarentur. Magna fuit 
 quondam capitis reverentia cani. ProeHo exces- 
 seriint Thraces non fuga vulnerum ant mortis, sed 
 quia satis praedae habebmit. 
 
 §. 151. 
 
 Genitiv se i u latinskom i u nasem jeziku metje, 
 kad se samostavnikom i pridavnikom naznacuje svoj- 
 stvo koje osobe ili stvari ; u nas se u ovom slucaju 
 uzima neizvestan pridavnik. 
 
 Tarquinius fratrem habuit Aruntem, mitis in- 
 g enii jnvenem. Mare procreat animalia insolitae 
 magnitudinis. Athenienses belli ducem deligunt Pe- 
 riclem, sp ectatae virt litis virum. Titus faci- 
 litatis tantae fuit et liber alitatis. ut nul/i 
 quidquam negaret. 
 
 §. 152. 
 
 U genitiv se metje i u nasem i u latinskom jeziku 
 celost, kojoj je sto dio, pa ovo se zove parti- 
 tivnim genitivom. 
 
 Ovaj se genitiv uzima: 
 
 1. Sa samosiavrtici, koji znace mnozinu; kano r 
 acervus , copia, cohors, grex, mantis, mn/titudo. Hu- 
 merus, pars, pondus itd. 
 
203 
 
 Catilina ingentem numerum perditorum 
 hominum collegerat. Alexandrum non mult itu do 
 h ostium, non magna vis telorum absterruit. 
 
 2. Sa srednjim spolom pridavnikah 
 naznacujucih kolikocu, i zaimenah, kad 
 se i jedni i drugi uzimaju kano samostavnici; u 
 nas se pokazna zaimena slazu s celostju, inace ide 
 sve kano i u latinskom jeziku ; ovakovi srednji spoli 
 jesu: multum , plus, plurimum, paulum , minus, 
 minimum, tantum, quantum: hoc, id, illud, istud, 
 idem, quod, quid, aliquid, quidquid. No valja znati, 
 da se ovi srednji spoli, samo kad su u nominativu i 
 akuzativu bez predloga, s genitivom uzimaju. 
 
 Lacedaemonii reputabant, quantum incre- 
 menti Atheniensibus munita urbs datura esset, qui- 
 Ins incendium urbis tantum gloriae dedisset. 
 Potest exercitatio et temperantia etiam in senectute 
 conservare. aliquid prist ini rob oris. Ignari, 
 quid in unaquaque re vitii sit, nequeunt judicare. 
 
 3. S obcenitimi brojnici, koji imaju na- 
 rav pridavnikah ili zaimenah; pa i s drugim 
 i tretjim stupnjem i pridavnikah i prislo- 
 vah, kad se dve stvari izmedju scbe prispodobe; 
 onda se stvar, s kojom se sto prispodobi, postavi 
 u genitiv ; u nas se pred genitiv metje ponajvise pred- 
 log od; ovakove reci jesu; quis, aliquis, quidam, 
 quisquam, uter, alter, neuter, liter que, utervis , al- 
 ter liter, aliquot, solus, nullus, nonnulli, multi, pauci, 
 quotus quisque itd. 
 
 Neque siultor um quisquam beatus , neque 
 sapient ium non beatus. Tribuni plebis legem promul- 
 gaverunt, ut consilium alter ex plebe crearetur. 
 Quis o m n ium or atorum exc elle ntior fuit quam 
 Demosthenes'} Socrates omnium sapientissimus ora- 
 culo Apollinis est judicatus. 
 
204 
 
 4. S prislovi nazn acujucimi mem, kauo: 
 satis, parum, abunde, affdtim, pa i s prislovi mest- 
 nimi ubi, eo, hue i tunc; ovi se poslednji u nas ne- 
 slazu s genitivom, vec se mesto njih uzimaju zaimena. 
 
 Multis in locis parum fir ma me nti et parum 
 virium Veritas habet. Cyrus vini affatim in cm- 
 stris reliquit. Ubi t err arum sumus (u kojoj smo 
 zemlji). 
 
 Opazke. 
 
 1, Partitivni se genitiv u nasem jeziku cesto izrazuje 
 predlozi izmedju, medju, a u latinskom ex, in- 
 ter ili kadsto de, n. p. Quid am e superior ibus 
 viris iram dixerunt brevem insaniam. Inter tot 
 Graeciae civ it ate s Aetuli soli libertatem reti- 
 nuerunt. Duo de conjuratis statim interfecti sunt. 
 
 2. Partitivni genitiv nije uvek samostavnik, vec i samo- 
 stavnicki pridavnik srednjega spola, no 
 samo drugoga sklanjanja-, n. p. nihil novi, nipo- 
 sto: nihil memorabilis vec memorabile. 
 Naski se metje takov pridavnik uvek u genitiv neiz- 
 vestna oblika, n. p. A Consule nihil speres boni, 
 quia non vult, nihil metuas mali, quia non au- 
 det. Cic. Att. I. 13. In Gallia nihil memorabile 
 ab Aelio consule gestum est. Liv. XXII. 26. — No 
 ako su pridavnici pomesani a partitivna se rec po- 
 navlja, onda se i pridavnik tretjega sklanjanja metje 
 u genitiv, n. p. Nihil solidi, nihil expressi, nihil 
 eminentis. Cic. n. d. I. 27. 
 
 3. Pridavnicki partitivi mogu se s genitivom partitivnim 
 i u nasem i latinskom jeziku postaviti u isti padez; 
 al onda se znacenje ponesto menja, n. p. mufti mi- 
 lites znaci sve ove vojake, koji se sa multi na- 
 znacuju, bez obzira na druge; a multi mi li turn 
 znaci ove vojake kano dio stanovita broja vojakah; 
 doctior j uveitis znaci: uceniji mladic bez obzira 
 na druge, doctior juvenum, uceniji od (ostalih) 
 mladicah; alter consul i alter consilium; nemo 
 Rom anus i nemo Roma nor um itd. — Samo uter- 
 
205 
 
 que, kad dodje sa samostavnici, smatra se kano 
 pridavnik, n. p. liter que frater; no zaimena pre- 
 laze sa titer que uvek u genitiv, n. p. ho rum uter- 
 que, quorum uterque, itd. 
 
 Pridavnicki brojnici nezahtevaju genitiva, kad nazna- 
 cuju upravo onoliko stvarih koliko ih ima u ceiosti; 
 u nas se i u ovom slucaju uzima genitiv, n. p. Caesar 
 auctoritatem suam legionibus, quas undecim habe- 
 bat, defendit ; kojih je jedanaest imao. Tarquinius 
 exaugurare fana statuit , quae aliquot ibi a 
 Tatio rege eonsecrata inaugurataque fuerant. Liv. I. 
 55. Vos, quum praesertim tarn pauci sit is (vas ima 
 tako malo), volui esse quam conjunctissimoSi Cic. ad 
 div. XIV. 1. Nostri (nasih) circiter septuaginta 
 ceciderunt. Caes. b. c. I. 46. 
 
 §. 153. 
 
 Genitiv zahtevaju pridavnici, kojim se smisao 
 nadopunjuje samostavnikom ili zaimenom ; od nasih 
 slicnih pridavnikah zahteva samo nekoliko genitiv, 
 oekoji dativ, nekoji instrumental, a nekoji se prevode 
 glagoljem opredeljenim na razan nacin. Amo idu pri- 
 davnici, koji naznacuju misli: zeljan, vest, pun, 
 imajuci dio, i setjajuci se. Ovi jesu: avarus, 
 avidus, cupidus, studiosus, conscius, inscius , ne- 
 scius, qnarus, ignarus, peritus, imperitus , proui- 
 dus, prudens , rudis, insolens, insolitus , insuetus, 
 p/enus, capax , secundus, ferlilis, ferax, inanis, 
 inops, pauper, egenus, indigus , insatiabilis , steri- 
 lis , parliceps . communis, proprius, similis, affinis, 
 concors, reus, expers, exsors, exheres, insons, 
 compos , poteus , impos , impotens , memor, immemor, 
 tenax, curiosus, incuriosus itd. 
 
 Graeculi homines conte ntionis sunt cupi- 
 diores, quam veritatis. Cic. or. I. 11. Pythago- 
 ras s apientiae studios o s appellavit philoso- 
 phos. Cic. Tusc. V. 3. Socrates se omnium rerum 
 
206 
 
 inscium fingebat et rudem. Cic. Brut. 85. 77- 
 meo , lam vehemens vir et tarn in sue I us c on tu- 
 rn el iae ne ornni animi impetu dolor i et iracundiae 
 pareat. Cic. Att. II. 21. Insolens infamiae. Ibid. 
 Plena err o rum sunt omnia. Cic. Tusc. I. 44. 
 Solus homo ex tot animantium generibns ratio nis 
 est particeps et cogitationis. Cic. leg 1 . I. 7. 
 Omnes im mem or em bene fie ii oderunt. Cic. off. 
 II. 18. 
 
 §. 154. 
 
 Genitiv zahtevaju i dionici sachnjega pre- 
 laznih gJagoljah, kad se uzimaju kano pridavnici, 
 i kad naznacuju postojano svojstvo koje osobe ili 
 stvari ; (kad se naznacuje preiazno svojstvo, 
 metje se glagolj s akuzativom); u nas se ovo pre- 
 vodi ili shodnim samosfavnikom ili glagoljem opre- 
 deljenim. 
 
 Epaminondas adeo fuit veritatis dilig ens, 
 tit ne joco quidem mentiretur. Nep. Epam. 3. Qunm 
 commode navigate pot eris, ad nos, amantissimos 
 tui, veni. Cic. ad div. XVI. 7. Romani semper ap- 
 petentes gloriae praeter ceteras gentes atque 
 avidi latidis fuerunt. Cic. Man. 3. 
 
 §. 155. 
 
 S glagolji: setiti ili opomenuti (admonere, 
 commoner e, commonefacere aliquemj, setit se (me- 
 minisse, reminisci , recordari) i zaboraviti (obli- 
 visci) metje se osoba ili stvar, na koju tko koga seti, 
 ili cesa se tko seti ili sto tko zaboravi, u genitiv; 
 naski se ovo prevodi navedenim nacinom. 
 
207 
 Res adversae admonent reliffionum. Liv. 
 V. 51. Quum adversarius te veteris amicitiae 
 c ommonefaceret, commotus es. Auct. ad Heren. 
 IV. 24. Animus meminit praeteritorum, prae- 
 sentia cernit, futura praevidet. Cic. div. I. 30. Ipse 
 certe agnoscet et cum aliquo dolor e flagitiorum 
 suorum r eeordabitur. Cic. Pis. t*. Proprium 
 est stidtitiae, aliorum vitia cernere, oblivisci suo- 
 rum. Cic. Tusc. III. 30. 
 
 Opazke. 
 
 1. S glagolji: setiti se i zaboraviti moze se stvar 
 raetnuti i u akuzativ. Ako se stvar izrazuje zaime- 
 riom, onda se sa sve tri navedene versti giagoijah 
 mora metnuti akuzativ, n. p. Non omnes possunt 
 esse Scipiones, ut urbium expugnationes, ut pede- 
 stres navalesque pugnas record entur. Cic. 
 sen. 5. Curio quum contra me pro Naevio diceret, 
 subito totam causam oblltus est. Cic. Brut. 
 60. Te illud admoneo , ut quotidie meditere resi- 
 stendum esse iracundiae. 
 
 2. Mesto: memini, reminiscor i recordor uzima 
 se kadsto izreka: venit mihi in mentem. V 
 ovoj se izreci osoba ili stvar, na koju tko koga opo- 
 minje, metje ili u nominativ ili u genitiv. U 
 onom se slucaju uzima glagolj osobno, u ovom 
 neosobno; u nas je stvar uvek u nominativu, n. p. 
 
 Venit mihi Platonis in mentem. Cic. fin. V. 1. 
 Solet mihi in mentem venire ill ins t em p or is. 
 Cic. fam. VII. 3. Haec mihi veniebant in mentem 
 
 Cic. pet. cons. 44. 
 
 §. 156. 
 
 Glagolji: ceniti, stovati, vrediti i ku- 
 piti zahtevaju genitiv cene, koja se izrazuje ovimi 
 pridavnici : magni, permagni, pluris, plu- 
 rimi, maximi, parvi, minoris, minimi, 
 
208 
 
 tanti, quant i; u nas se cena izrazuje prislovi. 
 Samo s genitivom ovih recih metju se ovi glagolji: 
 ducere, facer e, (fieri, haberij, pendere, 
 putare, esse; aestimare se uzima i s geniti- 
 vom i s ablativom ovih recih: mag no, permagno 
 i nonnihilo ; s glagolji emere, vender e , ve- 
 nire, stare, c oust are, prostare, condu- 
 cere, locare uzimaju se samo ovi genitivi : tanti, 
 quanti (i sastavlj.), pluris i minor is, i ovi ab- 
 iativi: magno, plurimo , parvo, minimo, ni- 
 hil o , nonnihilo. Ako se cena izrazuje samo- 
 stavnikom, onda se metje uvek abiativ. (Vidi §. 162.) 
 
 Laelius non eo dictus est sapiens, quod non 
 intelligeret, quid suavissimum esset, sed quia parvi 
 id duceret. Cic. fin. II. 8. Voluptatem virtus mi- 
 nimi facit. Cic. tin. II. 13. Agere considerate plu- 
 ris est, quam cogitare prudenter. Cic. off. I. 44. 
 Vendo meum frumentum non pluris, quam ceteri, 
 forlasse etiam minor is, quam major copia est. 
 Cic. off. III. 12. Canius, homo cupidus et locuples, 
 hortulos tanti emit, quanti Pgthius voluit. Cic. off. 
 III. 14. Si isti callidi rerum aestimatores prata et 
 areas quasdam magno ae stimant , quanti est 
 aestimanda virtus, quae nee eripi nee surripi 
 potest. Cic. part. VI. 3. Homines tenues plus lucri 
 addere coacti sunt, quam quanti venier ant, quum 
 magno venissent. Cic. Verr. III. 39. 
 
 Op azke. 
 
 i. U obicnom govoru metju se i genitivi: nihili, hu- 
 jus, flocci, pensi, nauci, pili, assis, te- 
 runcii non facto, necenim upravo nista, nevredi 
 ni pare. Indices rempublicam flocci non faciunt. 
 Cic. div. IV. Amo idu i izrazi: aequi bonique facere, 
 zadovoljan biti cim. 
 
 
209 
 
 2. Izrazi multi i minor is neuzimaju se nikada, mesto 
 njih rabe magni i pluris. 
 
 3. Navedeni izrazi rabe i s drugimi glagolji na pitanje p o 
 sto?n. p. quanti kabitas? quanti coenas? 
 
 %. 157. 
 
 Glagolji: potvoriti (koga cim), tuziti (koga 
 porad cesa), osvedociti (koga o cem), resiti (koga 
 cesa), osloboditi (koga cesa iii od cesa) zabtevaju 
 genitiv krivnje; naski se prevode nacinom u zaporci 
 naznacenim. 
 
 Miltiades proditionis est accusatus. Cicero 
 Verrem avaritiae insimulavit et audaciae. 
 Haec duo levitatis et infirmitatis plerosque 
 convincunt, aut si in bonis rebus contemnunt amicos 
 aut in malis deserunt. Marcellus consul supra septua- 
 ginta damnatos proditionis securi percussit. Ne 
 audacem quidem timoris absolvimus ; ne prodi- 
 gum quidem liber amus a v aritia e. 
 
 p a z k e. 
 
 t. Genitivu krivnje dodaje se kadsto ablativ crimine. 
 No mesto genitiva metje se i ablativ s predlogont de; a 
 sa liberate uzima se i sam ablativ, n. p. Alcibiades 
 postidabat, ne absens invidiae crimine accusaretur. 
 Nep. VII. 4. Non committam posthac, ut me accusare 
 de epistolarum negligentia possis. 
 
 2. Kazna, na koju se tko odsudi, izrazuje se genitivom i 
 (redje) ablativom; dakle : capitis, mortis iii capite, 
 morte condemnare ; no ablativ se uvek metje, kad 
 se naznacuje stanovita svota: condemnatus decern 
 millibus aeris. 
 
 3. Glagolji accusare i incusare, kad nije na sudu, 
 zabtevaju genitiv osobe a akuzativ krivnje 5 n. p. incusare 
 negligentiam alicujus. 
 
 Slovn. jez. latinsk. 14 
 
210 
 
 §. 158. 
 
 S glagolji esse, fieri, (manere, putare, 
 haberi) , metje se u genitiv ime, da se naznaci. 
 cije je s to , bilo du z n ost , obicaj, svojstvo, 
 vlastitost ili drugo sto; u nas se ove reci nikad 
 neizostavljaju , kano sto to biva u latinskom jeziku, 
 osim kad se naznacuje vlastitost, pa onda se rec, 
 cije je sto, metje ili u genitiv, ili u posedovni pridavnik. 
 (Vidi §. 149). 
 
 Divitias sine divitum esse; tn virtutem pr de- 
 fer divitiis. Auct. ad. Her. IV. 14. Scipio omnem 
 oram usque ad Iberum flumen Romanae ditionis 
 fecit. Liv. XXI. 60. Sapientis judicis est, 
 semper, non quid ipse velit, sed quid lex et religio 
 cogat, cogitare. Cic. Cluent. 58. Cujusvis ho mi- 
 nis est err are ; nullius nisi insipientis in er- 
 rore perseverare. Cic. Phil. XII. 2. Ut adversas res, 
 sic secundas immoderate ferre levitatis est. Cic. 
 off. I. 26. Duri hominis vel potius vix hominis 
 videtur, periculum capitis inferre multis. Cic. off. 
 II. 14. 
 
 Opazke. 
 
 1. Osobria se zaimena nemetju u genitiv, vec se uzimaju po- 
 sedovna srednjega spola, n. p. Si cujus quam, certe 
 tnum est, nihil praeter virtutem in bonis ducere. 
 Cic. fin. III. 3. Nostrum est, ferre modice populi vo- 
 luntates. Cic. Plane. 4. 
 
 2. Kadsto se i u latinskom jeziku mesto genitiva dodaju 
 shodni samostavnici ili pridavnici, n. p. Proprium 
 est irati, a quo laesus videatur. ei quam maxime 
 dolorem inurere. Cic. Tusc. III. 9. Fuit hoc pro- 
 prium populi Romani longe a domo bellare. Cic. 
 leg. Man. 12. 
 
211 
 §. 159. 
 
 Glagolj interest, jest do cesa, slaze se ovako: 
 osoba, kojoj je do cesa, metje se u genitiv, a stvar se 
 izrazuje razlicitim nacinom, ponajvise ace. c. inf. ili sa 
 ut ili neupravnim govorom, no nikad samostavnikom ; 
 stupanj ili cena, koliko je komu do cesa, izrazuje se ili 
 prislovi, ili srednjim spolom pridavnikah, ili genitivom 
 pridavnikah ; naski se osoba metje u dativ, a glagolj se 
 prevodi: je do toga, da; cena se izrazuje prislovi. 
 
 Magnopere civ turn interest duos esse in re- 
 publica consumes. Semper Milo, quantum interesset 
 Clodii, se perire, cogitabat. Omnium bonorum 
 interest, ut severe agatur in malos. Spartanae 
 civitatis magnopere intererat, tit leges Lycurgi 
 servarentur. 
 
 Opazke. 
 
 1. Osobna se zaimena nemetju u genitiv, vec* se uzimaju 
 zaimena posedovna: me a, tuH, sua, nostra, ve- 
 stra, n. p. Id faciliiis consequar, si ad me veneris; 
 quod ego et meaet reipublicae et maxime tua inter- 
 esse arbitror. Cic. fam. II. 19. 
 
 2. Refert slaze se kano i interest, samo sto neima uza se 
 genitiva osobe, pa ako i ima, stoji genitiv zaimena, n. p. 
 Quid refert, utrum voluerim fieri, an factum gau- 
 deam? Cic. Phil. II. 12. Sidla regi patefecit, faciendum 
 aliquid, quod ill o rum magis quam sua retulisse 
 videretur. Sail. Jug. 114. Non adscripsi, quod tua 
 nihil referebat. Cic. fam. V. 20. 
 
 14 
 
212 
 
 Glava 36. 
 
 A b 1 a t i v u. 
 
 §. 160. 
 
 Ablativ se nemoze kano ostali padezi stegnuti na 
 jedno glavno znacenje, jer naznacuje razlieita odnosenja 
 izmedju subjekta i predikata. Pervobitno ipak i glavno 
 njegovo znacenje jest instrumentalno, u cem se s nasim 
 instrumentaloni posve slaze. Ablativah ima vise verstih; 
 naime: 1. ablativ sredstva i orudja, 2. cene, 
 3. nacina, 4. uzroka, 5. o granicenj a, 6. obil- 
 nosti i oskudiee. 7. kakvoce, 8. mesta, 
 9. vremena, 10. prispodobe, 11. ablativ s 
 raznimi predlozi. 
 
 §. 161. 
 
 Kad se naznacuje sredstvo ili orudje, kojini 
 sto biva, uzima se u latinskom jeziku ablativ bez pred- 
 loga, a u nasem instrumental bez predloga ; n. p. cu- 
 lts cernimus; sol luce sua cuncta illustrat; Servi- 
 lius Ahala Sp. Maelium manu sua occidit; dente 
 lupus, cornu taunts petit; vexare aliquem injur lis. 
 
 Benevolentiam civium blanditiis et ass en- 
 tan do colli gere turpe est. Cic. am. 17. Boni nulla 
 emolumento impelluntur in fraudem. improbi saepe 
 par no. Cic. Mil. 12. Concordia parvae res crescunt, 
 discordia maximae dilabuntur. 
 
 Opazka. Kad su osobe sredstvo i orudje, metju se u 
 akuzativ sa per ili u genitiv dodajuc mu ablativ .operJk; 
 naski prepozicional sa poili pomocju s genitivom ili 
 
213 
 
 s pridaviiikom, n. p. Statuerunt istius injuria® per 
 vos ulcisci et persegui. Cic. Verr. II. 2. 3. — S ne- 
 prelaznimi glagolji metje se [propter, kano: propter 
 Milonem eeteri laetantur; stvar kaao orudje neposta- 
 vlja se nikad sa per, pa i ako se postavi, znaei vise na- 
 cin, nego orudje; dakle samo: vi victa vis est, silom; 
 per vim, na silu. Kad i kako se metje ablativ sa a v. 
 ab vidi §. 12T. 
 
 §. 162. 
 
 Ime, kojim se izrazuje cena, u koju se sto kupi, 
 proda, ceni, zameni, postavi se u ablativ; naski 
 se uzima akuzativ s predlog-om za, po ili instrumental 
 ili prislov. (Vidi §. 156). 
 
 Bona Sextii Roscii, sexagies sestertium, emuntur 
 duo bus millions nummorum, Cic. Rose. Am. 8. 
 Num vir bonus emet denario, quod sit mille dena- 
 rium? Cic. off. III. 23. Hortos nunc emamus vet- 
 ma gno; mox neparvo quidem poterimus. Cic. Att. 
 XIII. 29. Flaccus omnem agrum frumento locavit. 
 Liv. XXIII. 30. Venditori expedit rem venire quam 
 plurimo. Cic. fam. VII. 
 
 Opazke. 
 
 1. Cena se metje kadsto u genitiv. (vidi §. 156). 
 
 2. Glagolji mutare, commutare, permutare uzi- 
 maju se ovako, da se stvar, koju covek prima, metje u 
 ablativ, a sto daje u akuzativ; isto i u nas, samo sto se 
 mesto ablativa metje instrumental; pesnici uzimaju ove 
 glagolje upravo naopako, n. p. exilium p atria muta- 
 verat, prognanstvo je zamenio domovinom. Cur valle 
 permutem Sab in a divitias operosiores? Hor. earm. III. 
 1. 47. Zasto da mucnijim bogatstvom zamenim sabiia- 
 sku dolinu. Ovaj se pesnicki nacin moze i u prozi uzeti, 
 al onda se stvar, koju tko daje, metje u ablativ s predlo- 
 
214 
 
 gom cum, n. p. Metellus cum patriae caritate con- 
 st antiae gloriam commutavit. Cic. Sext. 16. 
 
 §. 163. 
 
 Slican ovomu ablativu jest i ablativ kazne ili na- 
 grade, koje je tko vredan, s pridavnici dignus i 
 indignus i s glagoljem dignor; naski se s pri- 
 davnici metje genitiv, a s glagoljem instrumental. 
 
 Qui se if sum novit, aliquid se habere sentiet divi- 
 num tan to que munere deorum dignum aliquid 
 et faciei et sentiet. Cic. leg. I. 22. Natura nulla est;, 
 quae non habeat in suo genere res complures dissimiles 
 inter se, quae tame n consimili laude dignentur* 
 Cic. or. III. 7. 
 
 §. 164. 
 
 U ablativ se metju samostavnici, kojimi se nazna- 
 cuje nacin, kojim sto biva; u ablativ bez predloga 
 metju se uvek ovi samostavnici : mo do, nacinom; mo- 
 re, rati one, ritu, c on sue tu dine , po obicaju, 
 pa navadi; lege, po zakonu ; — ostali samostavnici, 
 ako je s njimi pridavnik, mogu se u latinskom jeziku 
 postaviti u ablativ ili s predlogom cum ili bez njega, a 
 u nas u instrumental ili s predlogom S ili bez njega; no 
 kad stoje sami, mora se metnuti cum; naski mesto 
 instrumental ponajvise prislov; kano: magno studio i 
 7nagno cum studio, velikom revnostju i s velikom 
 revnostju. Ima li shodan prislov, moze se metnuti i u 
 nas i u Latinah mesto ovih ablativah; n. p. dilig enter 
 scribere, mesto cum dilig en tia. 
 
 Quid est aliud gigantum mo do pugnare cum 
 diis, nisi naturae repugnare. Cic. sen. 2. Qui pecu- 
 dum ritu ad voluplatem omnia referunt, nihil altum, 
 
215 
 
 nihil maqmficum ac divimm suspicere possmit. Cic. 
 2 9. Cutis deorum est optimus, idemaue castiss- 
 mus atque sanctissimus ^nissirnusqueput^^ 
 ro, semler pur a, Integra, incorrvpta etmente 
 eos sempei pa ? Albacium cum 
 
 et voce veneremur. Cic. n. d. «-*°- fi . 
 
 aitfta M .«^ ^ omni sale rmt Lucihus. to. ^ 
 
 postno) pfoere. Cic. fin. HI. 8. 
 
 Opazke. 
 
 1. Same samostavoiei: modus, ratio i «*-£.■ *£ 
 d„w s m-idavnici, uzimaju se uvek u ablatnu bez pieo 
 foga " ! I "'"I modo, eadem ration*. Mm aacmom, na 
 ovai nacin; aequo animb, terpljivo. 
 
 2 Kad se naznacuie di-u.tvo, metje se uvek . « aas . u 
 
 r.rSK^*S*si V -- -* 
 
 & dofazi s pridavaikorc, a. p. MUocu^^k^ 
 
 exercitu prof edits. Liv. VII. 9. 
 
 §. 165. 
 
 U ablativ se metje samostavnik, kojim se nazna- 
 euie uzrok ili koga cina (naski genitiv s predlogom 
 p o r a d ili od), ili p o z n a n j a , (naski p o s prepoz.c.o- 
 nalom ili iz s genitivom), ili cutjenja, naski porad 
 ili sa s genitivom. 
 
 1 Ujrok cina ili povod. Multi officia dese 
 runt mollitia animi, id est laborum et dolorum fi 
 Cic. part. 14. Nostri majorat Collatinum suspic 
 cognationis expulerunt. Cic. or. I. 22. 
 
 a. 
 i o n e 
 
216 
 
 Opazka. Ovomu se ablativu dodaje u latinskom jeziku 
 cesto, u nasem red je koji shodni dionik, n. p amove 
 captus, timore perterritus, cupiditate incensus, spe 
 ductus itd. Uzrok se izrazuje i predlozi ob, propter 
 i causa, n. p. Tironem propter hum unit at em malo 
 salvum quam propter usum meum. Cic. Att. VII. 5. 
 Quam mult a, quae nostra causa non facer emus, fa- 
 cimus causa amicorum. Cic. am. 16. 
 
 2. Uzrok poznanja. Amicitiae caritate et 
 amove cernuntur. Cic. part. 25. Brevitate epistolae 
 scire potevis eum valde esse distentum. Cic. Att. IX. 13. 
 
 Opazka. Ovaj se uzrok izrazuje i predlozi ex,de,in; 
 n. p. Caesavis advent us ex colove vestitus cognitus 
 est. Caes. b. G. VII. 88. D e gestu intelligo, quid re- 
 spondeas. Cie. Vat. 15. Hae virtutes cernuntur in 
 agendo. Cic. part. 22. 
 
 3. Uzrok cutjenja. Omnes boni interitu 
 suorum moerent Cic. Tusc. III. 24. Hoc propvium est 
 animi bene constituti et laetari bonis rebus et do- 
 leve contr ariis. Cic. am. 13. 
 
 pazke. 
 
 1. I ovaj se uzrok izrazuje predlozi de, ex, pa ako je 
 uzrok osoba, predlozi su potrebni; n. p. De Hor- 
 tensio te cevto scio doleve. Cic. Att. VI. 6. Quoniam 
 turn ex me doluisti, nunc ut duplicltev tuum ex me 
 gaudium, pvaestabo.Cic. fam. XVI. 21. Cepavius dixit, 
 se in lecto esse, quod, ex pedibus laboraret. Cic. fam. 
 IX. 23. Caesar metuebat, ne si maturius ex hibevnis 
 educevet, ab ve fvumentavia laboraret. 
 
 2. Laborare ex capite itd. prevodi se naski: boli me 
 glava. itd. 
 
217 
 
 §. 166. 
 
 Ablatio, (naski instrumental ili p o i Us prepozi- 
 
 cionalom) uzima se, kad se obcenit sud steze na koju 
 pojedinu stvar. 
 
 Doctrina Graecia nos et omn i liter arum gene re 
 superabat. Cic. Tusc. I. 1. Nobilitatem istam vestram 
 plerique oriundi ex Albanis et Sabinis non g en ere 
 nee sanguine , sed per cooptationem in patres ha~ 
 beiis. Liv. IV. 4. Homines quum multis rebus 
 infirmiores sint, hac re maxime bestiis praestare vi- 
 dentur, quod loqui possunt. Cic. inv. I. 4. 
 
 Opazka. Mesto ablativa uzimaju pesnici po gerckom je- 
 ziku i akuzativ ; n. p. Os humerosque deo similis. 
 Virg. Aen. I. 589; no i prozaici pisu: mag nam ili 
 maximam partem, mesto takodjer obicnoga: 
 magna ex parte, maxima ex parte. 
 
 §. 167. 
 
 Neprelazni glagolji, koji naznacuju o b i 1 j e , i z o- 
 b i 1 j e ili p o m a n j k a nj e , i prelazni, koji nazna- 
 cuju : n a p u n i t i , (sto cesa ili cim) providiti 
 (sto cim) , 1 i s i t i (koga cesa) , zahtevaju ablativ 
 stvari, kojom se sto napunjuje itd. Naski se ovi gla- 
 golji prevode koje isto znacecimi glagolji no drugim 
 padezem nego sto to biva u latinskom jeziku, koje 
 pako posve inace ; prelazni se prevode kano i u 
 latinskom jeziku, osim lisiti; no neprelazni se ne- 
 dadu stegnuti u pravila. Latinski neprelazni jesu : 
 abundare, re dun dare, affluere, scat ere, 
 obilovati cim, ili imati cesa mnogo ; valere, vi- 
 gere, biti jak, zdrav; manare, curi mu sto s ce- 
 sa; carere, neimaticesa; egere t indigere, biti 
 
218 
 
 potreban cesa, trebati sto; vac are, biti prost od cesa. 
 Prelaznih ima mnogo, no buduc da se s naskimi slazu, 
 netreba ih pojedinice navoditi. 
 
 Boni assiduique domini villa semper ab an d at 
 porco, haedo, agno, gallina, lacte,caseo, 
 melle. Cic. sen. 16. Nos animo dumtaxat vige- 
 mus , etiam magis qiiam quum florebamus ; re fa m i- 
 liari comminuti sumus. Cic. Att. IV. 3. Quo major 
 est in animis praestantia et divinior, eo majore indi- 
 gent diligentia. Cic. Tusc. IV. 27. Ariovistus Cae- 
 sari respondit, si liberam possessionem Galliae tradi- 
 disset, magno se ilium praemio r emuner aturum, 
 Caes. b. G. I. 24. Democritus dicitur o cutis se pri- 
 vasse. Cic. fin. V. 29. 
 
 Opazke. 
 
 1. Vacare s dativom znaci: imati lazno za sto, baviti se cim; 
 n. p. Philosophiae semper vaco. 
 
 2. Ajficere se prevodi razlicito; n. p. afficere laetitia, raz- 
 veseliti. dolore, razzalostiti, praemio, nagraditi, poena, 
 kazniti itd. n. p. Admiratione afficiuntur ii, qui an- 
 teire ceteros virtute putantur. 
 
 3. Indigeo, kad znaci: trebati, zahtevati, uzima se 
 cestje s genitivom; n. p. UK freti ingenio suo nostri 
 no?i indigent. Cic. Her. III. 16. — Compter e i im- 
 plere uzimaju se kadsto i s genitivom osobito osobe; 
 n. p. Completus jam mercatorum career erat. Cic. 
 Verr. V. 57. 
 
 4. Ovako se uzimaju i doticni pridavnici: onustas, obter- 
 sen (cim); praeditus, providjen, nadaren (cim); 
 inanis, prazan (cesa); orb as, lisen (cesa). — Va- 
 cuus, prost (od cesa); liber, Slobodan (od cesa); 
 immunis, prost (od cesal; pur us, cist (od cesa), 
 uzimaju se s ablativom i bez predloga i sa ab; refer- 
 tus, pun (cesa ili cim) ili naterpan (cim) sa stvarmi za- 
 hteva samo ablatio, s osobami obicnije genitiv, no i abla- 
 tiv; n. p. Domus erat aleatoribus referta, plena 
 ebriorum. Cic. Phil. II. 27. ' 
 
219 
 
 5. U glagolje: lisiti, ide i inter dicer e, te se obicno 
 veli: inter dicer e alicui aliqua re; zabraniti komu sto; 
 alicui aqua et igni interdicere, prognati koga. 
 
 §. 168. 
 
 Opus esse, zahteva dativ osobe, pa poverh 
 toga slaze se i neosobno, te se metje stvar koju tko 
 treba u ablativ, i o s o b n o , te se stvar metje u nomi- 
 nativ; naski se veli: treba mi sto i trebam sto; tre- 
 baju mi knjige i trebam knjige. 
 
 Acuto ho mine nobis opus est et natura 
 usuque c alii do. Cic. or. I. 51. Dux nobis et auctor 
 opus est. Cic. divers. II. 6. Themistocles celeriter, quae 
 opus erant, reperiebat. Nep. Them. I. 
 
 p a z k e. 
 
 1. Ako se stvar, koju tko treba, izrazuje pridavnici ili 
 zaimeni, onda se opus esse slaze uvek o sob no; n. p. 
 Verres mult a sibi opus esse ajebat, mult a canibus, 
 quos circa se haberet. Cic. Verr. I. 48. 
 
 2. Ako se stvar, koju tko treba, izrazuje glagoljem, 
 uzima se ili neopredeljeni nacin ili izreka accu- 
 sativi cum infinitivo; n. p. Quid est opus affir- 
 mare. Cic. Att. VII. 8. Nunc opus est, te animo va- 
 lere, ut corpore possis. Cic. div. XVI. 14. — Kadsto 
 
 x se uzima i supin nan; n. p. Narratio brevis erit, si non 
 longius, quam quod scitu opus est, in narrando pro- 
 cedetur. Cic. inv. I. 20. 
 
 §. 169. 
 
 Ablativ objekta zahtevaju odlozni glagolji : utor, 
 rabi mi sto, sluzi mi sto; fruor, uzivam (sto), 
 uzivam se (cesa); fun g or, obavljam (sto); potior, 
 osvojiti (sto), imati (sto), uzivati (sto); v esc or, 
 braniti se (cim); glorior, dicim, ponosim se (cim) ; 
 
220 
 
 dig nor, doslojati (koga cim); nit or, naslanjam se 
 (na sto), upirem se (o sto). 
 
 Commoda, quibus utimur, lucemque , qua 
 fruimur , spiritumque, quern ducimus, a deo nobis 
 dari atque impertiri videmus. Cic. Rose. Am. 45. 
 Nemo parum din vixit, qui virtutis perfectae perfecto 
 functus est munere. Cic. Tusc. I. 45. Sapiens 
 et praeterita grate meminit et p raesentibus ita 
 potitur, ut animadvertat, quanta sint ea quamque 
 grata. Cic. fin. I. 19. 
 
 Opazka. Potiri se uzima kadsto s genitivom; kano 
 urbis, Sail. Cat 48. regni, Cic. ad div. I. 7. a uvek 
 u izrazu rerum potiri, steci, imati verhovnu vlast; 
 n. p. Prudentissima civitas Atkeniensium, dum ea r e- 
 rum potita est, fuisse traditur. Cic. Rose. Am. 25. 
 
 §. 170. 
 
 Glagolji, koji naznacuju raz stajanje od cesa, 
 kano: udaljiti se (od koga); razstati se (s kim) ; 
 uzderzati se (od cesa) ; o d r e c i se (cesa) ; o d- 
 vratiti (od cesa), zahtevaju ablativ stvari, od koje se 
 tko deli, i to ili bez predJoga ili s predlozi ab , de, 
 ex; ako se tko od osobe deli, moraju se metnuti 
 receni predlozi; u nas se metju malone uvek shodni 
 predlozi sa, iz, od; osim odreci se (cesa). — 
 Amo idu i pridavnici: alienus, nesklon (cemu), 
 neslaze se (s cim); purus, cist (od); immunis, 
 prost (od) ; liber, Slobodan (od); vacuus, prazan 
 (od), koji s glagoljem vac are zabteva ablativ i sa ab 
 i bez njega. 
 
 Quotusquisque reperietur , qui impunitate et 
 ignoratione omnium proposita abstinere possit in- 
 juria? Cic. off. III. 17. Auctoritate nutuque legum 
 docemur, ab alienis mentes , oculos, manus absti- 
 
221 
 
 nere. Cic. or. I. 43. Loco Me mot us est, quum 
 est ex urbe de pulsus. Cic. Cat. II. 1. Hunc quis- 
 quam putabit a Siculorum argento manus abstinere 
 posse. Cic. Verr. IV. 15. Animus per somnum sen- 
 sibus ac curis vacuus est. Cic. div. II. 11. Ar- 
 tibus variis atque multis ita eram deditus, ut ab 
 exercitationibus oratoriis nullus tamen dies va- 
 cuus esset. Cic. Brut. 90. 
 
 Opazke. 
 
 1. Glagolji prohibere i defendere slazu se na dva 
 nacina; kad znace prepreciti (koga u cem) ili uzbiti, 
 odvratiti (koga od cesa), onda se neprijatelj metje 
 u akuzativ, a stvar od koje se uzbija u ablativ sa pred- 
 logom ili bez njega; a kad znace cuvati, braniti (ko- 
 ga od cesa), onda se p rijatelj metje u akuzativ, a stvar 
 u ablativ s predlogom ili bez njega: n. p. hostem pro- 
 hibere r apinis ; defendere nim ios ardores solis ; ■ — 
 defendere Gal Ham ab Ariauisti injuria; defendere 
 vitam ab inimicorum audacia (u ovom znacenju 
 nestoji defendere nikad bez predloga ab). 
 
 2. Alienus se uzima s genitivom, s dativom, s ablativom sa 
 predlogom i bez njega; alienum putat esse dignitatis; 
 id alienum est illi causae ; alienum est dignitate 
 i a dignitate (Cic). 
 
 §. 171. 
 
 U ablativ se metje samostavnik s kojim pridavni- 
 kom (zaimenom ili dionikom) s glagoljem esse ili bez 
 njega, kad se naznacuje svojstvo koje osobe ili stvari; 
 naski geniliv ili predlog od (vidi §. 151). 
 
 Erat inter Labienum et hostem flumen difficili 
 transitu ripisque praeruptis. Caes. b. G. VI. 7. 
 Hannibalis nomen erat magna apud omnes gloria. 
 Cic. or. II. 18. Aristoteles, vir sum mo ingenio, 
 8cientia s copia>prudentiam cum eloquentia conjunxit 
 Cic. Tusc. I. 4. 
 
222 
 
 Opazka. Ovaj abiativ svojstva raziikuje se od genitiva 
 svojstva, sto se ablativom izrazuje pojedino cinom 
 pokazano, dakle vanjsko svojstvo, a geniti- 
 vom se naznacuje: nutarnje postojano svoj- 
 stvo, te se neuzima nikad uvisebroju. Genitivom 
 se naznacuje: kakovo je sto; a ablativom: kakovim 
 se je pokazalo; n. p. Murena mediocri ingenio 
 (pokazao je malo uma), sed magno studio rerum 
 veterum ; multae industriae et magni laboris 
 fuit. Cic. Brut. 67. 
 
 §• 172. 
 
 Abiativ bez predloga (in) metje se, kad se na- 
 znacuje mesto, na pitanje gde? (redje odakle?) i 
 to: 1. Abiativ bez predloga metje se na pitanje gde? 
 u ovih izrazih : ruri, na polju ; terra mart que, 
 po kopnu i po moru; dextra, laeva ili sinistra. 
 na desno itd. ; zatim sa loco i locis, kad dolazi s 
 kojim pridavnickim imenom : hoc loco, eodem loco, 
 itd. multis locis , aliquot locis; zatim za svimi 
 imeni mesta, kad dolaze sa totus (omnis, cunctus), 
 kano: tota urbe, toto orbe terrarum itd.; napo- 
 kon navodec mesto u knjizi: n. p. de gloria alio li- 
 bro dictum est; hoc capite, hac parte libri dispu- 
 tatur de justitia. 
 
 Opazka. Navodec mesto sa totus metje se takodjer pred- 
 log in; al onda neznaci prostiranja po celom mestu 
 vec samo da je u mestu; isto valja i navodec mesto i 
 knjizi; kad se u celoj knjizi o cem radi, metje se be? 
 predloga; inace stoji predlog, n. p. Nego in tota Sicilio 
 ullum argenteum vas f'uisse, quin Verves conquisierit 
 Cic. Verr. IV. 1 . In hoc libro nomen carendi invenitur 
 
 2. Glagolji kretanja uzimaju se s ablativom bes 
 predloga, kad se pita kuda? naznacujuc potez il 
 pravac kretanja; naski instrumental. 
 
223 
 
 Demonstrabo iter; Aurelia via profectus est. 
 Cic. Cat. II. 4. Cur non sancltis, ne viclnus patricio 
 sit plebejus, ne eodem i tin ere eat, ne idem convi- 
 vium ineat? Li v. IV. 4. 
 
 Opazka. Mesto ablativa moze se metnuti i predlog per 
 naski kroz, n. p. Lupus Esquilina porta ingres- 
 sus quum in forum decucurrisset, Tusco vico atque 
 inde Germalo per portam Capenam prope intactus 
 evasit. Liv. XXXIII. 26. 
 
 §. 173. 
 
 Ablativ se bez predloga metje, kad se naznacuje 
 vreme, kad i z a koje se je sto dogodilo ; naski se u 
 pervom slucaju metje genitiv, u drugom za, Us 
 akuzativom, no samo onda, kad s vremenom dolaze broj- 
 nici, inace se prevodi raznimi predlozi ili prislovom; 
 ovakovi izrazi jesu : quarto anno, cetverte godine; 
 hieme, aestate, zimi,leti; nocte, nocju, po 
 noc'iS-vesperi, <U, i pod vecer; ortu, occasu 
 solis, O izhodu itd. ; comitiis , za sabora itd. 
 
 Nemo his v igi nti annis reipublicae fuit 
 hostis, qui non bettum eodem tempore mihi quo- 
 que indixerit. Gic. Phil. II. 1. Agamemnon cum uni- 
 versa Graecia vix decern annis (za) unam cepit 
 urbem. Alexander paucis annis tota Asia poti- 
 tus est. 
 
 Opazke. 
 
 1. Ako se pitanje gde? neproteze na vreme, nego na okol- 
 * nosti vremena ili na koju dobu zivota, metje se 
 ablativ s predlogom in, n. p. in tali tempore, in 
 ilia aetate, in pueritia, in juventute. In 
 praesenti ili in praesentia znaci ili u sadanjem 
 stanju, ili sada; in tempore , u vreme. 
 
224 
 
 2. Mesto ablativa moze se na pitanje: za koje vreme? 
 metnuti i akuzativ s predlogom intra i ablativ sa in; 
 ovo poslednje osobito onda, kad se cin u isto vreme 
 ponavlja; ovo poslednje naski prepozicional sa u, n. p. 
 Anicius, praetor Romanus, hello Illyrico intra tri- 
 ginta dies perfecto, nuntium victoriae Perpernam 
 Romam misit. Liv. XLIV. 32. Vix ter in anno audire 
 nuntium possunt. Cic. Sext. Rose. 46. 
 
 3. Kad se naznaeuje, koliko se je vremena sto prije ili po- 
 slije koga cina dogodilo, metje se ablativ, umetjue ili 
 zapostavljajuc ante ili ptost; dakle: tribus annis post 
 (ante) ili tribus post (ante) annis. No moze se i tako 
 izraziti, da se ante i post kano predlozi pred aku- 
 zativ metnu, n. p. post (ante) tres annos. itd. 
 
 §• 174. 
 
 Kad se dve stvari medju sobom prispodobe, onda se 
 ona stvar, s kojom se sto prispodobi, metne u ablativ; 
 naski o d s genitivom. 
 
 Pairia mihi vita me a multo est carior. Cic. 
 Cat. I. 11. Nihil est amabilius virtu te. Cic. am. 8. 
 Nihil est mente et ration e melius. Cic. n. d. II. 14. 
 Villus argentum est auro, virtutihus aurum. 
 Hor. ep. I. 1. 32. 
 
 Opazke. 
 
 1. Mesto ablativa metje se i quam s onim padezem, koji 
 zahteva glagolj; naski nego, n. p. Nobis nihil est ti- 
 mendum magis quam Me consul. Cic. Att. VII. 9. 
 
 2. Ablativi:, opinione, spe, aequo, justo, solito, 
 prevode se naski celom izrekom, n. p. opinione me a 
 citius venit, dosao je berze nego sto sam se ga 
 nadao. itd. 
 
 §. 175. 
 
 Mera, koliko je sto vece ili manje od 
 cesa, metje se u ablativ; u nas se metju ponajvise 
 
228 
 prislovi ; ako se latinski pridavnici nemogu naski pre- 
 vesti inace nego samostavnikom, onda se uzima akuzativ; 
 latinski: quo-eo, i quanta -tanto , prevode se 
 naski sto-to ili cim-tim, koliko-toliko. 
 
 Hibernia dimidio minor est quam Britannia. 
 Caes. b. G. V. 13. Diogenes disputare solebat, quanto 
 regem Persarum vita fortunaque superaret. Cic. Tusc. 
 V. 32. Tan to ille superiores vicerat gloria, quanto 
 iu omnibus praestitisti. Cic. Dejot. 4. 
 
 Opazka. Mesto ablativah: multo, tanto, quanto i 
 all quanto metje Ciceron s glagolji ante cell ere 
 itd. i prislove tantum itd., n. p. Miramur hunc 
 hominem multum antecellere ceteris. Cic. Man. 
 13. Livij i kasnji pisci uzimaju ovako i sa stupnji pri- 
 spodobe; n. p. Quantum junior es patrum plebi se 
 mag is insinuabant, eo acrius tribuni tendebant. Li v. 
 HI. 15. 
 
 §: lie. 
 
 Ablativ zahtevaju uvek ovi predlozi: 
 absque, a, ab, abs, de, 
 coram, clam, cum, ex, e, 
 sine, tenus, pro i prae. 
 
 Glede ovih i svih ostalih predlogah vidi §§. 104, 
 105. in treba ovde jos nesto obsirnije progovoritii. 
 
 1. S glagolji: collocare i ponere (locare, 
 statuere, considere) metje se mesto u ablativ sa in, 
 premda ga mi u svojem jeziku metjemo u akuzativ sa 
 shodnim predlogom ; ovako se metju i prislovi: hie, 
 ibi, ubi, mesto hue, eo, quo itd., isto tako i abla- 
 tiv ili genitiv imenah gradovah mesto akuzativa. 
 
 2. Glagolji: advenire, convenir e, cogere 
 {sakupiti), congr eg are , abdere, nuntiare , slazu 
 se kano da sepita kamo? gde mi pitamo ponajvise gde? 
 j)-d zato mesto se metje s predlogom in (sub) u 
 
 Slovn. jez. latinsk. 15 
 
226 
 
 akuzativ mesto u ablativ ili genitiv, kano i hue, eo, 
 quo, mesto hie, ibi, ubi. 
 
 Herculem hominum fama, beneficiorum rnemor, in 
 concilio deorum collocavit. Cic. off. III. 5. Plato 
 animi principatum, id est rationem, in capite sicut 
 arce posuit. Cic. Tusc. I. 10. Argilius in fanum 
 Neptuni confugit in araque c on s edit. Nep. Paus. 4. 
 Quum tristis a Mutina fama manaret, inflati laetitia 
 atque insolentia impii eives unum se in locum ad 
 curiam con gregabant. Cic. Phil. XIV. 6. 
 
 Dodatak 
 
 k nauku o padezih. 
 
 Glava 37. 
 
 porabi pridavnikah i brojnikah. 
 §. 177. 
 
 Pridavnici se u pridevku cesto uzimaju kano samo- 
 stavnici onde, gde nam rabi prislov ili gerundij ili samo- 
 stavnik sa shodnim predlogom. Ovako se uzimaju : 
 
 1. Malo ne svi dionicni pridavnici, kano: 
 absens , praesens , glavom ; sciens, prudens , znajuc; 
 ignorans, inscius, neznajuc; occultus, u potaji; mor- 
 tuus, po smerti ; vivus, za zivota. 
 
 Accusator aperte ludificari et calumniari sciens 
 videtur. Cic. Rose. Am. 26. Hannibal occultus 
 subsistebat. Liv. XXII. 12. Hortensium vivum amavi, 
 
227 
 Crassum won odi mortuum. Cic. off. III. 18. Le- 
 gati inane s (praznih rukuh) ad regem revertuntur. 
 Cic. Verr. IV. 28. 
 
 2. D r u g i i t r e t j i s t u p n j i : inferior , supe- 
 rior, prior, propior, extremus, infimus, primus, pa i 
 princeps, medius, unus, solus, totus; zatim frequens, 
 creher, assiduus, rarus. 
 
 Roscius erat Romae frequens. Cic. Rose. Am. 6. 
 Senatum frequent em coegi. Cic. Cat. III. 3. Discu- 
 buitmedi us inter Tarquinium et Perper nam. Cic. Tusc. 
 V. 2. Caesar raros milites ex majoribus in minora 
 castra transduxit. Caes. b. G. VII. 45. 
 
 2. Pridavnl ci naznacujuci cutjenje, ka- 
 no : laetus, libens, sobrius, trepidus, invitus, itd. 
 
 Iratus dixisti. Cic. Mur. 30. Soli hoc sapienti 
 contingit, ut nihil faciat invitus , nihil dolens, nihil 
 co actus. Cic. par. V. I. 
 
 §. 178. 
 
 Imenom vJastitim nedodaje se u latinskom jeziku ni- 
 jedan pridavmik, osim koji je potrebit za nadopunjenje, 
 kano: Scipio major, Sulla felix, Pompejus ma- 
 gnu s; u ostalih se slueajih metje pridavnik s kojim ime- 
 nom obcenitim u pridevak, n. p. glasoviti Pompej, 
 veli se latinski : Pompejus, vir Claris simus itd. 
 
 f 179. 
 
 U latinskom se jeziku metju cesto pridavnici, 
 gde su u nas prislovi, ponajvise ovi : najprije, naj- 
 poslije, samo. Ovi se mogu samo onda prevesti 
 latinskimi prislovi, kad se protezu na glagolj ; protezu 
 li se na koje ime, moraju biti pridavnici te se s njim 
 
 ti; mi hotec naznaciti, na koju se rec ovakav 
 
 IS* 
 
228 
 
 prislov proteze, metjemo ga upravo pred onu rec, n. p. 
 ovaj sam govor najprije citao; ovde se proteze na 
 glagolj, razumevajuc ovakova sta (pa zatim poderao); 
 latinski se ovo prevodi : hanc orationem primum 
 legi; — ovaj sam govor najprije ja citao; ovde 
 se proteze na ja , zato : hanc orationem primus legi; — 
 procitao sam najprije ovaj govor: hanc oratio- 
 nem primam legi; premda se kadsto moze i u nas 
 metnuti pridavnik. Amo ide \ipse, kojemu se iu 
 nasem i latinskom jeziku menja znacenje, kad ostaje u 
 nominativu ill kad se slaze sa zaimenom; se ipse in- 
 terfecit, znaci: ubio je sam sebe (to jest: drugi ga 
 nije ubio); a se ip sum interfecit, ubio je sama sebe 
 (ne drugoga). Amo idu i druge reci : ego, solus, prior, 
 primus, princeps, postremus, solus, unus. 
 
 Homo non sibi se soli natum meminerit, sed 
 p atria e sed suis. Cic. fin. I. 14. Non potest exer- 
 citum is continere imperator, qui se ipsum non con- 
 tinet. Cic. Man. id. Non egeo medicina; me ipse con- 
 solor. Cic. am. 3. 
 
 §. 180. 
 
 Tretji stupnji ovih mestnih pridavnikah i pri- 
 slovah : extr emus, intimus , imus, infimus, 
 postremus, primus, summus, ultimus; za- 
 tim: medius, novissimus , ceterus i reli- 
 quus, metju se cesto,. gde je u nas shodan samostav- 
 nik ili prislov: summus mons, verhunac od berda; 
 in media arce, usred grada; extremo anno, na sver- 
 setku, koncu godine itd. 
 
 Tantum helium Pompejus extrema hieme 
 apparavit, ineunte vere suscepit, media aestate con- 
 fecit. Cic. Man. 35. 
 
229 
 
 *■ 181. 
 
 Pridavnici se uzimaju mesto samostavnikah u ovih 
 slucajevih : 
 
 1. Srednji spol pridavnikah uzima se 
 u jednobroju, kad se naznacuje koji a b- 
 straktni pojam (naski se metje ponajvise samo- 
 stavnik) ; a u visebroju, kad se naznacuje 
 konkretna stvar; (naski se metje pridavnik sa 
 shodnim samostavnikom, ili pridavnik srednjega spola 
 jednobrojnika) ; n, p. verum, istina, vera, istinite stvari ; 
 pulcrum, lepota; honestum, postenje : turpe, zloca; 
 utile, korist; pulcra, honesta, turpia, utilia, lepe, po- 
 stene, zle, koristne stvari ili cini itd. Amo idu genitivi 
 pridavnikah drugoga sklanjanja u jednobroju, koji se i u 
 nas prevode pridavnici (vidi •§. 152. op. 2). 
 
 2. Kad se naznacuje verst osobah, metju se 
 visebrojnici muz kin pridavnikah; tako i u 
 nas ; n. p. boni, beati, docti (bez viri ili homines). 
 
 3. Naznacujuc jednu muzku osobu, mi 
 mozemo metnuti uvek pridavnik mesto samostavnika, La- 
 tini samo s nekojimi pridauiici, koji su vec u porabi po- 
 stali samostavnici ; kano: amicus, af finis, a e ma- 
 ins, aequalis, adver sarins, cognatus , fami- 
 liar is, neces sarins, p eregrinus, propinquus, 
 vicinus, adoles cens, juvenis, senex, socius, 
 vicarius, sponsus. Glede dionikah sadanjega slazu 
 se i Latini s nami. 
 
 Opazka. Pridavnici ovi uzimaju se kano samostavnici po- 
 najvise u ovih slucajih: 1. u opreci, kano: Plurimum 
 interest inter doctum et mid em. Cic. or. III. 
 51. — 2. sa pridavnici jednoga docetka; dementis 
 est. Cic. off. I. 24. — 3. kad se po smislu vidi da se 
 
230 
 
 pridavnikom naznacuje osoba ; kauo : Zenonis sent en- 
 tiae sunt ejusmodi: sapient e m gratia nunquam 
 moveri itd. Cic. Mur. 29. 
 
 §. 182. 
 
 Latini metju kano i mi drugi stupanj, kad prispo- 
 
 tju dve stvari, a tretji, kad vise stvarih ; n. p. 
 Quaeritur ex duo bus uter sit dignior, ex 
 piuribus quis dignissimus. Quint. VII. 4. 21. 
 
 No Latini metju drugi stupanj i bez prispodobe, 
 hotec naznaciti podosta visok stupanj; u nas se pred 
 pridavnik metju ili po ili nesto, ali ovo s drugim, ono 
 s pervim stupnjem; n. p. podobar, nesto boJji. 
 
 Senectus est natura loquacior. Cic. sen. 16. 
 Voluptas , quum major est atque long i or, omne 
 animi lumen exstinguit. Cic. sen* 12. Tkemistocles 
 m in u s parentibus probabatur, quod Jibe r i u s vivebat. 
 Nep. Them. 1. 
 
 Opazka. Kad se pridavnik s pridavnikom ili s prislovom 
 prispodobi, metju se oba i u nas i u Latinah u drugi 
 stupanj, n. p. Asia ditiores quam fortiores facie- 
 bat eccercitus. Liv. XXXIX. 1. Alius gravitatem sequi- 
 tur, alius subtilitatem , alius acutiorem se vult 
 esse quam ornatiorem. Cic. de opt. gen. or. 2. — 
 Kadsto se i u nas i u Latinah opise sa: mag is doctus 
 quam prudens; n. p. Celer tuus disertus magis 
 est quam sapiens. Cic. Att. 10, 1. 
 
 §. 183. 
 
 Isto ovako rabi Latinom tretji stupanj bez prispo- 
 dobe; u nas se pred pridavnik metju shodni prislovi, ili 
 pred drugi stupanj cestica sto, s torn razlikom, da ono 
 znaci verlo velik stupanj, a ovo tolik, da veci biti 
 nemoze. 
 
 Cicero tetiuissima erat imletudine. Phoenices 
 erant navigaiionis peritissimi. 
 
231 
 
 Opazka. Latinski tretji stupanj kad dolazi sa qui s que, 
 prevodi se naski drugim stupnjem, ako ima pred sobom 
 ut-ita, n. p. Ut quisque est doctissimus, ita 
 modestissimus esse solet. Sto je tko ueeniji, to obicaje 
 biti cedniji. 
 
 §. 184.- 
 
 Jednobroj mille rabi kano pridavnik, a visebroj 
 millia uvek kano samostavnik s g-enitivom stvari ; n. p. 
 mille pedites, tria millia peditum. Samo ako za millia 
 stoji jos koj pridavnicki brojnik, onda se mora stvar, 
 kojoj se broj navodi, ako je za ovim pridavnickim broj- 
 nikom, s njim u padezu slagati, ako li je pred njim, 
 moze biti i jedno i drugo. 
 
 Eo anno mille servis ci vitas data est. In eo 
 proelio ceciderunt mille equites, quattuor millia 
 peditum. Prima luce tria millia et septingenti 
 pedites profecti sunt. — Censa sunt civium capita 
 'Centum quattuor millia et ducenta quattuor decim. 
 Romani ceciderunt quinque millia et trecenti. Quat- 
 tuor millia hominum et quingenti Capitolium 
 occupaverant. 
 
 Glava 38. 
 
 zaimenik 
 
 §, 185. 
 
 Zaime tretje osobe izrazuje se u nas povratnim 
 zaimenom, sebe, sehi, se; svoj, svoja, svoje, 
 kad se proteze na subjekt iste izreke. U latinskom jeziku 
 valjaju o torn ova pravila: 
 
232 
 
 I. Kad se zaime u jednoj izreci proteze na koju 
 urn drago rec u kojern god padezu, mora se metnuti po- 
 vratno zaime. 
 
 Justitia propter sese colenda est. Cic. off. II. 12. 
 Multa civibus sunt inter se communia. Cic. off. 
 I. 17. Re ita gesta ad utrumque due em sui redie- 
 runt. Liv. XXI. 29. Scipio suas res Syracusanis 
 reddidit. Liv. XIX. 1. {suas se proteze na Sirakuzane). 
 
 Isto biva , ako su dve izreke dionikom u jednu 
 stegnute; n. p. Papirius Gallo barbam suam per- 
 mulcenti Scipionem in caput incussit. Liv. V. 1 1 . 
 
 Opazka. Ako se nebi iz smisla nikako moglo znati, na sto 
 se proteze povratno zaime, onda se metne is, n. p. 
 Sextius ad earn (Scipionem) filiam ejus (Scipio- 
 nis) adduxit. Cic. Sext. 3. Macedonian regem su- 
 spectum habebant pro ejus crudelitate Liv. XXXII. 19. 
 
 II. Ako su dve izreke, pa ako spisatelj sto veli, 
 protezalo se zaime ovisne izreke na subjekt ili objekt 
 glavne izreke, mora biti uvek is, ille. 
 
 Alcibiades, quum desertus ab omnibus jaceret* 
 arnica texit corpus ejus pallio suo. Cic. div. II. 69. 
 Habet hoc virtus, ut species ejus etiam in hoste posita 
 delectet. Cic. Pis. 32. Crassum vehementer hortabar? 
 ut earn viam laudis rectissimam duceret, quam major es 
 ejus ei tritam reliquissent. Cic. Brut. 81. 
 
 Ako pako spisatelj navodi tudje reci, (subjekta 
 glavne izreke) sto biva ponajvise u neupravnom go- 
 voru, u izrekah accusativi cum infinitivo, pa ako se 
 zaime ovisne izreke proteze na subjekt glavne, 
 mora biti povratno zaime, ako li na objekt, onda 
 is, ille. 
 
 Pythius a piscatoribus petivit, ut ante suos 
 hortos postridie piscarentur. Cic. off. III. 4. Ario- 
 
233 
 
 vistus respondit Caesari, si decessisset, mag no se 
 ilium praemio remuneraturum esse. Caes. b. G. I. 44. 
 Ariovistus dixit, n emin em secum sine sua perni- 
 cie contendisse. Caes. b. G. I. 36. 
 
 Opazka. 
 
 Subjekt glavne izreke moze preci u dativ ili akuzativ, pa 
 i onda valjaju ista pravila, n. p. A Caes are valde li- 
 beraliter invitor, sibi ut legatus sim. Cic. Att. II. 18. 
 Jam hide ab initio Faustulo spes fuerat , regiam 
 stirpem apud s e educari. 
 
 Od ovih pravilah ima i nekoliko iznimakah, koje ipak ne- 
 ruse pravila, n. p. Barbaras quidam Asdrubalem ob iram 
 interfecti ab eo (se} domini obiruncavit. Liv. XXI. 2. 
 Cupldo incessit animos juvenum sciscitandi, ad quern 
 eorum (valjda zato, sto sui nemoze nikad biti par- 
 titiv) regnum esset venturum. Liv. I. 51. Siculi me 
 saepe esse pollicitum dicebant, commodis eorum 
 (suis) me non defuturum. Cic. Caecil. 1. Epaminon- 
 das ei, qui sibi feij ex lege praetor successerat, 
 eocercitum non tradidit. Cic. inv. I. 35. 
 
 III. Ako su dve jednake ovisne izreke, pa ako se 
 po recenih pravilih u pervoj metne povratno zaime, u 
 drugoj valja postaviti is. 
 
 Socrates judicibus respondit, sese meruisse, ut 
 amplissimis honoribus et praemiis decoraretur , et ut 
 ei victus quotidianus in Prytaneo praeberetur. Cic. 
 or. I. 54. Sextus Tarquinius e suis unum sciscitatum 
 Romam ad pair em mittit, quidnam se facer e vellet, 
 quandoquidem ei dii dedissent, ut omnia units Gabiis 
 posset. Liv. I. 54. 
 
 §. 186. 
 
 Zaime ipse, ipsa, ipsum, moze se protezati 
 na sve tri osobe i naznacuje silnije koju osobu u opreci 
 
234 
 
 prama drugoj kojoj ; naski : i ja, sam, glavom, itd. 
 (i nitko drugi) n. p. Cato ipse sibi gladio pectus 
 transfixit. Non egeo medicina; me ipse consolor. 
 
 Opazka. Kadsto se ipse prevodi nasim: isti, upravo, 
 samo, vec, n. p. Demosthenes ejus ipsius artis, 
 cut studebat, primam Utteram non poterat dicere. 
 Decern ipsos dies Atkenis fid. 
 
 §• 1ST. 
 
 1. U nas je zaime posedovno tretje osobe njegov 
 i njihov; Latini ga neimaju, te se mesto njega sluze 
 genitivi zaimenah is, ille: ejus, illius, eorum, 
 illorum. 
 
 2. Latini metju posedovna zaimena samo onda, 
 kad se po znacenju izrekah nemoze znati, cije je 
 sto; u nas se metju i bez potrebe; n. p. Patrem occi- 
 dit Sex. Roscias (suum). Cic. Rose. Am. 14. Patrem 
 meum, qimm proscriptus non esset, jugulastis, me 
 domo me a per vim expulistis, patrimonium meum 
 possidetis. Ibid. 11. — No suus stoji kadsto i u la- 
 tinskom jeziku bez potrebe; n. p. Haec praedia tarn 
 fructuosa Sext. Roscius filio suo colenda ac tuenda 
 tradidit. Ibid. 15. 
 
 §. 188. 
 
 1. Od pokaznih zaimenah ovi zasluzuju osobitu 
 pozornost: hie (ovo valja i za ostale spole) je po- 
 kazno zaime perve osobe, koja govori, te naznacuje sve 
 sto se na nju proteze; iste naznacuje sve sto se pro- 
 teze na drugu osobu, s kojom perva govori; ille na- 
 znacuje sve sto se proteze na osobu, o kojoj perva s 
 drugom govori; u ovom se znacenju uzimaju sva ostala 
 zaimena i prislovi, koji su s ovimi sastavljeni; i u 
 nas bi valjalo ovo pravilo tocno i strogo provesti 
 
23S 
 
 ovako: in hac urbe znaci: u ovom gradu (u kojem 
 sam ja); in ista urbe, u torn gradu (u kojem si 
 ti); in ilia urbe, u onom gradu (u kojem je on). 
 S toga naznacuju rimski govornici sa hie i hi svoje 
 prijatelje, a sa iste i isti svoje protivnike (cesto 
 s preziranjem). 
 
 2. Hie (ovo valja i za ostale spoie) i ille rabe 
 kano i nas ovaj i onaj, te hie naznacuje ono sto 
 se je najkasnje, a ille sto se je prije reklo; n. p. 
 Scitum est illud Catonis, ut multa: melius de quibus- 
 dam acerbos inimicos mereri, quam eos amicos, 
 qui dulces videantur: illos saepe verum dicere, hos 
 nunquam. Cic. am. 24. — No sa hie se naznacuje 
 takodjer ono sto je prije reeeno, ako je spisatelju u 
 misli ili porad drugoga odnosenja b!ize; n. p. Melior 
 tutiorque est certa pax, quam sperata victoria; 
 haec (pax) in fua, ilia (victoria) in deorum pote- 
 state est. Liv. XXX. 30. 
 
 & 189. 
 
 I. Zaime **, ea, id (naski taj i ovaj izmenice) 
 metje se 1) kad se naznacuje stvar, koju govornik 
 misli ili koju je jur imenovao; 2) sa sledecim 
 qui naznacuje stvar, o kojoj valja tek nesto reci. 
 
 Apud Helvetios longe nobilissimus et ditissimus 
 fuit Orgetorix ; is regni cupiditate inductus conjura- 
 tionem nobilitatis fecit et civitati persuasit , ut de 
 finibus suis cum omnibus copiis exirent; id hoc fa- 
 cilius eis persuasit, quod undique loci natura Hel- 
 vetii continentur. Omne id, quo gaudemus , vo- 
 luptas est. 
 
 II. U nas se obicava poblize oznacenje koje stvari 
 izraziti sa: i to, latinski sa: et is, et is quidem, 
 atque is, nijecno: nee is. 
 
236 
 
 Homo memoriam habet, el earn infinitum, rerum 
 innumerabilium. Cic. Tusc. I. 24. Epicurus una in 
 domo, et ea quid em angusta , quam magnos tenuit 
 amicorum greges. Cic. fin. I. 20. 
 
 §. 190. 
 
 Odnosno zaime metje se u latinskom jeziku onde, 
 gde se u nas uzima drugi koji nacin. 
 
 1. Naski: toboznji, izrazuje se latinski sa: 
 qui vocatur ili quern vocant, n. p. Vestra, quae 
 dicitur, vita mors est. Cic. rep. VI. 14. — Ovako 
 se i naski dionici: receni, imenovani itd. izrazuju 
 izrekom odnosnom, n. p. Duabus his personis, quas 
 supra dixit tertia adjungitur. Cic. off. I. 32. 
 
 2. Naska izreka: po tvojoj itd. ili, kano 
 sto tvoja itd. donosi, zahteva, prevodi se latin- 
 ski zaimenom odnosnim, koje se metje sa samostavnikom 
 ili u nominativ ili u ablativ svojstva, n. p. 
 Spero, quae tu a prudentia et temper antia est, 
 te jam, ut volumus, valere. Cic. Att. VI. 9. Nihil 
 te, qua prudentia es, ftigiet, si meas litter as di- 
 ligenter legeris. Brut, in Cic. div. XI. 13. 
 
 3. Cesto rabi Latinom odnosno zaime gde mi 
 metjemo pokazno, osobito kad se govor ponesto 
 prekine, pa opet nastavi ; n. p. Alcibiades ad Pharna- 
 bazum in Asiam transiit: quern quidem (pa ovoga) 
 adeo sua cepit humanitate, ut eum nemo in amicitia 
 antecederet. 
 
 §. 191. 
 
 Latinski jezik ima mnogo razlicitih zaimenah, 
 pa zato cesto biva, da mi za vise njihovih imamo 
 
237 
 
 samo jedno svoje zaime; ovo biva osobito kod neopre- 
 deljenih zaimenah (vidi §. 57); treba dakle da ih nesto 
 obsimije protumacimo: 
 
 1. Svojim tko prevodimo latinski: quis, ali- 
 quis i quispiam ; — aliquis (kadsto netko) na- 
 znacuje da osoba ili stvar obstoji, ali da nije do 
 toga, koja jest; — quispiam naznacuje osobu, koja 
 moze biti, pa s toga je neizvestnije od aliquis; — 
 quis je jos neizvestnije i naznacuje osobu, za koju 
 se nezna pravo da li je ima. 
 
 2. Mesto aliquis i ali qui uzima se u nijec- 
 nom smislu quis qu am, itko, kano samostavnik, 
 a ullus, ikoji kano pridavnik. S toga stoji ullus 
 i za sine, no kad se i sine zanijece , metne se 
 aliquis, n. p. sine ulla spe; non sine ali- 
 qua spe. 
 
 Nee ulla deformior species est civitatis quam 
 ilia, in qua opulentissimi optimi putantur. Cic. rep. 
 I. 34. Sibi esse in animo, sine ullo maleficio iter 
 per provinciam facer e. Caes. b. G. I. 7. 3. Estne 
 quisquam omnium mortalium, de quo melius existi- 
 mes tu? Cic. Rose. Am. 6. Neque ex castris Catilinae 
 quisquam omnium discesserat. Sail. Cat. 37. 
 
 3. Mesto aliquis, a liquid, uzima se obicno 
 quis, quid, kad stoji za si, nisi, ne, num, 
 quo i quanto, i za odnosnimi zaimeni, no i u ovom 
 slucaju mora se uzeti celo, ako stoji u opreci; ovako 
 se uzimaju i qui, quae, quod i aliqui, aliqua, aliquod : 
 zatim quo i aliquo, quando i aliquando. 
 
 Turpis est excusatio, si quis quid contra rem- 
 publicam se amid causa fecisse fateatur. Periculosis 
 reipublicae temporibus senatus decernere solebat, ut vi- 
 derent consules , ne quid respublica detrimenti ca- 
 per et. Create consulem Otacilium, non dico si omnia 
 haec, sed si ali quid horum praestitit. 
 
238 
 
 4. Quid am naznacuje stvar, koju govornik pozna, 
 te bi ju mogao poblize oznaciti da i imenovati, naski 
 nekoji i netko, n. p. Qui dam ex advocalis, homo 
 et honuribus populi ornatus, et summa virlute praedi- 
 tus, intelligere se dixit. Cic. Cluemt. 63. 
 
 §. 192. 
 
 1. liter, neuter, liter que uzimaju se kad se 
 govori o dvojici, a quis, nullus, quisque, kad o 
 vise nj ih ; n. p. Quaeritur ex duo bus uter dignior. 
 ex pluribus quis dignissimus. 
 
 Opazka. Ambo se razlikuje od uterque, te ono na- 
 znacuje dve osobe u jednom istom cinu iu isto 
 vreme; naski oba skupa; a ovo naznacuje dve 
 osobe u istom cinu, no i osobe i cini mogu 
 se napose uzeti, te su se dogodiii u razno vreme; 
 razliku izmedju obe reci naznacuje Charis. p. 49. P. 
 Ambo non est dicendum, nisi de his, qui uno tempore 
 quid faciunt, utpote : reges Eteocles et Polynices ambo 
 perierunt quasi una ; Romulus autem et Africanus non 
 ambo triumpharuut sed uterque, quia diver so 
 tempore. — Visebroj od uterque rnetje se samo onda, 
 kad je i na jednoj i na drugoj strani vise subjektah. 
 Sumus enim ambo belle curiosi. Cic. Att. VI. 1. Pie- 
 biscitis cautum, ne quis duos magistratus uno anno 
 gereret, utique liceret consules ambos plebejos 
 creari. Liv. VII. 42. Eodem die uterque eorum 
 (Caesar et Pompejus) ex castris exercitum educunt. 
 Caes. b. c. III. 30. Vtrique (plebis fautores et se- 
 natus) victoriam crudeliter exercebant. Sail. Cat. 
 XXX. VIII. 4. 
 
 2. Quis que se uzima u cetiri slucaja, 1. s tre- 
 tjimi stupnji: doctissimus quisque nequissimus, 
 
 2. s rednimi brojnici; quarto quoque anno, 
 
 3. s povratnimi zaimeni : suum caique, 4. s od- 
 nosnimi zaimeni: quo quisque est ingeniosior, eo 
 docet laboriosius ; pa u svih ovih slucajih valja da se 
 quisque metne tik navedenih recik 
 
239 
 §. 193. 
 
 Alter, drugi, naznacuje samo broj i rabi kad 
 se dve stvari razlueuju; naski: jedan-drugi, latinski: 
 alter-alter; — alius, drugi, naznacuje kakovi su 
 ti drugi, neuzimajuc u obzir, da li su dva ili vise; alii- 
 alii: jedni-drugi. 
 
 Agesilaus claudus erat alter o pede. Nep.XVII. 8. 
 Consilium alter exercitum perdidit, alter vendidit. 
 Cic. Plane. 35. Animantium aliae coriis tectae sunt, 
 aliae villis vestitae, aliae spinis hirsutae. Cic. n. d. 
 II. 47. 
 
 Opazka. Kadsto stoje u izreci dva razlicita padeza od 
 alius ili alius s kojom recju, koja se iz n j e 
 izvadja; onda se naski izreka razdeli na dve cesti; 
 n. p. alius alio more vivit; jedan zivi na ovu ruku, 
 drugi na onu; alii alio sunt missi, jedni su poslani ova- 
 mo, drugi onamo; alii aliter sentiunt, jedni misle 
 ovako, drugi onako. 
 
 Poglavlje drugo. 
 
 O glagolju. 
 
 Odsek pervi. 
 
 O vremenih. 
 
 Glava 39. • 
 
 O deljenju vremenab. 
 
 §. 194. 
 
 1. Sve sto je na svetu, ili biva ili je bilo 
 ili ce b i t Ij, pa zato su glagolju neobhodno potrebna 
 
240 
 
 samo tri vremena: sadanje, proslo i buduce. Ali 
 ovimi se vremeni izrazuje cin samo u glavnom odnosenju 
 prama govorniku ili piscu, nenaznacujuc potanjega odno- 
 senja cina ili prama govorniku i piscu ili prama ostalim 
 cinom. — Da se dakle ovo odnosenje poblize naznaci, 
 ima u jeziku vise vremenah. 
 
 2. Cin, koji biva, oznacen je po smislu recih tako, 
 da mu netreba vise vremenah. 
 
 3. Ali cin, koj je bio, nije glavnim vremenom 
 tocno oznacen; jer ako je u proslosti duze trajao 
 ili s drugim cinom u isto vreme bivao, valja ga 
 izraziti pro slim trajnim; ako se je sversio, 
 pa neima sada ni njega ni njegovih posledi- 
 cah, uzima se aorist; ako se je u proslosti poceo, 
 no ili sam dosad traje ili njegovi posledci, 
 izrazuje se perfektom; ako se je u proslosti 
 prije koga drugoga cina sversio, izrice se 
 sredproslim; ovako postaju cetiri vremena pro- 
 plosti. 
 
 4. Niti cin, koji se ima u buducnosti dogo- 
 diti, nije tocno oznacen; jer ako se ima dogoditi ili 
 sam ili s kojim drugim cinom u isto vreme, 
 izrazuje se buducim; ako li se ima u buducnosti 
 prije koga drugoga cina dogoditi, izrazuje se bu- 
 ducim proslim; ovako postaju dva vremena buduc- 
 nosti. 
 
 §. 195. 
 
 Sva vremena zaderzuju svoje temeljno znacenje ne 
 samo u obliku tvornom i terpnom, nego i u pokaznom i 
 veznom. No buduc da oba buduca neimaju veznoga, uvela 
 se je ova poraba: 
 
 1. Ako je buducnost cina tocno izrazena kojim 
 buducim vremenom, onda se mesto buducega vez- 
 
241 
 noga metje vezni sadanjega ili prosloga 
 trajnoga, a mesto veznoga buducega pros- 
 loga vezni prosloga ili predpr os 1 oga, n. p. 
 Affirmo tibi, naturam si sequaris ducem, nunquam 
 te aberraturum. Affirmabam tibi, naturam si seque- 
 reris ducem, nunquam te aberraturum. — Affirmo 
 tibi, si hoc beneficium mihi tribueris, me magno- 
 pere gavisurum. Affirmabam tibi, si hoc beneficium 
 mihi tribuis ses, me magnopere gavisurum. 
 
 2. Ako li buducnost nije u izreci tocno nazna- 
 cena, onda se mesto navedenih vremenah metju 
 shodna vremena opisne sprege. 
 
 3. Gde nemoze biti ni jedno ni drugo, opisuje se 
 misao sa futurum sit ili esset, tit (vidi §. 199). 
 Ovo se mora uvek uzeti: 1. Kad buduce proslo ne- 
 moze veznoga nacina drugacije imati, n. p. Non du- 
 bito, quin futurum sit, ut pater tuus redierit. 
 2. Kad glagolj, sto neima supina, nemoze da napravi 
 dionika na urns, n. p. Non dubito, quin futurum 
 sit, ut te hujus rei poeniteat. 3. Kad bi valjalo 
 metnuti buduci terpni veznoga, n. p. Non dubito, 
 quin futurum sit, ut Pomp ejus a Caesar e vinca- 
 tur. Mesto futurum sit, redierit, poeniteat, 
 vincatur mora se postaviti futurum esset , rediis- 
 set, p oeniteret, vin c eretur, kad to pravila 
 (§§. 199 — 205) zahtevaju. 
 
 rn. jez. latinsk. 16 
 
242 
 
 Glava 40. 
 
 znacenju i porabi vremenah u glavnih 
 izrekah. 
 
 §. 196. 
 
 Buduc da se naski glagolji dele na trajuce i 
 minuce, o kojoj razlici neima u latinskom jeziku, 
 osim nekoliko glagoljah prostih i s predlozi sastavlje- 
 nih, ni traga, naznacenje je pravilah, po kojili da se 
 iatinska vremena naski prevode, dosta mucno. Zato 
 ako se i ustanove pravila, nekoliko ce iznimakah, osno- 
 vanih na naravi od oba jezika, uvek preostati. Evo pra- 
 vilah : 
 
 1. Sadanje naznacuje cin, koj sada biva, 
 trajao malo ili dugo; naski se uzima uvek sa- 
 danje trajucega. 
 
 Quod ego fui ad Trasimenum, ad Cannas, id 
 iu liodie es. Liv. XXX 30. Helvetii reliquos Gallos 
 virtute praece dunt. Caes. b. G. I. 1. 
 
 Opazka. U nas se sadanje trajuc'ih i minueih glagoljah 
 uzima, kad se naznacuje cin, koj obicno biva; 
 Latini ovo prevode sadanjim , ili ako se ovo nemoze 
 tim vremenom izraziti, uzimaju glagolj soleo. 
 
 2. Sadanje (historieko) se uzima mesto 
 aorista, kad se sto zivahnije pripoveda i cin ka- 
 no sadanji pred oci metje; u nas se sadanje i 
 trajucih a ponajvise minueih glagoljah uzima verlo 
 cesto, pa i onde gde stoji htinski a or is t. 
 
243 
 
 Misso ad vesperum senatu, omnes qui sunt ejus 
 or dims a Pompejo evocantur. Lau d a t Pompejus, 
 atque in poster um con fir mat; segniores c astlgat 
 atque i net tat. Caes. b. c. I. 3. 
 
 Opazka. Kad je nas trajuci takove naravi, da nemoze u 
 sadanjem naznaciti proslosti, onda se ili metje proslo 
 trajno ili mu se dodaje koj shodni minuci u sada- 
 njem, kano: stanem govoriti, nagnem bezati; itd. 
 pa ovaj se latinski neprevodi; n. p. Katon ustane u 
 Senatu predlagati (ne p r e d ! a z e), Cato in senatu sen- 
 tent iam die it. 
 
 3. Mesto aorista i ovoga sadanjega uzima se u 
 latinskom jeziku neopredeljeni sadanjega, no 
 tako, da se uvek pripovest pocme aoristom ili sadanjim 
 historickim ; u nas se metje zapovedni, s torn raz- 
 likom da u nas moraju biti posve kratke, umetnutimi 
 izrekami nerazstavljene izreke- inaee se mefje proslo 
 trajno. Ovaj se neopredeljeni nzima u tfi slucaja: 
 
 a) Kad se opisuje nemir i uzbunjenost sere a. 
 
 Legati sine responso dimissi. Consulem nocte, 
 quae insequuta est, anceps cura a gitar e ; nolle 
 deserere socios, not lei minuere exercitum. Liv. 
 XXXIV. \t. 
 
 b) Kad se navode cini, koji bivaju i s jedne i 
 s druge strane, te se tako, bi reci, 
 pr eplitju. 
 
 Hostes ex omnibus partibus , signo dato, decur- 
 rere, lapides gaesaque in vallum conjicere: nostri 
 primo integris viribus fortiter repugnare, t neque 
 ullum frustra telum ex loco superior e mitt ere. Caes. 
 b. G. III. 4. 
 
 c) Kad se cini ponavJjaju, maJo vremena 
 traju i jedan iza drugoga berzo slede. 
 
 16* 
 
244 
 
 4. Proslo trajno naznacuje cin, koj je ili 
 duze trajao, ili se'ponavljao ili hotio dase 
 ucini, ali nije za rukom posao; u nas se za 
 sva tri slucaja uzima glagolj trajuci u proslom trajuom 
 prostom ili sastavljenom (jer izmedju njih neima glede 
 znacenja nikakove razlike). 
 
 Hanno Graecus urbes tentavit, at et tunc in 
 Romana societate ma neb ant. Li v. XXIV. 11. Lae- 
 lius veniebat ad coenam, ut animo quieto saliaret 
 desideria vitae. Cic. fin II. 8. Patres qnoque , ne 
 quid cederent plehi. et ipsi Lucium Quintium consulem 
 pra efici eh an t. Li v. III. .31. Aequi se oppido 
 receperunt, murisque se tenebant. Liv. II. 48. 
 
 Opazka. S toga, sto se proslo trajno uzima, kad se cin 
 ponavlja, metje se i onda, kad se opisuju navade 
 i obicaji; tako i u nas; n. p. Tantum temporibus 
 Mis jus jurandum vale bat. Cic. oif. III. 31. In 
 Graecia musici floruerunt discebantque id omnes, 
 nee qui nesciebat, satis excidtus doctrina p u ta- 
 bu tur. Cic. Tuse. I. 2. 
 
 5. Aorist*) naznacuje, da je koj cin pro- 
 sao, trajao casak iii sto godinah; u nas se 
 ovo vreme prevodi sad proslim trajnim sad prosiim; 
 kad aorist naznacuje cin, koj je jamo casak trajao, 
 metje se naski proslo, naznacuje li aorist cin, koj 
 je d uze trajao , metje se proslo trajno; n. p. 
 p e r c ep i litter as, d o b i h li st ; Augustus r eg a a v i t, 
 August je kraljevao. Odatle se vidi, da se trajali 
 cin moze izraziti latinskim i aoristom i proslim traj- 
 nim, ali ovim, kad je namera spisateija navesti tra- 
 
 *) Mnogim e'e se cudno viditi, kako je u latinski jezik dosla raz- 
 lika izmedju aorista i perfekta, kad se obojimi imeni nazna- 
 cuje isti oblik. Ali da je ova razlika posve potrebna, vidi se 
 iz §. 199. Samo imam jos to dodati, da sam ovu rec aorist 
 uzeo radi kratkoe'e, i da latinski aorist nije posve jednak gerc- 
 komu. 
 
245 
 
 janje, onim kad je nakanio izraziti , da se je cin sver- 
 sio, neuzimajuc obzira na trajanje. U nas se trajali cin 
 moze izraziti samo trajucim glagoljem; pa zato nase 
 proslo trajno prevodi se latinski sad proslim trajnim sad 
 aoristom. Evo primerah: 
 
 In Graecia musici floruerunt (cvali su). Cic. 
 Tusc. I. 2. Non potuit (nije mogla) Dejofaro comix 
 canere, recte eum facere, quod populi Romani liherta- 
 tem defendere pararet; ipse hoc sentiebat (cutio) 
 sicuti sen sit (cutio). Cic. div. II. 37 Divico, princeps 
 legaiionis Helvetiorum, ita cum Caesare egit (dogova- 
 rase se). Caes. b. G. I. 13. 
 
 Opazka. Latinski aorist, ako i naznacuje trajali cin 7 
 mora se u nas prevesti proslim kad proslo trajno 
 ne naznacuje, da se je koj cin sversio; ovo 
 biva kod svih glagoljah, koji naznacuju, da se je 
 sto doversilo, pa zato trajalo cinjenje sto godinah, 
 metje se proslo, dakle glagolj minuci, jer stvar 
 se uvek u cas doversi, pa ovo naznacuje i latinski 
 aorist; n. p. Sallustius scripsit historiam rerum 
 Romanarum ; ovo nemogu prevesti sa: pisao je, 
 vec napisao, jer ono nenaznacuje da je cin prosao, 
 kano sto latinski aorist *). 
 
 6.. Perfekt naznacuje cin, koj se je u 
 proslosti poceo, nego traje ili sam ili nje- 
 govi posledci do onoga vremena, kad pi- 
 sac pise ili govornik govori; n. p. Romani 
 aedificarunt Romam, ovo je perfekt ne aorist 
 
 ") Mi i Latini imamo za v aorist i perfekt jedan obiik; jer ono sto 
 nekoji uceni Oesi: Safarik i Sjumavski uce, da je: prodah 
 aorist a pro da o sam perfekt, neima temelja u sadasnjem 
 nasem jeziku; nekoe je to valjalo, kano sto se vidi iz staro- 
 slovenskoga jezika; no sada se je ova razlika posve izgubila. 
 
246 
 
 jer Rim jos i danas stoji ; Cicero scrip sit oration em 
 pro lege Manilla, ovo je perfekt, jer posledci toga 
 cina, to jest govor, obstoji jos danas; da je ovaj govor 
 propao, scrip sit bi bio a oris t; naski se prevodi sad 
 proslim trajnim sad proslim po onom, sto je gori o 
 aoristu reeeno. 
 
 Dicehat melius quam scrip sit Hortensius. Vic. 
 or. 38. Sed tamen, ut vos videtis, non plane me 
 enervavit nee afflixit seaectus. Cic. sen. 10. 
 
 Opazk-a, I u Latinah pretvaraju nekoji predlozi nekoje 
 glagolje trajuce u minuee; u ovoin slucaju valja la- 
 tinski aorist i perfekt prevoditi nasim minucim, dakle 
 proslim vremenom. 
 
 7. Predproslo naznacuje cin, koj se je 
 prije koga prosloga dogodio, te se neuzima 
 nikad u samostalnoj izreci , nego uvek u odnosenju 
 prama komu proslomu vremenu; u nas se predproslo 
 samo onda melje, kad se po znacenju izrekah nemoze 
 razabrati, da se je cin prije drugoga dogodio; mesto 
 njega uzima se ili proslo trajno ili proslo. 
 
 Quum esset Demosthenes, multi clari or a tores 
 fuerunt et antefuerant. Cic. or. II. Erat in iUo 
 viro comitate condlta gravitas nee senectus mores 
 mutaver at. Cic. sen. 4. 
 
 Opazka. Ako se u kojoj samostalnoj izreei i nadje pred- 
 proslo, valja uvek u pameti umetnuti koju drugu iz- 
 reku s kojim proslim vremenom; n. p. Pyrrhi tem- 
 poralis jam Apollo versus facere d est erat; umet- 
 nuti valja: qmim Pyrrhus esset , jam — desierat 
 (bio je prestao). 
 
 8. Buduee naznacuje cin, koj se ima 
 tek dogoditi, bilo taki ili kasno; naski se 
 metje ponajvise buduce ; no kadsto i sadanje i trajucih 
 i minueih glagoljah. 
 
247 
 
 Quoniam de genere belli dixi, nunc de magni- 
 tudine pauca die am. Cic. I. M. 8. Naturam si du- 
 cem sequemur, non aberrabimus. Cic. off. I. 28. 
 His rebus exercitatus animus velocius in sedem suam 
 pervolabit. Cic. somn. Scip. 9. 
 
 9. Bud uce proslo metje se u tri slucaja : 
 1. kad se naznacuje, da ce od dva buduca ci- 
 na jedan iza drugoga taki slediti; naski 
 buduce; 2. kad se naznacuje takva izvestnost 
 koga dogoditi se imajucega cina, da o njoj neima ni 
 dvojbe; naski bi se buducemu moglo dodati: j a mac- 
 no; 3. kad se komu dopusta, da radi sto mu 
 drago, ali da za posledice cina ima sam odgovarati; 
 naski se pred sadanje metje: neka. 
 
 Qui Antonium oppresserit, is bellum confe- 
 cerit. Cic. ad div. X. 19. Desilite, commifitones, nisi 
 vultis aquilam hostibus prodere: ego certe meum rei- 
 publicae officium praestitero. Caes. b. G. IV. 25. 
 Viderit We. 
 
 10. Buduce opisno *) (fulurum periphra- 
 sticiim) metje se 1 . kad se naznacuje, da je tko n a- 
 kanio sto uciniti; naski se pred neopredeljeni me- 
 tju glagolji : nakaniti, naumiti itd. ; 2. kad je 
 nada, da se koj buduci cin dogodi; naski buduce. 
 
 Unus es aggressurus Hannibal em, vultum 
 ipsius Hannibalis lu sustinebis? Liv. XXIJI. 9. Vos 
 cum Mandonio consilia communicastis , et arma con- 
 so ciaturi fuistis. Liv. 
 
 *) Razumevaju se. sva vremena opisne sprege s dionikom budu- 
 cega tvornoga. 
 
248 
 
 Glava 41. 
 
 izboru vremenah u ovisnih izrekah. 
 §• 197. 
 
 Govorec o izboru vremenah u ovisnih izrekah, 
 valja razjasniti nekoje izraze, koji bi se mogli krivo 
 uzeti. Pro si o znaei ovde oblik praeteriti perfects 
 neuzimajuc obzira na razliku medju aoristom i per- 
 fektom; gde je ova potrebna, navodi se poimence. 
 Koje proslo znaci ovde: proslo trajno, aorist i 
 predproslo; perfekt se svigde, gde ga treba, poimence 
 navodi. 
 
 §. 198. 
 
 ^ Premda je u §. 196 receno, da je u nas oblik 
 prosloga trajnoga jednostavnoga i sastavljenoga , za- 
 tim prosloga jednostavnoga i sastavljenoga u znacenju 
 posve jednak, u ovisnih sam ipak izrekah opazio, da 
 se uzimaju ponajvise, da malone izkljucivo, 
 sastavljena vremena, osim it odnosnih prividno ovis- 
 nih izrekah, gde se moze uzeli i jedno i drugo. U 
 ovisnih se izrekah mogu za sva vremena uzeti gla- 
 golji i trajuei i minuci, da kako prama misli, koju 
 tko hoce da izrece. — Nasa vremena neuzimaju se u 
 ovisnih izrekah uvek tocno , vec jedni pisci uzimaju 
 . ovo drugi ono vreme; tako jedni uzimaju sadanje 
 pokaznoga a drugi sadanje odnosnoga, pa 
 ova se razlika opazava ponajvise u izrekah nazna- 
 cujucih nameru. — Premda se nasa pogodbena vre- 
 mena metju po glavnom pravilu samo u pogodbe- 
 nih izrekah, a odnosna u odnosnih, to jest u onih, 
 
249 
 
 koje se odnose na pogodbene, uzimaju se ipak oba na- 
 cina i u drugih izrekah ; uzrok su tomu ponajvise ne- 
 koji veznici i odnosno zaime; praviia su na shodnom 
 mestu pobiljezena. 
 
 §, 199. 
 U glavnoj izreci sadanje. 
 
 1. Ako je u glavnoj izreci sadanje, a u ovis- 
 noj cin, koj u isto vrerne biva, metje se sadanje i 
 pokaznoga i veznoga; isto i u nas (uzamsi u obzir raz- 
 like s razlicnimi veznici , koje su sve na shodnom 
 mestu pobiljezene). 
 
 Quid est. Catilina, quod te jam in hac urbe 
 delectare possit, in qua nemo est extra istam 
 conjurationem perditorum hominum, qui te tion me- 
 t uat. Cic. Cat. I. 6. 
 
 2. Ako se je cin ovisne izreke dogodio prije 
 sadanjega vremena glavne izreke, metje se u 
 proslo; naski ili proslo trajno ili proslo (po onom, 
 sto je u gornjem §. receno). , 
 
 Quocunque adspexisti, ut furiae sic tibi 
 occur runt injuriae tuae. Cic. Plane. II. Neque 
 abest suspicio, quin Orgetorix sihi ipse mortem con- 
 sciverit. 
 
 3. Ako je u ovisnoj izreci cin buduci, pa 
 ako ostaje u pokaznom, metje se buduce; i u nas; 
 ako H mora preci u vezni, postavlja se sadanje; i u 
 nas; ako li sadanje nenaznacuje buducnosti, metje 
 se sadanje opisne sprege: urns sim; u nas buduce. 
 
 Non longe ab illo tempore absumus, quo res 
 dijudicabitur. Cic. Alt. II. 17. Mirip,ce sum 
 sollicitus, quidnam de provinciis decernatur. Cic. 
 ad div. II. 1. 
 
250 
 
 Non inielligo, cur Itullus quemquam interces- 
 surum putet, quum intercessio stultitiam intercesso- 
 rs significatur a sit, non rem impeditura. Cic. 
 L agr.II. 12. 
 
 Opa zke. 
 
 1. Ako je piscu do toga, da u ovisnoj izreci izreee, 
 da je cin prosli duze trajao, ili da cin sadanji, ako 
 prelazi u vezni, duze traje, metje se i mesto pro- 
 sloga i mesto sadanjega proslo trajno; n. p. Utrum 
 pluris existimemus pecaniam Pyrrhi, quam Fabricio 
 da bat, an continentiam Fabricii, qui illam yecuniam 
 re cusabatl Cic. par ad. 6. 
 
 2. [J ovisnoj izreci moze mesto prosloga stajati i pred- 
 proslo, al onda valja uvek u misli umetnuti izreku s 
 kojim pr(»slim vremenom; n. p. Quare, si tibi est 
 commodnm, ede ilia quae coeperas ; umetni, quae 
 exposuisti. Cic. Br. V. 
 
 §. 200. 
 
 U glavnoj izreci koje proslo vreme. 
 
 1. U ovisnoj se izreci cin, ako biva u isto 
 vreme, ili ako su posledice od onog-a, sto se je u 
 glavnoj reklo , metje proslo trajno; u nas, ako 
 je proslo trajno u latinskom u pokaznom, metje se 
 proslo trajno, ako li je u veznom, sadanje, malo 
 kad sadanje odnosno, koje dolazi u izrekah naznacu- 
 jucih nameru. 
 
 Haec Scipionis oratio, quod senatus in urbe h a- 
 bebatur Pompejusque aderat, ex ipsius ore Pom- 
 peji mitti videbatur. Caes. b. c. L 1. Aegre a 
 consulibus impetratum est, ut litterae Caesaris 
 in senata re citar entur. Caes. b. c. I. 1. Quis 
 enim non modo liber, sed servns Hbertate dignns 
 
251 
 
 fuit, cui nostra sahis car a non essetl Cic. leg. 
 III. 11. 
 
 2. Ako se je cin ovisne izreke dogodio prije 
 cin a glavne izreke, metje se predproslo; u nas 
 predproslo samo onda , kad je neobhodno potrebno, 
 inace proslo trajno ili proslo ili proslo odnosno ; (ovo 
 poslednje u izrekah s nekojimi veznici i odnosnim 
 zaimenom). 
 
 Quacunque in parte labor are sense rat suos, 
 impigre fere bat opem. Liv. XXII. 6. — Minucius, 
 praefectus annonae , quum nullum momentum anno- 
 nae fecisset, multi ex plebe se in Tiberim prae- 
 cipitavere. Liv. IV. 12. 
 
 3. Ako je u ovisnoj izreci cin buduci, pa 
 ako ostaje u pokaznom , mora biti buduce ; i u nas : 
 ako predje u vezni , metje se proslo trajno ; u nas 
 sadanje; ako li ovo proslo trajno nenaznacuje buduc- 
 nosti, metje se proslo trajno opisno: urus eram, es- 
 sem; naski buduce. 
 
 Caesar singulis leglonibus legatos et quaestores 
 pr ae fecit , uti eos testes suae quisque virtutis 
 haberet. Caes. b. G. I. 52. In urbis incremento 
 semper , quan turn moenia processura erant , 
 tan turn consecrati termini p r ofe rebantur. Liv. 
 I. 44. 
 
 §. 201. 
 
 U glavnoj izreci sadanje historicko. 
 
 1. Ako je u ovisnoj izreci cin, koj ili biva u 
 
 isto vreme ili su posledice od onoga, sto se je u 
 
 glavnoj reklo, moze biti ili sadanje ili proslo 
 
 trajno, s torn opazkom, ako ima vise orisnih iare- 
 
252 
 
 kah, pa ako se u jednoj metne sadanje, da se mora 
 i u svih ostalih slienih metnuti sadanje, ako u jednoj 
 proslo trajno, onda n svih proslo trajno; naski ostane 
 kano i gori. 
 
 Misso ad vesperum senatu, omnes qui sunt 
 ejus or dints, a Pompejo evocantur. Caes. b. c. I. 3. 
 — Qui veteres inimicitias cum Caesar e gerebant, 
 in senatum coguntur. Caes. b. c. I. 2. 
 
 2. Ako se je cin ovisne izreke prije dogo- 
 dio, moze se metnuti i proslo i predproslo, 
 s torn opazkom, ako je vise ovakovih ovisnih izre- 
 kah, pa ako se u jednoj metne proslo, da se mora i 
 u svih ostalih metnuti proslo, ako u jednoj predpro- 
 slo, onda u svih predproslo; zatim, ako je u jednoj 
 ovisnoj sadanje, u drugoj, ako se naznacuje prosli 
 cin, mora se metnuti proslo, niposto predproslo; ako 
 je u jednoj proslo trajno , u drugoj mora biti pred- 
 proslo, niposto proslo; naski ostaje kano i gori. 
 
 Ut quisque acerbissime dixit, ita quam, maxime 
 ab inimicis Caesaris collaudatur. Caes. b. c. I. 
 6. Pompejus eadem ilia, quae per* Scipionem o s ten- 
 der at, a git. Cues. b. c. I. 5. 
 
 3. Ako je u ovisnoj izreei cin buduci, valja sve 
 ono sto smo gori rekli , samo sto ovde moze biti i 
 sadanje i proslo trajno, dakle i urus sum, sim, i 
 urus eram, essem. 
 
 §. 202. 
 
 U glavnoj izreei perfekt. 
 
 1. Ako cin ovisne izreke biva u isto vreme 
 ili su posledice od onoga sto se je u glavnoj 
 reklo, pa ako ostane u pokaznom, mora biti sadanje, 
 
253 
 
 ako li predje u vezni, moze biti i sadanje i pro- 
 slo trajno; u nas ostaje sto i gori. 
 
 Sed tamen, ut vos videtis, non plane me 
 enervavit nee affl'ixit senectus. Cic. sen. 10. 
 Siciliam Verves per triennium ita vexavit ac per- 
 didit, ut ea restitui in antiquum statum nullo modo 
 possit. Cic. Verr. act. I. 4?, Tantum poenarum 
 diis hominibusque dedimus, ut terrarum orbi do- 
 cumento ess emus. Liv. V. 51. 
 
 2. Ako u ovisnoj izreci treba prosli cin, 
 mora biti pro si o; naski ostaje sto i gori. 
 
 Et hoc tempus omne post consulatum objeci- 
 mus in fluctibus, qui per nos a communi peste depulsi 
 in nosmet ipsos redundarunt. Cic. or. I. Nemo 
 his annis viginti reipublicae fuit hostis , qui non 
 bellum eodem tempore mihi quoque indixerit. Cic. 
 Phil II. I. 
 
 3. Ako je u ovisnoj cin buduci, pa ako ostane 
 u pokaznom, mora biti buduce, ako prelazi u vezni, 
 moze biti ili sadanje ili proslo trajno; ako li 
 ova vremena nenaznacuju buducnosti, moze biti urus 
 sum, sim i urus eram, essem; naski sto i gori. 
 
 Quid enim urbem repetimus, si arx quoque 
 et Capitolium deseretur? Liv. V. 51. — Eo ad 
 te animo venimus , ut de republica silentium esset 
 (sit), et aliquid audiremus (audiamus) ex te 
 potius, quam te ulla molestia afficeremus (affi- 
 ciamus). Caes. b. G. III. — Non ego ignarus, quid 
 responsurus dicturusque esses (sis), quae- 
 sivi. qiiippe quum prae te feras, tentare mag is 
 senatum. Liv. XXVIII. 45. 
 
254 
 
 §. 203. 
 I z n i m k e. 
 
 Ako je u glavnoj izreci koje proslo vreme, a u 
 ovisnoj treba cin prosao, mora se uvek metnuti 
 proslo u ovih slucajevih: 
 
 1. U odnosnih izrekah, koje su samo prividno 
 ovisne, a u istini su glavne, jer saderzavaju isto tako 
 glavan cin kano i glavna izreka ; moci ih je po torn 
 poznati, sto nisu nikad umetnute, vec postavljene za 
 glavnom izrekom. 
 
 Hujus arrogantiam pertinacia alterius aequa- 
 bat, qui vinci ah hosle quam vincere per civem ma- 
 in it. Liv. V. 8. Sed proprior interpres fatis o hia- 
 tus est, senior quidam Vejens, qui inter cavillan- 
 tes in stationibus milites Romanos Etruscosque va- 
 ticinantis in modum cecinit. Liv. V. 15. 
 
 2. U odnosnih izrekah, koje premda su ovisne 
 i umetnute, uzimaju se ipak samo zato, da se subjekt 
 glavne izreke poblize i potanje opise, sto je bio, sto 
 li je radio. 
 
 Nam et Alhinus, is qui Graece scrip sit hi- 
 storiam, qui consul cum Lucullo fuit, satis diser- 
 tus erat. Cic. Brut. 21. Auleus in Qiiinti Servii 
 senatoris, ejus qui inter sicarios damn at us est, 
 manus incid.il, 
 
 3. Kad se u glavnoj izreci navede cin , a u 
 ovisnoj vreme kad se je dogodio, pa pisac ili nece 
 ili nezna navesti godine, vec navede drugi koj cin, 
 koj se je u isto vrerne dogodio, onda u ovisnoj izreci 
 stoji proslo. 
 
 Maximum exemplum est justitiae in hostem 
 a majoribus nostris constitutum, quum a Pyr- 
 
255 
 rho per fug a senatui est pollicitus, se venenum 
 regi esse daturum. Cic. off. I. 13. Itaque ne turn qui- 
 dem, quum classem avaritia ac nequitia tua perdi- 
 disti, navem Mamertinis imperare a us us es. Cic. 
 Verr. II. 5, 25. 
 
 4. Kad se u ovisnoj izreci naznacuje cin, koj 
 se nije dogodio niti u isto vreme niti poslije glavno- 
 ga cina, vec cim se je jedan sversio, drugi 
 je nastao; ovaj se slucaj sbiva ponajvise s pred- 
 lozi: postquam, ubi, ut, Simula c, quam- 
 primum, donee, quoad, antequam , quam- 
 diu, dum. 
 
 Pompejus, ut equitatum suum pulsum vidit, 
 icie excessit. Cues. b. c. III. 94. Neque prius fu- 
 yere destiterunt, quarn ad flumen Rhenum p er- 
 ven erunt. Cues. b. G. I. 53. 
 
 5. Kad ovisna izreka, vezana ponajvise sa 
 fuum, saderzaje glavan cin. 
 
 Dies haud multi inter cess erant, quum ex 
 Leontinis legati praesidium finibus suis or antes ve- 
 lerunt. Liv. XXIV. 28. Ovu bi izreku valjalo 
 >vako preokrenuti: quum inter cessis sent, ve- 
 lerun t. 
 
 6. U posledicnih izrekah, vezanih sa ne, ut, 
 fit in, ako saderzaju vazniji cin nego sto je u glav- 
 oj izreci. 
 
 Venerat ad me Brutus cum Attico , homines 
 tecum ita conjuncti, ut eorum adspectu omnis, quae 
 %e angebat cura, con seder it. Cic. Brut. 3* Eo 
 ursu contendit, ut prope repenlino adventu in- 
 autos oppresserit. Liv. XXVI. 12. 
 
 7. Ako se cin u ovisnoj izreci mora izreci per- 
 ekto m. 
 
256 
 
 Hortensius ardebat studio dicendi sic, ut in nul- 
 lo flagrantius studium unquam vide rim. Cic. 
 Brut. 88. 
 
 §. 204. 
 
 U glavnoj izreci buduce ili zapovedni. 
 
 1. Ako je u glavnoj izreci buduce ili zapovedni, 
 mogu ono sto cu u ovisnoj reci, protegnuti ili na 
 vreme u koje govorim, ili na vreme u koje se ima cin 
 dogoditi; n pervom slucaju, ako cin u isto vreme 
 biva, morabiti sadanje, ako se je prije dogodio, pro- 
 si lo ; i u nas. 
 
 Nisi restituitur pugna, f'ortunam cum omni- 
 bus, infamiam solus sentiam Liv. VI. 24. Quae 
 sententia testis erit, mihine an Jegionihvs vestris 
 pepercerim , quum me sen turpi sen necessaria 
 sponsione obstrinxi. Liv. IX. 8. 
 
 2. U drugom slucaju, ako cin u isto vreme 
 biva, mora biti buduce; ako se ima prije sver- 
 siti, nego sto ima drugi nastati, onda buduce 
 proslo: u nas je u oba slucaja jednako; ako je pi- 
 sac za cin, sto se ima dogoditi, siguran da ce se 
 dogoditi, mora biti buduce,. ako li nije, onda 
 za minuce glagolje metje se sadanje, a za trajuce 
 dionik prosJoga tvornoga sa bud em itd. 
 
 Sin autem omnibus in rebus publicanis obse- 
 quemur, funditus eos perire patiemur. Cic. 
 Quint, ft. I. 10. De Carthagine non ante vereri 
 desinam, quam earn esse excisam cognovero. 
 Cic. Sext. VI. 6. Si te interrogavero aliquid, 
 nonne respondebis? Cic. Tusc. L 17. 
 
257 
 
 Opazka. Ako se ima cin u isto vreme dogoditi, pa ako 
 predje u vezni, mora biti sadanje, ako li ovo ne- 
 naznacuje buducnosti, onda urus sim; naski sa- 
 danje, n. p. Erit regula, ad quam eorum diri- 
 gantur orationes, qui Attice volent dicer e. Cic. 
 off. 7. — Erit pergratum, si ad me scripseris, 
 tu quid sis facturus, et quid tibi placeat. Cic. 
 ad. div. IX. 2. 
 
 3. Ako ovakova dva buduca cina vise o kojoj 
 izreei, onda se buduce metje ili u sadanje ili u 
 proslo trajno, a buduce proslo metje se 
 ili u proslo ili u predproslo veznoga, rav- 
 najuc se po glagolju glavne izrekej naski ostaje kano 
 i gori. 
 
 Catilina ait, si id fecerint, postea se in 
 regno illo in libertate aetatem esse acturos. Sail. 
 Cat. 56. (Catilina dixit, si fecis sent). Dice- 
 bam, quoad metueres, (quoad metues, pro- 
 mitt es) , omnia te promissurum , simul ac timer e 
 desiisses, (simul ac desieris, eris), similem te 
 futurum tui. Cic. Phil. II. 35. 
 
 §. 205. 
 
 Za glavnom izrekom accusativus cum 
 infinitivo. 
 
 1. Ako je u glavnoj izreei sadanje, au pervoj 
 ovisnoj accusativus cum infinitivo sadanjega, onda 
 se druga ovisna ravna po glavnoj. 
 
 Sed tamen hoc queo dicere , non me quidem 
 Us esse viribus , quibus aut miles bello Punico aui 
 quaestor in Hispania fuerim, aut quadriennio post, 
 quum tribunus militum depugnavi apud Thermopy- 
 las. Cic. sen. 10. — Divitiacus ait, nisi quid in 
 Caesar e populoque Romano sit auxilii , omnibus 
 
 Slovn. jez. latinsk. 17 
 
258 
 
 Gattis idem esse faciendum, quod Helvetii fece- 
 rint, ut domo emigre nt , aliud domicilium pet ant. 
 Cues. b. G. I. 31. 
 
 2. Ako je u glavnoj izreci sadanje, an pervoj 
 ovisnoj accusativus cum infinitivo proslo ga, druga se 
 ovisna ravna po ovom infinitivu. 
 
 Nam igitur censetis , Themistoclem , quum 
 aetate processisset , qui Aristides esset, Lysima- 
 chum salutare soli turn esse? Cic, sen. 7. 
 
 3. Ako je u glavnoj izreci koje proslo, a 
 u pervoj o?isnoj accusativus cum infinitivo sada- 
 njega, druga se ovisna ravna po glavnoj. 
 
 Omnes flentes se ad Caesaris pedes projece- 
 runt, non minus se id contendere et laborar e, 
 ne ea quae dixis sent, enunciarentur , quum 
 uti ea quae vellent, impetrarent, propter ea 
 quod si e nun datum esset, summum in cruciatum 
 se venturos viderent. Caes. b. G. I. 31. 
 
 Opazke. 
 
 1. Kad pisac tudje reci u neupravnom govoru .navodi, 
 biva kadsto, da se u jednom klupku izrekah glagolji 
 ravnaju po neopredeljenom sadanjega, premda je u 
 glavnoj koje proslo , a u drugom se opet postupa po 
 navedenih pravilih (vidi §. 278.), n. p. Yates re- 
 spond it, profecto iratos deos Vejenti popido Mo 
 fuisse die, quo sibi earn mentem objecissent, 
 ut excidium patriae fat ate pr ode ret. Itaque quae 
 tunc cecinerit divino spiritu instinctus, ea se 
 nee, ut in diet a sint, revocare posse', at ta- 
 cendo forsitan, quae dii immortales vulgari velint, 
 haud minus, quam celanda effando, nefas contrahi. 
 Sic igitur libris fatalibus, sic disciplina Etrusca tra- 
 ditum esse, ut quando aqua Albana abundas- 
 set, turn, si earn Romanus rite emisisset, victo- 
 riam de Vejentibus dari: antequam id fiat, deos 
 moenia Vejentium deserturos non esse. 
 
259 
 
 2. U zapornih se izrekah metje vreme, koje je piscu 
 shodno, bez obzira na ostale izreke: n. p. Sophocles 
 ad summam senectutem tragoedias fecit, quod pro- 
 pter studium quum rem familiar em negligere videre- 
 tur, a filiis in judicium vocatus est, ut (quemadmo- 
 dum nostro more male rem gerentibus patribus bonis 
 interdict soletj, sic ilium quasi desipientem a re 
 familiari removerent judices. Cic. sen. 7. 
 
 Odsek drugi. 
 
 n a c i n i h. 
 
 Glava 42. 
 
 Pojam i znacenje nacinah. 
 
 §. 206. 
 
 U svakom jeziku ima vise nacinah; no samo po- 
 kazni, vezni i zapovedni zaderzuju uvek svoju 
 glagoljnu narav, te mogu vezati predikat sa subjek- 
 tom. Neopredeljeni i dionici gube kadsto svoju 
 glagoljnu narav, te nemogu bez drugoga glagolja vezati 
 predikata sa subjektom. Ovo je razlika izmedju perva tri 
 i zadnja dva nacina. 
 
 §. 2d7. 
 
 Pokazni, vezni i zapovedni protezu se na dve 
 glavne sile nasega duha: na urn i na volju. Do- 
 dajmo komu subjektu predikat u pokaznom, vec isti 
 oblik pokazuje, da onu stvar smatramo kano umom 
 poznanu; dodajmo pako vezni ili zapovedni, tim po- 
 
 17* 
 
260 
 
 kazujemo, da predikat hoeemo, zelimo, dakle da 
 ga voljom shvatjamo , n. p. tu scribis, znaci: 
 ja znam, da ti pises; a tu scribas ili scribe, ja 
 hocu., da ti pises. 
 
 §. 208. 
 
 Volju mozemo izreci na dva nacina; hotec na- 
 znaciti, da izpunjenje cina visi upravo o nasoj 
 volji, uzimamo zapovedni; hotec pako naznaciti, 
 da izpunjenje cina visi ne samo o nasoj volji nego 
 i o drugih okolnostih i pogodbah, uzimamo 
 v e z n i , n. p . Consules vidento, ne quid res pu Mica 
 detrimenti capiat; ovde oboje visi o volji, al ono 
 samo o nasoj volji, a ovo i o drugih okolnostih, 
 naime si fieri possit, itd. — 
 
 Glava 43. 
 
 O pokaznom. 
 
 §. 209. 
 
 Premda je glavno znaceuje nacinah u svakom 
 jeziku jednako , poraba je ipak razlicita, koja dolazi 
 koje odatle, sto je ovaj jezik proveo navedeno zna- 
 cenje tocno i dosledno. a onaj nesaverseno i manj- 
 kavo , koje odatle, sto ovaj vidi posao uma a onaj 
 posao volje ili naopako. — Zato se za nas i latinski 
 jezik nemogu postaviti jednaka pravila; jer ima mnogo 
 slucajevah , da nam rabi vezni , gde Latinom pokazni 
 i naopako. S toga valja ovde navesti slucaje,^u kojih se 
 oni od nas razlikuju. 
 
261 
 
 §. 210. 
 
 Pokazni se u latinskom jeziku metje: 
 
 1. U obcenitih odnosnih izrekah; naski 
 koje pokazni, koje optativ. 
 
 Quo quo mo do res se ha bet (bilo kako 
 mu drago), peto a te, ut tantum Hippiae commodes, 
 quantum tua fides, dignitasque patietur. Cic. ad. div. 
 XIII. 37. Qui reipublicae praesunt, quaecun que 
 agunt (rade no i radili), ad reipublicae utilitatem 
 referant oportet. Cic. or. I. 25. 
 
 2. U izrekah razstavljenih veznici sive- 
 sive; naski optativ ili pokazni. 
 
 Veniet tempus mortis et quidem celeriter , sive 
 retractabis, sive proper abis. Cic. Tusc. I. 31. 
 Mala et impia consuetudo est contra deos dispu- 
 tandi, sive ex animo id fit, sive simulate. Cic. 
 n. d. II. 67. Illo loco libentissime soleo uti, sive quid 
 mecum ipse cogito, sive quid aut scribo out 
 lego. Cic. leg. II. I. 
 
 3. U izrekah, u kojih se naznacuje, da se sto 
 mora ili moze uciniti pa se necini; Latini metju 
 s toga pokazni , sto uzimaju , da je prilika to uciniti 
 bila, a mi metjemo odnosno, sto uzimamo, da se pri- 
 lika nije upotrebila. 
 
 Aut non suscipi bellum oportuit , aut geri pro 
 dignitaie populi Romani. Liv. V. 4. Possum per- 
 sequi multa oblectamenta rerum rusticarum, sed ea 
 ipsa quae dixi, sentio fuisse longiora. Cic. sen. 16. 
 Perturbationes animorum poteram ego morbos ap- 
 pellate, sed non conveniret ad omnia. Cic. Tusc. 
 III. 10. 
 
 4. U izrekah, gde je glagolj esse sa sred- 
 njim spolom koga pridavnika; naski od- 
 nosno. 
 
262 
 
 m, 
 
 L on gum est, multorum persequi utilitate, 
 Cic. n. d. II. 64. Si mihi omnes, ut erat aequu 
 faverent. Cic. Att. II. 1. Si ita putasset, certe opt a 
 bilius Miloni fuit, dare jugulum P. Clodio, quam 
 jugulari a vobis. Cic. Mil. 11. 
 
 5. U izrekah sa prope, paene itd. ; naski ili 
 pokazni ili odnosni. 
 
 Prope oblitus sum, quod maxime fuit scri- 
 bendum. Cic, div. VIII. 14. Pons sublicius iter paene 
 hostibus dedit, ni unus vir fuisset, Liv. II. 10. 
 
 Opazka. Izreke pod 3. izrazuju se latinskim proslim 
 trajnim i proslim ; no znacenje im je razlicito ; 
 pervomu se mora* dodati misao: pa i sada mora; 
 drugomu : pa sad je vec kasno, n. p. 1. Chaldaei 
 oculorum fallacissimo sensu judicant ea, quae ra- 
 tione atque animo videre debebant. Cic. div. II. 
 43. — 2. Aut 7ioii suscipi bellum oportuit. (Vidi 
 §. 213.) 
 
 Glava 44. 
 
 v e z n o m. 
 
 f. 211. 
 
 Vezni se u latinskom jeziku metje, kad se sto 
 izrice, sto nedolazi toliko od uma, koliko od volje; 
 n. p. Edimus, ut vivamus; ovde je edimus istina, 
 koju nam um kaze, a vivamus je zelja, volja; 
 u: edamus, ut vivamus dolaze oba pojma od 
 volje. — Ovo se nemoze na nas jezik dosledno pro- 
 tegnuti, jer je nas vezni nesto nesaversen, jer osim 
 pogodbena dva i odnosna dva neimamo vise vremenah: 
 
263 
 
 ostala odnosenja izrazuju se u nas koje pokaznim, 
 dodajuc mu razne veznike, koje odnosnim ili pogodbenim 
 s raznimi veznici ; s toga je nauk o latinskom veznom za 
 naske pocetnike podosta mucan. 
 
 §. 212. 
 
 Vezni u obce rabi u ovih slucajevih: 
 
 1. Sve sto si govornik izrice kano neizve- 
 stno, namisljeno i moguce, kano: namera, 
 zelja, zapoved, savet , predlog, prosnja, 
 dvojba, pozivanje, predpolaganje, izrazuje se 
 veznim. 
 
 2. Sve sto govornik ili kano tudju misao 
 izrice ili kano svoju, no koje neima sada, vec ju 
 je imao. 
 
 Ennius non censet lugendam esse mortem, quam 
 immortalitas consequatur. Cic. sen. 20. Hanc 
 perfectam philosophiam semper judicavi , quae de ma- 
 ximis quaestionibus copiose posset ornateque dicere. 
 Cic. Tusc. I. 4. 
 
 3. Sve sto se neproteze na koji posebni slucaj, vec 
 se u obce izrazuje. 
 
 Nullum est testimonium victoriae certius, quam 
 quos saepe metueris, eos te vinctos ad supplicium 
 duci videre. Cic. Verr. II. 5. 26. 
 
 4. Kad se izrece vezni, pa se s ovim skopca koja 
 izreka , ako se protegne na onaj vezni , mora biti 
 vezni, ako li ju pisac kano svoje mnenje kano u za- 
 porci navodi, mora biti pokazni , n. p. Ne I eg as li- 
 bros, qui' modo delectationi inserviant , ovde pisac 
 neveli , da je ovo njegovo mnenje, inace bi morao reci 
 ins erviunt. 
 
 Utinam istum diem vide am, quum ista or alio 
 ita liber e vagetur, ut etiam in Sicae domum intro- 
 
264 
 
 eat. Cic. Att. 16. 11. (Hunc diem video, quum 
 vagatur.) — Ego ignoro, quemadmodum jam certa 
 provincia consulis sit, quam nee senatus c en suit 
 (mnenje pisca) in annum provinciam esse, nee po- 
 pulus jussit. Liv. XXVIII. 40. 
 
 §. 213. 
 
 U tako recenih pogodbenih izrekah uvek su dve 
 izreke; jedna izrazuje pogodbu, te je skopcana vez- 
 nikom si, ako, da, kad, druga se odnosi na po- 
 godbu; perva se zove pogodbena, druga odnos- 
 na. U nas *) se, osim pervoga slucaja, ove izreke 
 uvek jednako izrieu, a u latinskom je jeziku velika 
 razlika u znacenju i izboru vremenah. Evo pojedinih 
 slucajevah. 
 
 1. Ako pisac izrazuje pogodbu, koja jamacno 
 biva ili je bila, ili ako izrice pogodbu, koja niti biva 
 niti je bila, al on ju uzima, kano da biva ili je bila, onda 
 se izrazuje i u nas i u Latinah pokaznim. 
 
 Hoc si neque ego, neque tu fecimus, non sivii 
 egestas facer e nos. Si turbidas res sapienter tulisti, 
 (nije se dogodilo, ali uzima kano da je) , tranquilliora 
 laete feres. Cic. oliv. VI. 14. 
 
 2. Ako se izrazuju pogodba, koja moze ili 
 je mogla biti, pa je i nada, da se izpuni, 
 onda se u pogodbenoj izreci metje vezni sada- 
 njega i prosloga, u odnosnoj pokazni; i naski 
 tako. 
 
 Si victor Hannibal ad urbem ire per gat, turn 
 demum te consulem ex Africa arcessemus. Liv. 
 XXVIII. 41. Quam orationem si in castris habeatur, 
 aequam futuram puto. Liv. V. 4. 
 
 *) U nas se pogodba izrice ponajvise pogodbenim, no sa veznici 
 kad i ako, osim slucaja navedenoga u op. 2. mesto pogod- 
 uziraa se odnosni. 
 
26S 
 
 3. Ako je pogodba moguca, no izpu- 
 njenje posve neizvestno ili nejamacno, onda 
 se i u jednoj i u drugoj izreci metje vezni ili sadanjega 
 ili prosloga ; u nas pogodbeni s odnosnim. 
 
 Quod si deus mihi largiatur , ut ex hac aetate 
 repuerascam, valde r ecus em. Cic. sen. 23. Me dies, 
 vox, later a deficiant, si hoc nunc vociferari velim. 
 Cic. off. I. 31. Si gladium quis apud te sana mente 
 deposuerit, repetat insaniens; redder e peccatum 
 sit, officium non reddere. Cic. Verr. II. 21. Si con- 
 stitueris , te cuipiam advocatum in rem praesentem 
 esse venturum, atque interim graviter aegrotare filius 
 coeperit; non sit contra officium , non facere, quod 
 dixeris. Cic. off. III. 23. 
 
 4. Ako pogodba ili nebiva ili neraoze 
 biti, dapace biva protivno, ako je cin sadanji, 
 metje se i u jednoj i u drugoj izreci proslo t raj no 
 veznoga, ako je cin prosao, predproslo; u nas 
 pogodbeni s odnosnim. 
 
 Si aut collegam tui similem Luci Aemili habe- 
 re s, aut tu collegae tui similis esses, super vaca- 
 nea esset oratio mea. Liv. XX. 39. Servi mei si 
 me isto pacto metuerent, ut te metuunt omnes cives 
 tui; domum meant relinquendam put a rem. Cic. 
 Cat. I. 7. Si Roscius has inimicitias caver e potuis- 
 set, viveret. Cic. Rose. Am. 6. Antiochus si pa- 
 rere v oluisset consiliis Hannibalis, propius Tiberi 
 quam Thermopylis, de summa imperii dimicasset. 
 Nep. XXIII. 8. 
 
 5. Ako odnosna izreka visi o kojem glagolju, da 
 se njezino odnosenje prama pogodbenoj uzmoze izra- 
 ziti, mora se promeniti izraz: i to ako prelazi u vezni, 
 metje se opisna sprega na urus, pa mesto prosloga 
 trajnoga, metje se sadanje, a mesto predpro- 
 sloga, proslo; ako u neopredeljeni , urum esse, 
 
266 
 
 fuisse; ako u terpni oblik, valja opisati sa fore 
 ut ili futurum esse Hi fuisse ut; izbor vreme- 
 nah ide u ovom poslednjem slucaju po glavnih pravilih. 
 (Vidi §. 195. 3.) 
 
 Is ita cum Caesar e egit, si populus Romanus 
 pacem cum Helvetiis facer et, se in earn partem 
 esse ituros atque ibi futuros, ubi eos Caesar 
 constituisset. Caes. b. G. V. 13. Nisi eo ipso tem- 
 pore quidam nuntii de Caesaris victoria essent 
 all at i, existimabant plerique , futurum fuisse, 
 ut oppidum amitteretur. Caes. b. c. III. 101. 
 Neque ambigiiur, quin Brutus idem, qui tantum glo- 
 riae superbo ex facto meruit, pessimo publico id 
 facturus fuerit, si libertatis immaturae cupi- 
 dine priorum regum alicui regmim extorsisset. 
 Liv. II 1. 
 
 Opazke. 
 
 1. Da li je koja pogodba moguca, nevisi uvek o zivotnoj 
 istini, vec o volji spisateljevoj , n. p. Haec si te- 
 cum, ut dixi, patria loquatur, nonne impetrare 
 deb eat? Cic. Cat. I. 8.; domovina nemoze govoriti, 
 ali Ciceronu je mnogo do toga, da to uzme kano 
 moguce; pa opet veli isti Ciceron: Sicilia tota, si 
 una voce loqueretur, hoc dicer et. Caecil. S., 
 ovde je Ciceronu do toga, da ovo navede kano ne- 
 mogude. 
 
 2. Ako se pogodba proteze na buducnost , mesto sada- 
 njega moze biti i budude; n. p. mesto si vetit-possit 
 (sada), mogu reci: si volet, poterit (u buduc'e). 
 (Vidi §. 204.) 
 
 3 Kad se odnosna izreka tako jamacno izrazuje, da 
 neima dvojbe, da bi se sto dogodilo, onda se metje p o- 
 kazni, n. p. Praeclare viceramus, nisi spolia- 
 ium inermem fugientem Lepidus recepisset Antonium. 
 Cic. fam. XII. 10. Frumentum ni tarn in tempore 
 subvenisset , perniciosa fames in stab at. Liv. 
 XXXV. 31. (Vidi§. 210. 3.) 
 
267 
 
 §. 214. 
 
 Veznomu pogodbenomu srodan je vezni potenci- 
 jalni, koji se uvek odnosi na koju pogodbenu izreku, 
 no koja se neizrice, ili sto nije izvestna saderzaja ili 
 sto se po znacenju otajno razumije ; n. p. u izreei: 
 Sic existimes, velim, odnosi se velim na pogod- 
 benu izreku: si licet. Ovim poten'cijalnim izreka se 
 netverdi j a mac no, vec se nesto blaze izrazuje. 
 Zato stoji pravilo: 
 
 Kad se koja misao neizrazuje jamacno, 
 vec se samo uzima kano moguca, pa se 
 odnosi na koju pogodbenu no neizrecenu 
 izreku, metje se u latinskom jeziku vezni: i to 
 sadanje, kad se cin proteze na sadanjost (naski 
 sadanje sa da) ili na buducnost (naski buduce); 
 proslo, ako se cin u obce izrice bez obzira na 
 sadanjost ili proslost (naski sadanje odnosno) ; 
 mesto predprosloga, koje u ovakovih izrekah 
 nikad nedolazi, metje se proslo t raj no (naski, 
 stajalo samo za se ili mesto predprosloga, uvek proslo 
 odnosno). 
 
 Ubi istum invenias (ces naci), qui honor em 
 amid anteponat suo? (to jest: si forte quaerere vo- 
 lueris) Cic. am. 17. Roges me (daupitas), qualem 
 deorum naturam esse dicam: nihil fortasse respon- 
 deam. Qua eras, putemne talem esse, qualis modo 
 a te sit exposita; nihil dicam mihi videri minus. 
 Cic. n. d. I. 21. Omnibus fere in rebus, et maxime 
 in physicis, quid non sit, citius quam quid sit, di- 
 xerim (rekao bi). Cic. n. d. I. 21. Hoc sine ulla 
 dubitatione confirmaverim (tverdio bi) , elo- 
 quentiam rem unam esse omnium difficillimam. Cic. 
 Brut. 6, Injussu signa referunt , moestique (crede- 
 
268 
 
 res victos, bio bi mislio) , exsecrantes nunc impera- 
 torem , nunc navatam ab equite operant , redeunt in 
 castra. Liv. II. 43. 
 
 Opazka. Izbor vremenah ravna se po mislih ili mogu- 
 dih ili nemogueih i protivnih, pa u torn valjaju pra- 
 vila, koja smo u prednjem §. naveli; tako valja 
 razmotriti, koja je razlika medju: volo, velim i 
 veil em; voLo, hocu, izrice misao kano jamacnu; 
 velim. kano moguc'u (hotio bi); veil em, kano 
 proslu nemogucu (bio bi hotio). 
 
 §. 215. 
 
 Dvojni se vezni metje, kad se sto pita, na sto 
 se neocekuje jamacan odgovor, vec nesto neizve- 
 stna, mogucega. Izbor se vremenah ravna posve 
 pe pravilih u prednjem paragrafu navedenih , samo 
 sto se u nas inace prevode ; latinsko sadanje 
 prevodi se naskim sadanjim pogodbenim; 
 proslo , naskim proslim pogodbenim; latinsko 
 proslo trajno, koje i ovde dolazi mesto pred- 
 prosloga, naskim, ako stoji za se , sadanjim 
 odnosnim, ako mesto predprosloga, proslim 
 odnosnim. 
 
 Quid hoc homine fa ci at is aut ad quam spem 
 tarn perfldiosum, tarn importunum animal reser- 
 ve Us? Cic. Verr. I 16. Quid enumerem artium 
 multitudinem , sine quibus vita omnino nulla esse po- 
 tuisset? Cic. off. II. 4. Ego tibi irascerer, mi 
 frater? tibi ego possem irasci? .... Ego te videre 
 noluerim? Cic. Qu. fr. I. 3. Apud exercitum mihi 
 fueris tot annos? forum non attig eris? ab- 
 fueris tarn diu? Cic. Mar. 9. Ego mihi putarem 
 in patria non futurum locum. Cic. Mil. 34. Pu ta- 
 re sne (bi li bio mislio), unquam accidere posse , ut 
 mihi verba deessent? Cic. div. II. 11. 
 
269 
 §. 216. 
 
 Dopustni se vezni metje, kad se cija misao 
 kano istinita uzima , neprimajuc ju kano svoju. Ova- 
 kov vezni ima uza se cesto ut, ne, ili ut non, nebro- 
 jec amo vezni s dopustnimi veznici; naski se ili pred 
 doticno vreme metne: neka ili se uzima za sva vre- 
 mena optativ. 
 
 Vend at aedes vir bonus propter aliqua vitia, 
 quae ipse nor it, ceteri ignorent; pesiilentes 
 sint et habeantur salubres; ignoretur, in omni- 
 bus cubilibus apparere serpentes; male materiatae 
 sint, ruinosae , sed hoc praeter dominum nemo 
 sciat: quaero si haec emptoribus venditor non dixe- 
 rit, num injuste aut improbe fecerit? Cic. off . III. 13. 
 Fuerint cupidi, fuerint irati, fuerint pertina- 
 ces ; sceleris vero crimine, furori parricidii, liceat, 
 Cn. Pompejo mortuo, liceat multis aliis carere. Cic. 
 Lig. 6. — Ne sit sane summum malum dolor ; malum 
 certe est. Cic. Tusc. II. 5. 
 
 Opazka. onom, sto tko kano istinu dopusta, obicno 
 nije osvedocen, da je laz, zato se dopustni vezni 
 izrazuje ponajvise sadanjim i pros lim, no kad je 
 o protivnom osvedocen, uzima se kano i kod popo- 
 godbenih izrekah proslo trajno ili predproslo, 
 uvek sa ut, n. p. Ut rationem Plato nullam afferret, 
 ipsa auctoritate me frangeret. Cic. Tusc. I. 21. 
 
 §• 217. 
 
 Optativni se vezni metje, kad se naznacuje 
 z e 1 j a , da se sto dogodi ili nedogodi. Moze se 
 uzeti i bez ikojih cesticah , no ponajvise dolazi sa 
 u tin am, nijecno: ne, u tin am ne; kad se izrazuje 
 strab, da se sto nedogodi, metje se dum ili dum- 
 
270 
 
 modo ne. — Zelja, koja se moze ili se je raogla 
 izpuniti, izrazuje se sadanjim i proslim, koja 
 se nemoze ili nije mogla izpuniti, ili se protiv- 
 no dogadja ili se je dogodilo , pro slim trajnim 
 i predproslim; naski se izrazuje pogodbenim 
 sadanjim i proslim, ili za sva latinska vremena, 
 optativom, metjuci pred njega shodne cestice : 
 samo, ne. 
 
 Utin am modo conata efficere p o s s i m. 
 Cic. Att. IV. 6. Utin am huic vere et fideliter au- 
 gur aver im. Cic. rep. IV. 8. Utinam ego tertius 
 vobis amicus adscriber er. Cic. Tusc. V. 22. Uti- 
 nam ne Formioni id suadere in mentem venis- 
 set. Ter. Form. Act. II. 1. 5. Manent ingenia seni- 
 bus, modo permaneat studium et industria. Cic. 
 sen. 7. Utinam in Tiberio Graccho Cajoque Car- 
 bone talis mens ad rempubUcam bene gerendam fuis- 
 set, quale ingenium ad bene dicendum fuit, pro- 
 fecto nemo his viris gloria praestitissei. Cic. Brut. 
 II. 7. 
 
 §. 218. 
 
 Zapovedni se vezni metje: 1. kad se komu 
 sto nalaze , ali blaze nego strogom zapovedju, onda 
 ako je izpunjenje moguce, uzima se druga i tretja 
 osoba sadanjega a u nijecnih izrekah ponajvise pro- 
 sloga, ako je nemoguce ili protivno: proslo 
 trajno ili predproslo; 2. kad nagovaramo koga, 
 da sto ucini, pa i na same sebe nagovaranje pro- 
 tegnemo ; naski se za pervi slucaj uzima zapovedni, 
 a za drugi pogodbeno sadanje ili proslo , metjuc pred 
 njega ded, dedermo, dederte, i daj, dajmo, 
 d aj t e. 
 
 Injurias fortunae relinquas. Cic. Tusc. II. 3. 
 Ne transieris Iberum, ne quid tibi rei sit cum 
 
271 
 
 Saguntinis , nnsquam te vestigio mover is. Liv. 
 XXI. 44. Nihil incommodo valetudinis feceris. 
 Cic. Ait. VII. 8. Nihil ignoveris; nihil gratiae 
 causa feceris; misericordia commotus tie sis. 
 Cic. Mur. 31. Forsitan non nemo vir fortis et acris 
 animi magnique dixerit : Restitisses , repu- 
 gn asses, mortem pug nans opp etisses. Cic. Sext. 
 20* Me adjuvarent his in angustiis. Cic. Att. 
 X. IS. 
 
 Glava 45. 
 
 veznom u ovisnih izrekah, osobito 
 o veznom sa veznici. 
 
 §. 219. 
 
 Vezm se i u ovisnih izrekah metje kano i u 
 glavnih uvek onda , kad se sto naznacuje, sto dolazi 
 od volje, pa s toga se neuzima kano izvestno i 
 jamacno. Odavle sledi , da se vezni onda metje, 
 kada to misao zahteva. No buduc da vezni u ovisnih 
 izrekah dolazi ponajvise sa veznici , zavladalo je 
 krivo mnenje , da veznici zahtevaju vezni. Mi cemo 
 se radi kratkoce sluziti u ovoj slovnici izrazom : 
 veznici zahtevaju vezni, no uvek valja imati 
 pred ocima , da vezni moze zahtevati samo neizvestna 
 misao, niposto veznici. 
 
 §. 220. 
 
 Vezni zahtevaju ovi veznici: ut, ne, quo, 
 non quod, quin, quominus , utinam (o si), 
 quasi (ac si, tamquam, velut), dummodo (dum, 
 
272 
 
 modo) , nedum, quamvis (licet); poverh ovih ima 
 jos nekojih, koji zahtevaju i pokazni i vezni, naime : 
 dum, quoad, donee, antequam, priusquam 
 i quam. No da se jasnije i tocnije prouci znacenje 
 i poraba ovih veznikah, treba posebnih i obsirnih 
 pravilah, koja evo slede. 
 
 §. 221. 
 Ut, ne, o ovih veznicih (vidi §§. 266—268). 
 
 §. 222. 
 
 Quo zahteva vezni u dva slucaja 1. kad bi se 
 za ut imao metnuti ablativ zaimena is: eo ponaj- 
 vise pred drugim stupnjem ; naski da tim s po- 
 kaznim ; 2. kad se tik pred njega metne nijecna ce- 
 stica n o n ; naski : n e da tim; mesto non quo 
 metje se i non quod, a mesto non quo non Hi 
 n on quod non metje se: non quia non Hi non 
 quin; uvek s veznim; naski: ne da ne ili ne kano 
 da ne ili s pokaznim ili s odnosnim. 
 
 Ager non semel aratur, sed novatur et iteratur, 
 quo meliores fetus possit et grandiores edere. 
 Cic. or. II. 30. Ad te liter as dedi, non quo ha- 
 berem magnopere, quod scriberem , sed ut loquerer 
 tecum absens. Cic. Att. VII. IS. Pugiles etiam quum 
 feriunt adversarium , in jactandis cestibus ingemi- 
 scunt , non quod doleant animove succumbant, 
 sed quia profundenda voce omne corpus intenditur 
 venitque plaga vehementior. Cic. Tusc. II. 23. Phi- 
 losophiam mihi Latinis litteris illustrandam putavi; 
 non quia Graecis et litteris et doctoribus percipi 
 non posset. Cic. Tusc. I. I. Non tarn ut prosim 
 causis , elaborare soleo , quam ut ne quid obsim; 
 
273 
 
 non quin enitendum sit in utroque, sed tamen multo 
 est turpius oratori, nocuisse videri causae, quam non 
 profuisse. Cic. or. II. 72. 
 
 §. 223. 
 
 Quin zahteva u ovisnih izrekah uvek vezni; 
 uzima se 1 . kad bi zaime odnosno imalo biti u nomina- 
 tivu a za njim sledi non; naski se metje zaime odnosno 
 s kojim odnosnim vremenom; 2. kad bi zaime odnosno 
 imalo biti u ablativu, te bi se imalo protezati na celu 
 prednju izreku, a za njim ide non; u nas da ne s kojim 
 odnosnim vremenom; no zapamtiti valja, da se quin 
 moze metnuti samo za nijeenimi izrekami, i to u pervom 
 se slucaju mora zanijekati subjekt, a u drugom predikat 
 glavne izreke. 
 
 Est fere nemo, quin acutius atque acrius vitia 
 in dicente, quam recta vide at. Cic. or. I. 25'. Quis 
 est (nemo est), quin cernat, quanta vis sit in 
 sensibus. Cic. Att. II 7. Nun quam tarn male est 
 Siculis, quin aliquid facete et commode die ant. 
 Cic. Verr. IV. 43. 
 
 §. 224. 
 
 Kad se u glavnoj izreci zanijecu glagolji, koji zna- 
 ce: dvojiti, uztegnuti se, propustiti, izrazuje 
 se ovisna izreka po onom, sto je u gornjem §. receno, 
 sa quin i veznim; ali onda ima znacenje tverdece; u 
 nas se metne sad izreka jestna s pokaznim sad nijecna 
 s pokaznim ili s odnosnim. 
 
 Homines etiam quum taciti optent quid aut vo- 
 
 veant, non dub it ant, quin dii Mud exaudiant. 
 
 (jestna). Cic. div. I. 37. Aegre abstinent, quin 
 
 castra oppugnent (nijecnom). Liv. II. 45. Millies 
 
 Sic. n. jez. latinsk. 18 
 
274 
 
 aegre retenti sunt, quin oppidum irrumperent 
 (nijecnom). Cues. b. c. II. 13. Ego nihil praeter- 
 m i si, quin Pompejum a Caesaris conjunctione avoca- 
 rem (jestnom). Cic. Phil. III. 9. 
 
 Opazka. Veznik quin nevalja uzeti za upitnu cesticu 
 quin, zasto ne? Ova se uzima i u upravnom pitanju 
 s pokaznim i u neupravnom s veznim, n. p. Quin tu 
 urges istam occasionem el facultatem, qua melior 
 nunquam reperietur? Cic. fam. VII. 8. Causae nihil 
 erat, quin secus judicaret de se ipse Quintius. Cic. 
 Quint. 9. Ovaj se quin uzima kadsto i onde, gde mi 
 metjemo dapace, n. p. Credibile non est, quantum 
 scribam die, quin etiarn noctibus. Cic. Alt. XIII. 26. 
 
 %. 225. 
 
 Quominus metje se u onih ovisnih izrekah, koje 
 izrazuju nijecnu nameru, kad je u glavnoj izreci koj 
 glagolj, koj znaei sto prepreciti; naski: da ne u po- 
 kaznom, kadsto i u odnosnom. 
 
 Hiemem credo adhuc p ro hibuiss e , quomi- 
 nus de te cerium hub eremus, quid ageres. Cic. div. 
 XII o. Non deterret sapientem mors, quominus in 
 omne tempus reipublicae suisque consul at. Cic. Tusc. 
 I. 38. Ceteris naluris multa externa, quominus per- 
 ficiantur , possunt ob sister e , universam n aturam 
 nulla res potest impedire. Cic. n. d. II. 13. 
 
 Opazka. Kad su gSagolji: preprecit zanijekanu moze 
 stajati i qn in, n. p. Remi ne Suessiones quidem deter- 
 rere potuera nt , q u i n cum Belgis c ons entire n t. 
 Caes. b. G. II, 3. 
 
 226. 
 
 Pogodbene prispodobne izreke izrazuju se veznici : 
 quasi, (tamquam ili lamquam si, ac si ili aeque 
 
 
278 
 
 perinde, proinde, non secus ac si, velut si, ut si) i 
 naznacuju, da je cin moguci, pa s toga stoje uvek s 
 veznim; izbor se vremenah ravna po onom sto je u 
 §. 213. receno: naski: kano da s pokaznim. 
 
 Quid ego his testibus utor, quasi res dubia aut 
 obscura sit? Cic. Caecil. 4. Tamquam iUi ipsi acer- 
 bitatis aliquid accide r it , angimur. Cic. Brut. 1. Quae 
 perdifficilia sunt, perinde h abend a saepe sunt, ac si 
 effici non possint. Cic. part. 24. Sequdni absentis 
 Ariovisti crudelitatem, veluti si adesset, horre- 
 bant. Caes. b. G. I. 32. 
 
 Opazke. 
 
 1. Kadsto biva, da je u ovisnoj izreei proslo t raj no ili 
 predproslo, gde bi po glavnih pravilih imalo biti sa- 
 danje ili proslo, onda se ima uvek u misli umetnuti 
 koja izostavljena pogodbena izreka, n. p. Accusat Cor- 
 nelii filius, idemque valere debet ac si pater indi- 
 caret, t. j. ac valeret, si pater indicaret. 
 
 2. Quasi, osobito quasi vero ima cesto ironicko zna- 
 cenje ; naski : t o b o z e. Quasi vero ad cognoscendum 
 ego ad illos, non Mi ad me venire debnerint. Cic. 
 ad. div. III. 7. 
 
 §. 227. 
 
 Dummodo, dum, modo, dummodo tie, 
 dum ne, modo ne. ovih veznicih vidi §. 217. 
 
 §. 228. 
 
 Nedum, kamo li, nekmo li, zahteva uvek 
 
 rezni, kad se koja misao zanijece, pa s njom spoji druga, 
 
 koja se moze jos manje izpuniti, dakle ju valja jos vise 
 
 - zanijekati nego pervu; mesto nedum stoji kadsto i 
 
 samo ne; naski s pokaznim ili pogodbenim. 
 
 18* 
 
276 
 
 Optimis temporibus clarissimi atque amplissimi 
 viri vim tribunitiam sustinere non potuerunt: nedum 
 his temporibus sine judiciorum remediis salvi esse p o s- 
 simus. Cic. Cluent. 35. Vix in ipsis tectis frigus vi- 
 tatur ; nedum in mari et in via sit facile abesse ab 
 injuria temporis. Cic. div. XVI. 8. 
 
 §. 229. 
 
 Quamvis, licet, vidi §. 111. V. 
 
 §. 230. 
 
 Od veznikah, koji zahtevaju sad pokazni sad vezni, 
 pervi je dum. 
 
 1. Dum zahteva vezni, kad naznacuje cin, koj 
 nebiva zbilja, vec se samo misli, da bi mogao 
 bivati u isto vreme i tako dugo, dokle i drugi; 
 te se zato slaze samo sa sadanjim i proslim traj- 
 nim, pa u ovom slucaju znaci ono sto latinski: ut in- 
 ter ea; naski se metje; dok, dokle, sa shodnim vre- 
 menom pokaznoga. 
 
 Iratis aut subtrahendi sunt ii, in quos impetum 
 conantur facere, dum se ipsi colli g ant, aut rogandi 
 orandique sunt, ut, si quam habent ulciscendi vim, dif- 
 fer ant in tempus aliud, dum defer v esc at ira. Cic. 
 Tusc. IV. 35. Die insequenti quievere milites , dum 
 praefeclus urbis vires in spice ret. Liv. XXIV. 2. 
 
 2. Dum zahteva pokazni, kad naznacuje cin, koj 
 zbilja biva i traje ili samo u isto vreme, ili 
 u isto vreme i tako dugo, dokle i drugi; u 
 pervom slucaju metje se u latinskom uvek sadanje, 
 u drugom pro si o trajno, kadsto i-proslo; u nas 
 uvek proslo vreme, osim ako ima u jednoj i drugoj 
 izreci sadanje historicko, 
 
277 
 
 Mulier dum pauca mancipia retinere vult, 
 fortunas omnes perdidit. Cic. Caecil. 17. Dum ego 
 in Sicilia sum, nulla statua dejecta est. Cic. Verr. 
 II. 66. Dum ea in colloquio geruntur , Caesari 
 nuntiatum est, equites Ariovisti propius tumulum 
 accedere. Cues. b. G. I, 46. — Dum is in aliis rebus 
 erat occupatus, qui summam rerum administrabant, 
 erant interea, qui suis vulneribus mederentur. Cic. 
 Rose. Am. 32. Hoc feci dum lieu it; intermisi, quoad 
 non limit. Cic. Phil. HI. 13. 
 
 §. 231. 
 
 Quoad se metje, kad se naznacuje, da nesto 
 biva, dok drugi cin nastane; ako se naznacuje, da 
 nastaje takov cin, koji pisac samo zeli da nastane, metje 
 se vezni; ako se pako naznacuje, da se je cin, koji 
 nastaje, zbilja dogodio ili dogadja, uzima se 
 pokazni. izboru vremenah vidi §. 203, 4, naski: dok 
 s pokaznim. 
 
 Ea vero continebis, quoad ipse te videam. 
 Cic. Att. XIII. 21. Quoad perventum sit eo, 
 quo sumta navis est, non domini est navis, sed na- 
 vigantium. Cic. off. III. 32. Equites finem sequendi 
 non fecerunt , quoad praecipites hostes egerunt. 
 Caes. b. G. V. 17. Epaminondas ferrum usque eo 
 in corpore retinuit, quoad renunciatum est, vicisse 
 Boeotios. Nep. Ep. 9. 
 
 §. 232. 
 
 Donee zahteva vezni, kad se u ovisnoj izreci 
 naznacuje uzrok ili razlog onoga, sto se u glavnoj 
 veli; pokazni, kad se naznacuje samo vrerae; naski: 
 dok, dokle s pokaznim. izboru vremenah u jednom 
 slucaju vidi §. 203, 4. 
 
278 
 
 Donee se slaze kano i quum (vidi §. 234^, osim 
 sto u proslom trajnom i predproslom dolazi 
 uvek s veznim; sadanje se s njim malo kad uzima, 
 a proslo samo u pokaznom. 
 
 Elephanti nihil sane trepidabant, donee con- 
 tine nti velut ponte agerentur, . . . . urgentes inter 
 se trepidationis aliquantum e deb ant , donee quietem 
 ipse timor circumspectantibus aquam fecisset. Liv. 
 XXI. 28. Usque eo timui, ne quis de mea fide atque 
 integritate dubitaret, donee ad rejicieados judices v e- 
 nimus. Cic. Verr. J. 6. 
 
 %. 233. 
 
 Antequam i priusquam zahtevaju vezni, 
 kad ovisna izreka naznacuje neku pogodbu ili uzrol 
 glavne; a pokazni, kad naznacuje samo vreme; 
 naski: prije nego ili prije nego sto s pokaznir 
 Napose valja zapamtiti: 
 
 a) sadanje dolazi s ovimi veznici i u veznom i u po- 
 kaznom; 
 
 b) proslo trajno i predproslo ponajvise u veznom; 
 e) proslo ponajvise u pokaznom : 
 
 d) buduce nedolazi s ovimi veznici, mesto njega stoji: 
 sadanje pokaznoga ili veznoga; buduce proslo stoji 
 po svom glavnom znacenju. 
 
 Tragoedi quotidie , antequam pronuntient, 
 vocem cubanies sensim excitant. Cic. or. I. 59. Dabo 
 operam, ut istuc veniam, antequam plane ex ani- 
 mo tuo effl >> o. Cic. div. VII. 14-. Causam susce- 
 pisti antiqutit em memoria tua: quae causa ante 
 mortna est 9 quam tu natus esses. Cic. Rah. 9. An- 
 tequam isti de meo adventu audire potaissetit, 
 in Mucedoniam ad Planciumque perrexi. Cic. Plane. 
 41. Usque eo animadverti, judices, eum jocari atque 
 
279 
 
 alias res agere, ante qu am Chrysogonum nominavi. 
 Cic. Rose. Am. 22. 
 
 §. 234. 
 
 Quum je poglavito vremeni veznik, te se odnosi 
 prama turn, kano dum prama inter ea; quum 
 naznacuje cas, a dum protezanje u vremenu. No 
 quum je u latinskom jeziku tecajem vremena steklo 
 mnogo znacenjah, te deluje na izbor naeinah, pa s toga 
 ej tezko sve slucaje u pravila sterpati. Al i glede quum 
 valja pravilo, kad naznacuje samo vreme, da zahteva 
 pokazni, kad pako kakov uzrok, vezni; u nas se 
 quum kad naznacuje vreme, prevodi sa: kad; kad pako 
 uzrok, osim s proslim trajnim i predproslim, gde se pre- 
 vodi i sa kad, kojim shodnim uzrocnim veznikom uvek 
 s pokaznim. Al ob ovom vezniku valja zapamtiti i ova 
 posebna pravila: 
 
 1. Kad quum, naznacuje uzrok, zahteva vezni 
 u svih vremenih. 
 
 Quum sit in nobis consilium, ratio, prudentia, 
 necesse est, deum ipsa haec habere majora. Cic. n. 
 d. II. 31. — Ingens Humerus erat captivorum, quos 
 Hannibal venumdabat, quum a suis non r edi me- 
 re ntur. Liv. XXIV. 30. 
 
 2. Kad ima quu?n dopustno znacenje, za- 
 hleva vezni; naski premda s pokaznim. 
 
 Quum omnibus virtutibus me affectum esse cu- 
 piam, tamen nihil est, quod malim, quam me et gra- 
 tum esse et videri. Cic. Plane. 33. Homines, quum 
 multis rebus infirmiores si tit, hac re maxime bestiis 
 praestant, quod loqui possunt. Cic. inv. I. 4. 
 
 3. Quum kad naznacuje samo vreme, zahteva 
 pokazni u svih vremenih. 
 
280 
 
 Quanto hosti facttius fuit abire, quum procul 
 essemus, quam ?wnc, quum in cervicibus sumus. Liv. 
 XLIV. 39. Turn quum respublica vim et severitatem 
 desider abat, vici naturam et vehemens fui. Cic. 
 Mur. 3. Turn quum in Asia res magnas permulti 
 am is e rant , scimus Romae solutione impedita /idem 
 concidisse. Cic. I. M. 7. 
 
 4. Kad je quum u glavnoj izreci (vid. §. 203, 
 5.) metje se uvek pokazni. 
 
 Dies haud multi intercesserant, quum ex Leon- 
 tinis legati praesidium finibus suis or antes vene- 
 runt. Liv. XXIV. 28. Caedebatur virgis civis Roma- 
 nus, quum inter ea nullus gemitus audiebatur. Cic. 
 Verr. II. V. 62. 
 
 5. U proslom trajnom i predproslom za- 
 hteva quum ponajvise vezni s toga, sto La- 
 tini uzimaju da naznacuje vreme no i uzrok 
 z a j e d n o. 
 
 Zenonem, quum Athenis essem, audiebam fre- 
 quenter. Cic. n. d. I. 21. Itaque quum ex senatus con- 
 sulto consules magistratu se abdicassent, interrex 
 creatur M. Furius Camillus. Liv. V. 31. 
 
 6. Kad glagolj mora biti.u proslom trajnom 
 ili predproslom, ako quum i nenaznacuje uzroka. 
 vec samo da su se oba cina skupa dogodila, uzima 
 se vezni; ako su se cini dog-odili u isto vreme, n. p. u 
 isti dan, mesec, godinu, ali ne skupa, onda se metje 
 pokazni. 
 
 Quum inambul arem in Xysio et essem 
 otiosus domi, Marcius ad me Rrutus venit. Cic. Brut. 
 3. Quum civitas in opere ac labore assiduo refi- 
 ciendae urbis teneretur, interim Q. Fabio dies di- 
 cta est. Liv. VI. 1. Quum ad aliquod oppidum ve- 
 nerat, eadem lectica usque in cubiculum defer ebatur. 
 Cic. Verr. II. V. 11. 
 
281 
 
 7. Kad su dve izreke, a jednom se izriee koja 
 misao u obce sa quum, a drugom na pose sa 
 turn, ako quum naznacuje samo vreme, zahteva 
 pokazni, ako li ujedno i uzrok, vezni. 
 
 Quum plurimas et maximas amicitia commodita- 
 tes contine at, turn ilia nimirum praestat omnibus, 
 quod bona spe praelucet in posterum. Cic. am. 7. 
 Quum multis in rebus negligentia plectimur, turn 
 maxime in amicis deligendis et colendis. Cic. Att. 22. 
 
 Glava 46. 
 
 veznom u odnosnih izrekah* 
 §. 235. 
 
 Odnosna zaimena i odnosni prislovi nedeluju na 
 izbor nacina, nego misao, koju izrazuju; i zato ako se 
 izrazuje sto jamacna, izvestna, metje se pokazni, 
 izrazuje li se sto neizvestna, namisljena, uzima 
 se vezni. No da se mogu ovakovi slucaji tocno po- 
 znati, potrebna su posebna pravila. 
 
 §. 236. 
 
 Kad je odnosno zaime mesto veznikah quum i ut, 
 zabteva vezni. U nas kad stoji odnosno mesto ut, metje 
 se ponajvise samo da bez odnosnoga, no moze se met- 
 nuti i odnosno i da, sto nije prosto u Latinah, no pre- 
 vodi se i samim da ili samim odnosnim zaimenom s 
 kojim odnosnim vremenom a kad stoji mesto quum, 
 izrazuje se uzrocnim veznikom. 
 
 Tarquinio quid impudentius, qui (quum) bellum 
 gereret cum iis, qui non tulerant ejus superbiam. Cic. 
 Tusc. V. 12. Sequutae sunt tempestates, quae (ut) 
 
282 
 
 et nostros in castris c online r ent et hostern a pugna 
 prohiberent. Caes. b. G. IV. 34. Litterae posteritatis 
 causa repertae sunt, quae (ut) subsidium oblivioni esse 
 p o s sent. 
 
 Opazka. Kad qui ima dopustno znacenje, moze 
 se slagati i s pokaznim i s veznim po onom, sto 
 je o dopustnih veznicih receno, n. p. Egomet, qui 
 (etsi) sero Graecas Uterus attigissem, tamen quum 
 Athenas venissem, complures sum ibi dies commora- 
 tus. Cic. or. I. 18. Intelliges aliquid ad meum erga te 
 studium, cui nihil videbatur addi posse, esse addi- 
 tion. Cic. div. III. 13. 
 
 §• 237. 
 
 Kad se odnosno zaime proteze na cin, koj se nije 
 dogodio, vec se samo u misJi uzima, da se ima dogo- 
 diti, melje se vezni. 
 
 Est consulendum pact, quae nihil sit habitura 
 insidiarum. Cic. off. I. II. Quae est conditio pacts, in 
 qua ei, cum quo pacem facias, nil concedi potest? 
 Cic. Phil. XII. S. Nonne satius est muturn esse, quam 
 dicere, quod nemo intellig at? Cic. Phil. Ill 9. 
 
 Opazka. Latini uzimaju sto kano namisljeno, gde se 
 nam vidi j a mac no, osobito ako odnosno ide za neo- 
 predeljenim i veznim, kojimi se naznacuje sto 
 namisljena, jer se onda odnosna izreka smatra kano 
 dio onih izrekah, pa se metje vezni, n. p. Earum rerum, 
 quibus abundaremus, (koje smo u izObilju imali) 
 eocportatio, et earum, quibus eg er emus, invectio 
 nulla esset, nisi his muneribus homines f linger entur. 
 Cic. off. II. 3, 13. Tanta in Hortensio memoria erat, ut, 
 quae secum commentutus esset, ea sine scripto 
 verbis iisdem redder et, quibus cogitavisset. Cic. 
 Tusc. 1. 49. 
 
 f. 238. 
 
 Ako odnosna izreka visi o nijecnoj, pa ako 
 naznacuje sto jama en a, metje se pokazni; ako ii 
 
283 
 
 sto namisljena, vezni; u nas sad pokazni sad od- 
 nosni; — ako li odnosna izreka visi o kojoj obcenito 
 nijecnoj, kano: nullus, nemo, quis est, quo- 
 tusquisque est itd., metje se uvek vezni, jer je onda 
 stvar uvek namisljena, nikad jamacna; u nas uvek koje 
 odnosno vreme. 
 
 Germani neque Druides habent, qui rebus divinis 
 praesint. Caes. b. G. VI. 21. In tanta paupertate de- 
 cessit, ut vix reliquerit, qui efferretur. Nep. III. 
 3. — Nemo est orator, qui se Demosthenis similem 
 esse no lit. Cic. op. gen. or. 2. Quis est, qui utilia 
 fugiat? Cic. off. HI. 28. Nullum est animal praeter 
 hominem, quod hub eat notitiam aliquam dei. Cic. 
 leg. I. 8. Quot u s quis que est, qui optimi cujusque 
 hominis auctoritatem magni putet? Cic. Tusc. 4-1. 
 
 Opazke. 
 
 1. Ako ob ovakovoj veznoj izreci visi jos koja odnosna 
 izreka, metje se u vezni, izrazavala sto jamacna ili nami- 
 sljena, n. p. Neque adhuc hominum memoria repertus 
 est quisquam, qui mortem recusaret eo inter- 
 fecto, cujus se amicitiae devovisset. Caes. b. G. 
 III. 22. 
 
 2. U pokaznom stoje u navedenom slucaju oni izrazi, za 
 koje Latini neimaju jedne reci, vec' ju moraju obsirnije 
 opisati, n. p. Asia tarn opima et fertilis est, ut multitu- 
 dine earum rerum quae exportantur , (iznos) 
 facile omnibus terris antecellat. Cic. Man. 6, — Effi- 
 ciatur ab orator e, nee ne, ut ii qui audiunt (slu- 
 satelji) ita afficiantur, ut orator velit, vulgi assensu et 
 popular i approbatione judicari solet. Cic. Brut. 49. 
 
 %. 239. 
 
 Ako glavna izreka neima tocno opredeJjena sub- 
 jekta, vec stoje obceniti izrazi : sunt, inveniuntur, 
 pauci sunt itd., onda se u odnosnoj izreci metje 
 
284 
 
 pokazni, ako pisac onim obcenitim izrazom razumeva 
 poznane, jamacne subjekte; vezni, ako ih ili 
 nepozna, ili mu nije namera, da ih kano poznate 
 navede ; u nas uvek pokazni, n. p. multi sunt poe'tae, 
 quos ego legi; ovde misli na izvestne pesnike; a, 
 quos ego legerim, ovde se nemisli na ovoga ili 
 onoga pesnika. 
 
 Sunt, qui duos tantum in sacro monte creatos 
 tribunos esse die ant. Liv. II. 33. Plures auctores 
 invenio, qui Romanos Horatios vocant. Liv. I. 24. 
 Erant, qui fama majus helium cum Antiocho quam 
 difficultate rei arbitr ar entur. Liv. XXXVII. 58. 
 Sed sunt nonnullae disciplinae, quae propositis bono- 
 rum et malorum finibus officium omne pervertunt 
 (ovde misli na Epikuree i njihov nauk). Cic. off. I. 2, 5. 
 
 Opazka. Ako se onim obcenitim izrazom i misle izvest- 
 ni subjekti, stoji u odnosnoj izreci vezni, ako pi- 
 sac hoe'e da ublazi svoj sud, navodec stvar kano 
 moguc'u; naski pokazni samozebiti, n. p. Non- 
 nidli sunt in hoc or dine, qui aut ea quae imminent 
 non videant, aut ea quae vident, dissimnlent. 
 Cic. Cat. I. 12. 
 
 §. 240. 
 
 Ako se u glavnoj izreci navodi subjekt ili objekt, a 
 u odnosnoj se naznacuje nesto, sto na nje bitno spada, 
 sto njihovu narav ili znacaj sacinja, metje se obicno 
 vezni; ako li na njih bitno nespada, vec se navodi sto 
 zato, da se od drugih razlikuju, metje se pokazni; 
 naski uvek pokazni. 
 
 At ille homo violentus, qui hanc consuetudinem 
 liber e dicendi excluderet , inimicitias mild denun- 
 tiavit. Cic. Phil. V. 7. Intueri potestis eos, qui cum 
 
285 
 senatu cum bonis omnibus rempublicam affliclam exci- 
 tarint, reos esse. Vox mea lis potissimum serviat 
 quorum opera et mihi et vobis et populo Romano re- 
 stituta est. Cic. Sext. 1. Ea est Romana gens, quae 
 victa quiescere nesciat. Liv. IX. 3. Sapientia est 
 una, quae moestitiam pell at ex animis. Cic. Fin. 1. 13. 
 
 §. 241. 
 
 Ako se izrece glavna izreka, a u odnosnoj navede 
 cin, koj obicno biva, metje se ili pokazni ili na 
 gercku vezni: s torn opazkom, da se za sadanjim vezni 
 malo kad uzima, no za kojim proslim, ponajvise; naski 
 pokazni trajucega glagolja. 
 
 Qui semel peccavit in gestu, non continuo 
 existimatur nescire gestum. Cic. or. I. 27. Suevi quo- 
 tannis singula millia armatorum bellandi causa ex 
 finibus educunt; qui domi manse r int., se atque illos 
 alunt. Caes. b. G. IV. I. Sed qui prima ilia initia 
 aetatis integra atque inviolata praestitisset, de 
 ejus fama ac pudicitia nemo loquebatur. Cic.Coel.5. 
 frallorum magistratus quae visa sunt occultant; 
 quaeque ex usu j udicaverint, produnt. Caes. b. G. 
 VI. 20. 
 
 %. 242. 
 
 Ako se odnosnom izrekom izrece cin, koj pisac 
 dopusta kano istinit, premda ga kano takova ne- 
 priznaje, to jest, ako je izreka odnosna jednaka vez- 
 nomu dopustnomu, metne se vezni; naski uvek pokazni 
 sa mozebiti. 
 
 Duo tempora inciderunt, qui bus aliquid contra 
 Caesar em Pompejo suaserim. Cic. Phil. II. 10. Malta 
 
28(5 
 
 ik silva Hercynia genera ferarum nasci constat, quae 
 reliquis in focis visa non sint. Caes. b. G. VI. 25. 
 Aut totum est negandum, quod in argumentatione 
 adver sarins sums erit , si fictum aut falsum esse 
 possis docere, aut redarguenda ea, quae pro verisimili- 
 hus sunt as sumta. Cic. part. or. 12. 
 
 Opazka. U vezni se metje odnosna izreka, kad se njom 
 steze sud na znanje ili izkustvo pisca; sa 
 qui, quae, quod, stoje uvek vezni, a sa qua- 
 tenus, quoad, i quantum ponajvise pokazni; 
 naski uvek pokazni; n. p. Epicurus se unus, quod 
 sciam sapientem profit eri est ausus. Cic. fin. III. 1. 
 Ex oratoribus Atticis antiquissimi sunt, quorum qui- 
 dem scripta const ent, Pericles et Alcibiades. Cic. 
 or. II. 22. 
 
 Glava 47. 
 
 O veznom u neupravnih pitanjih. 
 
 §. 243. 
 
 Upravno je pitanje, koje nevisi o nikakovu glagolju 
 neupravno, koje visi. 
 
 §• 244. 
 
 Upravno pitanje stoji u pokaznom, kad se pita za 
 nesto jamaena, izvestna; pita ii se sto, sto se 
 moze dogoditi, metje se vezni (vidi §. 215). 
 
 Tarquinius rex interrogavit: estisne vos Jegati 
 oratoresque mis si a populo Collatino, ut vos- pop u- 
 lumque CoUatinum dedetis? Li v. I. 28. — Cur non 
 
287 
 
 confitear , quod necesse est? Cic. Plane. 7. Quid 
 videatur ei magnum in rebus kumanis, cui aeterni- 
 tas omnis totiusque mundi nota sit magnitudo? Cic. 
 Tusc. IV. 17. 
 
 %. 245. 
 
 Neupravno pitanje metje se uvek u vezni; 
 naski pokazni ; ova pitanja nestoje nikad bez upitnih 
 cesticah. 
 
 Qualis sit animus, ipse animus nescit. Cic. Tusc. 
 I. 22. Non recordor, wide c eciderim, sed un.de 
 surrexerim. Cic. Att. IV. 16, 10. Quaeritur, natura 
 an doctrina poss it effici virtus. Cic. top. 21. 
 
 §. 246. 
 
 Ako se neupravno pitanje neizriee upitnimi cesti- 
 cami, vec ako misao zahteva, da se metnu upitni veznici 
 n e, nonne, num, glagolj se metje u vezni, a za 
 veznike valjaju pravila navedena (§. Ill, IX.) 
 
 Videte, num dubitandum vobis sit, omni studio 
 ad id helium incumbere. Cic. Man. 7. Lacedaemonii 
 Philippo minitante quaesiverunt, num se etiam mori 
 esset prohibitum- us. Cic. Tusc. V. i4. Puhlilius 
 iturusne sit in Africam et quando ex Aledio scire 
 poteris. Cic. Att XII. 24. Quum esset ex eo quaesitum, 
 Archelaum Perdiccae filium nonne beatum puta- 
 ret. Cic. Tusc. V. 12. 
 
 Opazke. 
 
 1. Mesto navedenih upitnih veznikah metje se i si, kad se 
 sto izrece glagoljem pa se umetne u misli izreka: da se 
 izkusi, onda si; naski bi li, nebi li; n. p. Hostes 
 praesidia custodiasque ad ripas Ligeris disponere 
 coeperimt, si ab re frumentaria Romanes exclude re 
 
288 
 
 possent. Caes. b. G. VII. 37. Hannibal elephantos in 
 primam aciem induci jussit, si quern injicere ea res 
 tumultum ac pavorem posset. Lit. XXVII. 14. 
 2. razstavnih neupravnih izrekah valjaju pravila navedena 
 (f 111. IX). 
 
 Glava 48. 
 
 I. zapovednom upravnom. 
 §. 247. 
 
 Zapovedni se deli na upravni i neupravni; 
 onaj je ako nevisi o glagolju, ovaj ako visi. Upravni ima 
 dva oblika: slabiji: lege, jaci: legito. 
 
 Opazka. Priscian, gramatik latinski, misli, da se slabim 
 oblikom izrazuje zapoved, koja se ima sad a izversiti, a 
 jacim, koja se ima u buduce izpuniti; pa zato je i 
 uveo razliku izmedju zapovednoga sadanjega i bu- 
 ducega. Ali ovo je mnenje krivo; jer svaki je zapo- 
 vedni jednak buducemu, jer naznacuje ein, koj se 
 ima tek dogoditi; pa se u ovom smislu oba jednako uzi- 
 maju; razlika je dakle samo u slabijoj i jacoj zapovedi. 
 Evo primerah: 
 
 Adestote animis, qui adestis corporibus. Cic. 
 Sidl. 11. In censum si jam censor es, de proavo midtum 
 cogitato. Cic. ad. div. III. 11. Si haec impediet ali- 
 quis, ferte sermonibus et mult ip lie at e fata bella. 
 Liy. IV. 5. 
 
 §. 248. 
 
 Kad se izrazuje: savet, prosnja, zapoved, 
 metje se zapovedni slabiji, u nijecnih izrekah we, a kad 
 se spoji sa et t ne metje se neque, vee neve ili neu 
 
289 
 
 Magna vis est in virtutibus; eas excita, si forte 
 dormiunt. Cic. Tusc. III. 17. Jupiter, serva ob- 
 secro nobis haec bona. Ter. Eun. V. 9. 19. Turn tu 
 insiste audax h ostium muris. Liv. V, 16. 
 
 Opazke. 
 
 1. Kad se savet, prosnja , i zapoved siinije izrice, 
 metju se pred glagolj : fac, cura ut, a u nijec- 
 nih izrekah: cave ne, noli; naski: daj da, i 
 nemoj; pesnici metju mesto cave ne: sperne, 
 mitte, fuge, farce; n. p. Cura ut quamprimum 
 venias. Cic. ad div. IV. 10. No lite arbitrare, judi- 
 ces, hominum ilium impetum et conatum fuisse. Cic 
 Sulla. 27. 
 
 2. Kad se gori navedene misli vcrlo silno izricu, 
 metje se buduce, te naznaeuje, da ce se stvar 
 bez dvojbe izpurriti, n. p. Europa abstinete, Asiaque 
 omni quae cis Tauriim est, discedite, pro impensis de- 
 hide in bellum factis 15000 talentum dab it is. Liv. 
 XXXVIII. 45. 
 
 3. Sve ove nacine moze covek jos siinije izreci, metnuv 
 pred nje zaimena osobna, a jos siinije, metnuv pred 
 zaimena, at, vero; n. p. Tu vide, quid suscipias. 
 Cic. div. XI. 3. — At tu pater deum hominumque 
 hinc saltern arce hostes. Liv. I. 12. 
 
 §. 249. 
 
 Kad se navodi zakon, ili stroga zapoved 
 li zabrana, metje se zapovedni jaci ; naski nek a 
 sa sadanjim. | 
 
 Div is omnibus pontifices, singulis flamines sunto, 
 virginesque vestales in urbe custodiunto ignem fori 
 publici sempiternum. Cic. leg. II 8: 
 
 §. 250. 
 
 Kad se u odnosnoj izreci ostavlja komu pros to 
 sto uciniti ili ostaviti , onda se metje zapovedni jaci, 
 u nas zapovedni. 
 
 Slovn. jez. latinsk. 19 
 
290 
 
 Haec si vobis non probabuntur , vestram ini- 
 quitatem accusatote, qui ex me ea quaesieritis, 
 quae ego nescirem. Cic. or. I. 48. Nisi intellexeritis, 
 nullum esse officium, quod non Capitonis scelus atque 
 perfidia violariU virum optimum eum esse ju die a tote. 
 Cic. Rose. Am. 38. 
 
 II. zapovednom neupravnora. 
 
 §.251. 
 
 Kad zapoved koja visi o glagolju, onda se metje 
 uvek vezni sa ut ili bez njega, nijecno : ne, ili dionik 
 buducega terpnoga sa esse, nijecno non. 
 
 In senatu plerique Scipionis sententiam sequun- 
 tur , ut ante certain diem Caesar exercitum dimii 
 tat. Cues. b. c. I. 2. Divico ita cum Caesar e agit 
 ne committer et . ut is locus ubi constitissent , ei 
 calamitale Romana nomen acciperet. Cues. b. G. 
 I. 13. Caesar statuit classem esse expectandam. 
 Caes. b. G. HI. 14. 
 
 Glava 49. 
 
 neopredeljenom. 
 
 §. 252. 
 
 Neopredeljeni naznacuje cinjenje glagolja 
 kano abstraktanpojam, tese razlikuje od sa- 
 mostavnika , sto se cin izrecen neopredeljenim uvek 
 
291 
 
 [ proteze na koj subjekt, docim se samostavnik u obce 
 uzima. Zato 1. zahteva neopredeljeni padez svoga 
 giagolja (uii temporibus) , 2. oznacuje se prislovi ne 
 pridavnici (sapienter uti temporibus) , 3. naznacuje 
 vreme cinjenja prama drugomu cinu, pa s toga ima 
 tri vremena, sadanje, pro si o i buduce. 
 
 Opazka. Neopredeljeni sadanjega nenaznacuje 
 da em biva kad pisac pise, vec da biva u isto vreme 
 s drugim glagoljem u izreci, zato moze stajati sa 
 svakim vremenom; isto tako i prosloga naznacuje ein, 
 koj se je sbio prije glagolja u glavnoj izreci; bu- 
 duce naznacuje cin, koj se ima tek dogoditi prama 
 glagolju u glavnoj izreci, zato mogu sva tri vremena 
 neopredeljenoga stajati sa svakim vremenom; n. p. 
 Dicunt, eum venire, venisse , ventuvum 
 esse; dicebant , dixerunt ili dixerant, 
 eum venire, venisse, venturum esse; dicent 
 ili dixerint, eum venire, venisse, ventu- 
 rum esse. 
 
 §. 253. 
 
 Ako je piscu do toga, da u terpnom obliku raz- 
 liku pravi izmedju cina, koj je u proslosti trajao, 
 i koj se u proslosti sversio, za ono pervo uzima 
 dionik prosloga terpnoga sa esse a za ovo drugo sa 
 fuisse. 
 
 Apud Platonem est, omnem morem Lacedae- 
 moniorum inflammatum esse cupiditute vincendi 
 (upravno : Omnis mos inflammatus erat). Cic. off. 
 I. 19. Certiorem te faciunt , simulacrum Dianae 
 Africani nomine positum fuisse (upravno: positum 
 fu it). Cic. Verr. IV. 36. 
 
 Opazka. Ako je cin, koj se naznacuje neopredeljenim, 
 poceo bivati prije glagolja glavne izreke, no ako se 
 proteze do sadanjosti, mesto esse metju se 
 glagolji: teneri. haberi, possideri; n. p. scio, 
 
 19* 
 
292 
 
 urbem obsessam teueri, jer obsessam esse znaeilo 
 bi, da je bio obsednut, a sad da vise nije. 
 
 §. 254. 
 
 Kako se irna postupati s neopredeljenim u pogodbi 
 u odnosnih izrekah (vidi §. 213. 5). 
 
 §. 255. 
 
 Neopredeljeni buducega tvornoga i terpnoga 
 opisuje se i sa: futurum esse (fore) ut, a za 
 ovim ut ide vreme po pravilih (§§. 199 — 205) nazna- 
 cenih. Ovo opisanje valja uvek uzeti, kad glagolj 
 neima supina. 
 
 Video te velle in coelum migrare et spero fo r e, 
 ut contingat id nobis. Pompejus in concilio dixerat 
 prius, quam concurr event acies, fore, ut exercitus 
 Caesaris pelleretur. 
 
 §. 256. 
 
 Svako ime , koje bi s opredeljenim glagoljem 
 stajalo u nominativu, stoji s neopredeljenim u akuza- 
 tivu; u nas ime stoji ili s neopredeljenim u nomi- 
 nativu ill u instrumentalu, ili se opise sa da, po- 
 stavljajuc latinski akuzativ u nominativ; accusatorem 
 esse, biti tuzitelj ili tuziteljem; Deum posse, da Bog 
 moze itd. 
 
 §. 257. 
 
 Neopredeljeni se uzima kano samostavnik sred- 
 njega sppla u dva padeza, u nominativu i u akuzativu. 
 
 Neopredeljeni uzima se kano subjekt u nominativu, 
 kad se o njegovu ciujenju sto izrice; naski valjaju pra- 
 vila navedena u gornjem §. 
 
 
293 
 
 Bene sentire recteque facer e sails est ad 
 bene beateque vivendum. Cic. div. VI. I. Invidere 
 non cadit in sapieniem. Cic. Tusc. III. 10. Con- 
 sul em fieri valde utile Mario videbatur. Cic. off. 
 III. 20. Dodo et erudito homini vivere est co- 
 git a r e. 
 
 Opazka. Neopredeljeni se smatra kano subjekt kod svih 
 neosobnih glagoljah i izrazah; kano decet, libet, mani- 
 fest urn est, utile est itd. (Vidi §. 260.) 
 
 §. 258. 
 
 Neopredeljeni stoji kano objekt u akuzativu 
 u obc'e s prelaznimi glagolji, kad se oba 
 cinjenja na isti subjekt protezii. Ako je 
 s ovakim neopredeljenim koje ime kano predikat, stoji 
 uvek u nominative; u nas isto, samo sto se ime 
 predikativno moze postaviti i u nominativ i u instru- 
 mental. Ovakovi glagolji jesu, koji naznacuju: obi- 
 j cavati, smeti, moci, morati, poceti, zeliti, 
 zakljuciti, hteti, n a stojati; u nas ove poslednje 
 dve versti opisuju se sa da. 
 
 Vine ere scis , Hannibal, victoria uti nescis. 
 Liv. XXII SI. Aniium me ex Formiano recipere 
 cogito. Cic. Alt. II 9. Miltiades Chersonesi man ere 
 decrevit. Nep. Milt. 2. Aelius Stoic us esse voluit, 
 j orator autem nee studuit unquam, nee fuit. Cic. 
 Brut. S6. Be at us esse sine virtute nemo potest. 
 Cic. n. d. I. 18. 
 
 §. 259. 
 
 Ako se ovakovu neopredeijenomu dodaje koj 
 izvestni subjekt, tako da glavni glagolj ima je- 
 dan a neopredeljeni drugi subjekt; onda se ovaj po- 
 
294 
 
 slednji subjekt metne u akuzativ, pa ovakova se iz- 
 reka zove: accusativi cum infinitivo, te rabi 
 i kano subjekt i kano objekt glavnoga glagolja. 
 U nas se ac c us at ivies cum infinitivo, kad je 
 objekt, tako prevodi, da se subjekt, koj je u latinskom 
 u akuzativu, metne u nominativ, a mesto neopredelje- 
 noga shodno vreme pokaznoga sa da; n. p. scio, te 
 emere; znam , da kupujes; scio, te emisse, 
 znani, da si kupio; scio, te empturum esse, 
 znam, da ces kupiti: isto biva i u terpnom obJiku; 
 kad je ova izreka subjekt , onda valjaju u nas pravila 
 navedena u §. 257. 
 
 §. 260. 
 
 Izreka accusa tiv i cum infinitivo uzima 
 se, kad se njom hoce da naznaci subjekt komu- 
 god glagolju ; ovakovi glagoiji jesu svi n e o s o b n i 
 i z r az i. 
 
 A Deo m u n d u m nee e s se est regi. Cic. n. 
 d. II. 30. Omnibus bonis expedit, salvam esse 
 rempuhheam. Cic. Phil. XIII. 8. Parvi refert, 
 v o s publicanis amissis vectigalia postea victoria 
 r e cuper ar e. Cic. Man. 7. Accusatores multos in 
 civitute esse, utile est, ut metu contineatur au- 
 dacia. Cic. Rose. Am. 20. Scipio nihil difficilius 
 esse dicebat , quam amici tiam usque ad extre- 
 mum vitae diem permanere. Cic. am. 10. 10. Fa- 
 cialis est vinciri civem Bomanum; scelus, ver- 
 b e r ar i ; prope parricidium , nee a r i. Cic. Verr. 
 V. 66. 
 
 pazke. 
 
 1. Mesto ace. c. inf. metje se s glagoiji : necesse 
 est, oportet i licet cesto i vezni bez ut, n. p. 
 Qui se metui volent, a quibus metuentur, eosdem 
 
295 
 
 me tn ant ipsi n ec esse est. Cic. off. II. 7. Animus 
 oportet tuus te judicet divitem , non hominum 
 sermo, neque possessiones time. Cic. part. VI. I. 
 Quoniam semel suscepi, licet hercule undique omnes 
 in me terrores imp end e ant , succurram atque sub- 
 ibo. Cic. Rose. Am. II. 
 
 Ako je uz licet dativ osobe, onda stoji uz njegov infini- 
 tiv i predikativno ime u dativu; i u nas; n. p. Licuit 
 esse otioso Themistocli. Cic. Tusc. I. IS. Mi hi 
 negligenti esse non licet. Cic. Att. I. 17. 16. Nego 
 moze biti i akuzativ. 
 
 Mesto ovoga ace. c inf. metje se kadsto ut, no onda 
 se menja znacenje (vidi §. 266. op.). 
 
 §. 261. 
 
 Izreka se ace. c. inf. uzima, kad se njom 
 hoce da naznaci objekt koga mu drago glagolja, a 
 ponajvise za glagolji naznacujucimi znanje, izvestji- 
 vanje iii cutjenje. 
 
 Lapidum conflictu elici ignem v id emus. 
 Cic. n. d. II. 9. Ego ne utilem quidem arbitror 
 esse nobis futurarum rerum sciendum. Cic. div. 
 II. 9. Tantum quisque laudat, quantum se posse 
 sperat imitari. Cic. or. 7. Undique omni ratione 
 cone lu diiur , mente consilioque divino om n i a 
 in hoc mundo ad salutem omnium adminis trari. 
 Cic. n. d. II. 5. Ego me Phidiam esse mall em, 
 quam vel optimum fabrum lignarium, Cic. Brut. 73. 
 Mos est hominum, ut no lint, eundem pluribus re- 
 bus excellere. Cic. Brut. 21. Nonne hunc summo 
 supplicio macta r i imp erabis ? Cic. Cat. I. 11. 
 Audet Canulejus proloqui , se delectum haberi 
 prohibiturum. Liv. IF. 2. Gaudeo id te mihi 
 suadere, quod ego mea sponte feceram. Cic. Att. XV. 
 27. Utrumque la e tor, et sine dolor e corporis te 
 I'u is se et animo valuisse. Cic. ad dio. VII. 1. 
 
296 
 
 Minime miramur , te tuis praeclaris operibus lae- 
 turi. Cic. ad div. I. 7. 
 
 Op azke. 
 
 1. Za svimi OYimi glagoiji moze biti tit, a za glagolji 
 naznaeujucimi kakovo cutjenje i quod, al onda se 
 neuzima objekt glagolja , vec se izrazuje koja 
 (Iruga misao: nam ere, po sled ice, zapovedi 
 itd. ili uzroka: glagolj dakle necini, da se iza- 
 bere ovaj ili onaj nacin, no misao, n. p. scripsit 
 mihi, filio proficisci lie ere, ovde je objekt; no: 
 scripsit mihi, ut filio proficisci liceret; ovde 
 je prosaja; tako i: gaudeo, te venisse, i gau- 
 deo, quod venisti; ovde je uzrok, a onde objekt 
 glagolja gaudeo. 
 
 2. U nas se kadsto vec u glavnoj izreci navede subjekt 
 ovisne predlogom za ili' o, a. p. Za Cicerona go- 
 vore, da je bio slavoljuban; u latinskom valja ovaj 
 subjekt metnuti u akuzativ, a u ovisnoj izreci ne- 
 valja ponavljati zaimena; n. p. Ciceronem ferunt 
 laudis cupidum fuisse, niposto: de Cicerone ferunt, 
 eum itd. Isto valja i onda, kad ono sto je po mi- 
 sljenju subjekt, u ovisnoj izreci u drugom 
 kojem padezu dolazi; n. p. mesto: De Dionysio 
 tradunt, summam fuisse ejus in victu temper antiam, 
 valja ree'i: Dionysii summam fuisse in victu 
 temper antiam tradunt. Iznimakah od ovoga pravila 
 ima verlo malo, i to samo onda, ako se je subjekt 
 vec imenovao, pa se opet kano poznan navodi; onda 
 se uvek opisuje izrekom: sto se tice, n. p. De 
 Antonio, jam ante tibi scripsi, non esse eum 
 a me convention. Cic Att. XV. 1. 
 
 3. Ako se u izreci ace. c. inf. saslanu dva akuzativa, 
 jedan subjektivan drugi objektivau, pa nije moc'i raza- 
 brati, koj je subjektivan, valja izreku pretvoriti u 
 terpnu, te akuzativ subjektivni metnuti u ablativ 
 sa a ili ab, n. p. Ne fando quidem audifum est, 
 crocodilum aut ibim aut felem vio latum (esse) 
 ab Aegyptio. Cic. n. d. I. 29. zato je pogresna ova 
 izreka, koju navodi Cicero kano prorocanstvo Apo- 
 liuovo: Ajo, te Aeacida Romanos vincere posse. 
 Cic. div. II. 56. 
 
297 
 
 4. Kad se s glagolji hotjenja: nolo, nolo, malo, 
 cupio , jubeo . veto, prohibeo, sino, patior, 
 nenavodi subjekt, koj ima sto ciniti, metje se neo- 
 predeljeni terpnoga: pa to s glagolji jubeo, 
 veto, impero, prohibeo, sino ponajvise i biva; 
 impero, kad se navodi subjekt, koj ima sto ciniti. 
 uzima za soboni uvek tit; ostali glagolji mogu uzeti 
 neopredeljeni i tvornoga i terpnoga oblika. — Ako 
 se pako nenavodi subjekt, koj zapoveda, glagolji se 
 jubeo, veto, impero i prohibeo , metju u 
 terpni oblik, a subjekt izreke ace. c inf. nepre- 
 lazi u akuzativ, vec ostane u nominativu, pa se 
 slozi s glagolji; dakle se neveli: jubetur, me occidi, 
 n e g o : occidi jit be or. Jus s us es renuntiari 
 consul; zapovedano je, da te izaberu konzulom; Cie. 
 Phil. II. 32. In lautumias Syr acus anas, si qui pu- 
 blice custodiendi sunt, deduci imperantur. Cic. 
 Verr. V. 21. — S ovimi se glagolji moze i ut uzeti 
 no verlo redko , pa sa s t u d e o , sino, patio r 
 samo pesnicki, sa jubeo samo onda, kad znaci : 
 odobriti, zakljuciti; sa voto verlo redko, sa 
 nolo nikad. 
 
 5. U izreci ace. c. inf. subjekt nevulja izostaviti, osim 
 zaimena me, te. se, nos, vos, kad je i u glavnoj 
 izreci iz drugoga uzroka isti akuzativ; n. p. puderet 
 me dicer e non intellexisse ; mesto me non intellexisse. 
 Cic. n. d. I. 39. 
 
 §. 262. 
 
 Izreka ace. c. inf. metje se , kad se koja rec 
 u glavnoj izreci tako tumaci, da se samo navodi, 
 sto se onom recju razumeva , pa joj se ta izreka do- 
 da je kano pridevak; n. p. hoc te unum admoneo, 
 t e mihi pr o mists s e. 
 
 Hoc illud est praecipue in cognitione rerum 
 salubre et frugiferum, omnis t e exempli do- 
 cumenta in illustri posiia monumento intueri. Liv. 
 praef. — Revert or ad ilhid, quod mihi in omni hac 
 
298 
 
 oratione est propos itum , omnibus mails r e m- 
 public am illo anno esse c on fee tarn. Cic. Sext. 
 ffaec b e nig nit a s reipublicae etiam est utilis , r e- 
 dimi e sermtute captos, locupletari tenui- 
 ores. Cic. off. II. 18. 
 
 §. 263. 
 
 Izreka ace. c. inf. mefje se, kad se tko cemu 
 cudi ili s e e s a zalosti, pa se uzima kano u z- 
 klik, kojim se ujedno pita; ovakovi se uzklici mogu 
 izreci i sa nt; naski se oboje prevodi sa d a upitnim 
 nacinom. 
 
 Te nunc, mea Terentia, sic vex art, sic jacer 
 in lacrimis et sordibusf idque fieri mea culpa! Cic 
 ad div. XIV. 2. Tene tibi potissimum istas partes 
 dep op o sciss e. Cic. Rose. Am. 34. Te ut ulla res 
 frangat. Cic. Cat. I. 9. Victamne ut quisguam victrici 
 patriae praeferret. Liv. IV. 2. 
 
 §. 204. 
 
 U svih onih slucajih, gde stoji ace. c. inf. kano 
 objekt, ako se u g-Javnoj izreci nenavodi koj 
 ixvestni subjekt, vee ako se porad toga glagolj metje 
 u terpiii obiik, ovakov se giagolj neuzima nikad 
 neosobno, vec osobno, 1o jest, .subjekt izreke 
 ace. c. inf. nemetje se u akuzativ, vec ostaje u no- 
 minativu, pa s njim se slaze i onaj terpni glagolj i in- 
 finitiv ; naski se ovakovi glagolji uzimaju uvek neo- 
 sobno. Zato se neveli: dicitur, me hoc fecisse, 
 nego : hoc fe cis se dico r. 
 
 Non ita generati a natura sumus, ut ad ludum 
 et jo cum facti esse videamur. Cic. off. I. 29. 
 Tu mi hi videris, Eruci , una mercede duas res 
 assequi velle. Cic. Rose. Am. 29. Romulus Amu- 
 Hum regem inter e miss e- fertur. Cic. rep. II. 
 
299 
 
 3. Luna solis lumine collustrari putatur. Cic. 
 die. II. 43. Oppress a (esse) domus Caesaris nun- 
 tiabatur. Cic. Mil. 24. 
 
 Opazke. 
 
 1. Ona vremeiiii ovih glagoljah, koja su saslavljena sa 
 tlionikom prosloga terpnoga i buducega 
 terpnoga; zatim glagoljem memoror, metju se 
 malone uvek neosobno; n. p. Athenienses artium 
 studiosissimos fuisse, dictum est, i Athe- 
 nienses artium studiosissimos fuisse dicen- 
 dum est. 
 
 2. Ovi se glagolji metju osobno, kad znace, da se tako 
 glas a, da je glas pukao; dolazi li s njimi oso- 
 ba, kojoj se sto javlja, ili bolje rekue, gube li ovi 
 glagolji znacenje, da je glas pukao. onda se 
 metju neosobno, n. p. De hoc, Verri dicitur, 
 habere eum perbona toreumata. Cic. Verr. IV. 18. 
 Vere etiam illud dicitur, perverse dicer e ho- 
 mines perverse dicendo facillime consequi. Cic. or. 
 I. 33. Hoc vere dicitur, parva esse ad beate vi- 
 vendum momenta ista corporis commodorum. 
 Cic. fin. V. 24. 
 
 3. Ako za izrekom ace. c. inf., koja se s ovakovim 
 terpnim glagoljem osobno uzima, dodje jos koja 
 izreka ace c. inf. ova se metne neosobno, 
 n . p . Ad Th em istoclem q u i d am doctus homo 
 accessisse dicitur, eique artem memoriae polli- 
 citum esse se traditurum. Cic or. II. 74. Mihi 
 non videbatur quisquam esse be at us posse, 
 quum in malis esset ; in malts autem sapient em 
 esse posse, si essent ulla corporis aut fortunae 
 mala. Cic. Tusc. V. 8. 
 
 4. Neopredeljeni posse uzima se i kano neopredeljeni 
 budueega; spes erat, pueros mergi posse, (Liv.) 
 isto tako uzima se i potuisse, mesto futurum 
 fuisse ut u odnosnoj izreci; n. p. Equidem Pla- 
 tonem existimo, si genus dicendi forense tractare 
 voluisset, gravissime et copiosissime potuisse di- 
 cer e. Cic. 'off. I. 1. 
 
300 
 
 Glava SO. 
 
 nacinu, kojim se izricu ovisne izreke sa 
 u t i quod. 
 
 §■ 265. 
 
 Buduc da se izreke , koje se inace izricu ace. c. 
 inf., s nekom malom promenom znaeenja mogu iz- 
 reci i sa ut i sa quod, i buduc da se nasko da 
 prevodi sad sa ace. c. inf., sad sa ut, od potrebe je 
 navesti ovde posebna pravila. 
 
 §. 266. 
 
 Ut zahteva uvek vezni , te se metje , kad se u 
 ovisnoj izreci naznacuju posledice onog-a , sto se 
 je u glavnoj reklo , pa bilo za kojim mu drago gia- 
 goljem, u oijecnih izrekah metje se ut non. 
 
 Talis est ordo actionum adhibendus, ut in vita 
 omnia sint apta et convenientia. Cic. off. I. 14. 
 Splendor vester facit, ut peccare sine summo rei- 
 puhlicae periculo non possim. Cic. Verr. II. 1. 8. 
 Sol efficit, ut omnia floreant et in suo quae- 
 que genere pubescant. Cic. n. d. II. IS. Impe- 
 trabis a Caesare , ut tibi abesse lice at et esse 
 otioso. Cic. Att. IX. 2, I. Omne animal se ipsum 
 diligit ac , simul ut ortum est, id a git, ut se co ri- 
 ser vet. Cic. fin. II. 11. 
 
 Opazka. Izreka se smatra kano posledice pa izrice se 
 sa ut i za neosobnimi glagolji koji znace: biva, do- 
 gadja se, preostaje, sledi. Ovo valja dobro 
 pamtiti, da se nepomesa sa ace c. inf. (§•. 260.) 
 
301 
 
 §. 267. 
 
 Ut se metje, kad se naznacuje namera, pros- 
 nja, zapoved, savet, predlog, zakon, pa 
 bilo za kojim mu drago glagoljem; u nijecnih izrekah 
 metje se ne, ako se nijece cela izreka , nijece li se 
 samo koja rec u izreci, sto biva ponajvise u opre- 
 kah, onda se metne ut non, pa non se postavi tik 
 pred rec, koja se nijece. 
 
 Romani ab aratro adduxerunt Cincinnatum, ut 
 dictator esset. Cic. fin. II. 4. Eos hortatus est, ne 
 causae communi salutique deessent. Cic. Verr. 
 II. 4. 63. Infer patriae bellum, ut a me non eje- 
 ctus ad alienos, sed inviiatus ad tuos isse vi dear is. 
 Cic. Cat. I. 9. Decrevit quondam senatus , ut L. 
 Opimius consul videret, ne quid respublica detri- 
 menti capiat. Cic. Cat. I. 12. Peto, non ut decer- 
 naiur aliquid novi, sed ne quid novi decernatur. Cic. 
 ad div. II. 7. 
 
 Opazka. Za svimi ovimi glagolji moze biti i ace. c. 
 inf.; al onda je piscu samo do toga, da navede 
 objekt onoga glagolja, a sa ut do toga, da navede 
 gori navedene misli. Izbor dakle budi jednoga budi 
 drugoga visi ponajvise samo o volji pisca; ovu je 
 razliku kadsto tezko pogoditi, ali kano sto svaka 
 stvar visi ponajvise o vezbanju, tako i ova; izbra- 
 janje glagoljah nedotice , dapace stvar sve vise 
 zamersuje. 
 
 §. 268. 
 
 Ut se metje, kad se tako tumaci koja rec 
 glavne izreke, da se uzmoze pitati : u cem sastoji 
 njezina narav. 
 
 Matronis gratia e actae ho nor que add it us, 
 ut earum sicut virorum post mortem solennis laudatio 
 
302 
 
 esset. Liv. V. IS. Episiolae proprium est, ut is, 
 ad quern scribitur, de aliqua re certior fiat. Cic. 
 Quint, fr. I. J. 1. — Duo summe tenuit, ut et rem 
 illustraret disserendo, et amnios eorum qui audirent, 
 volu/ptate devinciret. Cic. Brut. 80. Negavit, moris 
 esse Graecorum, ut in convivio virorum accumberent 
 mulieres. Cic. Verr. I. 26. 
 
 Opazka. Za svimi ovakovimi glagolji moze biti i ace. c. 
 inf. (vidi -§.. 262); al onda je piscu do toga, da na- 
 vede samo subjekt, ili objekt onih glagoljah, a ovde 
 da navede recenu misao, n. p. Negavit, moris esse 
 Graecorum, ut in convivio virorum accumberent 
 mulieres. Cic. Verr. I. 26. Mos erat patrius Aca~ 
 demiae, adversari semper omnibus in disputando. 
 Cic. or. I. 18. Istina, da je ovde vise putah tezko 
 pogoditi razliku izmedju ut i ace- c. inf. a! to se 
 moze postici najprije i malone jedino marljivim ucenjem 
 iatinskih klasikah. 
 
 §. 269. 
 
 Quod se prevodi naskim sto i jer da .(§. Ill, 
 IV.) i zahteva pokazni, kad pisac sto navodi, sto se je 
 dogodilo ili o cem je sam osvedocen; nije li se 
 dogodilo ili nije li sam osvedocen o istini , vec navodi 
 kano tudje mnenje, onda zahteva vezni. 
 
 §. 270. 
 
 Quod se metje , kad se navodi uzrok onoga, 
 sto se je u glavnoj izreci reklo , pa bilo za kojimi mu 
 drago glagolji. 
 
 Gratulor tibi, quod e provincia salvum te ad 
 nos recepisti. Cic. ad div. XIII. 73. Vetus illud 
 Catonis admodum scitum est, qui mirari se ajehat, 
 quod non rider et haruspex , haruspicem quum 
 vidisset. Cic. ad div. II 24. Quod spiratis, quod 
 
303 
 
 vocem mittitis , quod for mas hominum habetis , in- 
 \ dignantuj-. Lie. IV. 3. Angit te, quod abes a tuis 
 tarn diu. Cic. ad dip. VI. 4. 3. Praeclare in epistola 
 : quadam Alexandrum filium Pfiilippus accusat, 
 quod largitione benevolentiam Macedonum c on se- 
 ct etur. Cic. off. II. 15. 
 
 Opazke. 
 
 1. Uzrok se naznacuje i drugimi uzrocnimi veznici, al sa 
 quod onda, kad se uzrok smatra kano mnenje ili 
 svoje ili tudje. 
 
 2. Za glagolji, koji naznacuju koje cutjenje, moze biti 
 i ace. c. inf.; ali onda je piscu samo do toga, da 
 navede objekt onoga glagolja, a ovde do toga, da 
 navede uzrok; izbor dakle izmedju oba naeina visi 
 o volji pisca; kad se pako ima uzeti jedno kad drugo, 
 to se moze postici ponajvise marljivim ucenjem latins kih 
 klasikah. 
 
 §. 271. 
 
 Quod se metje, kad se u ovisnoj izreci navodi ciu, 
 o kojem se u glavnoj s u d izrice. 
 
 Quod Silius te cum Clodio loqui milt , potes id 
 mea voluntate facer e. Cic. Att. XII. 30. Bene fads, 
 quod me adjuvas. Cic. Tusc. III. 4. 
 
 §. 272. 
 
 Quod se metje, kad se u ovisnoj izreci koja 
 rec glavne tako tumaci, da se navodi samo uzrok 
 ili s u d. 
 
 Hoc cecidit mild peropportunum , quod trans- 
 
 actis jam meis partibus ad audiendum Antonium 
 
 venistis. Cic. or. II. 4. Me una consolatio susten- 
 
 r tat , quod tibi a me nullum pietatis officium de- 
 
 fuit. Cic. Mil. 36. V ilium est, quod quidam 
 
304 
 
 nimis magnum stadium in res obscuras conferunt. 
 Cic. off. I. 6. Hoc uno praestamus vel maxime 
 feris, quod exprimere dicendo sensa possumus. Cic. 
 or. J. 8. Quam te velim cautum esse in scribendo, 
 ex hoc conjicito , quod ego ad te nee haec quidem 
 scribo , quae palam in repub/ica turbantur. Cic. 
 Qu. fr. Ill 9. 
 
 Opazka. iz onoga sto je receno, svatko moze uviditi, 
 da se rec koja moze protumaciti i sa ace. c. inf. 
 i sa ut i sa quod, no svako od ovih ima svoje po- 
 sebno razlicno znacenje; koj nacin valja izabrati, 
 rievisi o glagolju., vec o misli, koju pisac hoce da 
 izrece, jer za istim glagoljem moze biti sve troje. 
 Istina, da nekoji glagolji zahtevaju, da se izreee ova, 
 niposto koja druga misao, ali kad to biva, moze se 
 nauciti jedino citanjem klasikah. 
 
 Glava 51. 
 
 O neupravnom govoru (oratio obliqua). 
 
 §. 273. 
 
 Neupravni je govor, kad pisac navodi tudje 
 reci, ne kano sto ih je onaj izrekao , vec samo 
 u pripovedanju; n. p. Cicero rece: ja sam spa- 
 sio domovinu, ovo je upravni govor, jer ovde 
 se navode reci upravo onako , kako ih je Cicero iz- 
 govorio; a Cicero rece, da je spasio domovinu, 
 ovo je neupravni govor , jer nisu upravo Cicero- 
 nove reci. 
 
 §. 274. 
 
 Sve izreke, na koje prelazi cinjenje prelaznoga 
 glagolja glavne izreke, prelaze po onom sto je jur 
 
305 
 
 receno (§§. 258, 261) u ace. c. inf.; ovaj se 
 naski prevodi sa da ili kako i glagoljem oprede- 
 Ijenim. 
 
 Opazka. Kadsto prelaze u ace. c. inf. i one izreke 
 (pa i odnosne), na koje neprelazi cinjenje koga 
 narocito izrecenoga glagolja; u ovora slucaju valja 
 uvek u misli umetnuti shodan glagolj: ait, itd. , koj 
 je izostavljen, n. p. Consolans filiam Ambustus bonum 
 animum habere jassit: eosdem, propediem clomi vi- 
 suram (ajebat) honores, quos apud sororem vi- 
 deat. Liv. VI. 34. Consults alterius nomen invisum 
 civitati fuit ; nimium Tarquinios regno adsuesse. 
 Liv. II. 2. Heraclea, uxor Zoippi, or are institit, ut 
 puellis saltern parcerent, a q.uibus etiam hostes 
 iratos abstinere (ajebat). Liv. XXIV. 26. 
 
 §. 275. 
 
 Sve ovisne izreke, koje pisac u ime druge koje 
 osobe izrice, prelaze u vezni ; ako li pisac sred 
 drugih izrekah, koje je u ime druge koje osobe iz- 
 rekao , koju izreku s a m od svoje strane izrazi, ova 
 stoji u pokaznom; naski neima nikakve promene. 
 
 Aristides nonne ob earn causam expulsus est 
 patria, quod praeter modum Justus esset (ovaj 
 uzrok navodi pisac u tudje ime)? Cic. Tusc. V. 36. 
 Cato mirari se ajebat, quod non rider et haru- 
 spex, haruspicem quum vidisset. Cic. div. II. 24. 
 Caesar hortatus est milites, ne ea graviter ferrent, 
 quae accidissent. Caes. b. c. III. 73. — Caesari 
 nuntiatur , Sulmonenses , quod oppidum a Corfinio 
 septem millium intervallo abest, cupere ea facer e 
 quae vellet. (pervo govori pisac u svoje ime, drugo 
 u ime Sulmonacah) Caes. b. c. 1. 18. 
 
 Opazka. Ako pisac izrice svoju prijasnju misao, koje 
 sada vise neima, uzima se vezni; n. p. Haec una con- 
 
 Slovn. jez. latinslc 20 
 
306 
 
 solatio mihi occurrebat, quod neque tibi amicior 
 quisquam quam ego sum, posset accedere. Cic. 
 ad. div. III. 2. 
 
 §. 276. 
 
 Sve izreke, koje bi se inace imale izreci za- 
 povednim, prelaze u neupravnom govoru u vezni 
 ponajvise bez ut. 
 
 Cicero legatis praecepit: studium conjurationis 
 vehementer simulent; ceteros adeant, bene pol- 
 ite e antur. Salt. Cat. 41. 
 
 §. 277. 
 
 Sve upitne izreke, buduc da u neupravnom go- 
 vern vise o glagolju te se imaju smatrati kano neu- 
 pravna pitanja, prelaze u vezni; ako li nisu prava 
 vec retoricka pitanja, prelaze u ace. c. inf. 
 
 Caesar, quum animadvertisset , trepidare suos, 
 graviter eos incusavit: quid tandem vererentur? 
 aut cur de sua virtute aut de ipsius diligentia 
 desperarent? Caes. b. G. I. 40. Caesar legatis 
 Helvetiorim ita respondit: si veteris contumeliae ob- 
 livisci cell el, num etiam recentium injuriarum me- 
 moriam deponere posse? Caes. b. G. I. 14. 
 
 §. 278. 
 
 izboru vremenah u ovisnih izrekah vaijaju ista 
 pravila , koja sino u §§. 199 — 205 naveli, s torn 
 samo iznimkom, da se u izrekah navedenih §. 276 i 
 •§. 205. op, 1. mesto sadanjega i prosloga mo- 
 ze postaviti i proslo trajno i predproslo i 
 naopako. 
 
 Cicero legatis praecepit: studium conjura- 
 tionis vehementer simulent; ceteros adeant, 
 
307 
 bene polliceantur. Sail. Cat. 41. — Proinde aut 
 ceil event animo atque virtute genti toties ab se 
 victae, aut itineris finem sperent campum inter- 
 jacentem Tiberi ac moenibus Romanis Liv. XXI. 31. 
 
 Opazka. Glede porabe zaimenah valja zapamtiti, da se 
 u neupravnom govoru, ako se zaime proteze na sub- 
 jekt prijasnje izreke, uzimaju uvek zaimena povratna 
 ili ipse, (vidi £. 185.) 
 
 Glava S2. 
 
 O H i o n i c i h. 
 
 . §• 279. 
 
 Dionici su po svojem obliku uvek glagolj- 
 ni pridavnici, te su razna spola , sklanjaju 
 se, dapace kadsto i stupnjuju, kano i ostali pridav- 
 nici; no po znacenju sroduiji su glag-olju nego ostali 
 glagoljni pridavnici, jer naznacuju trajanje , proslost 
 i buducnost cinah , a oni samo svojstvo stvarih i za- 
 htevaju padez, koj i glagolji, od kojih su postali. 
 
 Opazka. Nekoji su dionici posve izgubili svoju glagoljnu 
 narav , te se smatraju kano cisti pridavnici, kano: 
 patiens, diligens, doctus, ornatus itd. 
 
 §. 280. 
 
 Kad pisac boce da dva ciua u jedan stopi, met- 
 ne jedan cin u dionik, to jest: jedan onaj cin uzima 
 dio ovoga jednoga, a drugi drugi dio istoga cina, pa 
 s toga se i zovu dionici; n. p. smije se i govori, 
 
 20* 
 
308 
 
 ova dva cina hocu da stopim u jedan, zato postavim 
 smije se u dionik: smijuc se, pa po torn uzima 
 ovaj dionik pol cina, a govori polovicu. 
 
 §. 281. 
 
 Dionici imaju u latinskom jeziku tri vremena: 
 sadanje (samo u tvornom) , pro si o i buduce. 
 Odlozni glagolji imaju sva tri dionika, samo sto dio- 
 nik buducega terpnoga ima i u ovih glagoljah terpno 
 znacenje. — Dionik sadanjega naznacuje, da cin bi- 
 va u isto vreme s glagoljem glavne izreke; pro- 
 si oga, da biva pred njim; a buducega, da 
 biva za njim, pa zato mogu stajati sva tri vremena 
 dionika sa svimi vremeni opiedeljenoga nacina; n. p. 
 ridens hoc dicit; ridens hoc dicebat, di- 
 xit,, dixerat; ridens hoc dicet; studia ne- 
 glect a j acebant; studia neglecta jacebunt 
 t. j. neglig entur et jacebunt. Zato kad mi latin- 
 ski dionik prevodimo opredeljenim glagoljem, valja ga 
 prevesti uvek prama glagolju glavne izreke; n. p. 
 ridens dixit, nevalja reci: smije se i rece, 
 vec smijao se je i rekao; ridens dicet = 
 smijati ce se i reci; studia neglecta jacebunt, 
 nevalja prevesti: znanosti su zanemarene, i le- 
 zati ce, vec: znanosti ce se zanemariti i 1 e- 
 zati. itd. 
 
 §. 282. 
 
 Sto je receno o latinskih dionicih, valja i o 
 nasih s promenom, da mi metjemo dionik samo on- 
 de, gde stoji mesto zaimena odnosnoga, u svih 
 drugih slucajih sluzimo se gerundijem, koj je razli- 
 cit od latinskih gerundijah, jer ima znacenje posve 
 dionicno samo sto se nesklanja i sto neima spola, 
 
 
 
309 
 
 vec se uzima uvek u nominativu. Latinski dionik b u- 
 ducega, neimajuc ga u svom jeziku , prevodimo 
 uvek opredeljenom izrekom dakako uvek shodnim 
 nacinom. Latinski dionik prosloga terpnoga, 
 ako ima tvorno znacenje, kano sto je u abl. 
 absolutnom, prevodimo gerundijem prosloga 
 tvornoga, inace ili gerundijem ili dionikom pro- 
 sloga terpnoga. Buduc da nas glagolj trajuci neima 
 gerundija prosloga tvornoga, a minuci neima sada- 
 njega tvornoga, zato ako neimamo shodnoga glagolja, 
 prevodimo latinski dionik sadanjega gerundijem 
 sad sadanjega sad prosloga tvornoga. 
 
 §. 283. 
 
 znacenju i porabi razlicitih dionikah poverh 
 onoga, sto smo jur rekli, valja i ovo zapamtiti. 
 
 Mnogi dionici prosloga od odloznih glagoljah 
 imaju i tvorno i terpno znacenje. Ovako se i u 
 Ciceronu nalaze u terpnom znacenju ovi dionici: co- 
 mitatus, complexus, confessus , dimensus, mentitus, 
 expertus, inter pr etatus , meditatus, pactus, partitus, 
 testaius, ampicatus , commentatus, contestatus, despi- 
 catus, detestatus, blanditus, exsecratus, mensus, opi- 
 natus, pet functus, periclitatus , populatus, stipulatus. 
 No glede ovoga valja zapamtiti, da Cicero obicava 
 uz ovakov dionik metnuti jos koj dionik terpnoga 
 od tvornoga glagolja; n. p. populatus atque vexa- 
 tus, dimensus atque descriptus. — AH ovakovi 
 se dionici verlo redko uzimaju za tvorenje ostalih 
 terpnih vremenah glagoljem sum; isto tako i u ablativu 
 absolutnom; zato se za ovim nevalja povoditi; dakle 
 ne: Gallia populata est, Galija je opustosena, niti 
 depopulato agro, ili adepta libertale. 
 
310 
 
 Opazka. Nekoji dionici prosloga od glagoljah odloznih 
 uzimaju se u znacenju dionika sadanjega; kano 
 uvek: ratus, eesto: Veritas, asus; isto tako i 
 dionici poluodloznih: fisus, diffisus, solitus, 
 kadsto i ausus i g a vis us. 
 
 Dionik sadanjega tvornoga uzima se uvek 
 sa glagolji, koji naznacuju opazanje osetjali; kano 
 cognosco , video, audio, i sa glagolji, kojimi se 
 koja osoba navodi u govoru , kano facio, in- 
 duco, fingo; u terpnom obliku uzima se uvek 
 neopredeljeni. Ako li se onimi glagolji: audio, vi- 
 deo, cognosco itd. naznacuje opazanje duhom a 
 ne osetjali, metne se uvek neopredeljeni. U nas sa 
 glagolji cuti itd metne se ili neopredeljeni ili se na- 
 pravi izreka sa gde, a s glagolji induco, navodi m 
 itd. metne se dionik sadanjega, ili izreka sa gde. 
 
 Non audivii Alexander Draconem I o que ri- 
 te m, sed est visus a u dire. Cic. n. d. II. 68. 
 Adolescentium greges Lacedaemone vidimus ipsi 
 incredibili contentione cert antes. Cic. Tusc. V. 
 27. Tiresiam poetae nanquam inducunt deplo- 
 r ant em coecitatem suam. Cic. Tusc. V. 39. Plato 
 facit mundum construi a Deo atque aedifi- 
 cari. Cic. n. d. I. 8. Audio, alterum tria praedia 
 possidere. Cic. Rose. Am. 6. 
 
 §. 284. 
 
 Premda se nasi gerundiji u porabi ponajvise 
 slazu s latinskimi dionici, nije ipak moei navesti ob- 
 cenitih pravilah za njihovu porabu, jer cesto biva, 
 da je nacin govora za dva srodna slucaja ustrojio 
 dva razlicita nacina: gerundijalni i opredeljeni; pa 
 na ovo valja da se obazre, koj hoce da sto iz la- 
 tinskoga na nas jezik prevede; zato neka derzi, 
 
311 
 
 da kano svako pravilo, tako ima i ovo nekojih izni- 
 makah. 
 
 §. 285. 
 
 Premda je istina, da se latinski dionici metju 
 mesto odnosnih zaimenah i nekojih veznikah, u nauku 
 ipak o slogu latinskom navode se tocna pravila, kad 
 se ima uzeti ovaj kad onaj nacin. Ovde cemo samo 
 navesti, mesto kojih se cesticah moze uzeti dionik, i 
 kako valja s tim postupati. 
 
 §. 286. 
 
 Latinski se dionici uzimaju 1. u umetnutih iz- 
 rekah mesto zaimena odnosnoga; 2. u ovisnih iz- 
 rekah naznacujuc vreme mesto veznikah: quitm, 
 dum, postquam, si, quia, quamquam; 3. u uzpo- 
 rednih izrekah mesto et; 4. mesto naskoga glagolj- 
 noga samostavnika; 5. naznacujuc nameru; 6. na- 
 znacuj uc m o r a n j e i o d r e d j e n j e. 
 
 Prosta dionicna izreka moze se uzeti samo 
 onda, kad subjekt ovisne izreke dodje i u glavnoj 
 u kojem mu drago padezu. 
 
 Postupa se pako ovako: odnosno se zaime ili 
 veznik izostavi, opredeljeno se vreme metne u sho- 
 dan dionik, (vidi §. 281) i slozi se u svacem 
 s recju, na koju se proteze, pa ovo se oboje metne u 
 padez, koj zahteva glagolj glavne izreke, a zaime, 
 koje u glavnoj izreci zastupa mesto subjekta dionicne 
 izreke, izbacuje se; u nas se ovako postupa samo 
 onda, kad dionik ima zastupati mesto odnosnoga zai- 
 mena; inace se postupa ovako: opredeljeno se vreme 
 metne u shodan gerundij, koj se nemenja, a zaime 
 glavne izreke, ako ima stajati u nominativu , izbaci 
 se, ako li u kojem drugom padezu, metne se u onaj 
 
312 
 
 padez, koj zahteva glagolj; n. p. Vuk zderuc ov- 
 cu , nadju ga pastiri ; lupum vorantem ovem 
 inveniunt pastores. 
 
 §. 287. 
 
 1. Dionik se metje mesto odnosne izreke, no sa- 
 mo onda, kad je zaime odnosno u nominativu; 
 n. p. praetor, qui ab omnibus efflagitatus est: 
 praetor, ab omnibus efflagitatus; no praetor, 
 quern omnes aversantur , nemoze se izraziti dioni- 
 kom; naski se ovde postupa posve po latinskom 
 jeziku. 
 
 Est enim lex nihil aliud, nisi recta et a numine 
 deorum tracta ratio, imperans honesta, pro- 
 hibens contraria. Cic. Phil. XL 12. Miser ic or dia 
 est aegritudo ex miseria alterius , injuria labo- 
 r ant is. Cic. Tusc. IV. 18. Pisistratus primus Ho- 
 meri libros, confusos antea, sic disposuisse di- 
 citur, ut nunc habemus. Cic. or. III. 34. Horatius 
 Codes ausus est rem, plus famae h abituram ad 
 posteros, quam fidei. Liv. II. 1 0. 
 
 2. Ako se zaime odnosno proteze na rec sa zai- 
 menom pokaznim ili na samo pokazno zaime, ovo se 
 u dionicnoj izreci i u Latinah i u nas uvek izbacuje. 
 
 Odiosum sane genus hominum, officia ex- 
 probrantium (I. j. eorum horn, qui expro- 
 brant.J Cic. am. 20. Male part a (ea quae 
 sunt male parta) male dilabuntur. Cic. Phil. II. 27. 
 
 Opazka. Is qui nepretvara se rado u dionik, i to ni- 
 posto onda, kad se koj samostavnik opisuje (villi 
 §. 203. 2.) n. p. ii qui audiunt (niposto audientes) 
 mesto audit ores. Zatim 1. za partitivnimi broj- 
 nici i piidivnici, kano: units, alter, aliquot, 
 omnes, nemo itd.; dakle: omnia, quae ad 
 victum cultumque pertinent (niposto omnja per- 
 
313 
 
 tinentid). 2. u izrekah, kojimi se sto razlikuje, 
 opisuje, n. p. Pittacus Me, qui septem sapientium 
 numero est habitus. Nep. Thras. 4. Flumen est 
 Avar, quod in Rhodanum influit. Caes. b. G. I. 
 12. Subt Hit ate, quam Atticam appellant, d elect an- 
 tur. Cic. Brut. 17. 
 
 §. 288. 
 
 Dionik se metje u ovisnih izrekah mesto vez- 
 nikah: quum, quia, dum, postquam, si, quamquam. 
 
 Mundum efficere mo liens deus (quum mo- 
 liretur) terram primum ignemque jungebat. Cic. Tim. 
 4. Dionysius tyr annus , cultros metuens tonsorios, 
 candente carbone sibi adurebat capilfum (quia me- 
 tuebat) Cic. off. II. 7. M. Curio, ad focum sedenti 
 (dum sedet), magnum auri pondus Samnites quum 
 attulissent, repudiaii sunt. Cic. sen. 16. Dionysius 
 tyr annus, Syracusis expulsus, Corinthi pueros do- 
 cebat (post quam expulsus est). Cic. Tusc. III. 
 12. Non potestis , voluptate omnia dirigentes (si 
 dirigitis) aut tueri aut retinere virtutem. Cic. 
 fin. II. 22. Risus inter dum ita repent e erumpit, ut 
 eum cupientes tenere nequeamus (quamvis cu- 
 piamus). Cic. or. II. 5. 8 
 
 p a z k e. 
 
 1. Kad dionik stoji mesto navedenih yeznikah, moze uz 
 njega zaime pokazno stojati, n. p. Quid posset iis 
 (sc. Pompejo , Crasso , Caesari) esse laetum, ex itus 
 suos cogitantibus? Cic. div. II. 9. 
 
 2. Kad stoji dionik mesto si, onda se mesto si non, 
 metje samo non; nisi stoji celo uz dionik, no samo 
 onda, kad je glavna izreka nijecna; n. p. Non 
 mehercule mihi, nisi admonito , venisset in men- 
 tem (nisi admonitus essem). Cic. or. II. 42. Ako je 
 glavna izreka jestna: onda se nisi metje s opre- 
 deljenim vremenom. 
 
314 
 
 3. Kasnji pisci metju uz dionik i dopustne veznike, mi 
 metjemo i, no Cicero ih nemetje nikad, vec u dru- 
 goj izreci metje tarn en, ako to jasnoca zahteva, n. p. 
 higratus est injustusque civis, qui armorum periculo 
 liberatus, animum tarn en retinet armatum. Cic. 
 Marc. 10. 
 
 §. 289. 
 
 Dionik se metje mesto opredeljenoga vremena 
 sa sledecim et; od spojenih glagoljah valja manje 
 vazni, to jest ponajvise pervu izreku postaviti u dio- 
 nik; ako su tri takove izreke, u perve se dve metje 
 dionik i spoji veznikom et; u nas se u ovom slncaju 
 metje verlo redko gerundij ili dionik. 
 
 Grues quum loca calidiora p etentes mare 
 iransmittunt , trianguli efficiunt formam (petunt 
 et tr ansmiitunt). Cic. n. d. II. 49. Sunt sidera, 
 quae infix a coelo non moventur. Cic. Tim. 10. 
 Albuiio illud ipsum non accidisset, si in republica 
 quiescens (si quievisset et) Epicuri le gibus pa- 
 ruisset. Cic. Tunc. V. 37. 
 
 §. 290. 
 
 Latini metju dionik pros log a terpnoga i 
 buducega terpnoga, gde mi uzimamo gla- 
 goljni samostavnik sa objektom ili izreku uzrocnu 
 sa sto. 
 
 Lacedaemoniis nulla res tanto erat danifio, quam 
 disciplina Lycurgi, cui per septirtgentos annos assue- 
 verant, sub lata, (ukinutje ustava, ili sto su uki- 
 nuli ustav). Liv. XXXVIII. 34. Major ex civibus 
 amis sis dolor, quam laetitia f'usis hostibus fuit. 
 Liv. III. 22, Poena viol at a e religionis justam re- 
 cusaiionem non habet. Cic. leg. II. 15. Ab op pu- 
 ff nan da Neapoli Eannihalem absterruere con sped a 
 
315 
 
 moenia (od obsedanja Napulja — pogled bedemah). 
 Liv. XXIII. 1. 
 
 Opazka. Cicero se ovimi dionici verlo redko sluzi, tim 
 vise Livij, koj kadsto preteruje, kano: culpa cla- 
 dis forte Gallico bello accept ae, mesto : si forte 
 acciperetu r. Liv. V. 36. 
 
 §. 291. 
 
 Livij i kasnji pisci uzimaju dionik buducega 
 tvornoga, da naznace nameru; no bolji ga pisci 
 uzimaju samo, da naznace buducnost cina. 
 
 Ad prima signa veris Hannibal in Etruriam du- 
 ett, earn quoque gentem aut vi aut voluntate adj un- 
 ci ur us. Liv. XXI. 58. Darius pervenerat ad Arbe- 
 la vicum, nobilem clade sua facturus. Curt. IV. 
 9. 9. Themistocles apud senatum Lacedaemoniorum 
 Uberrime professus est, si suos legatos recipere vel- 
 lent, quos Athenas miserant, se remitterent , aliler 
 illos nunquam in patriam recepturi (buducnost 
 cina). Nep. II. 7. 
 
 §. 292. 
 
 Dionik buducega terpnoga ima, kad se sa- 
 stavi s glagoljem esse u svih vremenih, poverh toga 
 u nominativu i (u izreci ace. c. inf.} u akuzativu 
 samo znacenje moranja; naski u jestnih izre- 
 kah: mora ili treba, u nijecnih: nevalja U ostalih 
 padezih ima znacenje i moranja i sadanjega 
 ili buducega terpljenja. u nas kad znaci : 
 moranje, prevodi se sa: mora ili treba; 
 inace kad naznacuje sadanje terpljenje, samostav- 
 nikom glagoljnim, kad biiduce sa ima ili postaviv 
 imati u dionik sadanjega. Ako se navodi cineca oso- 
 ba, u ablativ sa a, ili a b. 
 
 Cognoscite aliud genus imperatorum, sane dili- 
 genter r etinendum et conservandum. Cic. 
 
316 
 
 Verr. V. 20. Syphacem regem in triumph o Scipi- 
 onis ductum Polybius, huudquaquam spernen- 
 dus auctor , tradit. Liv. XXX. 45. Ab adolescentia 
 mihi suasi, nihil esse in vita magnopere exp etendum, 
 nisi laudem atque honestatem , in ea autem p er se- 
 gue n da, omnia pericula mortis atque exilii parvi esse 
 due end a. Cic. Arch. 6. Aliquando isti principes et 
 sibi et ceteris populi Romani universi autoritati pa- 
 re ndum esie fateantur. Cic. Man. 22. Aguntur bona 
 multorum civium, quibus est a vobis consulendum. 
 Cic. Man. II. 
 
 Opazke. 
 
 1. Neprelazni glagolji mogu se uzeti samo u 3. osobi 
 jednobroja sa est. Zalitevaju padez svoga giagolja. 
 No od glagoljah: utor, f'ruor, fungor, potior, 
 v esc or, uzima se ovaj dionik, kano i od prelaznih, 
 n. p. Eocpetuntur autem divitiae turn ad usus vitae 
 necessarios, turn ad perfruendas voluptates. Cic. 
 off. I. 8. Justitiae fruendae causa. Idem off. II. 12. 
 
 2. Ovakov neosobni izraz uzima se kadsto i od pre- 
 laznih glagoljah, ako imaju uza se koj objekt, 
 n. p. Long am aliquam viam confecisti, quam nobis 
 quoque ingrediendum est. Cic. sen. 2. 
 
 3. U nijecnih izrekah prevodi se ovaj dionik kadsto sa 
 moci, n. p. Yix credendum erat, jedva se je 
 moglo vei-ovati. Caes. b. G. V. 28. 
 
 §. 293. 
 
 Ako subjekt ovisne izreke nedolazi u glavnoj, 
 onda se uzima ablativ absolutni, pa to se pra- 
 vi, da se veznici izbace , glagolj opredeljeni metne u 
 shodni dionik, subjekt ovisne izreke u ablativ, pa s 
 ovim da se stozi dionik. U nas se ovakov ablativ, ako 
 je dionik buducega vremena, Hi prosloga 
 
317 
 terpnoga, prevodi opredeljenom izrekom sa 
 shodnim veznikom ; ako ]i je sadanjega ili ako se 
 mesto prosloga terpnoga metne naski gerundij pro- 
 sloga tvornoga (vidi nize op.), onda se uzima sad 
 opredeljena izreka, sad nominativ absolutni, koj 
 se u torn sastoji\ da se subjekt ovisne izreke ostavi u 
 nominativu a glagolj postavi u shodan gerundij. Kad se 
 moze uzeti jedno kad drugo, to valja da svakoga uci duh 
 nasega jezika. 
 
 Maximas virtutes jacere omnes necesse est 
 v o I up tate dominante (quum voluntas domina- 
 tur). Cic. fin. II. 35. Artes innumerabiles repertae 
 sunt docente natura. Cic. leg. I. 8. Valerii vir- 
 tute, regibus exterminatis, libertas in republica 
 constituta est. Cic. Flacc. II. Perditis rebus omni- 
 bus, tamen ipsa virtus se sustentare potest. Cic. ad 
 div. VI. I. Omnium rerum natura cog nit a liber amur 
 superstitione, liber amur mortis metu. Cic. fin. I. 19. 
 
 Opazke. 
 
 1. Buduc da Latini neimaju dionika prosloga tvor- 
 noga, kad je subjekt glavne izreke takodjer subjekt 
 odnosne, p'retvore tvornu izreku u terpnu, pa u ovoj 
 izreci, buduc da priasnji objekt postane subjektom, 
 metnu i ovde ablativ absolutni, neponavljajuc subjekta 
 glavne izreke, n. p. Caesar, postquam eccpugna- 
 vit Gallias, Romam venit = Caesar, postquam ab 
 eo expugnatae sunt Galliae, Romam venit = 
 Caesar, expugnatis ab eo Galliis, Romam venit 
 = Caesar, expugnatis Galliis, Romam venit; 
 ovo je poslednje dobro; u ovakovu slucaju prevodimo 
 mi uvek lat. dionik gerundijem prosloga tvornoga, me- 
 tjuc samostavnik u akuzativ, n. p. Antonius, repudiata 
 s or ore Octaviani, Cleopatram uxorem duxit, An- 
 tonij, zabaciv OktavijanoYu sestru, uze Kleopatru. 
 
318 
 
 2. Ablativi absolutni s dionici buducega tvornoga 
 i terpnoga verlo su redki, pa se nevalja za njimi 
 povoditi. 
 
 3. Kadsto se mesto ablativa subjekta uzima u ablativu 
 absolutnom cela izreka sa ace. c. inf. ill ut, onda 
 dionik stoji sam u ablativu, al ovako uzima samo Livij 
 i povestnici, malo kad Cicero, n. p. Consul, edict o 
 ut , quicunque ad vallum tenderet, pro hoste habe- 
 retur, fugientibus obstitit. Liv. X. 36. 
 
 4. Kad subjekt ovisne izreke i u glavuoj dodje, nebi 
 valjalo uzeti ablativ absolutni, vec izreku dionicnu, ali 
 to biva kadsto, no nevalja se ni za tim povoditi, osim 
 kad se ovakovim ablativom naznacuje vreme, n. p. 
 Nemo erit, qui credat, te invito, provinciam tibi 
 esse decretam (mesto: invito tibi). Cic. Phil. XL 10. 
 Me libente, eripies mi hi hunc error em (mesto: 
 libenti mihi). Cic. Att. X. 4. 
 
 §. 294. 
 
 Mesto dionika mogu u izreci ablativi abso- 
 luti stajati i samostavnici i pridavnici; ova- 
 kove se izreke u nas prevode na razan nacin ; ako 
 se abl. abs. naznacuje vreme kad se je sto dogodilo, 
 metje se veznik za s genitivom; III po s prepoziciona- 
 lom , n. p. Cicerone conside, za Cicerona konzula ; 
 Roma expugnata, po osvojenju Rima; inace drugimi 
 shodnimi veznici. 
 
 Natura duce err art nullo pacto potest Cic. 
 leg. I. 6. Quod affirmate et quasi deo teste pro- 
 miseris, id tenendum est. Cic. off. III. 29. Caninio 
 consule scito neminem prandisse; nihil eo con- 
 sule mail factum est. Cic. ad div. VII. SO. 
 Romani Hannib ale vivo nunquam se sine insi- 
 diis futuros arbitral antur. Nep. Hann. 12. 
 
 §. 295. 
 
 U izkvarenom nacinu pisanja uzimamo mi: bez 
 da, sto je na nemacku; u nas se ovakov izraz pre- 
 
319 
 
 vodi ili gerund ij em ili sa : da ne; Latini pako, ako je 
 glavna izreka jestna, prevode ga ili dionicnom izrekom 
 ili ablativom absolutnim sa non, ili gde toga neima sa : 
 ut non, kadsto sa neque. 
 
 Epicurus 71 on e rub esc ens omnes voluptates 
 nominatim persequitur. Cic. n. d. I. 40. Sibi ut 
 quisque malit , quod ad usum vitae pertineat , quam 
 alteri acquirere, concessum est, non repugnante 
 natura. Cic. off. III. 5. Natura dedit usurarn vi- 
 tae, tamquam -pecuniae, nulla praestituta die. 
 Cic. Tusc. I 39. Multi malunt existimari boni viri, 
 ut non sint , quam esse, ut non putentur. Cic. 
 fin. II. 22. Multi quam legunt orationes bonas aut 
 foemata, probant oratores et poetas, neque intelli- 
 gunt, qua re commoti probent. Auct. ad Her. IV. 2. 
 
 §. 296. 
 
 Po navedenih pravilih razabrati ce svatko , kad 
 moze i u latinskom i u nasem jeziku uzeti dionik 
 mesto veznikab , ali ne kad mora. Ovo visi koje o 
 slogu, koje o ukusu pojedinih ljudih, koji ce citajuc 
 dobre knjige opaziti, da dobri pisci niti neterpaju 
 odvise dionikah u slog, niti ih neimaju premalo, vec 
 da izmenjuju jedno drugim, da im slog izadje ugla- 
 djen i blagozvucan. 
 
 Glava 53. 
 
 O g e r u n d i j i h. 
 
 §. 297. 
 
 Latinski gerundiji nisu drugo nego padezi gla- 
 golja tako, da se neopredeljeni uzima i kano nomina- 
 
320 
 
 tiv i kano akuzativ, a gerundij na di je genitiv, na 
 do dativ i ablativ, na dum akuzativ. To se odatle 
 vidi, sto se za svaki padez abstraktna samostavnika 
 moze postaviti shodni padez glagoljah, ako je piscu 
 do toga, da naznaci vise cinjenje nego abstrak- 
 tan pojam. Gerundiji su po znacenju tvorne nara- 
 vi, te zahtevaju padez svoga glagolja. Nasi su ge- 
 rundiji ovim srodni saino po imenu, po znacenju i 
 porabi srodni su lat. dionikom; latinski gerundiji pre- 
 vode se naski sad neopredeljenim, sad samostavnikom 
 glagoljnim, malo kad gerundijem. 
 
 §. 298. 
 
 Uz gerundij moze stajati objekt i prislovno ozna 
 eenje, no nikad predikativno ili dionicna izreka n. p. 
 moze se reci : occasio oblata est expugnandi ho 
 oppidum facillime; niposto : occasio oblata e< 
 orator em existendi; dobro je: multum sum versatus 
 in inter pretandis scriptoribus, niposto: multum sum 
 versatus in interpretandis scriptoribus, adjutus ope 
 scholiastarum. 
 
 %. 299. 
 
 Genitiv se gerundija uzima za svimi samo- 
 stavnici i pridavnici, za kojimi se metje genitiv dru- 
 gih samostavnikah; glagolji nezahtevaju ovoga ge- 
 rundija; naski ili neopredeljeni ili genitiv glagoljnoga 
 samostavnika. 
 
 Ut gubernatoris ars , quia bene navig andi 
 rationem habet, utilitate, non arte laudatur; sic sa- 
 pientia, quae ars vivendi putanda est, non ex- 
 peter etur, si nihil efficeret. Cic. fin. I. 13. Demo- 
 sthenes studiosus Platonis audiendi fuit. Cic. 
 or. 11, 20. Neuter sui corporis vrotegendi me- 
 
 i- 
 
 :! 
 
 is 
 
321 
 
 mor erat. Liv. II. 6. Pythagoreorum more exercen- 
 dae memoriae gratia quid quoque die dixerim, audie- 
 rim, egerim, commemoro vesperi. Cic. sen. II. 
 
 Opazka. Samostavnici: tempus, consilium, occa- 
 sio, jus i ratio zahtevaju sad neopredeljeni sad 
 gerundij, n. ^.tempus est a hire, i tempus est 
 abeundi; no u znacenju je razlika; u pervom slucaju 
 tempus slaze se sa est, a abireje predikat, au 
 drugom tempus se slaze sa abeundi, a est je 
 predikat; naski ono: vreme je odici ili da odidjem, 
 a ovo: vreme odlazenja je (tu) n. p. Tempus 
 est hinc jam abire me. Cic. Tusc. I. 41. Eos, qui prae- 
 dium habuerant , c ens end i jus factum est. Cives 
 Romae censeri, antiquum jus erat. Liv. LXV. IS. 
 Occ asio videbatur rerum nova n daru m propter 
 ingentem vim aeris alieni. Liv. VI. 35. Galli consi- 
 lium cepenmt belli renovandi. Cues. b. G. III. 2. 
 Vercingetorix consilium capit omnem equitatum 
 dimittere. Caes. b. G. VII 71. 
 
 %. 300. 
 
 Genitiv se gerundija uzima, kad se (po •§. 158, 
 op. 2) metje genitiv sa esse, te se naznacuje, cemu 
 sto sluzi, za sto je shodno ; ali ovako uzima Cicero verlo 
 redko, cesto Sallust i ostali povestnici: naski shodni 
 predlozi i samostavnik glagoljni. 
 
 Regium imperium initio conservandae liberta- 
 tis atque augend ae reipublicae fuerat. Sail. Cat. 6. 
 Haec pro den di imperii Bomani, tradendae 
 Hannibali victoriae sunt. Liv. XXVII. 9. Ambitiones 
 evertendae reipublicae solent esse. Cic. Verr. II. S3. 
 
 %. 301. 
 
 Genitiv gerundija uzimaju ponajvise povestnici, 
 da naznace nameru, gde se ima u misli umetnuti izo- 
 stavljeno: causa. 
 
 Siovn. jez. la(insk. 21 
 
322 
 
 Mar si miserunt Bomam orator e§ pacts petendae 
 (causa). Liv. IX. 45. Seneca eas orationes testificando, 
 quam honesta praeciperet, vel jactandi ingenii 
 (causa) voce principis vulgabat. Tac. arm. XIII. 11. 
 
 Opazka. Kadsto ide za ovim gerundijem jos jedan samo- 
 stalni genitiv, no u ovom se slucaju smatra, da samo- 
 stavnik s gerundijem cini jedan pojam, pa sto za ovim 
 ide, mora biti u genitivu, n. p. senatui jus est creandi 
 praetorem, ovde jus i creandi cine jedan pojam, n. p. 
 Ne rejiciendi quidem amplius quam trium judi- 
 cum leges Corneliae faciunt potest atem. Cic. Verr. II. 
 2. 31. — Isto biva i s osobnimi zaimeni; dakle met, tai, 
 sui, nostri, vestri conservandi causa; niposto: me 
 conservandi ili nostri conservandorum causa, 
 n. p. Multi principes Roma sui conservandi causa 
 profugerunt. Cic. I. Cat. 3. Vestri adhortandi causa. 
 Liv. XXI. 41. 
 
 %. 302. 
 
 1. Kad je uz gerundij objekt, moze se objel 
 metnuti u padez , u kojem je gerundij , koj *) 
 ima sloziti s objektom ; pa ovo se s genitivom i abla- 
 tivom bez predloga moze, as drugimi padezi mors 
 ucin i ti. 
 
 Decemviris summa potestas datur o nines prt 
 vincias obeundi. Cic. Rull. II. 13. Pecuniae 
 non quaerendae solum ratio est, sed etiam col 
 locandae. Cic. off. II. 12. Diu circumsede? 
 do Syracusa Bomani coelo aquisque adsueverant. Lit 
 XXV. 2d. Omnis loquendi elegentia augetur legendi 
 
 *) Kad se gerundij slozi s objektom, nebi se imao zvati gerundij, 
 vec gerundiv, koj je posve slican dioniku prosJoga terpnoga; 
 kcj opeta nije dionik, jer se njim nemoze napraviti dionicna 
 izreka; no buduc' da se ovaj izraz ponajvise uzima, zaderzan je i 
 ovdr. 
 
323 
 oratoribus et poetis. Cic. or. III. 10. — Satis 
 est, quibusdam art ifi c i i s p e r c ip ie n d is. Cic. 
 or. I. 28. — Homo magna habet instrumenta ad 
 obtinendam adipisc endamque sapientiam. 
 Cic. leg. II. 10. Ab oppugn an da Neapoli Hanni- 
 balem absterruere conspecta moenia. Liv. XXIII. 1. — 
 Multa sunt dicta ab antiquis de contemnendis et 
 despiciendis rebus humanis. Cic. fin. V. 2d'. 
 
 2. Ako s akuzativom gerundija dodje objekt, vaija 
 paziti, dolazi li ovaj isti objekt u glavnoj izreci ili ire; 
 ako nedolazi, postupa se po navedenih pravilih; ako 
 dolazi, metne se mesto gerundija gerundiv ili dionik 
 prosloga terpnoga, i slozi se s objektom glavne izreke, 
 nenavedsi s dionikom niti objekta, niti predloga ; n. p. 
 trado tibi lib rum, ne ad eum legendum, nego: le- 
 gendum. 
 
 Domum nostram hostibus reliquimus diri- 
 piendam (ne ad earn diripiendam). Cic. div. 16, 12. 
 Ariovistus cum omnibus suis copiis contendit ad o ecu- 
 pan dam Vesentionem. Cues. b. G. I. 38. Laudem glo- 
 riamque Africam tuendam cons erv and am que 
 suscepi. Cic. Verr. IV. 38. 
 
 303. 
 
 Dativ se gerundija uzima u obce, kad se nazna- 
 cuje sverha, odredjenje ili sposobnost, no 
 samo s nekojimi recmi ; naski predlog z a sa glagolj- 
 nim samostavnikom. Ako je uz] gerundij akuzativ (vidi 
 §. 302). Na pose se uzima: 
 
 1. Sa samostavnici rimskih castih: duumvir, 
 triumvir constituendae reipublicae ; decemviri 
 legibus scribendis ; comitia regi creando, locus, 
 dies itd. 
 
 21* 
 
324 
 
 D ecemviros legibus scribendis intra 
 decern annos et creavimus et e republica sustulimus. 
 Liv. IV. 4. Antonius , triumvir reipublicae 
 co ns tit uen due. Nep. XXV. 12. Comitia pon- 
 tifici maximo creando. Liv. XXXV. 5. Locum 
 oppido condendo ceperunt. Liv. XXXIX. 22. 
 Omnibus hibernis Caesaris oppugna ndis 
 dies erat dictus. 
 
 2. S pridavnici: aptus, idoneus, utilis, 
 accommodatus, habilis, bonus, ^«r.,nosvise 
 ovi osim par i impar uzimaju i sa ad s akuz. gei*. 
 
 Ver tanquam adolescentiam significat, reliqua tem- 
 pora demetendis fructib us et per cipie ndis 
 accommodata sunt. Cic. Ser. 19. Crassus, quum dis- 
 serendo par esse non posset, ad uuctores confugit. 
 Cic. or. I. 36. Tributo plebs est liberata, ut divites 
 conferrent, qui oneri ferendo essent. Liv. II. 9. 
 
 3. S glagolji: studere (bolje infiaitiv), operam 
 dare (cestje ut), intentum esse; sufficere, 
 satis esse (cestje «</); tempus imp ender e, 
 insum ere (bolje ad); praeesse, praeficere, 
 adesse , inter esse samo s dat. gei\ 
 
 Haec primo ignorare consul et intentus reci- 
 piendo exercitui esse. Liv. X. 42. Satis est 
 ceteris artificiis perficiendis. Cic. or. I. 28. 
 Absetblis collegae consilia omnibus rebus gerendis 
 inter er ant. Liv. X. 39. 
 
 Opazka. Tacit uzima dat. ger. sa svimi glagolji, da 
 naznaci nameru ili sverhu; no za ovim nevalja se 
 povoditi, n. p. Tiberius quasi firmandae valetu- 
 dini in Campaniam concessit. Tac. ann. III. 31. 
 
325 
 §. 304. 
 
 Akuzativ gerundija naznacuje naraeru, i dolazi 
 samo s nekojimi predlozi, ponajvise sa ad; ako je uz 
 gerundij akuzativ, vidi §. 302 ; naski ili neopredeljenim 
 (redko) ili predlogom za s akuzativom glagoljnoga sa- 
 mostavnika, ili gde se nemoze uzeti ni jedno ni drugo, 
 sa da i glagoljem opredeljenim; — sa ob; naski po- 
 rad sa samost. glagoljnim; — sa inter dolazi samo 
 s neprelaznimi glagolji ; naski za s genitivom glagolj- 
 noga samostavnika; isto tako i sa ante i circa: naski 
 prije i oko sa samostavnikom glagoljnim; — kad je 
 ovaj gerundij sa inter, ante i circa, nevalja uz 
 njega postaviti nikakova objekta. 
 
 Non solum ad discendum propensi sumus, sed 
 etiam ad docendum. Cic. fin. III. 20. Flagitiosum 
 est, ob rem judicandam pecuniam accipere. Cic. Verr. 
 II. 32. Etiam crastinus dies aliquid ad cogitandum 
 dabit. Cic. Att. XV. 8. Mores puerorum se inter lu- 
 dendnm simplicius detegunt. Cic. Quint. I. 3. 12. 
 
 §. 305. 
 
 Ablativ se gerundija uzima: 
 
 1. Kano ablativ orudja, da se naznaci sredstvo 
 ili orudje, kojim se sto postigne; ako je uz gerundij 
 akuzativ, vidi §. 302; naski gerundij sadanjega ili 
 instrumental samostavnika glagoljnoga. 
 
 2. S predlozi: ab, de, ex, in; naski shodni 
 predlozi s glagoljnim samostavnikom. 
 
 Homines ad deos nulla re propius accedunt, quam 
 salutem hominibus dan do. Cic. Lig. 12. Hominis mens 
 discendo alitur et cogitando. Cic. off. I. 30. Aristo- 
 telem non deterruit a s crib end o Platonis amplitudo. 
 
326 
 
 Cic. or. L Malta de bene beateque vivendo a Pla- 
 tone disputaia sunt. Cic. fin. I. 2. Ex providendi 
 appellata est prudentia. Cic. leg. I. 23. Saepe plus ii 
 metuendo mail est, quant in illo ipso, quod timetur. 
 Cic. ad. div. VI. 4. 
 
 Glava U. 
 
 supinu. 
 §. 306. 
 
 Oba supina imaju se po obliku smatrati kano pa- 
 dezi glagoljnoga samostavnika, i to na um kano aku- 
 zativ,, na 11 kano ablativ 4. sklanjanja. 
 
 Supin na um ima tvorno znacenje, te zahtei 
 padez svoga glagolja (kano cisti samostavnik zahteva( 
 bi genitiv); supin na U ima terpno znacenje, te nedo- 
 lazi nikad s padezem, koji bi o njem visio. 
 
 §. 307. 
 
 Supin na um uzima se s glagolji kretanja, dj 
 se naznaci nam era ili cilj kretanja; izmedju njega 
 drugih izrekah naznacujucih nameru ta je razlika, st( 
 ove naznacuju cistu nameru, on pako namer 
 sdruzenu s kretanjem; u nas se prevodi supinom 
 nekoji ga jugosloveni prevode sa da s opredeljenor 
 izrekom. 
 
 Legati ab Roma v en e runt, que stum injurias 
 et ex foedere res petit am. Liv. III. 25. Themistoci 
 Argos habitatum concessit. Nep. Them. 8. Cicert 
 quinque cohortes fr amenta turn in proximas segetes 
 misit. Cues. b. G. VI. 36. Verres mittit rogatu 
 ea vasa, quae pulcherr ima viderat. Cic. Verr. IV 37. 
 
327 
 
 Opazka. Ovaj se supin u obce neuzima cesto, mesto njega 
 rabe druge izreke naznacujuce nameru, n. p. mesto: 
 Legati missi sunt con suit um Apollinem, veli se: 
 
 qui (ut) consulerent Apollinem 
 
 ad consulendum Apollinem 
 
 Apollinis consulendi causa 
 
 Apollinem considturi (verlo redko, vidi §. 291). 
 
 Pesnici uzimaju s glagolji kretanja i neoprede- 
 ljeni, n. p. Proteus omne pecus egit altos visere 
 monies. Hor. carm. I. 2. 7. 
 
 §. 308. 
 
 Supin na u uzima se kano nadopunjenje ne- 
 kojim pridavnikom ili nesklonivim samostavnikom, da se 
 naznaci, da sto samo onda valja, ako se koj cin izvede; 
 naski se prevodi uvek n eopr ede lj enim. 
 
 Malo ima recih, s kojimi se ovaj supia u dobroj 
 prozi uzima, naime sa : facilis, proclivis, diffi- 
 cilis, optimus, jucundus, honestus, turpis, 
 incredibilis, mem or ah His; zatim sa fas i ne- 
 fas; redje pa ponajvise pesnieki sa utilis, dignus, 
 indignus , mir abilis , opus. Pa malo ima i gla- 
 goijah, od kojih se ovaj supin uzima; naime: auditu, 
 cognitu, dictu, factu; redje: memoratu, in- 
 ventu, gustatu, toleratu. Kasnji pisci uzimaju 
 jos nekoliko drugih glagoljah u ovom supinu. 
 
 Difficile dictu est, quanto opere conciliet 
 homines comitas affabilitasque sermonis. Cic. off. II. M. 
 Quod optimum factu videbitur, fades. Cic. Alt. 
 VII. 22. Nefas est dictu, miseram fuisse Fabii 
 Maximi senectutem. Cic. sen. o. 
 
 Opazke. 
 
 1. Sa facilis, d if fie His i jucundus uzima se me- 
 sto supina cestje ad s gerundijem; sa facilis i diffi- 
 
328 
 
 cilis kadsto i neopredeljeni, koji se ima smatrati kano 
 subjekt, a facilis, difficilis u srednjem spolu kano pre- 
 dikat, 11. p. Oratorem puto esse eum, qui et verbis 
 ad audiendum jucundis et sententiis ad proban- 
 dum accommodatis possit uti. Cic. or. I. 49. Non fa- 
 cile est invenire , qui quod sciat ipse, non tradat 
 alteri. Cic. fin. III. 36. 
 
 Supin na u uzima se kadsto kano ablativ razstanka, na 
 pitanje: odakle? supin natu samo s pridavnici: ma- 
 gnus, major, maximus, minor, minimus, na- 
 vodec dobu; n. p. Villicus primus cub it u surgat, po- 
 stremus cubitum eat. Adolescentis est m ajores nat u 
 vereri. 
 
 D o d a t a k. 
 
 Glava 55. 
 
 O slovkomerju. 
 §. 309. 
 
 Svaka je slovka ili duga, ili kratka, ili neiz- 
 vestna (anceps), to jest: sad duga, sad kratka; 
 slovke, koje su po naravi sad duge sad kratke, zovu se 
 oboje teze (communes), koje su po polozaju sad duge 
 sad kratke, zovu se neizvestne (ancipites) ; nekoje su 
 slovke koje po naravi glasnikah (natura) koje po njihovu 
 polozaju (positione) duge ili kratke. torn ima ova 
 pravila : 
 
 1. Po naravi je dug svaki dvoglasnik i svaki glas- 
 nik, koji je od dva glasnika stegnut; n. p. audio, 
 coelum, cogo, od coago; malo od mag evolo ; 
 tibicen od tibiicen (od tibia, a tubicen od tuba) 
 junior od juvenior , bigae od bijugae; bobus 
 i bub us od bovibus: nil od nihil. 
 
329 
 
 Opazka. Dvoglasnik predloga prae, kad se s kojom 
 recju spoji, koja glasnikom pocima, postane kratak, n. p. 
 pr&eiicutus. Ov. Met. VII. 131; pr&eeunt. Ov. 
 Fast. I. 81.; pr&eetinte. Virg. Aen. V. 186; pr&eu- 
 stu's, Virg. Aen. VII. 524; itd. 
 
 2. Kratak je svaki glasnik pred glasnikom 
 u istoj reci (vocalis ante vocalem brevis) pa i ako 
 medju njima II stoji; n. p. deus, plus, ruo, traho, 
 veho. 
 
 Opazka. Iznimke: 1. e je dugo u gen. i dat. petoga 
 sklanjanja, ako pred njim koj glasnik stoji, n. p. diet, 
 speciei; kratko je samo u tri reci: spei, fidei, 
 rei; 2. a je dngo u starom docetku gen. ai mesto ae, 
 kano aurai. 3. a i e su dugi u vok. recih docimajucih 
 se sa aius i eius, n. p. Gni, Pompei; 4. i je 
 dugo u genit. ius, kano unius, alius, ipslus, 
 alterius, cesto: alterius, alius; 5. Pojedine 
 reci: eheu, ohe (redko ohe) Diana cesto i Diana, 
 dius, fio: i je u fio uvek dugo osim kad za njim sledi 
 er, sto se vidi iz stiha: Omnia jam fient, fieri 
 quae posse negabam; {Ov Trist. I. 8. 7.). 
 6. Gercke reci mere se o gerckih pravilih, n. p.aer, Bos, 
 Amphion, MenelHus, Agesiliivs (no Thebhis, 
 Oenom&us) heroa; u obce dakle e i i su uvek dugi, 
 ako dolaze od v ili si, kratki, ako od e ill t; kano: Bri- 
 seis, Medea, Oreas, Alexandria, Antio- 
 chia, Iphigenia, Thalia, Pythagoreus, spon- 
 deus (Atrides, Pelides) ; kratki su u: idea, phi- 
 losophia, astrologia, Aeacides, Priamides, 
 Iznimke: plate a, chorea. 
 
 §. 310. 
 
 3. Osnovne se slovke nedadu u pravila steg- 
 nuti; da je perva slovka duga u mater, f ra- 
 ter, cedo, scribo, do no, iitor itd. a kratka 
 u pater, 8 or or, cado, tego, moror, so no, 
 
330 
 
 uterus itd., to se samo porabom nauciti dade (ll 
 je ipak na pocetku recih uvek d u g o , osim : u t, 
 titer, uterus, ululo, up up a, i nekoja vlastita 
 imena). 
 
 izvedenih i sastavljenih recih valja pravilo: 
 
 Sve se izvedene i sastavJjene reci mere o svo- 
 joj osnovnoj reci; n. p. amor, am oris; cla- 
 mor, clamoris; amare, amavi; clamare, 
 cl amavi; red- amo ; re-clamo; mater, mater- 
 nus; am a turn, a mat urns; monitum, admo- 
 nitio; itd. 
 
 Izn 
 
 I. Sklanjanje. 1. Sva prosla, koja nisu postala p o- 
 dvostrucenj em, ili koja se nedocimaju sa dva glas- 
 nika, imaju predzadnju s-lovku dugu, n. p. lego, 
 legi: facto, feci; divldo, divisi; moveo, 
 movi. U proslih pako. koja su postala podvostruce- 
 njem, predzadnja je slo vka -kratka; n. p. tu- 
 tu di, pepuli; amo spadaju nekoja, koja su podvo- 
 strucenu slovku porad blagoglasja izbaciia, n. p. tuli, 
 bibi, fldi, scidi, stiti, jer bibibi, fifidi neglasi 
 ugodno. Po polozaju je predzadnja duga u mo- 
 mo rdi, pependi itd., a po naravi samo u cec\- 
 di, pepedi. 2. U svih supinih prezadnja je slovka 
 duga, osim Hum od perve, drnge i tretje sprege, 
 n. p. motum, risum, divisum itd.; odatle se izu- 
 zimaju: a) cupio, peto, arcesso, capesso, la- 
 cesso, koji imaju it urn; b) datum, cltum, ratum, 
 qui turn, sat urn, statum (od sisto ; od sto, statum) 
 rutum, Hum, litum. 3. Pojedine reci od pono, 
 posui, positum; da imp. i das 2. os. od dare, 
 koji ima svagde kratak a. 4. U sklanjanju pokratjuju 
 se duge slovke od recih: bos, tar, mas, par, pes, 
 sal i vas (vadis; a vas, vasts): dakle bo vis; I arts, 
 maris, par is, pedis, salts. 
 
331 
 
 II. Izvadjanje. Kratki se glasnik oteze u ovih recih: 
 hum amis (homo, humus), lea:, legis (od legere ; 
 no legare), lit us, lit era (od lltum; no pise se ta- 
 kodjer littus, litterci) macero (macerj, pax, pads 
 ^bd izgubljenoga pacio, pdciscor, isto tako pacare, 
 pacificus) ; 'persona (per so no), rex, regis, re- 
 gula (regere. sto se iz rex i regula izvede, ima e, 
 a sto iz regere, e, n. p. regimen); secius (secus) ; 
 sedes (sedeo; takodjer sedulus; no sedile); semen 
 sa svimi izvedenimi recmi, mesto sevimen (od sero) ; 
 stlpendium (stips, stipis) ; suspicio, (suspicor); 
 tegula (tegere) ; vox, vocis (vocare). — Pokra- 
 tjuju se dugi glasniei od recih: ambitus, ambi- 
 tio (ambio, ambitum); die ax i sastavljene reci od 
 dicus, kano maledicus (dicer e ; conditio i ditio i 
 dicare) ; dux, ducis; redux, reducis ; edu- 
 care (ducere, educere) ; fides, perfidus (fldo, 
 fldus, infldus) ; lab are (labi) ; In c em a (luceo) ; 
 mole st us (moles) ; n&t a r e (nare, natum), not a, 
 not are (notus) ; odium (odi) ; sopor (sopire) ; 
 statio, stabilis, stabulum (stare, statum). 
 
 III. Sastavljanj e. Kratak se glasnik oteze samo u sa- 
 stavljenoj reei : imbecillus (po svoj prilici od bacu- 
 lus; pokratjuje se dugi glasnik od recih: dejero, 
 pejero (juro) ; agnitus. cognitus (notus); 
 pronubus, innubus (nubo); si- quid em, nisi 
 (si); tako i od sastavljenih recih sa pro, n. p. profa- 
 nus, profari, prof ecto, prof ectus, procella, 
 proficiscor, profiteor, profugio , profugus, 
 pronep os, protervus; napokon od recih na die lis 
 od die ere (fatidicus itd.J. 
 
 §. 311. 
 
 4. Docetci se mogu omeriti o ovih pravilih: 
 A. Glasnicki docetci. 
 
 1. 2k je kratko u imenih, osim abl. jed. i vok. 
 od recih na as; dakle mens a (nom. i vok.), scu- 
 
332 
 
 td, maria, Pallada; no mensa (abl.), Aenea; 
 a je dugo u glagoljih i nesklonivih recih; n. p. ama, 
 da, antea, postea, intra, quadraginta ; 
 osim : eja, it a, quia, put a, kad se uzima kano 
 primer ; 
 
 2. e je u obce kratko; n. p. patre, curve, 
 nempe etc.; dugo je samo a) u abl. petoga ski., 
 kano: die, facie: b) u prislovih, koji dolaze od 
 pridavnikah na us i er drugoga ski.; kano: recte, 
 pulchre; c) u gerckih recih mesto tj , kano: cram- 
 be, Circe, cete, Tempe; d) u zapovednom 
 druge spr. ; n. p. does, mone; e) me, ne, se, i 
 e = ex; a prilepci te , que, ve, ne, pte uvek 
 su kratki ; 
 
 Opazka. U nekojih dvoslovcenih imperativih uzimaju 
 pesnici e za kratko, ako je i predzadnja slovka kratka; 
 n. p. care, hs.be, jube, mane, face, «a/e, vide. 
 e je uvek kratko u prislovih: bene, male, kadsto i 
 u interne, superne; uvek dugo u cesticah: fere, 
 ferme, hodie, ohe, i abl. fame ima uvek dugo e. 
 
 3. 1 je dugo, kano: patri, audi. Kratko 
 je samo u gerckih vok., i u nekojih redkih gerck. 
 dat., kano: vok. Alexi, dat. Palladi; zatim: ni- 
 si, quasi, cut, (ako je dvoslovcena rec, no skoro 
 uvek rabi kano jednoslovcena cux); dugo i kratko je 
 u mi hi, tibi, sibi, ibi, ubi (ibidem, ubique, 
 ubinam, ubivis). Uti uvek dugo, no samo: u tin am, 
 utique ; 
 
 4. O je du go , osim prislovah : mod o (dummodo, 
 quomodo, tantummodo), cito, illico, imo; zatim: 
 cedo (m. die Hi da), ego, duo, odd, no kasnji 
 pesnici uzimaju ga sad kano dugo sad kano kratko u 
 nom. 3. skla. i u 1 osob. sadanjega; 
 
 5. U je uvek dugo, y uvek kratko. 
 
333 
 B. Saglasnicki docetci. 
 
 1. Svi docetci dvo- i viseslovcenih recih, 
 koji se saglasnikom doeimaju, jesu kratki; samo do- 
 cetak S treba nesto potanje pretresti. Dakle: donee, 
 illud, consul, amem, deum, carmen, itd. 
 
 Opazka. Izuzimlju se: lien, alec, illoc, iliac, 
 istoc, istac i reci sastavljene sa par, kano: dis- 
 p&r. Gercke reci mere se o gerckih pravilih, samo 
 docetak je or uvek kratak, premda je wp u gerckom 
 dugo, kano: Hector, rhetor; dakle: crater, 
 aer (u gen. aeris), aether, Aene&n, itd. 
 
 2. docetku S; 
 
 1. as je uvek dugo; kratko samo u anas 
 (anatis), u gerckih recih, na as, adis, kano: Ilias, 
 Hi adis, i u ak. viseb gerckih recih 3. ski., kano: 
 heroas, phalang as , itd.; 
 
 2. es je dugo. Kratko je u recih 3. ski., koje 
 u gen. imaju etis, itis, idis (jednu slovku vise 
 nego u nominativu); kano: seges, miles, obses; 
 (osim abies , aries , paries, Ceres i sastavljene reci 
 sa pess kano combes)', zatim: penes, es (od sum; 
 mesto edis je uvek es). Gercke reci mere se o gerckih 
 pravilih. 
 
 3. is je kratko, kano: ignis, legis itd. 
 Dugo pako u svih padezih viseb., kano: arts, fo- 
 cis, omnls (m. omnes), vobis; zatim u 2. osobi 
 jednobv glagoljah 4. sprege; zatim: sis, possis, 
 veils, noils; osim toga: vis, mavis, quivis, 
 quamvls, itd. Quirls, Samnis, Eleusis, Sala- 
 mi s, Simois, i kadsto u 2. os. buducega prosloga, 
 kano: reddiderls. 
 
 4. os je uvek dugo; kratko je samo u: compos, 
 impos, i u svih gerckih docetcih os, kano: Delos, 
 Erinnyos (no heros). 
 
334 
 
 5. us je kratko, kano: clarus, fanditus. 
 Dugo je u gen. jednob. u nom. i ak. viseb. 4. i u nom. 
 jednob. 3. ski. ako u gen. dugo ii ostane; dakle nom. 
 jednob. senatus; gen. senatus; nom. i ak. viseb. 
 senatus; virtus (virtutis), no p ecus, corpus (pe- 
 cudis, corporis). U gerckih recih us je u gen. uvek 
 dugo, kano Sapphfis, u imenih vlastitih kadsto je 
 samo dugo, kano: Panthus, Melampus; no 
 kraiku je u Oedipus. 
 
 6. ys (samo u gerckih recih) uvek je kratko, 
 kano chlamys', dugo je samo u stegnutih recih od 
 yis, yes ili yds u ys, kano: Erinnys mesto 
 Erinnyes. 
 
 C. Jednoslovcene reci. 
 
 1. Sve jednoslovcene reci, koje se docimaju 
 glasnikom, mere se obicno o pravilih za glasnicke do- 
 cetke; duge su-: predlog a i e; zatim me, te, se, 
 da (od dare) i veznik ne. Kratki su samo prilepci, 
 na ©, kano: ce, ne (credisne), que, te, pse, pte 
 (reapse, suapte) i ve. 
 
 2. Od jednoslovcenih recih, koje se docimaju sa- 
 glasnikom , jesu: a) duga sva samostavna imena, 
 osim: cor, fel, lac, mel, vir, 6s (ossis) (no 
 Us, oris)', b) kratke su cestice i zaimena u nom. 
 jednob., kano ah, ad, at, 6b, per, is, id, quis 
 (no quis mesto quibus), quod, quot itd. Duge su: 
 par, plus, eras, cur, en, non, quin, sic, sin 
 i docetci zaimenah ac, ic, oc, uc, kano hbZc, hoc, 
 hue, hie, illic, illiic; c) reci, koje se docimaju 
 docetkom sklanjanjah ili spregah, mere se o pravilih 
 za viseslovcene reci; dakle: his, quos, quas, das, 
 fie s, scis; no: ddt, flet, scit itd.; die i due 
 su duge, kano dico i duco; fdc i fer su kratke, 
 kano facio i fero. 
 
335 
 §• 312. 
 
 5. Po polozaju je dug svaki glasnik pred dva 
 ili vise saglasnikah, zatim u reci pred X i Z i J. 
 No razlikovati treba tri versti od polozaja. 
 
 1. Ako se slovka docima sa dva saglasnika, ili sa 
 X ili Z, onda je bez iznimke dug a; kano: est, 
 mens, stirps, ex itd. 
 
 2. Ako se slovka docima jednim saglasnikom, a 
 druga pocima takodjer jednim saglasnikom, onda je 
 perva slovka duga; kano: tile, arma, virumque, 
 inn ova. 
 
 3. Ako se slovka docima kratkim glasnikom , a 
 druga se pocima sa dva saglasnika, onda onaj kratki 
 glasnik postaje samo sred reci dug, i to uvek 
 pred x i z, i pred takva dva saglasnika, koji nisu 
 mukli i slitni (muta cum liquida), pred ovimi 
 je slovka sad duga sad kratka (positio debilis). 
 Perva je dakle slovka uvek duga u: axis, gaza, 
 restat, respiro, nescio: no sad duga sad 
 kratka u patris, refluo, reclino, recreo, 
 tenebrae , lugubris, volucris. To se pravilo 
 vidi u Ov. Met. XIII. 607. Et primo similis vol fi- 
 eri, mox vera volucris, i u Virg. Aen. II. 663. 
 Natum ante ora patris, pair em qui obtruncat ad 
 
 Opazke. 
 
 Uvek je duga svaka slovka sa kratkim glasnikom, za 
 kojim slede dva saglasnika, pa bili mukli i slitni, koji 
 nedolaze na pocetku nijedne latinske reci; kano tig- 
 men, \g-nis, pub-licus ; gercke reci mere se i 
 tu o gerckih pravilih, kano : ttlas, cfenus, Cythnos 
 itd.; uvek je kratak kratki glasnik na koncu reci, kano: 
 
336 
 
 praemisL sc-ribae; ilice glandis; nemorosa. 
 Zacynthos. 
 
 2. U nekojih su recih uvek duge takove slovke, koje su 
 inace sad duge sad kratke, kano: llbri, plgri, nigri, 
 rubri. Ako je koj glasnik po naravi dug, ostaje uvek 
 dug, kano: salubris, od salaber ; delubrum. 
 Slovke, koje su u pesmah sad duge sad kratke, u prozi 
 se uvek kratko izgovaraju, 
 
 3. Qu valja smatrati kano jedan saglasnik. Pred i (j) su 
 glasnici u reci uvek dugi, osim sastavljenih recih sa 
 jugum, kano: bijugus, quadrijugus itd. isto ta- 
 
 ko: ante Jovem itd. no: major, ejus, Gajus itd. 
 
 §. 313. 
 
 Svaka rec ima u izgovoru na jednoj slovci naj- 
 jaci naglasak, i to ill okrugli (— ) Hi ostri 
 ( ' ) , al ovi se naglasci nebiljeze na recih, osim ako 
 je to iz koje sverhe posve potrebno. naglasku. valjaju 
 ova pravila; 
 
 1. Sve jednoslovcene reci imaju okrugli nagla- 
 sak, ako im je glasnik po naravi dug; ostri ako je 
 kratak, n. p. mos, spes, das, fons, est (==edii); 
 no: is, fax, stdt, dux, est (=od sum). 
 
 2. U viseslovcenih recih neima zadnja slovka nikad 
 naglaska; dakle dvoslovcene reci imaju naglasak na per- 
 voj slovci; a vise nego dvoslovcene imaju naglasak na 
 predzadnjoj slovci, ako je duga, a na tretjoj odtraga, 
 ako je predzadnja kratka; n. p. pater , soror, reli- 
 ctus, homines, p opulos, itd. 
 
 3. Tretja slovka odtraga neima nikad okrugloga 
 naglaska, a predzadnja ima samo onda, kad je po naravi 
 duga, a zadnja kratka; n. p. moribus, mores; no: 
 mdris, Romano Roma itd. 
 
337 
 Opazke. 
 
 1. Prilepei: que, ne, ve, cine uvek, da naglasak pa- 
 da na r prednju slovku; n. p. mensdque (abl.), 
 mensdque (nom.), recteque, patreque , omnid- 
 ne, maridve itd. Samo ako dodav que postane 
 nova rec, vratja se naglasak na svoje mesto, n. p. 
 itdque, zato, (no itdque, i tako). Zatim glagolj: 
 facer e ima na sebi naglasak, kad se nesastavlja s 
 predlozi, kano: satisfdcit, calefdcit ; a kad se 
 sastavlja s predlozi, a se pretvara u i, te gubi na- 
 glasak, n. p. refieit itd. 
 
 2. Dobrim naglaskovanjem daje se u mnogoslovcenih recih 
 uvek razpoznati mera predzadnje slovke (refecit, rd- 
 ficit), pa ovako se moze po sastavljenib recih razpoznati 
 mera jednostavnib, kano: 
 
 coucldmat (clamo) compared (paroj 
 
 relegat (lego 1.) repetit (peto) 
 
 evttat (vitoj obligat (ligo) 
 
 praedicit (dico 3.) praedicat (dico 1.) 
 
 compotat (poto) comprobat (prdbo) 
 
 reducit (duco) re'putat fputo). 
 
 3. Stari su narodi stroze razlikovali naglasak od mere, 
 nego sto to u novijih jezicih biva; oni su izgovarali, 
 pa zato valja da i mi izgovaramo: homines, ne 
 homines, vdbls , ne vobis , legit, ne legit 
 itd. Valja nastojati, da se obiknemo ovakovu izgova- 
 ranju, a osobito dugih zadnjih slovakah nevalja kratko 
 izgovarati. 
 
 Glava 56. 
 
 stihotvorstvu. 
 §. 314. 
 
 Stihotvorstvo , ili nauk o pesnickom merilu radi 
 o stihovih, koje pesnici tvore, o njihovih cestih i sa- 
 stavljanju u povecu celost. 
 
 Slovn. jez. latinsk. 22 
 
338 
 
 Stih je izreka, ili cest izreke, u kojoj se duge 
 i kratke slovke po nekom stalnom pravilu izmenjuju. 
 Ovo se pravilo vidi u stopah, u kojih se duge i 
 kratke slovke izmenjuju; jer stopah, koje bi sasto- 
 jale iz samih dugih ili iz samih kratkih slovakah, neima. 
 Najobienije stope jesu: 
 
 1. dvoslovcene: 
 
 w pyrrhichius, kano : bone, pete, pater. 
 _, iambus, kano : regiint, patres, gram. 
 
 trochaeus ili choreas, kano: matre, rebus, 
 fortis. 
 spondeus, kano : matres, audax, vobis. 
 
 2. troslovcene: 
 
 _ w w tribrachys, kano : tegere, populus, animd. 
 
 v ^_ anapaestus , kano: domino, fuglunt , bo- 
 nittis. 
 
 _ _ ^ dactylus, kano: omnia, matribiis, audidt. 
 
 __^, amphibrachys, kano: dedlsse , perllus, abi- 
 bat. 
 
 ^ bacchlus , kano: dolor es , tulerunt , mo- 
 de stos. 
 
 w palimbacchlus ili antibacchlus , kano : le- 
 
 gisse, laudator, audacter. 
 
 _ v _ creticus ill amphimacer , kano: aequitas, 
 publics, fecerant. 
 
 molossus , kano: audirl , contemplans , cla- 
 mor es. 
 
 3. cetvoroslovcene: 
 
 _ ^ ^. _ proceleusmaticus , kano : memoria , homi- 
 
 hibus. 
 _ « w « paeon primus, kano: hlstoria, fecerimus. 
 ~ _ w _ paeon secundus , kano : modestid , redil- 
 
 , xerit. 
 ^ ~ _ w paeon tertius, kano: gloriosa, repetlvit. 
 
339 
 
 ,, _ w _ paeon quartus, kano : celerltas, aperiunt. 
 
 ;_ ionicus a minori , kano: redeuntes , repe- 
 
 tebas. 
 _ w ^ ionicus a majori , kano : audacia , secesserit. 
 
 w . _ diiambus, kano: potentiae, legemini. 
 
 _ _ _ _, ditrochaeus , dichoreus , kano: erudUus, 
 auxeramus. 
 
 _ _ , choriambus, kano : prospiciunt, destitui. 
 
 w antispastus, kano: reduxere, dmabatis. 
 
 w epitritus primus , kano : amavlsti , s«/?7- 
 
 _, epitritus secundus , kano: comprobavl , Zm- 
 
 peralrix. 
 ___ epitritus tertius , kano: auctoritas , co ri- 
 se ntiens. 
 i epitritus quartus , kano : collaudare , orna- 
 mentd. 
 dispondeus kano : obtestari, praeceptores. 
 
 Slovke se mere o kratkoci; vreme, koje trebamo, 
 dok kratku slovkn izgovorimo, zove se cas (mora); 
 duga slovka zahteva flva puta toliko vremena , pa to 
 se zove dva cas a (duplex mora) ; zato se vise putah 
 mesto jedne duge slovke postave dve kratke , a mesto 
 dve kratke jedna duga. 
 
 §. 315. 
 
 1. Duge i kratke slovke necine samo stiha, vec 
 amo ide i ritam (rhythmus) , koj sastoji u torn, da se 
 glas citajuc stihove po stalnom pravilusad digne 
 sad spusti; kad se glas digne, zove se arza (ar- 
 sis) , kad se spusti, teza (thesis). Arza se biljezi 
 znakom (j_). Svaka stopa ima jednu arzu i jednu 
 tezu; arza je svaka perva duga siovka u svakoj stopi, 
 kano: w ■'•**&'■ -' - - ' » — - -• ^° ' ma s top a 
 
 22* 
 
340 
 
 dve duge slovke, perva je u arzi, no i druga se po- 
 nesto premda slabije digne, kano : > _ , _ j_ 
 itd. U nepravih stopah, koje sastoje ili iz samih 
 dugih ili iz samih kratkih slovakah, ravna se arza 
 posve po onoj stopi, mesto koje stoji kano: j_ — ako 
 stoji mesto: j_ _ ^; no: — j_, ako stoji mesto: 
 j_. Ako su dve kratke slovke mesto jedne duge, 
 perva je kratka u arzi . kano : i " w w , ako stoje 
 mesto: _^_ _; no: w £ wl ako mesto: ^ _^_. 
 
 Ako se ritam dize od teze k-arzi, zove se ra- 
 stucim ritmom, inace padajucim. 
 
 2. Ritam se pokazuje kadsto vee u jednoj stopi, 
 pa ovakova se stopa zove : merilo (met rum) ; no 
 kadsto se ovaj ritam pokazuje tek u dve stope, pa 
 ove se zovu: dipodija, ova dipodija zovn se meri- 
 lom. Stih , koj sastoji iz sest daktilnih stopah , zove 
 se sesterostopnim (hexameter), no stih, koji sastoji 
 iz sest jambah, zove se senarom kadsto i trimeter 
 (tromerilni); ovako, ako svaka stopa ima svoju 
 glavnu arzu , kano : w_l_|^_^|^j_|_j_| w j_| 
 j_ | ; ovako, ako dve stope imaju jednu arzu, kano: 
 
 Opazka. Kadsto se pred poeetak pravoga ritma i merila 
 inetne jedna ili dve slovke (s trohejskim naglaskom) , pa 
 ono se zove anakruza, ovo: baza. 
 
 §. 316. 
 
 Svaki stih valja citati kano da sam stoji te kano 
 da se na drugi neproteze, pa zato valja na kraju sva- 
 koga stiha nesto postojati , ma i nebilo nikakva znaka. 
 No sred duljih stihovah valja malo postojati; pa to kad 
 u stihu citajuc postojimo, jest dvostruko : usek 
 (caesura) i odmor (diaeresis). Usek je kad se rec 
 
341 
 
 sred stope sversi; useka su dva: muzki i zen- 
 s k i. Muzki je kad se rec sred stope za arzom sver- 
 si , n. p. 
 
 Incidit | in Scyl | lam \\ qui | villi vi \ tare 
 C/ia | rybdlm. 
 
 Zenski je usek, kad se rec sred stope i sred teze 
 sversi, n. p. 
 
 Obstupuit simul ipse || simul percussus Achates. 
 
 Odmor je kad se u stihu i rec i stopa sversi, n. p. 
 
 Die mihi, Damoeta, cujum pecus? [| An Meliboei? 
 
 U nekojih su stopah useci i odmori potrebni , pa 
 ti se zovu : glavni useci i glavni odmori, na 
 drugotne se neuzima nikakov obzir. 
 
 Odatle, sto valja na koncu svakoga stiha posto- 
 jati, dolazi 1. da zadnja slovka svakoga stiha moze 
 biti kako se komu svidi ili kratka ili duga, pa to se 
 zove: anceps, 2. da je zadnja stopa u stihu kad- 
 sto okerhnuta; stih, komu je zadnja slovka cela, 
 zove se: versus acatalectus ; ako li mu je 
 | okerhnuta, to jest ako mu fali koja slovka, zove se: 
 versus catalecticus; ako su mu ostale dve 
 slovke, zove se: c atalecticus in b issyllabum, 
 ako li jedna : catalecticus in syllabam. 
 
 §. 317. 
 
 Tvorec i citajuc stihove ima nekoliko slobodah. 
 Amo idu: 
 
 1 . Glasnik se na koncu reci pred drugim glasni- 
 kom ili pred 1ft izbacuje, pa to se zove: elizija. To 
 isto biva i sa 111, n. p. 
 
 Or and (um) est, ut sit mens san (a) in corpore 
 sano. 
 
 (valja cifati : or and' est ili orandum 'st, 
 i san in). 
 
342 
 
 Ako se glasnik ovaj neizbaci, nastane hiatus, koga 
 su se pesnici verlo klonili; no kadsto je dopusten. 
 
 2. Ako se slovka docme saglasnikom, a i druga 
 pocme saglasnikom, perva postane uvek duga, ma i bila 
 po naravi kratka. 
 
 3. Dva bliznja glasnika u reci stegnu se kad- 
 sto u jedan dug glasnik, pa to se zove: sinizeza, 
 
 t — > i~\ r~\ /— s /— n 
 
 kano : dein, huic, cut, dehinc, vehemens. 
 
 4. W postaje u stihu kadsto glasnikom , n. p. 
 siluue mesto : silvae, pa to se zove diereza. 
 
 5. Kratki docetni glasnik dvo - ili vise - slov- 
 cene reci uzima se kadsto u arzi kano dug; kano 
 Pectorihus inhians spirantia consulit exta. Vir^ 
 Aen. IV. 64. 
 
 6. Kratki spojni glasnici i i tl izbacuju se kadstt 
 i u prozi , pa ovo se zove sinkopa; n. p. saeclu 
 mesto saeculum, teg men mesto tegiimen. 
 
 7. Kadsto uzmu pesnici dugu slovku mesto kratl 
 (systola) i naopako (diastola). To biva osobito s vlasti 
 timi imeni , koja se inace nebi mogla u onaj stih uzeti 
 n. p. Priamides mesto : Prldmides. 
 
 Opazka. Kad se stih po ritmickih i metrickih praviiih 
 izgovara, to se zove skandirati. No izgovarajuc 
 spojene stihove nevalja izgovarati samo po skandiranju, 
 nego valja paziti i na naglasak recih, na znakove 
 (interpunkcije), n. p. I puer at que meo citus Qiaec 
 subscribe libello) , ovde valja slovku u puer, meo 
 i citus ponesto glasom zanesti. 
 
 §. 318. 
 
 Trohaicki stihovi mere se po dipodijah; 
 mesto svake duge slovke mogu se uzeti dve kratke ; na 
 koncu svake dipodije (pred glavnom arzo'm) moze se 
 mesto kratke slovke uzeti duga. Evo obrazca: 
 
343 
 
 1. Najobicniji trohaicki stih jest tetrameter 
 c atalecti cus in sy llabam ili quadratus ili 
 s epte narius. Ima odmor za drugom dipodijom. 
 Evo obrazca : 
 
 Nulla vox humana constat absque septem Uteris. 
 Rite vocales vocavit quas magistra Graecia. 
 Ter. Maur. 
 
 2. U Horaciju dolazi dimeter catalecticus 
 in sy llabam j_\, _ _ | > w ~, kano : Truditur dies 
 die (carm. II. 18. IS.) 
 
 3. Dimeter acatalectus cum anacrusi, no u Ho- 
 racija je peta slovka uvek duga; evo obrazca: 
 
 Si fractus illabatur orbis. Hor. carm. HI. 3. 7. 
 (Ovaj se stih zove: Alcaicus enneasyllabus.} 
 
 §. 319. 
 
 I jambicki se stihovi mere po dipodijah; 
 mesto svake duge slovke mogu se uzeti dve kratke ; 
 Da pocetku svake dipodije (pred glavnom arzom) moze 
 se mesto kratke slovke uzeti duara; evo obrazca: 
 
 1. Najobicniji jambicki stih jest: trimeter 
 ac atalectus ili senarius. Ima ponajvise usek uvek za 
 pervom tezom druge dipodije; evo obrazca: 
 
344 
 
 Quid obsera j tis \\ auribus \ fundis preces? 
 (Epod. 17. S3.) 
 
 2. Dimeter acatalectus ; evo obrazca: 
 
 Ut prisca gens mortalium (Epod. 2. 1.) 
 
 3. Trimeter catal. in syllabam (s usekom trimetra 
 acat. Nr. 1.); evo ohrazca: 
 
 Mea renidet || in domo lacunar. (Carm. II. 18. 1.) 
 
 §. 320. 
 
 1. Od daktilskih stihovah najg-lasovitiji je 
 hexameter catalecticus in bis syllabum 
 (ponajvise eposki , zato se i zove versus heroi- 
 cus'). Mesto dve kratke slovke moze se uvek uzeti 
 jedna duga, no u petoj stopi malokad. Glavna 
 useka ima ovaj still tri: 
 
 a) za arzom tretje stope; evo obrazca: 
 
 b) za pervom kratkom slovkom tretje stope; evo 
 obrazca : 
 
 c) za arzom cetverte stope ponajvise s drugotnim 
 usekom za arzom druge stope; evo obrazca: 
 
 a) Regia, crede mihi || , res est succurrere 
 lapsis. Ov. Pont. II. 9. 11. 
 
345 
 
 b) Oderunt peccare || boni virtutis amove. Hor. 
 epp. I. 16. o2. 
 
 c) Quid refert | , morbo an furtis , pereamne 
 rapinis? Hor. sat. II. 3. 137. 
 
 Opazke. 
 
 1. Hexameter sa spondejem u petoj stopi zove se versus 
 spondiacus (spondaicus) ; ima cetvertu stopu 
 daktilnu a na kraju cetvero-ili troslovcenu rec. Ovi 
 su stihovi ozbiljne turobne naravi. 
 
 Cava ileum soboles ; magnum Jovis incrementum. 
 Virg. eel. IV. 49. 
 
 I drugcije mnogo spondeah cine stih tromim, 
 a daktilah okretnim, zivahnim, kano: 
 
 Illi inter sese magna vi brachia tollunt. Virg. 
 Geor. IV. 174. 
 
 Quadruped ante putrem sonitu quatit ungula 
 campum. Virg. Aen. VIII. o96. 
 
 2. Hexameter bez navedenih usekab nevalja, kano: 
 
 Sparsis hastis longis campus splendet et horret. 
 
 Glavni usek valja da je onde, gde se smisao 
 ponesto sversi, n. p. 
 
 Dum vires annique sinunt, || tolerate labores, 
 (usek nije za: annique). 
 
 - - - Discordia tetra 
 
 Belli ferratos postes || portasque refregit 
 (usek nije za: ferratos). 
 
 2. Drugi daktilni stih , koj rabi samo s hexa- 
 metrom . jest pentameter • a zove se tako, sto mu 
 slovke pet stopah cine. Za arzom tretje stope jest 
 velik odmor, pa tako se taj stih deli na dve jednake 
 cesti ; zadnja cest mora sastojaii iz dve daktilne stope 
 i iedne slovke: evo slike: 
 
 Hexameter i pentameter skupa zovu se d i- 
 t i c h 6 n. 
 
346 
 
 Najlepsi je distichon , kad se njim i smisuo 
 sversi, n. p. 
 
 Principiis obsta! Sero medicina paratur, 
 Quum mala per longas invaluere moras. 
 
 3. Dimeter dactylicus catalecticu s in 
 bissyl labum , ili versus Ad on ins; mesto daktila 
 nesmije se spondej uzeti : evo obrazca: 
 
 _j_ w w j_ z ' Terruit urbem. Hor. carm. I. 2. 4. 
 
 4. Trimeter catalecticus in syllabam ili 
 versus Archil ochius minor; evo obrazca: 
 
 _i_ ww j_ .ww £ s kano: Pulvis et umbra sumns, 
 Hor. carm. IV. 7. 16. 
 
 5. Tetrameter catal ecticus in bissyl- 
 labum ili versus Alcmanius; evo obrazca: 
 
 (C) ' -, kano: Ossibus et capiti 
 inhumato. Hor. carm. I. 28. 24. 
 
 §. 321. 
 
 Sastavljeni se stihovi zovu , u kojih ima vise 
 verstih ritnia. Najobicnija je verst logaedickih stiho- 
 vah , koji su sastavljeni iz daktilickoga i trohaickoga 
 ritraa. Amo idu: 
 
 1. Versus logaoedicus simpliciter di 
 ctylicus dupliciter trochaicus acatalectul 
 (ili Aristop hanicus ili Alcaic us heptasylh 
 b us) ; evo obrazca : 
 
 ' ww w :;., kano: Temperat or a frenis. 
 
 Hor. carm. I. 8. 7. 
 
 2. V.I. dupliciter dactylicus duplicite\ 
 trochaicus acat. (Alcaicus d ecasyllabus) 
 evo obrazca : 
 
347 
 
 j_ _ w v ww , '; ^ '•'• ;, kano: Purpurei metiiunt 
 tyranni. Hor. carm. I. 35. 12. 
 
 3. F". /. tetrameter dactylicits acatal. 
 tripliciter troch aicus a cat. (Ar chilochius 
 major) s usekom za tretjom arzom i s odmorom pred 
 trohaickom tripodijom: evo obrazca: 
 
 Solvitur acris hiems \\ grata vice \\ verts et Favoni. 
 Hor. carm. I. 4. 1. 
 
 4. V. I. simpliciter dactylic us simpli- 
 citer trochaicus acatal. cum bast (Phere- 
 crateus); evo obrazca: 
 
 I r _ ««'_ wi kano: Vis formosa videri. Hor. 
 carm. TV. 13. 3. 
 
 5. V. I. simpliciter dactylic us duplici- 
 ter trochaicus cat. cum basi (Glyconeus) ; 
 evo obrazca: 
 
 ■±_ z _L w-_ L ~i kano: Nit mortalibus arduum 
 est. Hor. carm. I. 3. 37. 
 
 6. Ascl epiadeu s minor, simpliciter 
 choriambicus simpliciter dactylicus du- 
 pliciter trochaicus catal. cwm i«s/ s odmoiora 
 za horijambom; evo obrazca: 
 
 Crescentem sequitur curd pecuniam. Hor. carm. 
 III. 16. 17. 
 
 7. Asclepiadeus major, dupliciter cho- 
 riambicus simpliciter dactylicus dupliciter 
 
348 
 
 tr ochaicus cat a I. cum basi s odmorom za svakim 
 horijambom; evo obrazca: 
 
 Quis post vina gravem militiam aut pauperiem 
 crepat? Hor. carm. I. 18. o. 
 
 §. 322. 
 
 U nekojih se logaedickih stihovih baza razsiri, pa 
 odatle postaju ovi stihovi: 
 
 1. Versus Sapphicus minor, simplici- 
 ter dactylicus dupliciter tr ochaicus acat. 
 s monometrom trohaickim mesto baze; ima usek 
 za arzom daktila ; evo obrazca : 
 
 UlU-.-_ = 
 
 Integer vitae || scelerisque pur us. Hor. carm, 
 I. 22. 1. 
 
 2. Versus Sapphicus major , simp lie i- 
 ter chor iambi cus simpliciter dactylicus 
 acat. s monometrom trohaickim mesto baze; ima usek 
 za glavnom arzom horijamba i odmor za drugom arzom 
 istoga ; evo obrazca : 
 
 Te deos oro \\ Sybarim \\ cur proper as amando. 
 Hor. carm. 1. 3. 2. 
 
 3. Versus Alcaicus hendecasyllabus? 
 simpliciter dactylicus dupliciter trochai- 
 cus cum anacrusi et monometro trochaico ; 
 ima odmor pred daktilom; evo obrazca: 
 
 Dulce et decorum est \\ pro patria mori. Hor. 
 carm. III. 2. 13. 
 
349 
 
 §. 323. 
 
 Asynarteti zovu se stihovi, koji sastoje iz 
 dve cesti, te medju njima moze biti hiat i slovka an- 
 ceps. Amo idu: 
 
 1. Versus elegiambas, jest Archilochius 
 minor cum iambico di metro a cat.; medju obe 
 cesti ima uvek odmor; evo obrazca: 
 
 Desinet imparibus \\ certare submotus pudor. 
 Hor. Epod II. XI. 18. 
 
 2. Versus iamb el eg us jest s prijasnjim posve 
 jednak samo naopako ; evo obrazca: 
 
 Levare diris pectora || sollicitudinibus. Hor. 
 Epod. 13. 12. 
 
 §. 324. 
 
 Vise putah sloze se dva stiha u celost, pa ovo se 
 zove: sastavljanje disticko; ako se vise od dva 
 stiha u celost sloze, zove se kitica (strophe). 
 
 Od distickoga sastavljanja imaju u Horacija ovi 
 primeri : 
 
 1. Metrum Asclepiadeum secundum, jest 
 Glyconeus i Asclepiadeus minor. Hor. carm. I. 3; 13; 
 19; 36. II. 9; 15; 19; 24; 25; 28. IV. 1; 3. 
 
 2 . Me trum S app h icum m aju s , j est Art- 
 stophanicus i Sapphicus major. Hor. carm. I. 8. 
 
 3. Metrum Archilochium primu m , jest 
 hexameter i Archilochius minor. Hor. carm* IV. 7. 
 
350 
 
 4. Metrum Archilochium secundum, 
 jest hexameter i iambelegus. Hor. Epod. 13. 
 
 5. Metrum Archilochium tertium, jest 
 senarius i elegiambus. Hor. Epod. 11. 
 
 6. Metrum Archil o chium guar turn , jest 
 Archilochius major i trimeter iambicus catal. Hor. 
 carm. I. 4. 
 
 7. Metrum iambicum secundum, jest zY/m- 
 fo't'ws senarius i iambicus dimeter acat. Hor. Epod. 
 1—10. 
 
 8. Metrum pythiambicum primum, jest 
 hexameter i dimeter iambicus acat. Hor. Epod. 14. IS. 
 
 9. Metrum pythiambicum secundum, 
 jest hexameter i trimeter iamb. acat. Hor. Ep. 16. 
 
 10. Metrum Ale manium , jest hexameter i 
 Alcmaaius. Hor. carm. I. 7. 28. Epod. 12. 
 
 11. Metrum Hipponac teum ili trochai- 
 cum, jest trimeter trochaicus catal. i trimeter iamb, 
 catal. Hor. carm. II. 18. 
 
 §. 325. 
 
 Kitice imaju u Horacija ove: 
 
 1. Metrum Asclepi adeum tertium, jest 
 or/to^ov TSTpdarpocpov, jest trostruki Asclepiadeus minor 
 i Glyconeus. 
 
 Lucem redde tuae, Dux bone, patriae : 
 
 Instar veris enim vu'ltus ubi tuus 
 
 Affulsit, populo gratior it dies, 
 
 Et soles melius nitent. Hor. carm. IV. 5. S. 
 Hor. carm. I. 6; lo ; 24; S3. II. 12; 111. 10 ; 16. 
 IV. 5; 12. 
 
 2. Metrum Asclepiadeum guar turn, jest 
 xpixtoXov tsTpdaxpocpov , sastoji iz dva Asclepiadeis 
 m i nor i bus , iz Ph erecrea tea i Glyconea. 
 
351 
 
 Dianam tenerae dicite virgin es ; 
 Intbnsum pueri dicite Cynthium : 
 
 Latonamque supremo 
 Dilectam penitus Jovi. Hor. carm. I. 21. 
 Hor. carm. I. 5; 14; 21; 23. III. 7; 13. IV. 13. 
 
 3. Str opha Sapphic a, SixooAo? xsxpdaxpocpos, 
 sastoji iz dva versions S apphicis minor ib us 
 i Adonio. 
 
 Integer vitae scelerisque purus 
 
 Non eget Mauris jaculis, neque arcu, 
 
 Nee venenatis gravida sagittis, 
 
 Fusee, pharetra. Hor. carm. I. 22. 
 
 Hor. carm. I. 2; 10; 12; 20; 22; 25; 30; 32; 38. 
 
 II. 2; 4; 6; 8; 10; 16. III. 8; 11; U; 18; 20; 
 
 22; 27. IV. 2; 6; 11. Carmen saeculare. 
 
 4. Stropha Alcaica, xpixwAo? xsxpdaTpocpo?. 
 Sastoji iz dva Alcatels hendecasyllabis , iz jednoga Al- 
 caico enneasyllabo, i iz jednoga Alcaico decasyllabo. 
 
 Nutis in usum laetitiae scyphis 
 Pugnare Thracum est; tollite barbarum 
 Morem verecundumque Bacchum 
 
 Sanguineis prohibete rixis. Hor. carm. I. 17. 
 Hor. carm. I. 9; 16; 17; 26; 27; 29; 31; 34; 35; 
 37. 11. 1; 3; o; 7; 9; 11; 13; 14; IS; 17; i9 ; 
 20. III. 1; 2; 3; 4; 5; 6; 17; 21; 23; 26; 29. 
 IV. 4; 9: 15; 17. 
 
 Glava 57. 
 
 R i m s k i k o 1 e d a r. 
 
 §. 326. 
 
 1. Meseci se u Rimljanah zvahu onako, kano 
 sto ih mi danas po latinskom jeziko zovemo, samo 
 
352 
 
 sto su Julius i Augustus prije Augusta zvali Quintilis 
 i Sextilis. 
 
 2. Rimljani zvahu tri dana u mesecu osobitim ime- 
 nom: Kalendae, Idus i Nonae. Brojec ostale dane 
 nisu brojili, koj je dan meseca, nego koji je od bliznjih 
 Kalendah , Idah i Nonah. Uza to su se brojili i dani od 
 koga — do koga tako, da n. p. od 4. do 7. po rimskom 
 nacinu ima cetiri dana. 
 
 Kalendae (K. Kal.) su svaki pervi dan svakoga 
 meseca. Idus su u mesocih Marcu, Maju, Juliju i Oktobru 
 (Marmajulok), 15., a u ostalih mesecih 13. — Nonae 
 su u i^avedenih mesecih 7. a u ostalih 5. 
 
 3. Dan prije Kalendah, Nonah i Idah zvahu 
 pridie (c. ace); dakle : pridie Kal. Januarias 
 (malokad Januarii) = 31. Decembra; pridie Nonas 
 Apriles = 4. Aprila; pridie Idus Septembres 
 = 12. Septembra. Drugi dan od Kalendah, Nonah 
 i Idah, zove se: dies tertius ante Kalendas, 
 IS onus, Idus. Pisuc su ta imena Rimljani ovako 
 pokratjivali : III. Kal. Jan. = 30. Decembra; V. Id. 
 Mart. = ll.Marca; ili: ante diem duodecimum 
 Kalendas Octobres (a. d. XII. Kal. Oct.). Sve ove 
 reci smatraju se cesto kano jedna, te se pred nje metju 
 razni predlozi: in, ex: n. p. Caedem optimatum con- 
 tulisti in ante d iem q u in t u m Ka I en das No- 
 vembres. Cic. Cat. I. 3. 
 
 4. Hotec dakle brojiti rimske dane po nasem 
 nacinu , valja brojiti natrag od recena osobito imeno- 
 vana tri dana, to jest od Kalendah, Nonah i Idah. 
 Ako se trazi dan od Kalendah, valja po naski uzeli 
 dva dana manje nego sto rimski broj naznacuje, kod 
 Nonah i Idah jedan dan manje, pa valja od recenoga 
 dana natrag brojiti; n. p. VIII. a. d. Kal. Feb., 
 dva manje jest 6, 6 od 31 ostane 25; dakle 25. 
 jest VIII. a. Kal. Feb.; — V. a. Id. Mart., jedan manje 
 
353 
 
 jest 4, 4 od 15 ostaje 11; 11. dakle jest V. a. I. 
 Mar. — III. a. N. Mar. jedan manje jest 2, 2 od 7 
 ostane 5, 5. je dakle III. a. N. Mar. 
 
 Opazke. 
 
 1. Rimljani- su brojili dane i po blagdanih, kano : Termi- 
 nalibus = 23. Februara; ante diem quint um Termi- 
 nalia = 19. Februara. Cic. Att. VI. 1,1. 
 
 2. I prestupne godine imao je Februar 28 danah, premda 
 ih je zbilja imao 29; jer su 24. i 25. brojili kano jedan 
 dan, pa 24. se je zvao: a. d. VI. Kal. Mart, a 25: a. d. 
 bissextum Kal. Mart, zato je a. d. VII. Kal. Mart, uvek 
 23. itd. 
 
 Glava 88. 
 
 Rimska vaga, novci i mere. 
 
 §. 327. 
 
 Rimski funt (libra, pondo) imao je 18 lo- 
 tih 2% kvt. po nasoj vazi; govorilo se je i bi libra Hi 
 duapondo, dva funta, i se libra, pol funta. Kano 
 eelost zvao se je funt as, te se je delio na 12 jednakih 
 cestih: uncia = i / i2 '- ) sextans = %; quadrans 
 = l /i> triens = Vsj quincunx = 5 / 12 ; semis = 
 i / 2 ; sep tun x = 7 / 12 ; bes (bessisj = 2 / z ; dodrans 
 = 3 / 4 ; d ex' tans == 5 / 6 ; deunx = ld / 12 . 
 
 Opazke. 
 
 1. Uncia se je delila na 2 semiuncias, na 3 duellas, 
 4 sicilicos, 6 seoctulas, 24 scrupula Hi scri- 
 pula. 
 
 2. Sastavljenici od as jesu: tressis = 3as; decus sis = 
 10 as; centussis = 100 as. — Sescuncia = l 1 / 2 
 unciae. 
 
 Slovn. jez. latinsk. 23 
 
354 
 
 §. 328. 
 
 1. U staro su doba imali Rimljani samo bakrene 
 novce (cies, aeris), te su racunali na funte (asses). 
 Brojilo se je: asses duo, tres itd; kod vise hiljadah izo- 
 stavljala se je rec asses, te se je dodavalo aeris: 
 centum millia aeris= 100.000 funtih bakra. Liv. I. 
 43. Ovakovi asses lib rales nosili su po prilici 73 nov- 
 cica austrij. vrednote, tek kasnje, kad se je sreberni novae 
 jace uveo, kovali su asse manje; oko g. 260. po Is. 
 bijahu asses sextantarii kovani = 11 s / 7 novc.; 
 oko g. 217. po Is. asses uncial es = 5% novc.; oko 
 g. 191. p. Isuk. asses semiunciales — 2V 2 novc. 
 
 2. Posto su se uveli sreberni novci (g. 268. p. 
 Is.), brojili su se novci po sestercih. Sestertius 
 bijase srebern novae = 2 l / 2 as (zato se je sesterc 
 biljezio : HS, postalo od LLS = libra libra semis, nosi 
 nasih 7 3 / 7 novc.). Dva sesterca = quinario; dva 
 quinaria = denario ^10 asses) = 29 27 / 28 novc. Dakie 
 1000 sestertii — 75 for. / 2 novc. — O zlatnih 
 novcih ima prije carevah slabo govora ; bijase aureus 
 (nummus) = 25 denarah = 7 for. 50 3 / 4 novc.; kasnje 
 za carevah zvao se je solidus, al je sve to vecma gubio 
 cenu i lepotu ; zaKonstantina vredio je 4 for. 49% novc. 
 
 3. Navodec velike svote novacah racunalo se je ta- 
 kodjer po sestercih. Hiljada sesterca h zove se 
 mi lie sestertii ili cestje mille sestertium (gen. 
 vis. kano mille passuum) ; 2000 sestercah = duo mil- 
 lia sestertium itd. No berzo se je uveo osoltiti samo- 
 stavnik sestertium (gen. i. sr.), kojim se je na- 
 znacivala svota od 1000 sestercah; s toga se je 
 govorilo: duo se stertia = duo millia sestertium 
 itd., al ovako brojec uzimali su se razredni brojnici; 
 bina sestertia, centena s estertia (= 100.000 
 sestercah) itd. do 999.000 sestercah = nongena 
 nonagena n oven a sestertia: nekoliko stotinah jos dodaje se 
 
355 
 
 ovakovu broju sa et; n p. nongena nonagena novena se- 
 stertia et sestertii ducenti quadraginta tr.es. = 999.243 
 sestercah. 
 
 Miliun sestercah veli se decies cent en a 
 mil Ha sestertium (gen. vis. od sestertius), 
 2,000.000 = vicies c. m. sest. itd. Al obicnije se je 
 uzimao samostavnik sestertium u jednobroju s broj- 
 nickimi prislovi naznacujuci 100.000 sestercah; dakle 
 sestertium decies = 1,000.000; sestertium vicies 
 = 2,000.000 itd.; n. p. Sestertium decies nume- 
 ratum est. Cic. Verr. JL 7. Kad je smisao dovoljno 
 naznacivao broj novacah, metao se sam brojnicki pri- 
 slov, n. p. Ilia dissipatio pecuniae publicae ferenda 
 nullo modo est, per quam Antonius septies mil lies 
 avertit (t. j. sestertium — 700 miliunah sestercah) 
 Cic. Phil. V. 4. 
 
 Opazka. Da se gercka vaga i novci s rimskimi uzporede, 
 neka stoji ovo : Aticki talenat jednak je 80 rimskih 
 funtih; talenat ima 60 minah, mina 100 drah- 
 mah. Ista se imena uzimaju i za novce. Aticka 
 drahma (=6 obolah) bila je nesto jaca nego rim- 
 ski den.ar, po prilici 4 1 / 3 sestercah ili 33 19 / S8 novc.; 
 mina je dakle bila jednaka 450 sestercah ili 33 for. 
 74 novc.; talenat je nosio po prilici 27.000 sestercah 
 ili 2024 for. 99*/, novc. 
 
 §. 329. 
 
 Rimske mere duzine bijahu: pes, stopa, 5 liniah 
 manja nego gercka, a gotovo 8 liniah manja nego nasa 
 stopa: stopa se je delila ili na 12 uncijah (§. 327) ili 
 na 16 palacah (oaxruAou?). Zatim: semipes = % 
 stope; palm us (TuaXcuar^), saka === 4 palca ili i / 2 sto- 
 pe, no kasnje == pednju, t. j. = 3 / 4 stope; palmipes 
 = iy 4 stope (t. j. stopa i saka); cubitus, lakat = i 1 /^ 
 stope; pass us, korak=5 stopah; decemped a =10 
 stopah; actus =12 decempedah = 120 stopah. Na 
 
 23 * 
 
356 
 
 cestah stajao je svakih 1000 korakah kamen (lapis), pa 
 ta je daljina rimska milja (mille passuum) ; dakle 5000 
 rimsk. stopah iznosi zemljopisnu milju. 
 
 Opazka. Gercke mere dnzine: Stadium (<7Tad'.ov) cini 
 125 rim. korakah ili 625 rim. stopah = 600 gerckih 
 stopah; jest dakle osmina rim. milje a ceterdesetina 
 zemljopisne milje. 
 
 §. 330. 
 
 Druge rimske mere: j age rum, cetvorinasta 
 mera od 340 stopah u duzini a 120 stop, u sirini 
 (redko: actus duplicatus) ; actus minimus = 120 
 stopah u duzini a 4 stop, u sirini; actus quadnatus 
 = 120 stop, u duzini i sirini. 
 
 Kockovna ili sestornjacna mera uzimala 
 se je za tekucine: amphora ili quadr antal, 
 sestornjacna stopa; amphora nosi 2 urnas ili 3 
 modios, 8 congios, 48 sextarios, 96 heminas, 
 192 quartarios, 576 cyathos. Najveca mera za 
 tekucine bijase culeus, meh = 20 amphorah. Najo- 
 bicnija mera bijase sextarius = 0*4045 becke meraee. 
 pa buduc da se je delio na 12 cestih {cyathos), cesti su 
 mu zvali kano i kod assa (§. 327); n. p. sextans vini 
 = 1 / 6 sextarii vina itd. 
 
 Opazka. Gercke mere: \t,tz^riTr t g, metreta, i xd&o?, ca- 
 dus = po prilici 1 1/ 8 amphore. Metretes se deli na 
 
 12 yovg i na 144 -Aozvlag; dakle •/.OTv'kr} == V 3 sex- 
 taria. 
 
 Za suhe stvari nzimahu se malone ista imena; 
 najobicnija je ipak mera modius = i / 3 amphore = 16 
 sestariah. Sest je modijah = gerc. medimnu (jxeotfjivo;) 
 = 0*1396 beckih merovah ili gotovo 9 malih beck, 
 meiicicah. 
 
357 
 
 Glava 59. 
 
 Kratice (notae III compendia scripturae). 
 
 §. 331. 
 
 1. Imena. A. Aulus. — App. Appius. — 
 C. ili G. Cajus ili bolje Gajus. — On. ili Gn. 
 Cnaeus ili Gnaeus ili Cnaejus. — D. Deci- 
 mus. — K. Caeso. — L. Lucius. — M. Mar- 
 cus. — M'. Manius. — Mam. Mamercus. — 
 N. ili Num. Numerius. — P. Publius. — Q. ili 
 Qu. Quintus. — S. ili Sex. Sextus. — Ser. 
 Servius. — T. Titus. — Ti. ili Tib. Tiberius. 
 
 2. Poslovne kratice: A. d. ante diem. — 
 Aed. Aedilis. — C. Cat. ili Kal. Kalendae. — 
 Cos. Consul. — Coss. Consules. — Des. desi- 
 gnatus. — D. Divus. — Eg. Rom. Eques Bo- 
 rn anus. — F. filius. — Id. Idus. — Imp. Impe- 
 rator. — Leg. Legatus ili legio. — N. Nepos. 
 — Non. Nonae. — 0. M. Optimus Maximus. — 
 P. C. Patres conscripti. — P. R. Populus Bo- 
 rn anus. — Pr. Praetor. — Praef. Praefe- 
 ctus. — Proc. Proconsul. — Pont. Max. Pontifex 
 Maximus. — Quir. Quirites. — 'Reap. Bespu- 
 blica. — S. Senatus — & C. Senatus consul- 
 turn. — TV. PI. Tribunus plebis. — S P. Q. B. 
 Senatus populusque Bomanus. — Q. B h. F. S. 
 Quod bonum faustum felixque sit. 
 
 3. U listovih. S. Salutem. — S. P. ili 5. D. 
 ili S. P. D. Salutem plurimam , ili salutem 
 dicit, ili salutem plurimam dicit. — S. V. B. 
 E. E. V. Si vales, bene est, ego valeo. — S. V. 
 V. B. E. E. V. Si vos vatetis itd. — D. Data. 
 
358 
 
 4. Razlicite kratice ponajvise kasnjih 
 vremenah. A. anno. — a. c. anni currentis (ili 
 rtft/.). — a. pr. anni praeteriti. — A. M. anno 
 mundi. — A.u.c. anno urbis conditae. — A.Chr. 
 anno Chris ti. — a. Chr. ante Christum. — B. M. 
 bene merenti. — Dn. Dominus. — D. D. dono 
 dedit. — D. D. D. Dono dedit dicavit. — D. M. 
 Diis Manibus. — D. S. de suo. — D. S. P. P. 
 de sua pecunia posuit. — F. C. faciendum 
 curavit. — Ictus. Jureconsultus. — L.M. lib en s 
 merito. — L. S. loco sigilli. — - M. S. manu- 
 script us (liber). — c. caput. — cf. confer ili 
 confer atur. — i. e. id est. — L. loco (h. I. hoc 
 loco); I. c. ili /. /. loco citato ili loco laudato. — 
 p. ili pag. pa gin a. — sc. ili scil. scilicet. — sq. ili 
 seq. sequens. — sqq. sequentes. — v. versus. — 
 v. ili vid. vide ili videatur. 
 
K a i a 1 o. 
 
 (Brojevi naznacuju paragrafe i opazke.) 
 
 A. 
 
 Ablat. 3. ski. 17. 
 
 — s predlozi 104. 105. 
 
 — s imeni gradovah 131). 
 
 — sredstva 161. 
 
 — cene 162. 
 
 — nagrade i kazne 163. 
 
 — nacina 164. 
 
 — uzroka 165. 
 
 — stezanja 166. 
 
 — mesta 172. 
 
 — vremena 173. 
 
 — prispodobe 174. 
 
 — mere 175. 
 
 — s glagolji obilja i pomanjkanja 167. 
 
 ■ — s glagolji razstati, udaljiti, uzderzati, odvratiti 170. 
 
 — s glagoljem esse svojstva 171. 
 
 — s pridavnici 167. 
 
 — absolutni 293 — 295. 
 
 — — s dionikom 293. 
 
 — — s imeni bez dionika 294. 
 
 — — u nijecnih izrekah 295 o abl. absol 
 
 Dioni ci. 
 aider e 176. 
 admonere 133. 
 adsper go 145, 
 advent re 176. 
 aequo 128. 
 aequiparo 128. 
 afficere 167. 
 akuzativ s predlozi 104. 105. 
 
 — s glagolji prelaznimi 127. 
 
 — s glag. ueiniti, imenovati, izabrati itd. 130. 
 
 — s glag. celare, doeere 131. 
 
 — s glag. traziti, pitati, prositi 132. 
 
360 
 
 akuzativ vremena i prostora 134. 
 
 — s imeni gradovah 135. 
 
 — s nzklici 136. 
 
 — ace. c. inf. 137, 260 -* 
 
 — pesnicki 139. 
 alienus 170. 
 
 aliquis 191. 
 alius 193. 
 alter 57, 193. 
 ambo 192. 
 antequam 233. 
 atribut 120, 121. 
 
 264 (vidi: neopredeljeni). 
 
 Brojnici 44. 
 
 — glavni 45. 
 
 — redni 46. 
 
 — delni 47. 
 
 — mnozni 48. 
 
 — razmerni 49. 
 
 — prislovni 50. 
 
 — opazke 51. 
 
 Caver e 145. 
 celare 131. 
 circumdare 145. 
 circum fund 'ere 145. 
 cog ere 176. 
 collocare 176. 
 congregare 176. 
 consider e 145. 
 convenire 145, 176. 
 
 Cestice 92. 
 
 — nijecne 112. 
 
 — nijecne dve 113. 
 
 — jestne podvostrucene 114. 
 
 D. 
 
 Dativ sverhe 140. 
 
 — koristi 141. 
 
 — s pridavnici 142. 
 
 — s glagolji : koristiti, skoditi, dopasti se, sklon biti 
 
 zapovedati, slusati 143. 
 
 — s g-lag-olji sastavljenimi s predlozi 1 44. 
 
 — s g-lag-olji terpnimi 146. 
 
 — s g-lag-oljem esse 147. 
 
381 
 
 Datiy cilja 148. 
 decet, dedeeet 129. 
 defender e 170. 
 deficio 128. 
 
 defugio-subterfugio 128. 
 dignor 169. 
 dionici 
 
 — znaeenje i poraba 279 — 286. 
 
 — mesto odnosne izreke 287. 
 
 — mesto veznikah : qutim, quia, dum itd. 288. 
 
 — mesto et 289. 
 
 — prosloga terpnoga i buducega terpn. 290. 
 
 — buducega tvornoga 291. 
 
 — buducega terpnoga 292. 
 
 — kano abl. absl. 293. 
 doeere 131. 
 
 donare 145. 
 donee 232. 
 dum 227, 230. 
 dummodo 227. 
 
 E. 
 Epitet 120. 
 esse-sprezanje 65. 
 
 — s dativom 147. 
 
 — s genitivom 158. 
 
 — s ablativom 171. 
 
 F. 
 Fieri 158. 
 fruor 169. 
 fungor 169. 
 
 Genitiv s imeni gradovah 135. 
 
 — nadopunjenja 149. 
 
 — subjektivni 149. 
 
 — objektivni 150. 
 
 — svojstva 151. 
 
 — partitivni 152. 
 
 — s pridavniei 153. 
 
 — s dionici sadanjega 154. 
 
 — s glagolji: setiti, zaboraviti 155. 
 
 — s glagolji, kojim se doda cena 156. 
 
362 
 
 Genitiv s glagolji: potvoriti, tuziti, osvedociti, odsuditi, resitil57. 
 gerundiji 297 — 305. 
 
 — genii 299, 301. 
 
 — dat. 302. 
 
 — akuz. 303. 
 
 — abl. 304. 
 gem ndiv 3 OS. 
 glagolj : 
 
 — deljenje 58 — 60. 
 
 — sprezanje 61 — 64. 
 
 — deljenje vremenah 194, 195. 
 
 — zna'cenje vremenah u glavnih izrekah 196. 
 
 — poraba vremenah u ovisnih izrekah 199 — 205. 
 
 Haberi 158. 
 hie 188. 
 hortor 133. 
 
 I. 
 
 file, a, ud 187. 
 
 imitari 128. 
 
 imp er tire 145. 
 
 incumber e 145. 
 
 indigere 167. 
 
 induere 145. 
 
 inspergere 145. 
 
 inter dicer e 167. 
 
 interest 159. 
 
 ipse, a, urn 186. 
 
 is, ea, id 187, 189. 
 
 izbor vremenah u ovisnih izrekah 199 — 205. 
 
 izrekah deljenje 108. 
 
 K. 
 
 Kitiee 325. 
 
 koledar rimski 326. 
 
 kratice imenah itd. rimskih 331. 
 
 L.. 
 
 Labor are 165. 
 licet 229, 111. 
 
363 
 HI. 
 
 Manet 145. 
 
 mere duzine 329, 330. 
 mille, millia 184. 
 miser et 129. 
 monere 133, 158. 
 
 1¥. 
 Nacini 206. 
 
 — pokazni 209, 210. 
 
 — vezni 211 — 247 (vid. vezni). 
 
 — zapovedni 247 — 251. 
 naglasak 313. 
 
 ne 266 — 268. 
 nedum 228. 
 neopredeljeni 252. 
 
 — u terpnom 255. 
 
 — u pogodbeniih izrekah 254, 213, 5. 
 
 — buducega tvornoga i terpnoga 255. 
 
 — s imenom u akuz. 256. 
 
 — kano samostavnik u nom. i akuz. 257 
 
 — kano objekt 258. 
 
 — kano ace. c. inf. 259. 
 
 — — — kano subjekt 260. 
 
 — — — kano objekt 261. 
 
 — — — s dva akuz. 261. 
 
 — — — s glagolji hotjenja 261. 
 
 — — — kad tumaci 262. 
 
 — — — cudjenja ili zalosti 263. 
 
 — — — s terpnimi glagol.ji 264. 
 
 — — — sa posse 264. 
 neupravni govor 273 — 278. 
 
 neuter 57, 192. 
 nihili non facto 156, 1. 
 nitor 169. 
 nominativ 125. 
 novei rimski 328. 
 nuntiare 176. 
 
 Opus esse 168. 
 odmor 316. 
 
364 
 
 Piget, poenitet, pudet 129. 
 pokazni 209 — 210. 
 ponere 176. 
 predikat 117, 118. 
 predlozi 103 — 107. 
 
 — razstavni 104, 105. 
 
 — u sastavljanju 106. 
 
 — nerazstavni 107. 
 pridavnik: 
 
 — nepravilni 33. 
 
 — sklanjanje 32. 
 
 — stupnjevanje 34. 
 
 — stupnjevanje nepravilno 35. 
 
 — stupnjevanje opisno 36. 
 — - mesto samostavnika 177. 
 
 — mesto nasih prislovah 179, 180. 
 
 — mesto nasih samostavnikah 181. 
 pridevak 120, 122. 
 
 prislovi 94 — 96. 
 
 — vremeni 94. 
 
 — mestni 95. 
 
 — nacini 96. 
 — padezni 102. 
 
 — stupnjevanje 97. 
 priusquam 233. 
 prohibere 170. 
 prospicere 145. 
 
 proslo nepravilno 73. 
 putare 148. 
 
 Qtiamvis 111, 229. 
 quasi 226. 
 quid am 57, 191. 
 quin 223, 224. 
 quis 191. 
 quispiam 191. 
 quisque 192. 
 quo 222. 
 
365 
 
 quod-uzrok 270. 
 
 — sud 271. 
 
 — tumaci 272. 
 quominus 223. 
 quum 224. 
 
 R. 
 
 Recoslovlje 1. , 
 
 refert 159. 
 ritam 315. 
 
 s. 
 
 Samostavnika deljenje 3. 
 Sastavljanje samostavnikah 31. 
 
 — pridavnikah 43. 
 
 — glagoljah 91. 
 
 — prislovah 101. 
 
 — disticko 324. 
 sector 128. 
 
 sequor 128. 
 skladnja 116. 
 sklanjanje 8. i sled, 
 slobode pesnicke 317. 
 slovkomerje 309 — 312. 
 
 — glasnikah 309. 
 
 — osnovnih glasnikah 310. 
 
 — docetakah 311. 
 
 — po polozaju 312. 
 spol samostavnikah 4 — 7- 
 
 — — I. sklanj. 12. 
 
 — — II. sklanj. 14. 
 
 — — III. sklanj. 19, 20. 
 
 — — IV. sklanj. 23. 
 
 — V. sklanj. 25. 
 sprega tvornih glag. 67. 
 
 — terpnih glag. 68. 
 
 — odloznih glag. 69. 
 
 — opisna 72. 
 
 — glagoljah nepravilnih 74 — 80. 
 
 — glagolja possum 74. 
 
 — — edo 75. 
 
 — — fero 76. 
 
 — — volo, nolo, rnalo 77. 
 
 — eo 78. 
 
366 
 
 sprega glagolja queo 79. 
 
 — — fio 80. 
 
 — glagoljah neosobnih 87. 
 
 — — manjkavih 81 — 86. 
 
 — glagolja coepi, memini, odi 82. 
 
 — — ajo 83. 
 
 — — inquam 84. 
 
 — -• fori 85. . 
 
 — — ave, salve, vale 86. 
 Still kano celost 316. 
 
 — trohaicki 318. 
 
 — jambicki 319. 
 
 — daktilitki 320. 
 
 — sastavljeni 321. 
 
 — log-aedicki 322. 
 
 — asynarteti 323. 
 stihotvorstvo 314 — 32S. 
 stope pesnieke 314. 
 stupnji drug-i 182. 
 
 — tretji 183. 
 subjekt 117. 
 
 — ah vise 219. 
 supersedere 145. 
 supin nepravilni 73. 
 
 — na urn 306, 307. 
 
 — na u 308. 
 
 Taedet 129. 
 timer e 145. 
 
 U. 
 
 Ullus 191, 57. 
 umetak 115. 
 ut 266 — 268. 
 
 — posledice 266. 
 
 — nam era itd. 267. 
 
 — tumaci 268. 
 uter 192, 57. 
 vter que 192, 57. 
 utor 169. 
 
 usek 316. 
 
367 
 
 Vaga rim ska 327. 
 venit mihi in mentem 155. 
 vescor 169. 
 vezni 211. 
 
 — u obce 212. 
 
 — u pog-odbenih izrekah 213. 
 
 — prosloga i sadanjega 214. 
 
 — dvojni 215. 
 
 — dopustni 216. 
 
 — optativni 217. 
 
 — zapovedni 218. 
 
 — sa ut i ne 266 — 268. 
 
 — sa quo 222. 
 
 — sa quin 223, 224. 
 
 — sa quominus 225. 
 
 — sa quasi itd. 226. 
 
 — sa dummodo ne itd. 227. 
 
 — sa nedum 228. 
 
 — sa quamvis, licet 111, 229. 
 
 — sa dum 230. 
 
 — sa quoad 231. 
 
 — sa donee 232. 
 
 — sa antequam i priusquam 233. 
 
 — sa quum 234. 
 
 — u odnosnih izrekah 235 — 242. 
 
 — u neupravnih pitanjjih 243. 
 -- sa quod 269. 
 
 — u neupravnom govoru 275. 
 vezniei 108 — 114. 
 
 — uzporedni 110. 
 
 — spojni 110. I. 
 
 — razstavni 110. II- 
 
 — protivni 110. III. 
 
 — uzrocni 110. IV. 
 
 — zakljueni 110. V. 
 
 — podredni 111. 
 
 — mestni 111. I. 
 
 — vremeni 111. II. 
 
 — pogodbeni 111. III. 
 
 — uzrocni 111. IV. 
 
 — dopustni 111. V. 
 
368 
 
 veznici namerni 111. VI. 
 
 — posledicni 111. VII. 
 
 — prispodobni 111. VIII. 
 
 — upitni 111. IX. 
 
 visebroj mesto nasega jednobroj a 124. 
 vokativ 126. 
 
 Z. 
 
 Zaimena 52. 
 
 — osobna 53. 
 
 — povratna 53, 185. 
 
 — pokazna 54, 123. 
 
 — upitna 55. 
 
 — odnosna 56, 123. 
 
 — neopredeljena 57. 
 
 — odnosna mesto koga drugoga nasega nacina 190. 
 
 H v : 1 
 
 Tiskom c. kr. dvorske i derzavne tiskarne. 
 

 
 
 ■s*V 
 
 Deacidified using the Bookkeeper process. 
 Neutralizing agent: Magnesium Oxide 
 Treatment Date: July 2006 
 
 ^' " o* •••<•* ^o *°"** 4^ PreservationTechnologies 
 
 * Vy* ^J&lfl?7?2* ^ \f^' ' A W0RLD LEADER IN PAPER PRESERVATION 
 
 « *£» _4 * > <«'52^^^ > * <>* *T> n* 1 1 1 Tnomson Park Drive 
 
 ^0 •3|il§BraS^'* O ^ ^ Cranberry Township. PA 16066 
 

 JL* c "** "^ 
 
 
 ^ .L».. "^ 
 
 
 Jp* 
 
 
 S: %^ ,*&ft\ ^ .ae-v\/,iv 
 
 
 ft %<** .'JHT: %.^ -Wa\ ** V .*&( 
 
 
 
 w 
 
 %*?„ 
 
 
 "oV* 
 
 "M 
 
 /* 
 
 
 
 
 v>* v \